Hvala vam na informacijama. Pitam zato što se želim oboružati argumentima prije ulaska u rasprave sa školom.Zbunjuje me samo jedno, a to je cijena uniforma - u nekim odgovorima odavde piše da su bile besplatne, a u nekim da su se morale platiti nezanemarivu svotu novca. Pretpostavljam da su besplatne bile u Zagrebu, a da se izvan Zagreba normalno naplaćuju, kao što se predlaže i u našoj školi. Ako je tako, onda izgleda da mnoge škole u Hrvatskoj bivaju zaražene virusom uniformiranja djece. Kod nas se o školskoj odjeći govori, više ili manje stidljivo, doslovno od kćerina upisa u prvi razred, dakle - čini mi se - još i prije nego što je počeo zagrebački projekt školskih uniforma, samo što su se planovi tek sad konkretizirali. Pisala sam uostalom već o tome u prvom upisu. Izgleda da je Zagreb postao (besmislen, glup i skup, ali tko mene pita!) egzemplar drugim školama. Učimo djecu da se ne ugledaju u loše uzore, a sustav funkcionira ovako kako funkcionira. Klasika, pitam se zašto se uopće čudim.
Da, dobro ste primijetili, sporan je i način uvođenja uniforma. Kao što sam već bila jučer rekla, ostaje mi nada da će se sve izjaloviti, premda mi inicijativa djeluje dosta snažna i čini se da ima podršku roditelja. Ohrabruju me vaši primjeri u kojima gotovo jednoglasno kažete da je naposljetku sve propalo. Treba vidjeti što će biti kad sve dođe do faze naručivanja uniforma i njihova plaćanja. Ako većina izvadi novac na sunce i ako prođe koncept djelomičnoga financiranja školske odjeće onima slabijeg imovinskog stanja, onda ću znati da sam u problemu. (Ne znam uopće što napraviti u tom slučaju jer mi se svaki izbor čini nesretan, nema dobroga kompromisa.) Dotad... ostaje mi vidjeti trebam li se odmah oboružati strpljenjem i glasno prosvjedovati u nadi da će mi se pridružiti još tihih nezadovoljnika uniformama ili trebam negodovati u miru i mudro čekati.
Što više razmišljam, tim mi je više žao što sam potpisala suglasnost. Stvar je principa i nisam je trebala potpisati.
O da, spomenula sam i ovu problematiku u uvodnom odgovoru. Riječ je o javnoj školi. Čini mi se bespredmetnim uopće objašnjavati iz kojih sve razloga - praktičnih, uza sve ostale - ideja o suknjama kao uniformi za djevojčice nije dobra, nego je štetna, loša i jednostavno blesava. Mogle bi se o tome pisati knjige i dobro je da se reagira na to. Rekla bih da me čudi što roditelji izgleda nisu reagirali na to s obzirom na to da su potpisali suglasnosti (znam, znam, potpisala sam i ja...), ali zapravo me ne čudi jer su to ljudi čije stavove o uniformama otprilike već otprije poznajem. Ne bih se čudila da im to djeluje čak "simpatično" ili nešto slično tome.Nekad izrazito frustrira biti u kolektivu koji ni u čemu ne vidi problem. Hvala što me ovdje svojim razmišljanjima uvjeravate da ipak nisam luda i da još ima ljudi koji dijele zdrav razum.
Pokušala sam grupirati citate tako da ne pišem dvaput o istom. Nadam se da sam uspjela i da nisam nešto pomiješala. Trudim se snalaziti najbolje što mogu.![]()
Škola privatna u blizini mojih klinci koliko vidim obavezno nose uniforme,tj.jednako su obučeni,ali ti klinci u tome igraju i nogomet i skaču po pretežno zemljano pjeskovitom igralištu,valjda imaju više uniforma
Prije 25 godina provela sam neko vrijeme u Londonu - djeca su imala školske uniforme (3 garniture), a djevojčice su mogle birati hoće li suknje ili hlače. Inače, u školi je postojao second-hand dućan gdje su se vrlo povoljno mogle kupiti /prodati uniforme koje su djeca prerasla, tako da je to bilo dobro organizirano. Postojale su obične svakodnevne i svečane, po jedna garnitura za dan škole, nastupe i praznike. Obične su bile tipa trenirka/samterice/samt suknja. Vrlo praktično, ako mene pitaš.