Idealan prestanak

[Luna Rocco]

Eto, čitam na ovom PDF-u kako su se mamama koje su željele da dijete samo odluči o prestanku dojenja planovi uglavnom izjalovili - na kraju se ipak svelo na to da su one incirale prestanak, bilo da se radi o dvogodišnjacima, trogodišnjacima ili većima.

Ja sam si isto nekako razmišljala da bih voljela da Kaleb jednog dana sam odluči da više neće, ali nekako mi se čini da se to neće dogoditi, pa me zanimaju mišljenja mama iz skupine 2+.

Kad gledate unatrag, postoji li neko razdoblje kad vam se činilo da ste relativno bezbolno mogle prestati, ali vam se možda učinilo prerano ili da dijete ipak želi, pa ste ga češće nudile ili niste pokušale "iskoristiti priliku"?

Što me u stvari zanima - ako na kraju, u većini slučajeva, prekid za dijete ipak bude neka vrsta kompromisa, je li moguće ranije uloviti savršen trenutak prije nego što se za dojenje (odnosno prestajanje) počnu vezati određena nezadovoljstva, bilo s jedne, bilo s druge strane?

Npr...Ako dijete u nekom razdoblju smanji intenzitet dojenja, postoje li neki suptilni načini da to bude uvod u prekid?

Mi još nismo blizu tog razdoblja, ali ako ikad budemo, htjela bih imati tips and tricks od iskusnih majki dojilica. A koliko vidim, nisam jedina kojoj bi tako nešto trebalo (Romina ).

Kako bi za vas izgledao idealan prestanak (osim onog da dijete samo odluči da više neće - to smo ustvrdili da i nije prečesta pojava )? Je li ga tko imao?

[ninochka]

mi nismo prestali u kategoriji 2+, ali da te utješim - isključivo zbog njega

dečko je, naime, onmog dana kad je navršio 16 mjeseci prvi put frknuo nos na moje turanje cice da se smiri. nije htio ni sutradan. i to je bilo to. lijepo i mirno

prije toga je (ja sam radila od njegovih 14 mjeseci) sisao čim bi došla doma, jednom prije spavanje i odmah ujutro

i prestao..kao da nikada nije bio sisavac

[NanoiBeba]

mi nismo prestali u kategoriji 2+, ali da te utješim - isključivo zbog njega

dečko je, naime, onmog dana kad je navršio 16 mjeseci prvi put frknuo nos na moje turanje cice da se smiri. nije htio ni sutradan. i to je bilo to. lijepo i mirno

prije toga je (ja sam radila od njegovih 14 mjeseci) sisao čim bi došla doma, jednom prije spavanje i odmah ujutro

i prestao..kao da nikada nije bio sisavac

slično i kao kod nas. F. je s oko godinu dana to isto napravio a ja mislim da se naljutio. Taj dan sam ga nahranila ujutro i otišla u shopping u Graz - prvi put je bio bez mene. kada sam se vratila nije htio cicu ni za lijek. Nudila sam ga još dva tjedna iako su mi svi govorili da budem sretna da je sam prestao.

Bilo mi je jako žao ali smo planirali drugu bebu pa sam znala da će biti još dojenja.

S K. smo prestali s nepune dvije godine, i tada na moju inicijativu, s time da smo imali samo noćne podoje

Ne znam, jesam li šta pomogla

[Pina]

Luna, ni ja nisam iz grupe 2+, mi smo prestali sa 14mj i unaprijed se ispricavam sto upadam, ali htjela bi ispricati kako je kod nas islo. Mozda nekome pomogne.
Pocela sam raditi, postajala sve umornija od cestog nocnog budjenja. Dnevno dojenje smo prekinule jos prije i to nenasilno, postepeno produzavajuci razmake izmedju dojenja. Na kraju je ostalo dojenje prije spavanja, nocno i jutarnje. Jedan dan sam rekla da idem pokusati kad se probudi u noci dati joj rizino mlijeko koje je ona preko dana vec pila. Da je jednu suzu ispustila dala bi joj cicu. No, nije se ni malo bunila, nije bilo placa ni tuge popila je toplo mlijeko i nastavila mirno spavati. Od tada se budi samo jednom po noci, a ne ko' prije 4-5-6 puta, popije prakticki u jednom gutljaju oko 150ml mlijeka i nastavi spavati.
Ja s druge strane od prekida nisam imala nikakvih problema, u pocetku mi je malo bilo cudno i falilo mi i to je sve.
Cesto sam razmisljala i pribojavala se prekida a ispalo je, po mom misljenju super i za mene i za Emu!

[Maruška]

Uf!

Moj plan je bio da Lovre sam 'odustane'. Kako vrijeme prolazi, sve sam sigurnija da od toga neće biti ništa. S druge strane, očito ni moja potreba za prestajanjem nije toliko jaka da učinim nešto drastično (sve savjete iz rubrike 'bezbolno prestajanje dojenja' prakticiramo već duže vrijeme - ne pali).

Mislila sam da će biti lakše prestati dojiti nakon razdvajanja. Naime, više puta smo bili razdvojeni po od 4 do 7 dana. Ni to nije upalilo.

Jednom smo imali 4 dana nedojenja koja je Lovre 'inicirao' (zamisli kako sam se veselila!). Ni to nije upalilo.

