Prije svega, dobrodošla.
A što se tiče knjige, ako se ne varam, to je ono dresiranje djeteta puštanjem da plače, zar ne? U tom slučaju, ne hvala.Nataša, Sarajevo prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Prije svega, dobrodošla.
A što se tiče knjige, ako se ne varam, to je ono dresiranje djeteta puštanjem da plače, zar ne? U tom slučaju, ne hvala.
Prihvatam kritiku, ali nemoj tako oštro!
Ne bih baš nazvala taj sistem ''dresiranjem'',
oni samo daju upute kako da naučiš dijete da je to što leži u svom krevetu sasvim normalna stvar,
a na svakom je da upotrijebi način koji mu najbolje odgovara.
Preporučujem da se pročita!
Ja ni jedno njihovo uputstvo nisam u potpunosti ispoštovala, ali je svejedno moj sinak spavao ko top nakon samo tri dana!
Oprosti mi što sam zadovoljna zbog toga, u prvoj godini njegovog života MM i ja smo spavali slovom i brojem 8 noći !
Zahvaljujem Bogu što smo imali fotoaparat, pa imamo dosta materijala da se prisjetimo tog perioda,
ovako, ja se sama od sebe ničeg ne bi sjetila, taj mi je period čista amnezija
Nataša, nije ona preoštra nego je doista riječ o dresuri - prvi dan ga pusti da plače "samo" 3 min, drugi 5, treći 10... Dok jadno dijete ne odustane.
Moje petnaestomjesečno dijete se budi xy puta noću (koji put i do 10 puta ili se nacicava cijelu noć), ne mogu reći da uživam u tome i trudim se naći neko rješenje, ali rješenje kojim bismo oboje bili zadovoljni, a ne samo ja. Ne želim ga slomiti...Počet će spavati kad-tad.
O toj knjizi već je bilo miljon topica i nijedan nije baš slavno završio koliko se sjećam, ali svejedno ima roditelja koji misle da im je puno pomogla...i ja bih bila sretna da je, ali nije jer koliko sam god u krajnjem očaju željela da mi pomogne, te metode nisu palile kod nas - što kod njega, što kod mene.
mi smo se negdje do godinu dana uspavljivali na sve mile moguće načine - nošenje, ljuljanje, voženje, vrtenje, maženje, flašice....nema što nismo...ha,ha, sjećam se kako sam bila zabrinuta kad je krenuo u jaslice - hoće li on ikada tamo uspjeti zaspati jer sigurno ga nitko neće uspavljivati ko ja doma - dijete leglo (doduše s flašicom) i zaspalo i nikada sa spavanjem u jaslicama nije bilo problema.
doma još uvijek navečer bez obzira što sam legne u krevet (a već mu je i krajnje vrijeme), traži da sam ja s njim, samo da sjedim u njegovoj sobi, ništa ne moram raditi, ali da sam tu.
kod baka uredno samo legne (doduše s flašicom) i zaspi da nitko niti ne zna da spava.
Nataša, oprosti ako sam zvučala oštro, ali stvarno nemam dobro mišljenje o toj knjizi, niti o takvom načinu "učenja" djeteta na bilo što.
Ako je ležanje u svom krevetu samo po sebi normalna stvar, zašto se onda dijete ne slaže s tim i plače?
Po meni je još normalnija stvar djetetova potreba za roditeljskom blizinom i pažnjom cijele noći, kao i danju i ne mislim da je to nešto protiv čega se treba boriti. Meni je ta metoda stvarno dresiranje, odnosno slamanje djeteta u korist mirnih noći za roditelje.
dobro dosla!
bok svima!
evo mi smo opet sinoć imali fight prije spavanja ,ali u nešto blažoj verziji.kada je napokon zaspao,probudio se nakon tri sata i izašao iz kinderbeta neutješno plačući za mnom,pa smo ga uzeli k sebi u krevet,pomazili ga i vratili u njegov,ali od spavanja ni s.
Stoga puno hvala na savjetima i nataša,svakako ću pročitat knjigu i držite palčeve da uspijemo naučiti ga da spava
I ja sam protiv tih spartanskih metoda koje se primjenjuju na djeci. Samo onda nakon tih neprospavanih noći razbijenih na brojna uspavljivanja, dolazi u pitanje kvaliteta idućeg dana.
