ja sam mama već 7,5 godina. SEDAM. i dan danas moje frendice iz srednje me gledaju s nekim prezirom kad im kažem da NE ŽELIM van s njima, NE ŽELIM otić negdje di ne čujem šta mislim od buke i bit okružena dječacima od cca 18 godina koji se upucavaju svemu sa sisama.

ja sam najmirnija i najsretnija kad sam doma s klincima uklopljena u neki njihov(naš) svijet, kad mi umusanih usta J da pusu .

da se razumijemo, ja postojim i izvan tog svijeta i imam stvari koje me ispunjavaju a da nemaju veze s djecom, ali ništa tako potpuno.
kao što netko reče, jer sam mama, ja postojim. i za to postojim.