I za kraj: nemam pojma što će biti!
(čak mi se čini da se krug 'zatvorio', da sam opet na početku priče o dojenju kada smo išli dan po dan)

[marta]

Ostanes trudna i onda posto te mogucnost tandema dubinski i intenzivno plasi, platis misu da ti dijete smanji. Ondak dijete i smanji jerbo se negdje na pola puta smanji i kolicina mlijeka i ondak malo jos otmes. I eto ga. Jedno jutro se probudi i kaze, Pa daaaa, nema meka. I ode po casu vode.

[kli_kli]

Ostanes trudna i onda posto te mogucnost tandema dubinski i intenzivno plasi, platis misu da ti dijete smanji. Ondak dijete i smanji jerbo se negdje na pola puta smanji i kolicina mlijeka i ondak malo jos otmes. I eto ga. Jedno jutro se probudi i kaze, Pa daaaa, nema meka. I ode po casu vode.

ali verujem i velika istina i dobar nacin prestanka.

[Luna Rocco]

...platis misu...

Vidim da pišeš bez dijakritika i kontam si, "kakvom mišu platiš da dijete prestane sisati? Jel to možda nešto kao zubić vila"? I onda skužim da je riječ o misi, a ne o mišu. Pa sam se sjetila one anegdote koja datira iz 90-ih godina prošlog tisućljeća kad su babe plaćale misu da Eden iz Santa Barbare prohoda... Strašno, ode mi tijek misli u kupus.

A ova priča je, predmnijevam, tvoja? 8)

Pina, ninochka, sorryte što sam napisala 2+, nije mi palo ni na kraj pameti da bi se dijete i ranije moglo samo odviknuti. Svaka priča mi je skroz zanimljiva, baš da malo vidim kako djeca dišu.

Ja se ipak nadam da Kaleb ne bude izveo nešto poput Iana, voljela bih ga dojiti još...barem do sljedeće godine.

[cekana]

Mene zanimau iskustva mama (ako ih ima) koje su doma, i uvijek nadohvat ruke svom sisavcu.... Bez onoga "počela sam raditi, umor me svladao itd."

[ninochka]

Ja se ipak nadam da Kaleb ne bude izveo nešto poput Iana, voljela bih ga dojiti još...barem do sljedeće godine.

prije nego sam zatrudnila mislila sam "djeca se doje par mjeseci", pa ond do 6, pa kad se on rodio mislila sam do godinu

a na kraju kad me otkantao je mene muž morao tješiti jer sam ja ponavljala "al nije dojio ni do 2. godine"

[Sun]

evo i mene, ne spadam u one koje si htjela da ti se jave s iskuskustvima, ali eto ustvari me privuklo cekanino pitanje

no prije bih s osvrnula na kratko na onih prvih par odgovora - čini mi se da se radi o štrajku dojenja i mislim da ukoliko je majci postalo naporno i želi to, da je onda štrajk prva dobra prilika za bezbolni prekid dojenja. A često štrajk dolazi s prvim odvajanjima, dužim izbivanjima..

a sad da se vratim na ovo

Mene zanimau iskustva mama (ako ih ima) koje su doma, i uvijek nadohvat ruke svom sisavcu.... Bez onoga "počela sam raditi, umor me svladao itd."

ajme kako mene ovo brine. Ja sam naime doma s djetetom 24 sata i u proteklih 16 mjeseci bila sam 4 puta negdje bez njega, najduže dva sata. Kraj se ne nazire, ali niti nikakvo smanjenje podoja. Nema toga što bi njemu moglo smetati i nema toga što mu može dovoljno odvući pažnju. Cica je apsolutni favorit. I evo zato mene strašno zanimaju iskustva baš žena koje su doma non stop na raspolaganju..

[marta]

A ova priča je, predmnijevam, tvoja? 8)

Sve osim mise. 8)

[spooky]

Kod mene je prošlo jednostavno da jednostavnije nije moglo biti. Ja sam ostala trudna i Piji više nije pasalo. Sama je okrenula glavu na drugu stranu i nije me više nikada tražila ( bila sam trudna 3 mjeseca ).

Meni je to bilo malo :shock: , ali sam se tješila sa činjenicom da ću za cca 6 mjeseci opet biti dojilja....


eto i tako sam ja od 13.01.2006. dojilja , a koliko ću to još dugo biti ovisi princezi Dori

[zrinka]

ono sto znam sigurno jest to da ako mama inicira prestanak, a nije 100% sigurna u svoju odluku - nista od toga, djeca jdnostavno skuze da je mama jos 'meka'...

medjutim, ako mama definitivno stoji iza svoje odluke i zaista zeli prestati dojiti i s tim je nacistu, djeca skuze i prestanu ( u manje ili vise vremena)...

dok god mama zeli prestati dojiti, ali se jos dvoumi, nista od toga...
ako je cvrsto odlucila, ili mora bas prestati - prestanak pordje relativno bezbolno i brzo....

ne mislim na povremene krizue u koje smo mi sve dugodojece mamice znale upasti i iz njih isto tako 'ispasti'

[marta]

cekana i sun, ima nesto zanimljivo u WAB-u, u vezi tog bivanja na raspolaganju, potrazit cu kad stignem, ako se ne sjetim nek me netko podsjeti na pp.

