imam takmičarski duh 8) , moj brat baš i neDragana_1 prvotno napisa
ja sam jarac, on je rak
takmičarski duh je nešto s čim se rodiš
mislim da je pšuno lošije ako dijete sebe dokazuje roditeljima da nešto vrijedi, jer njemu te ocjene i ti uspjesi su u biti izvor traume ("ako ne uspijem mama me neće voljeti ")
granica se nalazi točno tamo gdje ti počinješ raditi umjesto djeteta
dakle: poticati i pokazivati samostalnost (obuvanje cipela, odabir odjeće, crtaje, pranje čarapa ... nije bitan rezultat nego trud)
nemožeš nekog prisiliti da bude samostalan,. kao i što ne možeš ubrzati pretvorbu gusjenice u leptira (točno to je napravio taj čiko iz priče)
ako odgoj podrazumjeva nenasilje, dakako da to dijete nije naviklo da nasiljem i udarcima sprovodi svoju volju, no uvijek postoje i drugi načini rješavaja konflikta
AP djete će uvijek reći roditeljima šta je bilo, neće ka moj frend trčati prijatelju sav krvav (pad s bicikle) jer će doma dobiti batine šta je bio tako glup da se razbije
mislim (bez obzira na okrutnost ovog svijeta) da se dijete odgaja s pozitivnim stavom, jer pesimizam ne vodi u dobro, ako je dijete pesimist prije puberteta, a brate mili, nema il će u darkere il u metalce ... kužiš
 |
|||
Odgovori s citatom