Imate li osjećaj da vam djete prejako dozivljava sve?
Moja cura se uznemiri oko svega, često da ne može ni jesti ni spavati.
 |
|||
|
|
|||
Osjetljivost djeteta
Imate li osjećaj da vam djete prejako dozivljava sve?
Moja cura se uznemiri oko svega, često da ne može ni jesti ni spavati.
moja je ponekad takva.
jel to tebe smeta? kako izgleda kad se uznemiri?
Recimo, kad joj neko dođe u posjetu, pod dojmom je cijelu noć (kao da se nikad s nikim ne igra) ...ako joj prijateljica kaže da je "mala" .... ako je na TV muzika koja joj se sviđa, pa kad prestane ajme... ako u vrtiću nije teta koju obozava....uvijek neki razlog
Intezivno proživljava sve "događaje" tako da odmah prestaje jesti i ne može zaspati (ima 2.5god)
I meni se cini da je moja L osjetljiva: kad dodje tata s puta (nakon 2-3 dana odsustva), tu noc je ne mozemo uspavat satima; kad cuje tuznu muziku rasplace se tiho, samo spusti glavu i teku joj suzice :/ , nekidan smo gledali animal planet i vidila je malog pingvina solo u snijegu (mama pingvin se nije vratila u potrazi za hranom) i upirala prstom u njega i gorko plakala, i mogla bih tako navest dosta primjera. Ona ne izgleda anksizona vec se rastuzi. Ja to jos uvijek pripisujem odrastanju i procesiranju razlicitih informacija.
moja N (20 mj) nije osjetljivo dijete u smislu da sve jako intenzivno doživljava, ali evo primjera osjetljivosti - jako je empatična - npr. sačuvaj bože da netko od nas doma ima flaster na ruci, cijela frka, stalno pokazuje na to s bolnim i suosjećajnim izrazom na licu, ili npr. obožava onu reklamu limun.hr i kad završava ta reklama ona cvilka jer joj je žao što limun odlazi, ili npr. kad se netko od nas udari u recimo komad namještaja, ona odmah počinje suosjećajno cendrati i onda je moramo uvjeravati da nas ne boli, itd.
nevjerojatno ali NE...
luka je izrazito njezan dvogodisnjak ali nikako nije preosjetljiv (za sad)...
i mislim da to nema veze sa odgojem nego da je jednostavno takav... ja sam bila (pre)osjetljivo dijete... i ostala...
i moram priznati da mi je on sto se tice toga nekakav uzor...daleko od toga da je neosjetljiv ali se tako fantasticno nosi sa svojim emocijama (za svoje godine) - da mi je to nevjerojatno za gledati...
cesto se pitam - ko tu koga odgaja
e sad, kako ce dalje biti... vidjet cemo...
ja samo , iz vlastitog iskustva, znam da cu razinu njegove osjetljivosti probati prihvatiti, podrzati i mozda konstruktivno usmjeriti koliko god je to moguce...
jer tu je moja mama, u najboljoj namjeri, mene znala povrijediti ponekad forsajuci me da 'budem jaka'... kratkorocno je djelovalo ali dugorocno sam si natovarila breme nakih unutarnjih problema koje sam kasnije neminovno morala rjesavati... i moj zivotni put je, paradoksalno mozda na prvi pogled, zbog toga bio puno mucniji... i uspjesi koje sam tom 'snagom' dobila su se pokazali dosta kao stranputice - iako su za CV izgledali fantasticno...
inace, u tom kontekstu sam cula da ljudi spominju knjige - 'indigo djeca' i 'kristalna djeca'...
ima doza duhovnosti u njima ali su knjige, navodno, bile prihvatljive i inspirativne i neduhovnjacima...
inace, meni se sve vise cini da je emocionalna osjetljivost jedan od najvecih dragulja koje covjecanstvo posjeduje...
a kako se s njom nositi a daju se ne ubije ili potisne - mislim da bi tu razum mogao uskociti i pomoci...
