Ja sam čovjek od ne-boje. Brzo me zamori boja i ugodnije se osjećam uz nešto neupadljivo, bio namještaj u pitanju, bili zidovi. Volim šarene i "žive" detalje koje mogu maknuti kada mi dosade.
I takva ja kupim narančastu kuhinju! :shock: Upravo radi toga što sam sama sebi dosadila s tim ne- bojama, odlučih sebe iznenaditi. I jesam. Nakon prvotnog oduševljenja, grizla sam nokte. Teško sam se privikla na nju. Imam je sada već dvije godine i užasno me nervira što zbog nje kupujem smirujuće detalje na koje jako moram paziti. Inače, sve ode u kupus. Uglavnom sam je namjestila čokolada smeđim i zelenim tonovima. Zid je isto smeđi.
Dnevna soba je ispala neki mix žute i oker. Sami smo miješali boju i nisam znala dobiti narančastu nijansu.
Ono što sam htjela reći, je da na mene žarke boje na zidovima djeluju jako živčano. Tamno crvenu gledam u susjedinoj spavaćoj sobi kad otvori prozor i odmah se skutrim od jeze pri pomisli da tu moram spavati.
Ono što je uvijek djelovalo umirujuće na moje živce i psihu (ono, pravo opuštajuće) je nježnija nijansa zelene s kapi, dvije crne kakvu smo prije ove žute imali u dnevnoj sobi. Toplo preporučam.
Inače, sklonija sam staklu i kromu od materijala nego drvetu. Radije imam keramiku nego parket. Volim jednostavnu i čistu liniju.