[andrea]

ja sam bojana, kad je imao oko dvije godine, počela polako uspavljivati bez dojenja, ali to sam počela prakticirati isključivo radi toga što nisam više mogla izdržati da me sat vremena žvače (nije mi bio cilj smanjivanje ili ukidanje dojenja)

naravno, to je išlo mic po mic, trajalo je mjesecima valjda, al nisam ništa forsirala

kada se počeo uspavljivati bez cice, tada je počeo i smanjivati broj podoja, da bi sa nešto više od dvije i pol godine skroz prestao; dobro, i sad još uvijek zna tražiti cicu, al to je jednom, dva puta mjesečno, pa to ni ne brojim

ja sam imala nekoliko žestokih kriza, a najgora mi je bila kad je imao 18 mjeseci i tada sam stvarno bila i više nego spremna da prestane, međutim on nije bio, pa sam zaključila da mi se lakše nositi sa svojom frustracijom, nego njegovom (koja bi nastupila, da sam ga odlučila pošto-poto prestat dojit)

drago mi je da sam izdržala te faze, jer sad mogu reći da smo imali idealan (skoro)prestanak

[zrinka]

meni je tako smijesno, kad sad gledam, dojila sam mislava 39 mjeseci i proslo je tako brzo

ali, gledam sad jelenu, totalno drugaciji 'sisac' nego sto jjoj je brat bio...njemu je sika bila zakon, uvijek i svugdje....a njoj, ne bas...moze bez nje, kad zahtjeva, zahtjeva jako, dobije, namiri se i briga je za nju, nema mazenja, nema tepanja i sl....

nju ako hocu smiriti, ne mogu smiriti sikom, a kod njega je to uvijek palilo...

bas su razliciti...
i svako dojenje je drugacije, koliko samo kombinacija majki i djeteta....bas zanimljivo

[Sun]

ja sam bojana, kad je imao oko dvije godine, počela polako uspavljivati bez dojenja, ali to sam počela prakticirati isključivo radi toga što nisam više mogla izdržati da me sat vremena žvače (nije mi bio cilj smanjivanje ili ukidanje dojenja)

naravno, to je išlo mic po mic, trajalo je mjesecima valjda, al nisam ništa forsirala

evo ovo meni nije jasno, ako možeš pojasni pliz. Kažeš da nisi forsirala, kako si onda ga uspavljivala bez cice? Ja čim pokušam ne dat cicu odmah ju sam isčupa iz majice (kad bih to onemogućila, nastala bi dreka. Uopće mi nije jasno kako se to počne, kako se to izvede. Ništa mi to nije jasno

[cekana]

i svako dojenje je drugacije, koliko samo kombinacija majki i djeteta....bas zanimljivo

To sigurno i kad razmišljam o tome, baš mi je prekrasno. Vjerojatno nam zato tuđa iskustva i neće puno pomoći... Kao i uvijek nameće se zaključak, da treba pratiti svoje unikatno dijetešce

[andrea]

ja sam bojana, kad je imao oko dvije godine, počela polako uspavljivati bez dojenja, ali to sam počela prakticirati isključivo radi toga što nisam više mogla izdržati da me sat vremena žvače (nije mi bio cilj smanjivanje ili ukidanje dojenja)

naravno, to je išlo mic po mic, trajalo je mjesecima valjda, al nisam ništa forsirala

evo ovo meni nije jasno, ako možeš pojasni pliz. Kažeš da nisi forsirala, kako si onda ga uspavljivala bez cice? Ja čim pokušam ne dat cicu odmah ju sam isčupa iz majice (kad bih to onemogućila, nastala bi dreka. Uopće mi nije jasno kako se to počne, kako se to izvede. Ništa mi to nije jasno

do dvije godine je, pri uspavljivanju, samo i isključivo cicao; onda sam počela sa "red cice, red pričice, red maženja, pa opet red cice"

kažem da nisam forsirala, jer mu nisam odjednom uskratila cicu, nego sam skužila da se može smirit i bez cice, sa nekakvom pričom ili maženjem

na početku je to bilo, napamet sad bubam, pola sata cicanja, a unutar toga je povremeno znao ispustit cicu, pa sam ga ja pokušavala uspavat na druge načine

s vremenom je on sam cicanje jako smanjio, a sve je više tražio druge oblike smirivanja

nisam forsirala, jer, svaki put kad je želio dojiti, dojio je, zato je proces i trajao mjesecima, ali nije bilo ni u jednom trenutku frustrirajuće ni za njega ni za mene

[andrea]

[Ja čim pokušam ne dat cicu odmah ju sam isčupa iz majice (kad bih to onemogućila, nastala bi dreka.

ja sam mu je uvijek dala kada bi je tražio, ali pokušala sam loviti momente kad bi ju ispustio, a ja bi onda krenula sa nekakvom uspavankom ili sl, onda bi on malo slušao, ali poslije bi opet tražio cicu i ja bi mu je opet dala

tako je on, polaaakooo, počeo smanjivati dojenje (kod uspavljivanja), a više je tražio maženje i pričanje

ali, kažem, to je kod nas stvarno dugo trajalao, upravo zbog toga što nisam htjela ništa na silu

zato ovo nije brzopotezno rješenje

[lucky day]

jedini put kad sam mogla samo sanjati da bi luka prestao sam je bilo kad je imao 8mj. ali to je bio (vrlo blagi) strajk dojenja... savjetnice pomogle...
nakon toga nikad...
ja sam imala krizu sa nekih njegovih godinu i pol i sa nekih 20mj...
no ne dovoljno jaku
po meni je jednako vazno kako se majka osjeca oko dojenja - pa mislim da si moze odrediti period kad ce postupno prestajati i napraviti to najnjeznije moguce ali odlucno...

