patrik još uvijek pije po noći, doduše samo mlijeko, ali ipak , zato i imamo još uvijek buđenja, ali na silu s njim ne ide ništa.
sve ostalo želi i pije iz čaše, lijepo i to ne gutljaj po gutljaj nego onako lijepo potegne. i sve super do zadnjeg gutljaja kad se sav ispolijeva, a ja dobijem osip i tako stalno. jest da još uvijek imamo i flašicu sa sokom (naravno onim 100% voćnim bez šećera, isto ) koje se ja uporno želim riješiti jer dijete traži i želi i zna piti iz čaše i to normalne velike, iako ima i svoju malu, ali kad ga čuva baka, onda je na nekom drugom planetu gdje je to normalno, ali tko sam ja da prigovaram. onda ga mogu stalno voditi u jaslice gdje stalno pije iz čaše i gdje je stalno bolestan. zato roditelji moraju biti vrlo vješti odvagnuti sve dobre i loše strane svega u ovom jako nesavršenom svijetu.
jako bih se voljela riješiti i jedne i druge flašice i pijenja po noći (i naravno buđenja) i pelena (naš status poznat), a sve ostale stvari nekako dosta bezbolno rješavamo u hodu, postepeno. spava kud ga staviš, sam u sobi, s nama, whatever. popodne zaspi lakše nego navečer. navečer znam i ja plakati od jada jer onako umornu me izcima 20-ak puta: te u krevet, te ne u krevet, te pred televizor, te k meni u krevet, te natrag u kinderbet, te malo van u šetnju....opet , nekad sam to mogla odrješito riješiti: spavanje i gotovo, malo bi odcendrao, ali brzo bi pao i zaspao u sekundi, ali u zadnje vrijeme toliko se dere i vrišti (šteta mrak je u sobi, pa da bar onda mogu vidjeti jel su mu izrasle petice ), tako da ne pali ništa što si on nije zacrtao. ali dobro, nije to tako često.