Bila sam 4 dana na GAK-u. Podovi su mi bili nebitni, meni je bilo grozno to što sam nekoliko puta, nakon što primim infuziju, a sestra ne dođe da je skine, sa stalkom od infuzije u ruci, onako jedva, dovukla se do sestrinskih odaja gdje ispijaju kafe i kulturno tražila da me "oslobode". A njima k'o da je to najnormalnije...Ili kada sam molila jednu sestru da presvuče moju curicu jer je toliko plakala (do tad' stvarno nije), a ja kroz sve one silne povoje osjetila da se "momački ukakila", a sestra kaže kako joj smjena završava za 2 minute i da pričekam narednu smjenu. Ja opet kulturna, kažem dobro, a druga smjena došla i ode piti kafu. Žao mi bebice, odmotam je ja, ono došlo do peta, ja veze nemam kako ću pelenu staviti. Može bit' da sam je i naopako zalijepila. Zamotam je onda u one tetra pelene tako dobro da je izvukla ručice ( ih mama!). Dijete se smirilo, papalo i zaspalo. Još se ja kasnije izvinjavam jednoj sestri što sam to uradila. E, jesam blesava bila! Onda jednom zamolim da mi očiste i previju ranu od carskog jer me nešto peklo, a oni kažu da pričekam jer nemaju zavojnog materijala. Ja kažem kako imam kod sebe sterilne gaze, ali ne, mora biti njihova! Čekala sam cijeli dan...i dočekala. Ma, šta da kažem, super mi je bilo, ali zato sad sve znam za drugi put...akoBogda!