iako ga vec dosta dugo ne uspavljujem cikom navecer... dojenje obavimo prije kupanja... po danu kad se sjeti (nedajboze da se izvalim na kauc )...
da, isto sam mu na raspolaganju 24/7... po noci ciki prekonekoliko puta...
jedno razdvajanje je bilo nedavno od dva dana (jedne noci izmedju njih) - k'o da nis nije bilo...

no, najvaznije sam skoro zaboravila: osjecam vec nekoliko mjeseci, a pogotovo nakon ovog 2dnevnog razdvajanja, da luki ne bi bio neki bed da prestanemo cikiti - iako ciku obozava... cak mislim da, ako to besprijekorno napravim kroz vrijeme - da ne bi ni skuzio...
i to nema veze toliko sa dojenjem - vec vise sa svijetom oko njega koji ga sve vise i vise zanima... na drugaciji nacin nego prije pol godine - a kamoli godinu...

[ninochka]

evo i mene, ne spadam u one koje si htjela da ti se jave s iskuskustvima, ali eto ustvari me privuklo cekanino pitanje

no prije bih s osvrnula na kratko na onih prvih par odgovora - čini mi se da se radi o štrajku dojenja i mislim da ukoliko je majci postalo naporno i želi to, da je onda štrajk prva dobra prilika za bezbolni prekid dojenja. A često štrajk dolazi s prvim odvajanjima, dužim izbivanjima..

kod mene nije bio nikakav štrajk u pitanju niti sam ja željela niti planirala prestat. otkantao me i ja sam mu u narednih tjedan dana ponudila još nekoliko puta ali ništa. do tih 16 mjeseci mu nikada nisam odbila. dijete je jednostavno prestalo. očito se i to događa.

[Luna Rocco]

Kaleba tata bez problema uspava nošenjem uz uspavanke. Problemi počinju kod prvog (i svih ostalih) buđenja - onda pali samo cica i jao siga nama ako probamo nešto drugo. Tako da kod nas ne drži vodu ona teorija iz No cry sleep solution da dijete kad se probudi želi ponovo zaspati uz ono uz što je zaspalo i prvi put. Da je tako, tata bi ga ponovo mogao uspavati na rukama, a svi takvi pokušaji uvijek završavaju histeričnim plačem, bila ja u sobi ili ne.

Ali ok, nije još spreman...Valjda ću prepoznati kad će biti i znati to pogurati.

[Leina mama]

E, ovako, kao prvo - za cekanu - ja sam mama koja je skroz doma sa svojim djetetom.

Kao drugo, kod nas je bilo dosta slično kao kod andree.

E, sad - naša priča:

Lea je sisala 20 mjeseci, a njen prestanak bio je mami najljepši i najtužniji poklon za prošlo Valentinovo
Lea nikad nije bila "zakleti" sisač i vjerovatno ne bi niti sisala da ljudi nisu vrsta koja se odmara spavajući. A Lea se nikad nije naučila spavati nikako drugačije nego na sisi. Nikad nije htjela dudu, a bočicu joj nisam niti nudila. Nikad nije imala niti omiljenog plišanca s kojim bi se uspavljivala. Sisa je bila njena duda, bočica i plišanac. Ostatak dana ne bi je se ni sjetila, i uopće ju nije tražila, izuzev pred spavanje (zato mislim, Luna, da ti baš i neću puno pomoći) i tokom noći.
Dosta me brinulo kako će ona prestati sisat, tj. kako da ju naučim da zaspe bez sise i da se ne budi po noći. Bilo je perioda kad se budila svakih pola sata, a onda urlala tražeći jednu sisu, pa bi povukla dvaput, pa urlala tražeći drugu, pa tak u krug do iznemoglosti (i moje i njene).
U tom sam periodu i ja bila strašno iscrpljena i neispavana, a izgledalo mi je da je i njoj to više muka nego radost, jer se njeno sisanje počelo svoditi na plakanje i traženje druge sise (mlijeka je bilo, nije zbog toga).
Tada sam odlučila, ali zaista čvrsto, jer kako reče zrinka, bez čvrste mamine odluke nema prestajanja.
Prvo sam odlučila poraditi na, kako sam ja to zvala, "razumnim sisanjima", tj. na onim podojima koji su prethodili spavanju - dnevnom i večernjem. Za početak sam noć ostavila kakva jest, jer kad je u polusnu, nije razumna da bi joj mogla objasniti da nećemo sisati ili ju umiriti pričom ili pjesmom. Dakle, krenula sam s trenucima kad ju budnu krenem uspavljivati, pa je razumna. Tada sam radila što i andrea - pokušavala sam ju zabaviti pjesmicama, pričama, maženjem, ponudila bih joj čašu s vodom... i ona bi smireno zaspala. Ako je MM bio doma, uspavljivao bi ju on, na isti taj način. I to je funkcioniralo. Nisam ju forsirala. To je trajalo nekoliko tjedana ili mjesec-dva, ne sjećam se više. Ali, kako se takav način uspavljivanja ustalio, ona je sama počela i noću mirnije spavati, i prvi put ne bi se probudila već nakon sat i pol, nego nakon 3-4 sata. I tako se nakon nekog vremena broj noćnih podoja sam smanjio na tri. Onda sam jednu noć odlučila da joj treći podoj neću dati - kad se probudila, stavila sam ju kod sebe u krevet (inače spava u svom krevetu), ponudila ju vodom, malo ju mazila i grlila, ona je malo zaplakala, ja sam joj zapjevala, ona se smirila (da je zaista počela plakati, ja bih odustala) i zaspala uz mene. Kad se to ustalilo na isti sam način smanjila podoje na jedan, a onda sam konačno ukinula i taj. Bez suza i grča (i bez mastitisa, jer je sve išlo postepeno ). Lea se još neko vrijeme budila u vrijeme podoja i tražila vodu i prelazak u naš krevet, što bi naravno dobila, pa bi drugi dio noći obično prospavala s nama. U zadnje vrijeme najčešće se ne probudi niti taj jedan put i više uopće ne želi piti po noći, niti kad joj nudim.
Otkad je prestala sisati, puuuuno bolje spava - i danju i noću, a i puno je smirenija

