Pa, mislim da se do toga dođe upravo tako što to nije tema razgovora. A djeca svašta vide u školi i brzo uče iz ponašanja drugih. Npr. najpopularnije dijete u razredu nosi Nike tenisice, i par drugih koji mu žele biti slični, i onda se ubrzo dođe do toga da ti vlastito dijete čeznutljivo traži gdje ima Nike dućan i želi baš takve tenisice

Samo što mi na tu temu dosta razgovaramo i nastojimo relativizirati te stvari (marka ili ne, gledamo druge parametre kod odabira odjeće ili obuće). I on zna i svjestan je da marka nije najvažnija, ali i opet zaljubljeno gleda u taj Nike kad prolazimo gradom (iako ne želi priznati da je to zato što alfa-dečki iz razreda nose baš tu marku

).
Ne može se reći da mu je marka postala važna doma, ali bila bi mu još važnija da doma uopće nismo razgovarali na tu temu.