MM uvjeren da moze biti samo prijatelj djetetu

[Mony]

Naime, MM je uvjeren kako on i maleni mogu biti cisto prijatelji, i kako je to potpuno OK da se on s njim ponasa kao prijatelj (ukljucujuci i recimo beljenje koje L. radi u vrticu) itd.
No, MM to radi do odredjenih granica i onda se prebacuje ipak u tatu kad mu je too much, pa to ispada ukratko: kupus
Mislim, meni je to lijepo da on ima toliko povjerenja u maloga i da se lijepo druze, al druzim se i ja isto jako lijepo, a ne glumim prijatelja. Mislim, glumim, al on zna da je to tako samo u toj nekoj igri koju igramo, recimo. Uvijek se postavljam kao miroljubiv i nenametljiv autoritet.
I mislim da tako i treba. Al onda pored tate "prijatelja" ispadam zao autoritet...
Kuzite sta hocu rec...
A zapravo hocu pitat ovim topicom:
jel roditelj moze biti samo prijatelj djetetu, ili uvijek treba postojati razdvojenost, da se zna tko je tko u kuci i zasto?

[Juroslav]

Može roditelj biti samo prijatelj djetetu, ali... nek onda ne traži pomoć države, psihologa, pedagoga i kaj ja znam koga već ne kad to dijete postane pubertetlija i kad mu ne bude mogel stat na rep.

[ninochka]

ukratko, to je izmiješano. naravno da mu ne možeš biti prijatelj da proliješ sok po tepihu i sakrijete se zajedno od mame, ali prijatelj u obliku druženja, povjerenja, naravno

inače moraš mu biti prvenstveno roditelj. prijatelje će sam naći. trebaš mu za pomoć, da ga vodiš, usmjeravaš, štitiš...a to možeš samo sa onakvim ili ovakvim autoritetom. nikako sa "ajde frend, pliz"

[Mony]

ukratko, to je izmiješano. naravno da mu ne možeš biti prijatelj da proliješ sok po tepihu i sakrijete se zajedno od mame, ali prijatelj u obliku druženja, povjerenja, naravno

inače moraš mu biti prvenstveno roditelj. prijatelje će sam naći. trebaš mu za pomoć, da ga vodiš, usmjeravaš, štitiš...a to možeš samo sa onakvim ili ovakvim autoritetom. nikako sa "ajde frend, pliz"

Ninochka, ti si u 2 recenice izvukla moju bit - da, to je upravo ono sto i ja mislim.
Posebno, ovo sto si istaknula kako roditelj prestaje biti utociste i sigurnost, jer je tek frend.

[Zdenka2]

Tate imaju drugi pristup, oni se vole zafrkavati s djecom i ne vole biti bad guy. Tvoje dijete ima samo 3 godine i vjerojatno uživa u toj zafrkanciji s tatom. Ti i sama kažeš da tvoj muž prestaje biti frend kad procijeni da to u tom trenutku nije pametno, pa bih rekla da on zna što radi. MM i M. isto imaju svoje furke i meni je to lijepo.

[Trina]

Ja mislim da je tvoj muž super tata što je takav i tvoje dijete može biti sretno da ga ima.Djeca su jako pametna stvorenja i tvoje dijete sigurno vrlo dobro zna kad i gdje je granica.Ako te tješi ja uvijek ispadam negativka jer sam najstroža.

[ljiljan@]

Može roditelj biti samo prijatelj djetetu, ali... nek onda ne traži pomoć države, psihologa, pedagoga i kaj ja znam koga već ne kad to dijete postane pubertetlija i kad mu ne bude mogel stat na rep.

Upravo tako!
I još nešto: roditelj je puno, puno, puno više od prijatelja. I teže je biti roditelj nego prijatelj.