[bobaibeba]

I mi smo imali pravi štrajk sa njegovih 8,5 mjeseci,kad smo nakon mjesec dana došli s mora.Sve mu je bilo novo,povratak doma mu je ustvari bio velika promjena.E,da sam tada prestala...a ne ja ,sva sam bila u panici da bi on mogao prestat sa dojenjem pa sam ga malo pomalo nudila dok nije prihvatio.On doslovno nije htio ni blizu cice.
A dohrana nam je tada još bila u povojima,pa me bilo strah od čega će dijete živit-
I evo,zato sam sada već 4 puta odlazila u sobu da svom sisavcu dam novu dozu supermlijeka.A tko zna koliko ću još do jutra...
Malo mi je naporno ali definitinvno nisam spremna na bilo kakvo odvikavanje.
Uglavnom čekam!

[ms. ivy]

zrinka, baš si to lijepo napisala.

andrea, nisam znala vašu "priču" pa mi je zanimljivo čitati - i samo potvrđuje da nema recepta i da je svako dijete posebno - andreju ukidanje noćnog dojenja uopće nije utjecalo na dnevno dojenje, niti je smanjio niti povećao. čekala sam još godinu dana da malo smanji i nisam dočekala... ali sam skužila da mu baš nije potrebno cicati dok čitamo slikovnice ili gledamo crtić, možemo se maziti i bez cice. pa sam mu tako i objasnila i prihvatio je bez problema. sad dojimo u krevetu, ujutro i navečer, a nakon povratka s posla samo ako on traži (ali kratko, dalje nastavljamo maženjem).

[cekana]

Ja sam planirala K. ovo ljeto staviti u dječju sobu kad budemo na moru u kinderbet ili veliki krevet (spava s nama) nakon noćnog podoja ga opet tamo vratiti. E, sad.... što se vrijeme bliži - ja nisam spremna :/ osobito zato što je smanjio broj noćnih podoja, spava već nekoliko tjedana do 5, 6h možda se zalomi koja noć da još jednom traži... a danju, bez problema bih mu mogla odvući pažnju s bilo čime. Nevolja je ako ja legnem na krevet ili sjednem za comp Isto, voljela bih dojiti do 2 godine. Ali meni stvarno nije naporno....

[lara26]

evo i mene tu. imali smo idealno dojenje, bez ikakih problema i bez problema smo prestali. ja sam htjela da prestane do druge godine i uz par savjeta sa foruma to mi je i uspjelo, sasvim glatko.
odlucila sam pola godine prije, ne nudit siku i izbjeci sve one situacije u kojim bi je ona trazila. tako da smo za 2-3 mjeseca dosli samo na dojenje prije spavanja, tj za uspavljivanje. onda smo i to dojenje ubacili prije kupanja, tako da kasnije ne bi ni trazila siku. i nakon jos jednog mjeseca ne bih nudila ni to dojenje, a ono poslje je ionako zaboravila i tako smo prestale.
ima vec 15-ak dana da ne doji. i mislim da je gotovo.

ja sam zadovoljna s nasim krajem. ona ga nije ni osjetila. nekako, imam osjecaj da sam dobro pogodila vrijeme, strategija je bila duga, ali blaga i ucinkovita.

[djuma]

