moje dijete bilo je 5 dana u inkubatoru, u izolaciji (aspiracijska pneumonija). pošto sam ja morala 1. dan mirovati zbog spinalne, nakon carskog, od 2. dana sam izdajala, oni su mu to odnosili i davali, miješali s dohranom kad nije bilo dosta, od 3. dana sam uspjela izdojiti da mu bude skoro za sve obroke. od 4. dana sam ga dojila.

u izolaciju sam smjela u vrijeme podoja (svaka 3 sata, osim ujutro kad je vizita), uz obaveznu sterilizaciju ruku i sterilni mantil (MM je morao još osim toga navuči i najlon na cipele kad mu je dolazio u posjetu). podoj je smio trajati 20-ak minuta, nakon toga bočica da se "ne umara" - pravila izolacije. ja sam zbog toga izdajala, pa je dobivao moje mlijeko na bočicu.

sve sestre osim njih dvije, koje su inače djelovale dosta hladno, pustile su me da ostanem duže od tog vremena, tako da u većini slučajeva nije trebalo bočice.

doktori su dapače poticali dojenje (pohvalili njegov napredak onaj dan kad je bio prvi put dojen i rekli kako se vidi da mu hvali mama) i to da se beba čim prije vrati mami, čim inkubator više nije nužan (moj cvrčak je 1. dan gubio dah i bio par put plav i pod kisikom, pa je to bila nužnost), te da dojenje bude na zahtjev. nekim sestrama to baš i nije odgovaralo, što su znale pokazivat kad njih nije bilo u blizini, no one su u manjini, moram to naglasiti. u vž rodilištu općenito vlada prodojeći stav (većinom).

ono što sam ja zasigurno sama primjetila bilo je da njemu izrazito paše moja blizina, sestra je forsala da spava u svom krevetu dok su ga vratili meni u sobu, onda joj je doktorica rekla nek spava sa mnom jer mu fali moja blizina, da se to vidjelo i u izolaciji, te me nisu više gnjavili zbog toga, a on je postao puno smireniji od kada smo spavali zajedno.