kao djeca smo ja i sestra dobivale šibom i "po turu" ne često, kad bi napravile neku glupost..
nikad to nisam, niti sad smatram zlostavljanjem. ali mislim da nije bilo potrebno i da se moglo drugačije riješiti.
čvrsto sam odlučila sa svojim djetetom bez toga.
s mamom imam super odnos iako sam dobivala batina i od nje,ali i možemo o skoro svemu razgovarati. ona mi je uzor majke, i vidim da ću joj u mnogočemu sličiti..
s tatom se nikako ne sporazumijevam ali samo zbog toga što su njemu vikanje i batine jedina odgojna mjera.
evo meni je npr. gore od batina bilo kad me je tata prisilio da mu se ispričam iako nisam ništa loše napravila.
možda više ponižavajuće nego da sam dobila šamar.
u svakom slučaju, mislim da je bitan skup odgojnih mjera, i cijeli odnos kad se zbroji..
ali da sam za batine, nisam.
mislim da je to samo iskazivanje moći/ nemoći nad manjim od sebe. i da je to jedna vrsta pada ili neuspjeha.