evo i mene, 2+, i ne radim.
jedini naznak njegovom prestajanju
bio je sa nekih 10ak meseci,
tada je imao jedva 2 podoja.
ali tada nikako nisam bila spremna na prestajanje,
pa smo nastavili,
da bi kad je prohodao zaistinski,
i govor mu se prilicno razvio,
sa nekih 14 meseci, navalio kao lud na cice.
nocni podoji su bili vrlo vrlo ucestali,
smanjivala sam ih postepeno, pocevsi od njegovih 16ak meseci.
dakle, kada je razumeo kada je noc, a kad dan.
posto nocu svi spavaju, pa i cice.
uspeli smo, mada je bilo i vracanja unazad.
sa dve pune godine spavao je celu noc,
ostao nam je ranojutarnji podoj i jos malo spavanja.
danju je trazio zilion puta,
i uglavnom i dobijao, odlagala sam podoje kad god sam mogla.
znaci, cekaj da zavrsim rucak,
kad se zavrsi crtani, pesmica, itd.
uspavljivanje i dnevno i nocno
iskljucivo sa mnom, i uz dojenje.
tek zadnjih par meseci uspe da se uspava uz mazenje i pevanje.
i tada smo se dogovorili da cicanja nema, osim kod kuce.
bilo mu je interesantno da trazi u drustvu,
pa da se svi cude kako jos cica i sl.
i tako smo vec neko vreme na 3 podoja.
dva pre spavanja, i taj ranojutarnji.
ovo mi bas odgovara, jer ne moram vise drugima objasnjavati,
a kod kuce cicamo lezeci, pa se i ja tad malo odmorim.
najesen verovatno krece u vrtic,
ocekujem da ce mooozda izbaciti taj za dnevno spavanje.
kriza sam imala puno,
i uglavnom sam pomisljala na ovo sto napisa marta
da mi je da budem trudna, pa sam da odustane.
kakve sam srece, verovatno bih dobila tandem.
ali ono sto me odrzava da nastavim s dojenjem
je njegovo ocigledno blagotvorno delovanje na zdravlje moga sina.
nadam se da mu imunitet nece pokleknuti
pred navalom bestija iz vrtica.

[Sun]

djuma super, baš mi je trebalo jedno ovakvo objašnjenje!

Moj sa 16 još ne kuži ako mu krenem objašnjavati da je no? i da cica spava, ali ovo ulijeva nadu da ?e do?i i dan kad ?e razumjeti
sad bi mogla posti?i samo da se razbudi i onda kre?e show program!
Ja sam još daleko od toga da bi prestala dojiti, ali bih jako volila malo reda uvesti, da cica malo manje i da nekako barem smanjimo no?ne podoje (bila bih jako sretna ve? kad bi mogli samo 2-3 ) Po danu je još i ok, ako smo vani ne traži, ali ako smo doma onda se ne skida.. Ali no?

[katka22]

Mene zanimau iskustva mama (ako ih ima) koje su doma, i uvijek nadohvat ruke svom sisavcu.... Bez onoga "počela sam raditi, umor me svladao itd."

takodjer nisam iz grupe 2+, ali relativno blizu-Noa, 17 i po miseci, odbio se sam samcat prije tjedan dana. I danas kad vidi golu ciku viče nam - nam, jutros je i stavio u usta, ali onako ovlaš, kao pusa, bez cicanja i okrenuo se na drugu stranu, nešto kao pozdrav...a odbio se s upalaom uha i vjerojatno ga je bolilo kod cicanja pa je odusta jadan...a stvarno sam mislila da ću ga teško odbiti...

[nelzi]

Mene zanimau iskustva mama (ako ih ima) koje su doma, i uvijek nadohvat ruke svom sisavcu.... Bez onoga "počela sam raditi, umor me svladao itd."

Ja sam ta. Evo: 100 puta na dan je trazio, kad god bih htela da sednem ili ako me vidi da sam sela, ugnezdi se u krilo i vuce majcu. Poceo je da grize, a i u trudnoci su bradavice pocele jako da me bole, da su od njegovog grickanja (i stipanja) vec postale ljubicaste.. Na kraju sam jednostavno izbegavala da sednem, cak i kad se igramo ili kad je vreme da pojede nesto sto je nemleko, hranila sam ga stojeci. Uopste se nije bunio ali ja ipak nisam htela da to naglo prekinemo nego da idemo postepeno. Tako smo od nekih 7-8 prepodnevnih sisanja, dobili 3-4 pa na kraju evo sad samo sisa pred popodnevno i nocno spavanje. Uporedo sa smanjivanjem dnevnog sisanja, smanjio je i nocne podoje. (zapravo nocu ne sisa vise)
Sad vise ne trazi po danu, cak nam je psotao problem da ga odvucemo u krevet jer sika vise ne pali :?

[vitekova mamuška]

Evo ja sam iz grupe 2+ (2 godine i 21 dan 8) ) i s Vitom sam stalno, nismo se razdvajali zbog posla, i ovo je prvi put da osjećam da Viti cica više nije tolikooo bitna. To je zbog smanjenja mlijeka u trudnoći: danju cica 2-3 puta (za buđenje i uspavljivanje), noću eventualno jedanput. Prije manje od dva mjeseca cicao je danju valjda 20 puta, a noću isto toliko. E sad... ovo je dobra prilika za prestanak dojenja, ali ja nisam sigurna je li pametno to inicirati ili nije jer ne znam kako će Vito reagirati na dolazak bebe (možda mu tandemsko dojenje pomogne da bolje prihvati novu situaciju) i ne znam hoće li opet pojačati cicanje kada se količina mlijeka poveća ili će mu se smanjena potreba za cicom nastaviti pa će kroz neko vrijeme sam prestati :?

[martinaP]

Mi smo sad u fazi kad bi mogli bez problema prestati (10.5 mjeseci, jako je smanjio dojenje, po danu ne dojimo, uopće ne traži, a po noći 2-3-4 puta). Ali nisam spremna za prestanak, i ne bi me čudilo da se za koji mjesec situacija drastično promijeni (ovako kao kod djume)

[Luna Rocco]

martina, takav ISTI je bio Kaleb s 10-11 mjeseci. Danju je tražio jednom ili nijednom, a noću 2-3 x. Mogla sam tada prestati, ali mi je drago da nisam - pa i ovih 15, koliko će sad imati, mi se nekako čini prerano. Vidim koliko mu to još znači.

