Eto, čitam na ovom PDF-u kako su se mamama koje su željele da dijete samo odluči o prestanku dojenja planovi uglavnom izjalovili - na kraju se ipak svelo na to da su one incirale prestanak, bilo da se radi o dvogodišnjacima, trogodišnjacima ili većima.
Ja sam si isto nekako razmišljala da bih voljela da Kaleb jednog dana sam odluči da više neće, ali nekako mi se čini da se to neće dogoditi, pa me zanimaju mišljenja mama iz skupine 2+.
Kad gledate unatrag, postoji li neko razdoblje kad vam se činilo da ste relativno bezbolno mogle prestati, ali vam se možda učinilo prerano ili da dijete ipak želi, pa ste ga češće nudile ili niste pokušale "iskoristiti priliku"?
Što me u stvari zanima - ako na kraju, u većini slučajeva, prekid za dijete ipak bude neka vrsta kompromisa, je li moguće ranije uloviti savršen trenutak prije nego što se za dojenje (odnosno prestajanje) počnu vezati određena nezadovoljstva, bilo s jedne, bilo s druge strane?
Npr...Ako dijete u nekom razdoblju smanji intenzitet dojenja, postoje li neki suptilni načini da to bude uvod u prekid?
Mi još nismo blizu tog razdoblja, ali ako ikad budemo, htjela bih imati tips and tricks od iskusnih majki dojilica. A koliko vidim, nisam jedina kojoj bi tako nešto trebalo (Romina).
Kako bi za vas izgledao idealan prestanak (osim onog da dijete samo odluči da više neće - to smo ustvrdili da i nije prečesta pojava)? Je li ga tko imao?