Koji roditelje neminovno čeka sa svim svojim obavezama i dužnostima - bilo da ga provode kod kuće, ili na poslu. A na poslu, bar iz svog iskustva mogu reći - ne tolerira se baš "zombijanje" po firmi i izgovori tipa "joj, nemam koncentracije, mali mi nije spavao sinoć".
Stoga, ne moram se slagati s metodom, ali mogu razumjeti roditelje koji primjenjuju ovu cry-out tehniku.
uzme tovaricaljudi, pa kaj se mučite! saznajte gdje se nabavlja magični "tovarić" i stvar riješena!
ja sam se zajedno s mužem nanosila i nanunala starijeg sina... uh, kad se sjetim... sa malenim sada imam puno relaksiraniji pristup - ako ne želi spavati, jednostavno ga pustim. istina, on sam je puno relaksiraniji i debljih živaca nego što je bio stariji sin, izdržljiv je i gotovo da nikad i ne dospijeva u ono stanje umora i prestimuliranosti u kojem je tako teško umiriti dijete. evo, baš ga danas gledam - igrao se balonom i balon mu je eksplodirao pod rukom. nije se ni trznuo, a kamo li zaplakao. eto, jednostavno je takav... on sam signalizira kad želi spavati, već kao sasvim mali imao je neke svoje šifre, govorio je "grrrrr" kad je htio spavati.naravno, uspavljivanje je uvijek uključivalo dojenje. i sad ga uključuje. ako vidim da želi spavati ali je preuzbuđen i ne može se smiriti, ponekad malo prošećem s njim na rukama, odem u vrt ili obližnji park. tada obično već na rukama vrlo brzo zaspi. budi se po noći i doji nekoliko puta, dva, tri, ponekad i više. to mi se čini sasvim ok i nisam posebno umorna zbog toga...
da, ovo zombijanje po firmi netko mora najprije probati da bi mogao razumjeti, iako ni doma nije lako pregrmiti dan nakon burne noći, ali ipak kad dijete spava popodne, možeš malo odmoriti s njim, a na poslu- teško.
Ja isto razumijem roditelje koji su probali, malo i zavidim onima koji su uspjeli, čisto zato jer bih i ja voljela da se moje dijete ne budi noću preko nekoliko puta, ali isto tako voljela bih i da ne moram zato primjenjivati takve metode.
S oba djeteta sam počela raditi s njihovih 7 mjeseci života i bilo je svakako, samo ne lako, a u opisu posla mi je na prvom mjestu osmjeh od uha do uha i koncentracija do neba.
Bez obzira na to, cry-out metoda mi nikad nije bila opcija, pa sam odlučila noćna buđenja svesti na minimum tako da odgovorim na djetetovu potrebu, tj. da otklonim uzrok plača što brže i da se što prije vratim na ćorku. Budile su se uvijek ili radi dojenja ili jer su jednostavno htjele biti blizu mene. Kad bih im to pružila, ostatak noći bi bio miran. Bilo je noći kad bi se budile i desetak puta, ali većinom jednom ili dvaput. Linda još uvijek nacicava noću, ali ja se opustim i drijemam ili čak spavam za to vrijeme i uvjerila sam samu sebe da se ne uzrujavam noću zbog toga, nego to obavim onako u polusnu i stvarno funkcionira. Da me sad pitate koliko smo se puta budile noćas, stvarno ne bih znala reći sa sigurnošću, ali nipošto ne mogu reći da zombijam i da sam premorena. Možda je ključ u tome što se uvijek trudim jako rano leći- sad već oko deset sati, a zimi i ranije, pa je to, bez obzira na prekide, lijepa satnica do jutra.
Uopće ne mislim da sam bezgrešna mama, ali metoda koju sporna knjiga preporučuje mi je neprihvatljiva, bez obzira na povoljan rezultat za roditelje.
Što se tiče samouspavljivanja - kod nas je tako od njegovih otprilike 2 i pol godine i to je počelo tak mi je bilo više muka od naležavanja po krevetu (tada smo još imali grozan neudoban trosjed na razvlačenje pa mi je bio živi užas ležati ak nisam umorna to te mjere da odmah zaspim) jer je uspavljivanje trajalo i do sat vremena. Tada više nije niti sisao.