[martinaP]

martina, takav ISTI je bio Kaleb s 10-11 mjeseci. Danju je tražio jednom ili nijednom, a noću 2-3 x. Mogla sam tada prestati, ali mi je drago da nisam - pa i ovih 15, koliko će sad imati, mi se nekako čini prerano. Vidim koliko mu to još znači.

Ma kad mu vidim osmijeh kroz san (kad je u polusnu) , nema šanse da sad prestanem svojom odlukom. Meni ti je jedino malo bed što nikako ne bih htjela dojiti u trudnoći (o tandemu da ni ne govorim), a ako se dojenje odulji moji "planovi" bi se mogli poremetiti...

[sandraf]

nije iskustvo iz +2 (pa cak niti iz +1), ali d. je prestao dojiti na nakljepsi moguci nacin - jednostavno se otkotrljao s kreveta jad bi ga krenula dojiti, pokusavala sam jo par dana, on bi isamar'o sisu i otkotrljao se. do tad je dojiio kao da ce dojiti do skole i bio mi je svojevrt+stan sok. imao je (samo) 10 mjeseci.

danas mi se to cini idealan prestanak - bez frustracija i razmisljanja s moje strane jel dosta i dokad cemo tako.

ovo pisem jednom rukom - k. doji. ima 21 mjesec i totalno je addicted, ne pokazuje nikakvu namjeru odustati. njoj cica treba. nikad se nije pojavio problem kojeg cica nije rijesila. sanjam o prestanku u koljem ce ona mene otkantati, okrenmuti se, frknjuti nosom na dojucer najbolju prijateljicu. voljela bih da tako prestanemo, iskustvo mi je pokazalo da ja nemam ni snage ni ideje kako njih dviije (odnosno 3) razdvojiti...

[Kejt]

iskustvo mi je pokazalo da ja nemam ni snage ni ideje kako njih dviije (odnosno 3) razdvojiti...

mislim da je idealno kad dijete to želi, a kad bude željelo i pokazat će.

[martinovamama]

Mi smo prestali prije nekih mjesec i pol,sa pune dvije godine i 6 mjeseci.Prestao je bez moje inicijative,sam je odlučio da mu je dosta.Možda bi prestao i prije ali sam ja posljednjih mjesec dana malo navaljivala jer sam ja imala problem u glavi u vezi odvikavanja-nikako da prihvatim činjenicu da mu je dosta,da je to jedna od njegovih odluka kao jedinke.Radim,dežuram, nema me kod kuće tada 24 sata ( muž bi ga tada dovodio k meni na posao da sisa ) i malo pomalo podoji su se prorjedili na dva puta na dan,onda na jednom svaki drugi dan dok nije prestao.
__________________________________________________ ________

Martin,01.11.2004.
Podupiruća RODA

[lucky day]

jesam ja to ensto propustila ili 2+ nema prestanka bez blage pogurke (u slucaju da mama ne radi, odnosno da ako radi - radi kod kuce ili je na neki drugi nacin dijete s njom po cijele dane)? :?

[Luna Rocco]

jesam ja to ensto propustila ili 2+ nema prestanka bez blage pogurke (u slucaju da mama ne radi, odnosno da ako radi - radi kod kuce ili je na neki drugi nacin dijete s njom po cijele dane)? :?

O tome ja cijelo vrijeme razmišljam. S jedne strane htjela bih da sam prestane, a s druge strane mi izgleda da je to, nakon što prijeđe drugu godinu, nemoguće. A stvarno mi nema smisla dojiti do 4 godine da bih na kraju opet ja inicirala prekid...A ne znam. Vidjet ćemo kad dođe taj trenutak, za sad ni njemu ni meni nije dosta (iako ne bih imala ništa protiv da ne siše 10x noću...)

[Maja]

A stvarno mi nema smisla dojiti do 4 godine da bih na kraju opet ja inicirala prekid...

Ma ima.

[lucky day]

A stvarno mi nema smisla dojiti do 4 godine da bih na kraju opet ja inicirala prekid...

Ma ima.

to i ja sve vise osjecam a logicno mi je znajuci sto sve dojenje znaci... a i da iniciranje prekida ('produzenog') nije nuzno losa stvar, pogotovo ako se ucini vrlo njezno... i pogotovo u kasnijoj dobi... pogotovo ako si je mama relativno jasno rascistila u glavi i srcu da to zeli...

