Ja sam u prvoj trudnoći došla u bonicu oko 23h, sa puknutim vodenjakom i otvorena 2 prsta i sa laganim trudovima. Nakon što su me obrijali, dali klizmu i ostalo, trudovi su se malo pojačali ali još uvijek su bili podnošljivi. Tada mi je sestra dala drip bez da me je pitala ili rekla što mi je dala (saznala sam kada sam poslije nekog vremena pitala). Poslije toga su ubrzo trudovi postali nepodnošljivi, bili su "sati očaja", a ne "minute očaja" kako sam negdje pričitala, i rodila sam bebicu oko 6 ujutro. Babica mi je vikala "tiskaj, ugušiti ćeš bebu", i nakon što mi je nalegla na trbuh beba je izletjela van. Izlazak bebe i rez epiziotomije u trenutku izlaska uopće nisam osjetila, jer je to bilo ništa u usporedbi sa trudovima od dripa. Beba je imala hematom na glavi i slomljenu ključnu kost (ja mislim od nelijeganja na trbuh). Pa zar se prvorotka koja je nosila konfekcijski br. 34-36 morala poroditi za 8 sati od puknuća vodenjaka? Zbog čega? Epiziotomiju su mi šivali sa lokalnom anestezijom, ali doktor nije pričekao niti 30sec. da ta anestezija počene djelovati nego je skoro do kraja bilo praktično "na živo". Nakon toga sam jedva dojila bebu u bolnici jer se nisam mogla pomaknuti u krevetu a kamoli naći neki zgodan položaj za dojenje, mjesec dana nisam mogla kako treba jesti jer se nisam mogla sjesti čak ni u polusjedeći položaj, muke sam imala sa stolicom jer sam se bojala sjesti i malo tiskati, teško sam se tuširala, boljela me i trnula noga. Do sada sam bila uvjerena da je tako moralao biti (drip) jer sam došla sa puknutim vodenjakom pa su me morali čim prije poroditi, i mislila sam si - nikad više trudna.
Sada sam trudna po drugi put, beba je na zadak, a ja sam odlučila u Planu poroda:
- izričito naglasiti da ne želim drip, epiziotomiju niti nalijeganje na trbuh
Želim da se moj porod smatra normalnim sve do komplikacija, a ako bude trebalo eventualni pristanak na nešto od toga dati ću naknadno ili će ga dati MM. Obaviti ću tečaj za trudnice, kako bi MM mogao prisustvovati porodu, a ne da moramo ići od bolnice do bolnice sa puknutim vodenjakom i tražiti gdje to dopuštaju bez tečaja.
Sada mi je jasno da ne trebam odmah trčati u bolnicu ako mi puke vodenjak, bar ne 5-6 sati, da drip nije obavezan kod puknuća vodenjaka, ali me još muči pitanje: Koliko vas je rodilo bebu na zadak bez epiziotomije i da li je netko rodio na boku (navodno je manji rizik od puknuća)? Da li je netko rodio bez epiziotomije ako je bila pupčana vrpca oko vrata?