Jedne večeri imala sam gomilu veša koju je trebalo opeglati i nakon što smo se pomazili, izljubili, pročitali priču rekla sam mu da moram peglati, ali da ću mu ostaviti otvorena vrata sobe pa me može vidjeti i on je zaspao sam (na moje veliko iznenađenje :shock: ). I otada tako funkcionira. Jedno vrijeme bi me čak i sam poslao van iz sobe
Nakon nekog vremena (nekoliko mjeseci) počela mu je biti fora da nakon svega toga (puse, čitanja, maženja) leži desetak minuta, a onda se nacrta u boravku i hoće gledati telku pa smo ga vraćali u sobu, onda smo ga ostavljali kod nas i ugasili telku pa bi on sam otišao nakon još malo šmahlanja s nama na fotelji, a onda smo skupa gledali telku (obično nešto na Animal planetu) i kad bi mu bilo dosta sam bi otišao u sobu.
Zaboravila sam napisati da bi mu obično bilo dosta ugl. negdje oko pol deset - deset jer si je pomaknuo vrijeme spavanja (takva je situacija zadnjih mjesec-dva). I drago mi je što sam zna kad mu se spava pa ode, makar bismo MM i ja možda da ode pol sata - sat ranije.
I nije bilo nikakvog plača, a ako bi me zvao, došla bih, često sam i sama dolazila svakih desetak minuta pa mu dala pusu, čisto da zna da sam tu (makar su nam vrata otvorena i on nas vidi i čuje).
To tako u knjizi piše.Nataša, nije ona preoštra nego je doista riječ o dresuri - prvi dan ga pusti da plače "samo" 3 min, drugi 5, treći 10... Dok jadno dijete ne odustane.
Ja sam krenula od 30 sekundi i završila na 3 minuta, nikad duže.
Bez daljnjeg, budi se i sad noću ponekad, ali samo kad se stvarno nešto dešava,
ako se otkrio ili mu je vruće,
ako mu je nos začepljen ili se upiški
ili ako nešto sanja pa udari u prestravljenu vrisku.
I kad ispravim to što ga žulja, on se okrene i nastavi da spava.
U knjizi je više puta naglašeno da se ni ne pokušava ukoliko se djetetom dovoljno ne bavite ''u budnom periodu'',
ukoliko dijete ne dobija dovoljno pažnje i bliskosti.
Ono što je meni pokazalo da sve to nije nikakvo ''slamanje'' djeteta je sljedeće:
Sve dok nije počeo da spava, moj sin je bio često plačljiv, dosta nervozan
i nikad mu se pažnja nije mogla zaokupiti jednom stvari/igrom/igračkom duže od pola minute.
Što se sve promijenilo nakon što je počeo da spava.
Pa i sad, čim prekoračimo to vrijeme za spavanje, odmah počnu razne nepodobštine u smislu - lako se razdraži,
razbacuje stvari okolo, dere se bezveze, udara (mene, MM ili igračke), grebe, grize, svašta nešto.
Osim toga, ima u toj knjizi i više od ''šeme spavanja''.
Objašnjena je u potpunosti svaka faza sna,
šta su noćni strahovi, šta noćne more i kako ih razlikovati,
ima čak i o mjesečarenju a i o ''poremećajima sna'' drugih uzroka.
I to sve za djecu do predškolske dobi.
Mislim da je nije loše pročitati, makar toliko.
I sretno!
MalaSirena, Megica je isto imala sličan "skok u razvoju" negdje prije trećeg rođendana. Tad je čak odlučila spavati sama u svojoj sobi (da bi se nakon par mjeseci opet vratila u bračni
I ja sam odlučila ne živcirati se oko toga jer sam vidjela da mi druge nema nego odgovarati ne njegove potrebe (?), jer me živciranje jedino iscrpljuje, a energija mi je prijeko potrebna.
Teško je nekome na poslu objasniti (bez obzira što su svima puna usta toga da su to svi prošli - ali očito su malo prebrzo zaboravili kako je to) - zašto ne funakcioniraš normalno - nemaš koncentracije koliko bi je trebao imati, griješiš, emocionalno si nestabilan, preburno regiraš na sitnice, na neke velike stvari uopće ne reagiraš jer nemaš energije, osjećaš se jadno pa samim time nemaš dovoljno samopouzdanja poduzimati neke stvari koje bi trebao..... - to se sve svakodnevno na mene tako odražava, a svi se prave blesavi jer kao ne znaju što mi je, a meni je preglupo nekoga non stop opterećivati svojim privatnim problemima.
