mislim, dojila sam ga neki dan u parkicu...
ali u poslijednje vrijeme vise odbijem tj. odgodim (kazem: budemo, cim stignemo doma) nego sto dojim u javnosti...

nakon godine dana (a ni prije bas) nisam imala neku preveliku podrsku blize okoline ali me nije nista tangiralo - niti dan-danas - osim u javnosti...

i ne mogu se pozaliti na neke komentare, poglede - jer nije bas da sam gledala reakcije - ali nitko me nije direktno napao ---
ali mi je bilo neugodno...
ne znam zasto :?

inace vec par mjeseci:
kad trazi - uglavnom mu dam,
nekad cak i ponudim (prije kupanja i spavanja, to ga fino smiri pa mu u miru mogu skidati robicu dok on ciki )
a nekad odbijem jer mi se zna javiti jaki osjecaj odbojnosti prema dojenju(dosta cudan, psihofizicki - da mi smeta da doji)

e, da sol na ranu mi je stavio m(b)m kad je rekao da mu od nedavno pocinje izgledati incestuozno :shock: dojenje tako velikog djeteta... do sad mu je bilo malo ok a malo ... al sad...
pa sam je sasula drvlje i kamenje na njegovu perverzariju...
pa je zasutio...
al tim cinom kao da mi je poslijednja kakva takva podrska pala u vodu (osim one telefonske sa mamom i kumom)...

nije bas da sad trazim neki konkretan savjet ali sam se morala negdje pojadati gdje bi me neko mogao shvatiti...