[tanja_b]

No, MM to radi do odredjenih granica i onda se prebacuje ipak u tatu kad mu je too much, pa to ispada ukratko: kupus
Mislim, meni je to lijepo da on ima toliko povjerenja u maloga i da se lijepo druze, al druzim se i ja isto jako lijepo, a ne glumim prijatelja. Mislim, glumim, al on zna da je to tako samo u toj nekoj igri koju igramo, recimo. Uvijek se postavljam kao miroljubiv i nenametljiv autoritet.
I mislim da tako i treba. Al onda pored tate "prijatelja" ispadam zao autoritet...
Kuzite sta hocu rec...

Mony, ovo mi nekako prepoznato zvuči

[MGrubi]

nema šanse da roditelj bude samo prjatelj
bez obzira na igru , odrasla osoba je odrasla (osim ako je preskočila koju razvojnu fazu pa nadoknađuje)
mislim da roditelj može biti drug za igru, za razgovore, za povjerenje....
i pri tome ne izgubiti poantu roditeljstva
pa kroz igru se ujedno i nalakše uči

svako jutro MM čuva Neru i igra se s njom, ali je uči i baciti papir u koš, šarati po papirima ....
ako si roditelj ne moraš biti 24x7 ozbiljan i autorativan

[Romina]

ja nikad nisam kužil asmisao rečenice prijatelj sa djetetom :/
prijatelj danas je sutra nije i tak dalje i bliže...ja mu želim bit samo roditelj i mama

[Liebe]

Uvijek me je fascinirao odnos mojih prijateljica sa svojim roditeljima s kojima su mogli dijeliti sve one sitne brige koje te pucaju u pubertetu. Moji na moju žalost nisu takav tip, a kako mi se tata jako rano razbolio veliki dio moje mladosti ostao je bez mogućnosti da to osjetim. U tom periodu i mama se znatno promijenila.

Zato sam imala super odnos sa svojom sveki. Ona mi je bila osoba kojoj sam mogla vjerovati, povjeriti se, ali i otići na 3 dana u Toskanu ili šopingirati.

Ne, nisam zaboravila bit ove teme...

Svom djetetu želim biti pri ruci uvijek kada me bude trebalo. Želim da u meni dobije sve što joj je potrebno, pri tome ne bih voljala da zvučim posesivno, ali znam kako boli kad te razočara prijatelj i kad nemaš starce na koje se z tom trenutku možeš osloniti. Svim snagama ću se truditi da me sama uključuje u svoj život.

[makita]

Tate imaju drugi pristup, oni se vole zafrkavati s djecom i ne vole biti bad guy. Tvoje dijete ima samo 3 godine i vjerojatno uživa u toj zafrkanciji s tatom. Ti i sama kažeš da tvoj muž prestaje biti frend kad procijeni da to u tom trenutku nije pametno, pa bih rekla da on zna što radi. MM i M. isto imaju svoje furke i meni je to lijepo.

Mi ovako. Šta da vam kažem, njih dva izvade koješta i igraju se, od čarapa koje bacaju umjesto lopte do kuhača koje su im na čarapama držači-kad to skupljam, razletim se po kući i nema me pola sata-jer treba to razdvojit od krompira, jabuka, knjiga i kabela. Sve je to njima smislena jedna igra...al onda dođu oni meni da ja njima kažem...a gdje su im čarape

[Zorana]

Makita
Mony, meni se to sto ti pises cini skroz ok i lijepo. I sama kazes da se on "prebacuje" u tatu kad se dodje do odredjenih granica. Roditelj je prije svega roditelj. Ali, ne vidim zasto bi roditeljima i djeci u tom njihovom medjuodnosu bilo uskraceno da se dobro zabavljaju.

[tatek]

Prijateljstvo je ravnopravan odnos dvoje ljudi i roditelj i dijete nikako ne mogu biti u sasvim prijateljskom odnosu. No, ovo sto je navedeno mi, barem ovako na prvi pogled, ne znaci da u TM-u nema roditeljske crte prema malom.
Uvijek je jedan roditelj strozi, a drugi blazi, jedan vise nastupa prijateljski, a drugi pokroviteljski ... i vjerojatno onom drugom pristup prvoga izgleda ili preblag ili prestrog, no ako medju roditeljima postoji dogovor koje se stvari i ponasanja nikako ne toleriraju, a koja su u zoni izmedju, tad mislim da je to OK.

