ja sam se jučer (kad sam vidjela patrika da se sprema nešto napraviti u kadu) raspričala kako "veliki dečki to rade na wc-u, kako tata to isto radi u wc (a ne u kadu - najbolje sve svalit na tatu) jer je tata veliki dečko......bla,bla,bla.....bla, bla, bla" - dijete me gledalo ko iz tuđe glave i na kraju moje pričanije koja je trajala, trajala i trajala, sam sjeo na svoju daskicu na wc i sjedio i sjedio i nije htio dole i smijali smo se (i čak sam uspjela vidjeti da doljnje petice ima obje - a ja nemam pojma , možda čak ima i gornje, ali to nisam uspjela vidjeti ipak se nismo toliko smijali ) i opet nije ništa napravio, ali mi to tako puževim korakom svaki dan nešto, tako su to sve pozitivni pomaci koji će u konačnici odigrati neku ulogu.
s patrikom sve uvijek ide polako i postepeno, ništa na brzinu i ništa na silu, sve s puno strpljenja, pričanja i komunikacije, ali onda uvijek sve usvoji bez nekih većih problema.