Ali svakako smatram da je moje dijete vrijedno toga i čekam dan kada će to proći (iako se niti ne nazire) jer da je mom djetetu trebalo 30 sekundi plača da počne spavati čitavu noć, vjerojatno bih i ja bila uporna, ali to s nama nije bilo tako
linda:
tako je i kod nas. po meni je to ključ uspjeha - opustiti se i ništa ne forsirati.Linda još uvijek nacicava noću, ali ja se opustim i drijemam ili čak spavam za to vrijeme i uvjerila sam samu sebe da se ne uzrujavam noću zbog toga, nego to obavim onako u polusnu i stvarno funkcionira. Da me sad pitate koliko smo se puta budile noćas, stvarno ne bih znala reći sa sigurnošću, ali nipošto ne mogu reći da zombijam i da sam premorena.
zapravo, kad malo razmislim, čini mi se da se zadnjih dana moje sunašce nije probudilo ni jednom tokom noći. toliko ne obraćam pažnju na to da nisam ni primijetila!
oooo, ja mislim da kad se moje dijete jedne noći ipak nijednom ne probudi (jer to se još nije dogodilo), ja ću ipak na to "obratiti pažnju"
čekam to ko ozebli sunce, ipak ima već 25 mjeseci, pa ti računaj koliko je to noći
E, upravo o tome govorim. Živciranje je ono što te iscrpi više od toga da izvadiš cicu ili dozvoliš djetetu da bude pored tebe. Mm je prije šizio na svaki "kme", okretao bi se nakon toga satima po krevetu, gladao na sat i živčano čekao da se oglasi pijetao, za razliku od mene, koja sam i dojila i hodala s njima i nosakala ih i još uvijek spavam s njih dvije na krevetu... a ujutro bi bila kao da se ništa nije dogodilo. Onda sam mu skrenula pažnju na to i vjerovali ili ne, sad spava k'o top.
U to ne sumnjam.
Ja ti držim fige da što prije prođe kriza. Vidjet ćeš da ćeš i ti jako brzo zaboraviti te "slatke" muke.
E, kad sam ovo spomenila kolegama s posla koji također imaju djecu, "utješili" su me s osmijehom: "Počet će ti spavat kad pođu u školu"
Znači - prospavanu noć mogu još dobar niz godina samo - sanjati
Tim više jer se nadamo drugoj bebici
Ma cure naziv topica je : na spavanje bez uspavljivanja!
Kao da jedva cekate kukati da ne spavate i kako ste odusevljene tim jer je to sjajno!
POS Kate stvarno obozava tog tovarica i kad se probudi vuce ga za sobom jos jedno sat vremena.Nije dijete koje se treba uspavljivat jer ako je netko s njom ona ne spava, ne voli se drzati na rukama iako sam je nosila u slingu , ne voli se ljubiti , ni grliti. Jednostavno je takva, koliko god tebi to zvucalo kao znanstvena fantastika . I jos sto je najvaznije nije dresirano dijete .
čemu sarkastičan ton? ne prenemažem se, stvarno je tako kao što kažem.oooo, ja mislim da kad se moje dijete jedne noći ipak nijednom ne probudi (jer to se još nije dogodilo), ja ću ipak na to "obratiti pažnju"
čekam to ko ozebli sunce, ipak ima već 25 mjeseci, pa ti računaj koliko je to noći
bebelina, detalj s tovarićem mi je baš simpatičan, nadam sa da nisi nekako drugačije shvatila.
to je relativno...od djeteta do djeteta...
nebi mogla reci dal je odgoj ili karakter...
moja cura se od bebe nije nocu hranila, i uvijek je spavala cijelu noc....
sestra koja je 18 godina mladja od mene je znala spavati do 1 poslije podne...imamo baku (moju baku) koja je "cendrava", i ona je mojoj mami prala mozak "vodi djete doktoru", "djete je slabokrvno"..bla bla bla...sad je vec cura od 18 godina...i prespavala bi cijelu godinu da je nitko ne budi...
od seke mala ima 3 mjeseca i pol, spava od cca 10 navecer do 6,7 ujutro...
od mog dragog sin ima 6 godina i jos uvijek se budi nocu...i po 3 puta..