Ja svoj odnos prema djeci (prema djeci opcenito, ali i prema mojim klincima u velikoj mjeri) vidim negdje na tragu odnosa predanog i savjesnog turistickog vodica prema grupi turista: tu sam da mojim malim turistima pokazem sve ljepote zivota, upozorim ih i na njihove manje lijepe strane, pomognem im ako zapadnu u neku nepriliku, opomenem ih ako prekrse neko pravilo sredine u kojoj jesu, a na kraju, i da prijateljski popricam sa njima, dam im neki savjet ili ispricam pricu iz proslosti o tom mjestu, zivotu, kojeg poznajem ipak bolje od njih ... ali, na kraju, kao pravi profesionalac , imam i otvoreno uho za jadanje i price iz njihova zivota.

Onaj tko je ikad radio kao turisticki vodic ikoje vrste ili pak voditelj neke slicne grupe zna o cemu pricam, a vjerujam i da vi drugi kuzite poantu: vodstvo da, ali nenametljivo.

[makita]

šta me špijaješ dok vodim turiste

[anki]

ne! ka tad ti se to obije o glavu :/

[Riana]

Mislim da je roditelj prvenstveno roditelj (i autoritet) svom djetetu, i onda tek prijatelj.

a i u jedno i u drugo spada i igra i zezanja i učenje i špotanje...., ali na kraju dana i na kraju svega, dijete mora znati, tko je tu tata (ili mama), a tko dijete.

[plashljivo_pile]

paaa mislim da roditelj svakako treba biti i prijatelj, ali zadržati autoritet.
to je posebice bitno u pubertetu radi održavanja neke ravnoteže. dakle, granice moraju postojati, ali prijateljski odnos je i više nego poželjan.
bar ja tak razmišljam i gledam po ljudima...

[Loryblue]

ukratko, to je izmiješano. naravno da mu ne možeš biti prijatelj da proliješ sok po tepihu i sakrijete se zajedno od mame, ali prijatelj u obliku druženja, povjerenja, naravno

inače moraš mu biti prvenstveno roditelj. prijatelje će sam naći. trebaš mu za pomoć, da ga vodiš, usmjeravaš, štitiš...a to možeš samo sa onakvim ili ovakvim autoritetom. nikako sa "ajde frend, pliz"

potpisujem od riči do riči.
možeš mu bit prijatelj sa autoritetom.

[TATA MATA]

Ja zelim biti najbolji prijatelj svom djetetu !

[tatek]

E sad, biti roditelj sa prijateljskim pristupom ili prijatelj sa roditeljskim autoritetom - ista stvar, drugo pakovanje. Mislim da su dvije stvari bitne:

- moci sa djetetom razgovarati o svim, ali bas svim temama (i postici da i ono moze sa vama pricati o svemu), to je nesto sto se puno cesce moze naci medju prijateljima nego izmedju roditelja i djece, ali bi po meni MORALO biti i svojstvo dobrih roditelja
(meni je to falilo kod mojih roditelja, osim svakodnevnih razgovora nikad, ali bas NIKAD nismo razgovarali o recimo seksu, prijateljima, stilu zivota, pa cak ni o vaznim ziotnim odlukama)

- ne biti preozbiljan roditelj vec si dopustiti i zafrkanciju, sale, valjanje po krevetu, pentranje po drvetu i slicno

[Juroslav]

Ja zelim biti najbolji prijatelj svom djetetu !

Želim i ja, ali ne SAMO prijatelj.

