E, ovako, kao prvo - za cekanu - ja sam mama koja je skroz doma sa svojim djetetom.

Kao drugo, kod nas je bilo dosta slično kao kod andree.

E, sad - naša priča:

Lea je sisala 20 mjeseci, a njen prestanak bio je mami najljepši i najtužniji poklon za prošlo Valentinovo
Lea nikad nije bila "zakleti" sisač i vjerovatno ne bi niti sisala da ljudi nisu vrsta koja se odmara spavajući. A Lea se nikad nije naučila spavati nikako drugačije nego na sisi. Nikad nije htjela dudu, a bočicu joj nisam niti nudila. Nikad nije imala niti omiljenog plišanca s kojim bi se uspavljivala. Sisa je bila njena duda, bočica i plišanac. Ostatak dana ne bi je se ni sjetila, i uopće ju nije tražila, izuzev pred spavanje (zato mislim, Luna, da ti baš i neću puno pomoći) i tokom noći.
Dosta me brinulo kako će ona prestati sisat, tj. kako da ju naučim da zaspe bez sise i da se ne budi po noći. Bilo je perioda kad se budila svakih pola sata, a onda urlala tražeći jednu sisu, pa bi povukla dvaput, pa urlala tražeći drugu, pa tak u krug do iznemoglosti (i moje i njene).
U tom sam periodu i ja bila strašno iscrpljena i neispavana, a izgledalo mi je da je i njoj to više muka nego radost, jer se njeno sisanje počelo svoditi na plakanje i traženje druge sise (mlijeka je bilo, nije zbog toga).
Tada sam odlučila, ali zaista čvrsto, jer kako reče zrinka, bez čvrste mamine odluke nema prestajanja.
Prvo sam odlučila poraditi na, kako sam ja to zvala, "razumnim sisanjima", tj. na onim podojima koji su prethodili spavanju - dnevnom i večernjem. Za početak sam noć ostavila kakva jest, jer kad je u polusnu, nije razumna da bi joj mogla objasniti da nećemo sisati ili ju umiriti pričom ili pjesmom. Dakle, krenula sam s trenucima kad ju budnu krenem uspavljivati, pa je razumna. Tada sam radila što i andrea - pokušavala sam ju zabaviti pjesmicama, pričama, maženjem, ponudila bih joj čašu s vodom... i ona bi smireno zaspala. Ako je MM bio doma, uspavljivao bi ju on, na isti taj način. I to je funkcioniralo. Nisam ju forsirala. To je trajalo nekoliko tjedana ili mjesec-dva, ne sjećam se više. Ali, kako se takav način uspavljivanja ustalio, ona je sama počela i noću mirnije spavati, i prvi put ne bi se probudila već nakon sat i pol, nego nakon 3-4 sata. I tako se nakon nekog vremena broj noćnih podoja sam smanjio na tri. Onda sam jednu noć odlučila da joj treći podoj neću dati - kad se probudila, stavila sam ju kod sebe u krevet (inače spava u svom krevetu), ponudila ju vodom, malo ju mazila i grlila, ona je malo zaplakala, ja sam joj zapjevala, ona se smirila (da je zaista počela plakati, ja bih odustala) i zaspala uz mene. Kad se to ustalilo na isti sam način smanjila podoje na jedan, a onda sam konačno ukinula i taj. Bez suza i grča (i bez mastitisa, jer je sve išlo postepeno ). Lea se još neko vrijeme budila u vrijeme podoja i tražila vodu i prelazak u naš krevet, što bi naravno dobila, pa bi drugi dio noći obično prospavala s nama. U zadnje vrijeme najčešće se ne probudi niti taj jedan put i više uopće ne želi piti po noći, niti kad joj nudim.
Otkad je prestala sisati, puuuuno bolje spava - i danju i noću, a i puno je smirenija