mislim da je to ovisno od djeteta do djeteta, odnosno genetski, neki su valjda spavalice, a neki ne...
pa ima i odraslih ljudi koji spavaju puno ili malo, lagan san ili takvi da ih ni top nebi probudio...
ma u mom tonu nema ničeg sarkastičnog, "obratiti pažnju" je u navodnicima isključivo zato jer ću ja i više nego obratiti pažnju - razmišljam i o pravoj fešti
samo ne znam zašto kod nas opet vlada nekakvo mišljenje da bi roditelji djece koja noću ne spavaju morali o tome šutjeti jer se to nikoga ne tiče osim njih. a čisto sumnjam da netko od nas misli da je to baš kul - čak niti ne znam iz kojeg bi se to dijela ičijeg posta dalo iščitati. netko tko misli da je to sjajno, očito to nije niti probao, ali to je njegov osobni problem.
ali da je OT, to se slažem
Eto odakle mi!potpisujem - ima dana kad mi je stvarno dosta toga jer traje li traje, a MM, ja i ostali poslovi čekajuTo stvarno bude iscrpljujuće, ALI osjećaj bliskosti je neprocjenjiv i kad bi mi netko dao recept kojim bih se zauvijek riješila te naše procedure, moram priznati da bih morala dobro razmisliti.A opet, kad mi MM kaže daj ja ću je uspavati, dođu mi suze na oči pri pomisli da bih propustila naše maženje, ljubljenje i šnjofkanje.
Moram, ali moram se pohvalit ! :D
Danas kad smo se vratili iz parka, išlo je kupanje, hranjenje, kao inače. Stavim ga u krevetić (a već mu se spavalo), zamračim sobu, ostavim ga, ... i umjesto da protestira, kao inače
E kad bi inače tako htio ... kamo sreće moje
E po danu sama ode u sobu i zaspe, cak mi ni ne kaze da ide spavati.
Evo danas, bas si mislim sto je tako tiha, nista ju ne cujem, a ona - spava.
Navecer uglavnom ide tako da peremo zubice, obucemo pidjamu, legnemo se, prica, pusa, malo grljenja, i onda - laku noc, ja izlazim iz sobe i pritvaram vrata.
Na to mi ona odgovori, "Nemoj mi reci "laku noc!"
Ja onda kazem, "Lijepo spavaj, volim te koliko ima zvjezdica na nebu."
A njen odgovor bude, "Ja tebe jos vise od toga..."
... pa se okrene prema zidu i za par minuta zaspe.
Prije par dana počeli smo s uspavljivanjem na način da legnem s njom na bračni krevet, mazim ju po kosi..., pričam joj tiho kako svi njezini prijatelji idu spavati...koliko ju volimo... i kroz 10-15min spava. Nadam se da će i dalje ovaj način funkcionirati.
ja sam sretna kad moje dijete zaspi s uspavljivanjem
bez uspavljivanja? jos uvijek ne vjerujem da takvo nesto postoji
Neki dan mi je Linda toliko mrcvarila cicke, jednu, pa drugu.. pa opet... dok nismo bile skroz mokre i slijepljene od vrućine- i na kraju mi je stvarno pukao film i kažem joj onako lijepo smireno "Lindi, sad je dosta. Cike su umorne i idu nanati. I mama je umorna." Ona se u sekundi bacila na jastuk, okrenula se na bok i zzzzzz, a ja ostala :shock:
Ja zbog uspavljivanja nemam volje za drugim djetetom. Mene je to užasno iscrpilo. Čim smo ga obukli u pidžamu, živnuo bi koliko god do tada bio umoran. Onda je slijedilo okretanje, otkrivanje, mrmljanje, uzdisanje, pa daj vode, piški mu se, ponekad i kaka. Nakon toga opet je živnuo, pa malo bacakanja ručicama i nožicama, onda bi me držao za nos (i sad sam nervozna kada se toga sjetim). I onda finalna faza - najiritantnija: prvo bi me primao dosta grubo za uho, a onda sve lakše i lakše dok ne bi jedno 10 minuta vrškom prstića nehajno ljuljkao moju ušnu resicu. Brrrr.
Sad cu ja ispasti nemajka godine
Ako je vama bolno uvrtanje uha, ako objasnite djetetu da to mamu boli, mozete pokusati pronaci neki nacin koji je za vas bezbolan, a djetetu pruza jednaki osjecaj majcine blizine.
