Ja ništa od Tome ne stignem...eventualno isprazniti perilicu za suđe, ili mokro rublje staviti u sušilicu...inače jedva stignem i na wc, jedem isto u hodu, a o kuhanju ni ne pomišljam. Nekad stignem pripremiti namirnice za ručak (oguliti krumpir i slično) dok je Tomo u marami ili u AS-prije a sad u hranilici, ali me to balansiranje između zabavljanja s njim i "rada" po kući totalno izmori. Imam i vrtić ali ga tamo nikada ne ostavljam bez nadzora jer mi je neki dan kroz onu ručku za hvatanje provukao ruku do ramena...ni ne želim zamišljati što bi bilo da je pao.
Poslove obavljam kad mi netko uskoči i pričuva ga, kuham unaprijed ili kad mi MM dođe s posla, a imam i dobru mamu i svekrvu koje nam isto ponekad skuhaju ručak. Navečer nema šanse da ću nešto puno spremati po kući, uključim perilice jer je jeftina struja i odmaram (ako se odmaranjem može nazvati to što Tomu još nekoliko puta moram uspavljivati...) Sve u svemu kuća mi je neusporedivo neurednija otkad smo povećali brojčano stanje, prije mi je padao mrak na oči kad sam vidjela silni nered, ali se više ne dam uzbuđivati...meni je najbitnije da je moj dečko zadovoljan!