Sve moje prijateljice i poznanice koje su dobile drip rodile su u 2-3 sata trudova. S obzirom da se nenormalno bojim boli i da me je najviše bilo strah dugog poroda ja sam sama predložila ginekologu drip odmah na dan termina. On je naravno pristao iako sam bila samo prst otvorena. Priključili su me u 8 ujutro i relativno brzo su mi počeli trudovi i to prilično snažni. Budući da se nisam previše otvarala, a pametnjakovići mi nisu iz nekog meni nepoznatog razloga htjeli staviti gel, pojačali su mi drip tako da sam imala trudove svake 2 minute i to stravično intezivne. Dali su mi nešto protiv boli tako da bih između trudova zaspala. Da mi je netko u 14 sati rekao da ću rađati još 6 sati ja mislim da bi isčupala drip i pošla preko vrata. Tek u 20,15 sam konačno rodila, znači 12 sati strašno jakih i konstantnih trudova. Rekla sam nikad više, mislim drip, iako se sjećam da dok sam je držala u rukama bila sam uvjerena da sigurno više nikad neću roditi i kako moja Mára neće imati brata ni sestru. Ali eto sve je to iza mene i već planiram drugo, ali drip , nema šanse.