Oni, ma koliko mali, sve razumiju.
OK, meni je uspavljivanje prilicno jednostavno (gore opisano), ali mislim da ne bih dozvolila da cini nesto sto je za mene fizicki neugodno za uspavljivanje, iz noci u noc. A vrlo smo si bliske, i uopce nisam strog roditelj niti netko kod kojeg "sve mora biti po spagi". Jednostavno, fizicku grubost (pa bila ona i nenamjerna) ne mogu prihvatiti kao "nacin za uspavljivanje".
Nemojte se ljutiti, to mi je eto upalo u oci...
Slažem se s Elly. Niti ja ne dopuštam grubost ili nanošenje boli. Kao što sam gore napisala, kad mi je neki dan postalo stvarno nepodnošljivo (zbog vrućine), mirno sam objasnila Lindi da sam umorna i da su cike umorne i shvatila je od prve.
A kad me inače zna počupati ili ogrepsti iz ljutnje, odmah joj maknem ruku i strogo kažem da me to boli i da prestane. Uglavnom posluša.
Ja se ne ljutim i meni se sad to čini nepotrebno. Htjela sam ispasti majka godine!Nemojte se ljutiti, to mi je eto upalo u oci...
Filip sada ima 11 godina. Zašto sam se dala maltretirati? Nemam pojma, a i MM se tome oduvijek čudio. Sada sam uvjerena da više ne bi dijete uspavljivala tako požrtvovno. Bila sam jako mlada kada smo dobili Filipa (21 god.), u početku smo bili izloženi svim mogućim kritikama baka i djeda. Kao premladi smo, ne znamo u šta se upuštamo, vidjet ćemo kako je teško s djetetom, pa onda bespotrebne prijetnje da ne očekujemo da će oni čuvati naše dijete itd. Još da stvar bude gora prvih godinu dana bili smo kod mojih i naša soba bila je kraj spavaće sobe mojih roditelja. Ne daj bože da je dijete zaplakalo. Odmah je počela bujica optužbi da zašto dijete plače...I tako sam ja ugađala Filipu koliko sam mogla i znala, kako bih izbjegla poglede tipa: rekli smo vam da nije to za vas.
Velika sreća je da je Filip predivno dijete. Svjesno koliko je pažen i mažen i beskrajno nam zahvalan na tome. Sreća da je ispao takav, a ne neko razmaženo i svojeglavo dijete. :D
Evo mene s novim izvjestajem (zadnji je bio 13. lipnja) s trackom nade za sve mame tesko uspavljivih princeva i princeza: ima par dana da idemo na spavanje bez vece drame (malo se nerviramo dok peremo zubice), L sama ugasi nocnu lampu, rasirimo se na velikom krevetu, ja ispricam jednu pricu i pitam je da li bi isla u svoj krevetic, ona kaze "DA" :D , prebacim je u njen krevetic, ona tu malo jos prica sama sa sobom u polusnu ili pjeva i zaspi. Javim vam kad prodje ovaj mirniji period, sa nadom da ce potrajati dugo, dugo.............................
Mi smo nedavno imali slicnu scenu kao Linda- svako malo se budila i navlacila ciku,da bi meni palo na pamet kako cure s foruma kazu da cika spava.
Velim joj- Lala ne mozes vise dobiti ciku,cika aju-aju,cika pava.
Ona me pogleda ozbiljno,klimne glavicom,pomazi ciku i veli-aju aju i legne. Ja gledam sta je? A ona spava :shock:
Nazalost kad se nakon par sati probudila,opet je htjela ciku
DISCLAIMER: tko ne zeli da mu se malo vadi mast, neka ne cita.
Dakle, sinoc doslo rekordnih 22h, E budna sto na sat. I kazemo mi njoj, "Vidis koliko je sati (pocela je u medjuvremenu uciti na sat), vrijeme je da ides spavati..." i ona nesto malo njurga.
Odemo nas dvije u kupaonu, operem joj temeljito zube a onda pustim da si ona sama jos malo pere, i odem uzeti nesto u spavacu sobu.
Ona zavrsi, zatvori vodu, ode u sobu, obuce si spavacicu, ode u dnevni boravak po pusu tati, odjednom sva super volje i njezna k'o tratincica, pa dodje k meni po pusu, kaze "Laku noc!", ode u sobu, ugasi svjetlo, pokrije se i - zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz.