[quote="
inace, meni se sve vise cini da je emocionalna osjetljivost jedan od najvecih dragulja koje covjecanstvo posjeduje...
a kako se s njom nositi a daju se ne ubije ili potisne - mislim da bi tu razum mogao uskociti i pomoci...[/quote]
ovako je i kod nas.hrčkić prvotno napisa
osjetljiva je užasno na životinje. bože sačuvaj kazat da je netko umra. odma plače. npr. da je ptica umrla, amje suza i milijun zapomaganja šta će mama bez nje.
ako ne netko udre odma ona mora ljubit misto udarca.
što se tiče intenzivnog proživljavanja i doživljavanja, to nam se očituje kroz noć i snove koji su u 99% posto burni jer noću proživljava dan. ali joj proživljeno ne utječe na apetit i spavanje.
Mislim da je najgore nerazumijevanje osjećaja djeteta ili pokušaja da ga se OHRABRI ili promijene osjećaji pričom, tj. kao verbalno ohrabrivanje i utjecanje na dijete da mora biti ili da JESTE hrabrije, manje osjetljivo, jače ili nebitno šta...
Mene je tako mama i imala sam osjećaj da sam samo GURNUTA u samopouzdanje.
Najgore mi je bilo pred drugima, ukoliko bih se prestrašila ili osjetila postiđenom, uvijek bi se to komentiralo s njene strane i strane drugih i ja bih se još gore onda osjećala.
Imam osjećaj da me je tako "pripremala" za život i kao da budem jaka, manje osjetljiva, pregazit će me ako sam puno osjetljiva itd.
Međutim, mislim da je toliko pogriješila, jer je meni to falilo...falilo mi je razumijevanje mojih osjećaja i možda da me potakne kroz igru na bolje ponašanje i bolje razumijevanje osjećaja i kako se nositi s njima. I da nisu svi isti (iako je govorila to), ali da ja isto tako nisam najbolja i jedina na ovom svijetu i bogom dana (jer naravno nisam)...
Ne znam...to je tako komplicirano....samo kažem, možda bi bilo bolje da ga ne tješiš riječima (ako to radiš) "nemoj plakati", nego pustiti da izrazi svoje osjećaje... A prema svojoj nećakinji znam da je to faza i da će to djecu proći (ušla u fazu puberteta u kojoj nema mjesta empatiji, ni E od nje)....
Bitno je samopouzdanje koje ne možemo dati rječima (ne znam čime, pravo da kažem)....
Ništa baš nisam konstruktivno rekla, ali sam se izjadala, a možda se netko i pronađe u mojoj priči! :D
moj M je kao manji bio dosta osjetljiv,no ja to nisam smatrala problemom i s vremenom je to pomalo izblijedilo.Npr kad je prvi put čuo pjesmu o mami Kukunki rasplakao se od tuge što je krokodil uzeo maloga Juju..
maslackica, da cini se da smo imale slicnu pricu...
nekako si dobro to opisala - GURNUTA u samopouzdanje... (slika, dakako, nije crno-bijela u mom slucaju a i ne znam za takve slucajeve iz prve ruke... ali znam da svi roditelji koji to rade, rade iz najbolje namjere
meni je zanimljivo razlikovanje izmedju
1.samopouzdanja (self-confidence) i
2.samopostovanja (self-esteem)...
na ovom topicu se o tome govorilo...
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...nce+selfesteem
Počela čitati link i našla toliko dobrih stvari!!! Već duže vrijeme tražim knjigu Vaše kompetentno dijete, ali je u Sarajevu nema i sve čekam put u Zagreb da je uzmem - očito da ću puno iz nje naučiti o sebi! :D
Razlikovanje koje spominješ osjetim i nisam baš niti na jednom polju baš najbolja... A ne sumnjam koje su pobude bile moje mame za takvo odgajanje... ljubav i to jedna neogračena i odgoj bez imalo "znanja", ali se vodila time da mi sve ugodi, ali i sve kontroliše, pa i dan danas se ne mogu iščupati iz tih ralja dobrote...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom