Cure ja cijeli koncept drip-profilaksa ne kontam!!
odgovor se uglavnom krije u

Bez dripa ide prirodno, lagano, manje boli (mislim, nisam imala drip), ali duze traje!
Tko sljivi prirodu ako duze traje. U sustavu dirigiranog poroda to znaci da te trebaju duze nadzirati. Zamisli, molim te, da si otisla u bolnicu odmah po pucanju vodenjaka; to znaci da bi te trebali "pratiti" i gombati se s tobom 18 sati!
Rutinska upotreba dripa (za ubrzavanje trudova) povlaci za sobom i stalno pracenje ctg-om; dakle, jos jedan aparatic se time stavlja u opticaj i time opravdava svoje postojanje. Stalno pracenje ctgom za nerizicnu trudnocu (pa onda bi to bio i nerizican porod) se nije pokazalo boljim ili sigurnijim u odnosu na povremeno pracenje tako da postoji preporuka da se to ne cini. Medjutim, ako se zena prikljuci na drip, porod automatski postaje rizican, jer se nikada ne zna kako ce njezino tijelo reagirati i to otvara vrata za cijeli niz intervencija.

Ono sto mene najvise smeta kod te drip filozofije jest to da je zenino tijelo, u nacelu, (91 posto dripa u "najhumanijoj" hrvatskoj bolnici) nesposobno samo iznijeti dijete na svijet (dijagnoza za koju se koristi drip je vrlo slikovita: "inercija maternice").
Za maternicu bi se moglo tvrditi da je najseksualniji dio zenskih spolnih organa (sve bitne stvari za opstanak vrste se tu zbivaju....), tako da kada se napravi paralela s najseksualnijim muskim spolnim organom, tada je jasno sto u tom kontekstu "inertna/nesposobna maternica" znaci!