[flower]

mislim da je tatek prvim postom pogodio i bit mojih misli - prijatelji su ravnopravni, prijateljstvo pocinje,a moze i zavrsiti, upitno je i koliko u prijateljstvu ima bezrezervne podrske, koliko nekog interesa (tu ne mislim materijalnog), koliko je prijateljstvo jednodimenzionalno (neke nas stvari vezu, neke ne)...
roditeljski odnos s djetetom ne moze biti ravnopravan, rod. je taj koji ima odgovornost, on je taj koji donosi neke odluke, trebalo bi biti visedimenzionalno, bezrezervno...
zato meni taj dio da je rod. djetetu najbolji prijatelj nesto sto ne stoji, ja sam najbolja prijateljica svojoj prijateljici, a djetetu se mogu truditi biti najbolji roditelj sto mogu biti (dovoljno dobar).
ne bih htjela da ona jednog dana kaze da sam joj ja najbolja frendica, zeljela bih da ima u nasem odnosu bazu da izgradi mrezu svojih frendica.

[TATA MATA]

Ja zelim biti najbolji prijatelj svom djetetu !

Želim i ja, ali ne SAMO prijatelj.

Frende, pa roditelji vec jesmo !

[TATA MATA]

ne bih htjela da ona jednog dana kaze da sam joj ja najbolja frendica

Meni je to SAN.
Dragi cvjeticu, roditelji smo po "sili" prirode...i kad bi uz to sto ide uz roditeljstvo postao svom djetetu najbolji prijatelj...pa tko sretniji od mene !? :D

[ninochka]

u pubertetu će biti korisnije da mu buceš roditelj. lako za to ako sa 25 shvati da si mu najbolji prijatelj, ali baš me zanima kako mu misliš biti frend kad bude najluđi sa 15-16

[TATA MATA]

u pubertetu će biti korisnije da mu buceš roditelj. lako za to ako sa 25 shvati da si mu najbolji prijatelj, ali baš me zanima kako mu misliš biti frend kad bude najluđi sa 15-16

Ako do tada ne razvijem priajteljski odnos s njim onda ziher necu ni tada.
Pod prijatelj mislim na:
- razgovor o svim temama (sexualnost, život opcenito, odjeca, prijatelji, savjeti),
- poštivanje njegovog mišljenja,
- međusobno uvažavanje,
- druženje,
- zajednicki odlazak na koncerte, utakmice, predstave
- moze me zvati imenom, a ne tata.
.
.
.
itd.
Ali sve to, ne sa visine nego uz moje spusatnje na njegovu razinu.

Naravno da sam svjestan da ce doci vrijeme kad cu biti star i staromodan ali se nadam da ce nas odnos do tada biti izgrađen do te razine da cu JA to sto bezbolnije prebrodit.

[ninochka]

moja opaska se odnosila na to da ćeš češće morati zabraniti mu odlazak na koncert nego ići s njim (karikiram, ali to je poanta)

ja sam imala super odnos sa starcima pa sam radila gluposti za koje oni nisu znali i prvi sex nisam skrivala, rekla sam kad su me pitali, al bome nisam ni prvo mamu nazvala ujutro nego frendicu

ja očekujem od djeteta (i nadam se) da mi se povjeri kad mu trebam, a ne da samnom dijeli sitne tajne

[TATA MATA]

ja očekujem od djeteta (i nadam se) da mi se povjeri kad mu trebam, a ne da samnom dijeli sitne tajne

Slazem se.

[Zdenka2]

Ja sam, mislim, strog roditelj, u svakom slučaju stroža sam od MM. Ali, ja sam stalno prisutna, meni se M. povjerava, preda mnom mu nije ništa neugodno. Ja ga ne ispitujem isljednički i ne očekujem da znam baš sve o tome što mu se događa i što misli, naprotiv, mislim da je prirodno da stvara svijet za sebe. Ali, sretna sam što je taj njegov svijet stalno u doticaju sa mnom i što sam ja i mama, znači autoritet, sigurnost, zaštita, izvor neupitne ljubavi, ali i prijateljica koja sluša i podržava. Najdraži mi je kompliment, kad mi kaže sav nasmijan: Mama, ti si tako zaigrana!