evo i mene, 2+, i ne radim.
jedini naznak njegovom prestajanju
bio je sa nekih 10ak meseci,
tada je imao jedva 2 podoja.
ali tada nikako nisam bila spremna na prestajanje,
pa smo nastavili,
da bi kad je prohodao zaistinski,
i govor mu se prilicno razvio,
sa nekih 14 meseci, navalio kao lud na cice.
nocni podoji su bili vrlo vrlo ucestali,
smanjivala sam ih postepeno, pocevsi od njegovih 16ak meseci.
dakle, kada je razumeo kada je noc, a kad dan.
posto nocu svi spavaju, pa i cice.
uspeli smo, mada je bilo i vracanja unazad.
sa dve pune godine spavao je celu noc,
ostao nam je ranojutarnji podoj i jos malo spavanja.
danju je trazio zilion puta,
i uglavnom i dobijao, odlagala sam podoje kad god sam mogla.
znaci, cekaj da zavrsim rucak,
kad se zavrsi crtani, pesmica, itd.
uspavljivanje i dnevno i nocno
iskljucivo sa mnom, i uz dojenje.
tek zadnjih par meseci uspe da se uspava uz mazenje i pevanje.
i tada smo se dogovorili da cicanja nema, osim kod kuce.
bilo mu je interesantno da trazi u drustvu,
pa da se svi cude kako jos cica i sl.
i tako smo vec neko vreme na 3 podoja.
dva pre spavanja, i taj ranojutarnji.
ovo mi bas odgovara, jer ne moram vise drugima objasnjavati,
a kod kuce cicamo lezeci, pa se i ja tad malo odmorim.
najesen verovatno krece u vrtic,
ocekujem da ce mooozda izbaciti taj za dnevno spavanje.
kriza sam imala puno,
i uglavnom sam pomisljala na ovo sto napisa marta
da mi je da budem trudna, pa sam da odustane.
kakve sam srece, verovatno bih dobila tandem.
ali ono sto me odrzava da nastavim s dojenjem
je njegovo ocigledno blagotvorno delovanje na zdravlje moga sina.
nadam se da mu imunitet nece pokleknuti
pred navalom bestija iz vrtica.