Ja svoju Emanuelu ljubim dan-noć, najdraže joj je uspavljivanje kada ju ljubim u obraščiće i šapćem joj kako ju volim, kako je lijepa, pametna, pahuljica, slatkica....ona je prava mala maza jer ja želim da to bude, jer se pored nje ja sva rastopim i raznježim, jer želim da bude sretna i nasmijana stalno, :D jer želim da se osjeća voljenom, i da vidi da se MM i ja volimo, da se poštujemo, cijenimo, pa i posvađamo, ali eto ja ne vidim zašto bi tu trebao taj cmok u usta- pa ubite me zbog toga!
Ispada da ako ne ljubim djete usta da je uopće ne ljubim, da se ne ljubim s mužem i da sam hladna "opatica" :?

MM i ja se poljubimo, zagrlimo pred njom, ona ima tek 8mj, pa valjda puno ne kuži, nekad nam se nasmije, nekad ignorira, a nekad počne odmah meni pružati rukice...

Jesam li se dovoljno naopravdala ili....... :? 8)