[Maja]

Ovako ja to nekako doživljavam - sori ako ću se ponavljati, nisam baš sve detaljno čitala - ja ne dojim "produženo" zato jer vjerujem da će Nola sama prestati, ali niti zato jer mislim da neće, ne dojim dugo niti jer vjerujem da je to najbolje, najzdravije, emocionalno, fizički (iako vjerujem da je), prije šest godina sam dojenje odabrala,a i ono je nekako odabralo mene. Od tada je stalno u tome sve manje i manje svijesti i svjesnih odabira - to je postao proces, ples mene i moje djece, način života. Kad Nola traži dojiti, ja više ne razmišljam - ja reagiram - dajem se ili ne, ovisno o trenutku. Tako je bilo i s Janom kako smo duže i duže dojili. Sada već znam - u nekom trenutku dosadit će ili njoj ili (vjerojatnije) meni. I onda ćemo nekako završiti. Moglo se to dogoditi kada je imala dvije i pol, a možda će se dogoditi kad bude četiri i pol. Kada god, ja vjerojatno nikad neću s prekidom biti sasvim mirna, kao što ni s Janovim nisam niti ću biti (a svejedno bih vjerojatno odabrala isto jer je to nešto što se događa u kontekstu, mene, njega i života) Dojenje je blizak, intiman odnos s najvažnijima - našom djecom - i naravno da je kao takav prepun sivih nijansi. Pa, osim igranja usred avenije dubrovnik ponedjeljkom u podne, masa stvari u roditeljstvu je kompromis, što bi prestanak (dugog) dojenja bio drugačiji?

[lucky day]

jako lijepo napisano, majo...
cak iako ja ne volim rijec kompromis jer mi je nekako u glavi vezana s pojmom (djelomicne) zrtve koja mi ima izrazito negativno znacenje... no necu sad ulaziti u to jer bi mogli otici pre duboko i razjasnjavajuci pojmove te pogotovo nase emo-asocijacije na iste...

no osjecaje i poglede koje si iznijela izrazavaju bolje nego sto bi sama mogla opsiati nacin kako ja 'klikam' sto se tice dojenja ali i sire...

[DaDo]

eto mi smo baš ovih dana počeli s odvikavanjem od cike. naime, kako je moj sin sa 15 mjeseci (kao i ninochkin) sam odustao od cike,jedan dan je pojeo i to je tražio u autu kad smo se vraćali iz grada, drugi dan više nije pitao. on se i dalje mazio, ležao na cikama još neko vrijeme, ali nije više htio jesti.
tako sam očekivala da će i moja cura...ali ne..na žalost ja radim terenski posao što znači da sam na cesti, a noćna buđenja ne doprinose sigurnosti na cesti, lagano mi je bilo dosta. i evo od prošlog četvrtka ne cikimo. ona još uvijek pita, ali sam joj objasnila da je popila svo mlijeko, i da kika (kako je ona zove) sada nana..da li je to pravi pristup ne znam, ali mi se ne čini da je traumatizirana, naime ona traži ja je nježno odbijem i nađemo neku drugu zabavu i sve bude u redu...
s jedne strane mi je žao i nedostaje mi taj divan osjećaj, ali više nisam mogla izdržati tempo..pusa svim mamama koje ustraju i dalje

[rene]

Ah cure da vam se požalim.

Ide mi na živce dojenje, moram priznati.Jer Iris traži čim se neko približi ili sjednem piti kavu s nekim.Mislim da joj je dosadno, doma sam 24 sata MM radi od 9-21, još ne ide u vrtić, (ima 2g i mjesec) ali izgleda da nisam sa sobom rasčistila da stvarno želimo prestati dojenje.Valjda zato šta sam toliko ponosno i sretno dojila i forsirala uz puno problema na početku.
Ne traži po noći, a za ta dnevna "gnjavljenja" sam rekla da ćemo papati cicu kada idemo nunati.I sada ona kada hoće cicu kaže Idemo nunati!

Ginekologica rekla kad sam je pitala za savjet: da si odmah prestala dojiti! (tim riječima),
a pedijatrica da joj kažem ne, plakat će nekoliko dana i to je to!

Eto.

Nije tema, ali za prebacivanje iz našeg kreveta sam duugo smisljala strategiju.Pa smo jednog dana cijelu dramu napravili od toga: sredivali krevet, birali plahtu, zaljepili maminu tatinu sliku iznad kreveta i cijeli dan kako ce ona tu spavati.Navecer sam je stavila u njen krevet i bez problema je spavala!Jednom nakon 5-6 dana se pobunila, ali ne strasno i tako smo to prebrodili bezbolno!

Pa sada gruntam kako bi nesto smislila za cicu......... jerbo BAS me zivcira

[Anita-AZ]

Već sam negdje pisala, no ne znam gdje, pa ću ponoviti naše iskustvo prestanka dojenja.

Moja kćerkica je prestala dojiti sa cca 2,5 godine. Nisam željela prekinuti naglo, no zaželjela sam se prespavati noć u više od 1,5h u komadu :/ .... i tako odlučih da joj više neću nuditi dojenje, nego ću joj dati samo kad sama traži. Ta faza, sve rjeđeg dojenja, trajala je dobrih par mjeseci, na jednoj smo se "predspavačkoj cici" zaustavili još neko vrijeme, a kako su s toliko malo dojenja grudi bile ne-prepune, ona bi malo pocugnula i nije joj bilo fora više vući (od prvog je dana voljela samo tvrde i prepune i uvijek bi prelazila s jedne na drugu i nikad nije pojela jednu do kraja.... nije bilo šanse da siše ne prepunu dojku) i tako smo mi prestali dojiti, a ja počela spavati po noći.

Bezbolno i bez problema. Znači, predlažem za prvi korak prestajanje čestog nuđenja i davanja samo kada traže. A to će biti puno manje nego što mislimo.

_______________

[Luna Rocco]

Znači, predlažem za prvi korak prestajanje čestog nuđenja i davanja samo kada traže. A to će biti puno manje nego što mislimo.

Već odavno ga ne nudim, a on traži sve više... :/