A ja ovako: :shock:
I inace nam uspavljivanje tece prilicno glatko (gore sam ga opisala), no obicno u njemu sudjelujemo s pricicom... Ovo je bilo kao da odjednom imamo veliko, veliko dijete. :shock:
Ako ovako nastavi, jos cu vam kukati da mi fali pricica za uspavljivanje
(ima 3g9mj, ako nekoga zanima)
Neki su baš sretni. Mi imamo dvije godine i još se usšavljujuemo.
Quotam samu sebe da bih rekla kako je kod nas sada situacija drugačija. Prestali smo dojiti i buditi se noću (da, da spava cijelu noć :shock: ), ali i dalje se uspavljujemo, samo na drugi način. Kad mu se prispava samo kaže."Idemo pričati ko fe pava (ko sve spava", legnemo na krevet i onda on postavlja pitanja: "Šta radi Bob Graditelj? Šta radi Krumpirko? Šta radi Traktor Tom? Šta radi baka? Šta radi deda? itd.itd.", a ja onda izmišljam kratke pričice od kojih svaka završava sa "...i onda je zaspao." Nakon toga se okrene na trbuh i zzzzzz.Tin se još uvijek uspavljuje isključivo dojeći
Ja sam :D
Slatkooooo!!!!
Meni je nekako toplo i milo kad je uspavljujem,ali se retko dogadja,posto obicno zaspi dok siki,i onda imam priliku jedino da je naslonm na sebe,stomak na stomak,i da je tako drzim.To je vise moje no njeno zadovoljstvo.Ponekad se zna probuditi kad je tata prebacuje u krevetac,ali tada neko od nas dvoje ostane kraj nje dok ne zaspi,mazimo je po kosi i licu,pevamo njenu omiljenu uspavanku(JEDINA PESMA UZ KOJU JE ZASPALA DO SADA!).
Danju takodje zaspi uz siku,i nikada je ne forsiram,ako hoce-hoce,ako nece,zaspace kad joj bude vreme.
Ni mi se na uspavljujemo. :D
Nekad joj pjevam i ljuljam je ali za svoj gušt. Jednostavno se s vremenom naučila sama zaspati. Par puta se dogodilo da me uhvatila za ruku i rekla na-na, odvela me u sobu, ja sam je stavila u krevetić i to je to. Prava divota
Rijetko se dogodi da je nervozna ili kad je bolesna pa plače i jedino može zaspati uz pjesmicu.
Z. sam uspavljivala samo do 6 mj. i od tad sama ide spavati, bez suza i uz svog me mea (medo) a sada uspavljujem T. ali on ima tek 4 mj. i jako brzo zaspi, cca 10 min.
Z. je spavalica, voli dugo spavati i još uvijek spava popodne po 3-4 sata.
Malo OT, ali ja sam počela jako uživati u našim uspavljivanjima jer su baš krasna ...
Mejri je 4 godine i jos uvijek moram kraj nje leci...ovo nam je uspomena od kada se dojeci uspavljivala...
Ahmed nije dojen ali sam ga svakako uspavljivala na rukama do 8 mjeseci. Setala bih s njim na rukama dok nebi zaspao. Sve do jednoga dana kada je se zestoko bunio. Ja sam jadna dijete nosila satima a on bi samo plakao. Nisam znala sta cu i spustila sam ga u krevet i ZASPAO JE SAM...tako isto drugi dan. Plakao bi dok ga nebih spustila u krevetic...ovo mi je ko poklon nebesa. Da ih moram oboje uspavljivati. Uf.
Mejra i Ahmed dijele sobu. Navecer i popodne idu na spavanac u isto vrijeme. Njega poljubim spustim u krevetic i odem leci kraj Mejre. Ponekad mi ga zao ali se ne buni. Ponekad trazi da ga dragam u kreveticu dok zaspi ali rijetko...
Viktor zadnjih pet noci zaspi bez uspavljivanja....
Naša još traju. Svake večeri legnem kraj njega, prepriča mi cijeli svoj dan, ja njemu svoj, malo tračamoMalo OT, ali ja sam počela jako uživati u našim uspavljivanjima jer su baš krasna ...
čestitamo :DViktor zadnjih pet noci zaspi bez uspavljivanja....
naravno ako vam je to bio cilj.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom