Of course. Zivot tece... ali ipak ima neke principe po kojima tece, koji se mogu iskrisaliti na povrsinu u vidu takvih kratkih pricica. Deca takodje u skoli pocinju uciti citajuci kratke price dok ne dodju do romana Rat i Mir. Naravno da ne mogu biti uvrsteni svi moguci i nemoguci faktori koji bi eventualno uticali na ucesnike dogadjaja u prici, to je nemoguce, ali to nije ni potrebno. Pricom se zeli nesto konkretno reci, izvuci zakljucak, to je nekad veoma individualno. Mene zivot nije bas mazio. Moji roditelji su uvek pruzali podrsku i uvek sam im se mogla obratiti za pomoc. Medjutim, volela bih da mi je njihova pomoc i podrska mnogo manje u zivotu bila potrebna. Znaci, volela bih da sam mogla mnoge stvari napravati sama. Osecala bih se zadovoljnije sobom, cini mi se, i dakako, bila bih nezavisnija, zrelija, mozda gresim :? Gledam prirodu i vecitu borbu za opstanak ( a i mi smo navodno deo prirode ) tu nema mnogo mazenja, prirodna selekcija je ostra, ako ne naucis da lovis, nema te, gotovo. U nasem drustvu te niko nece bukvalno pojesti kao u prirodi ali, dok trepnes ostanes bez posla, bez muza, moras stalno da se boris, nema predaha, da se usavrsavas, konkurencija je katastrofa na svakom mogucem polju, ako ne znas da se izboris za svoje mesto, propadas.. Moras da pokazes zube. Znaci, kako dete nauciti od malena da se snadje u svoj ovoj zbrci sto sam rekla, nauciti ga da se bori kao sto macka uci macice da love, da ostre nokte, da se popenju na drvo kad je opasnost. Imam POTREBU da ucim moju malenu, da je pripremim, ona tako veselo gleda sve oko sebe, zuri, sa 6 meseci vec puzi i ne moze da doceka da zakoraci u svet, sve je lepo, sve je sareno, mama i tata je vole. Idila. A kad izadje napolje, pa kad zlocesta deca pocnu da daju nadimke, nabijaju nepotrebne komplekse, vecita takmicenja u skoli oko ovog onog, kako ce moj ususkni i bezbrizni mis da se u svemu tome snadje? kako da je priprimim? Razumete li me kao majke majku? Mozda JA treba da naucim da imam vise poverenja u nju?