kako ih pripremiti na dolazak brata/sestre?

[vitekova mamuška]

Vito ima 2 godine i za 6 mjeseci će dobiti brata. Nikako ne nalazim načina da mu to "objasnim", ne znam na koji način ga pripremiti da mu dolazak bebe ne bude traumatičan. Nekako mi se čini da mi je najveći problem što Vito još ne priča, tj. govori samo riječi koje zna na jedan slog pa mi pogađamo , a kad mu ja počnem pričati nešto o bebi (pokazujem mu bebu, pričam mu kako će ju on voziti u kolicima-voli voziti kolica,...): ili me ignorira (samo ode) ili mi se čini da me uopće ne razumije i ne zanima ga. Ustvari, ne znam koliko on uopće toga razumije i kako ga na njegovoj razini razumijevanja pripremiti na brata :?

[choko]

Hm,nemam bas pametan savijet...ali mislim da ce s vremenom,kad mala bebica dode doma sve to prihvatiti.
Izmedu mene i moje sestre je 2 godine razlika.Kada su me doveli doma iz bolnice bila je sretna,malo me promatrala,"igrala" se sa mnom...kad sam joj dosadila zamolila je mamu da me vrati,da je njoj dosta.

A danas kaze da jos uvijek pamti taj dan? :shock:
Da zna sta smo imali za rucak ,ko je bio kod nas...ne znam je li to moguce,ali ocito ima nesto u tome.
Danas smo najsretnije sto imamo jedna drugi,i bas s tom razlikom u godinama.

Ah sto sam pomogla....mislim da ce on uz bebaca poceti prihvacati novu situaciju...pogotovo ako bude stariji ,odgovorniji i od pomoci

[vitekova mamuška]

Hvala choko I ja se nadam da će faza prihvaćanja biti kratka i ne previše stresna za njega, samo bih voljela znati ako sad mogu nešto napraviti u tom smjeru, da to ne propustim... Posvećujem mu puno nježnosti i pažnje (kao i uvijek), dojim ga i dalje kad poželi, ne pokušavam promijeniti npr. zajedničko spavanje s nama i sl., jedina je razlika u zadnjih nekoliko mjeseci što provodi puno više vremena s tatom (konačno su se zbližili), ali to bi se događalo i bez obzira na moju trudnoću i mene to jako veseli, a mislim i da je korisno za mene (da imam mrvicu vremena za sebe i bebu) i za njega naravno

[ana.m]

Moj Janko je nešto stariji i nama beba stiže za 2 mjeseca. Mi stalno pričamo o bebi, Janko mazi trbuh, ljubi, pričamo gjde će se seka voziti u autu kraj njega, gdje će ona spavati u krevetu kada dođe i naglašavm mu da beba kada dođe ostat će kod nas, nije igračka da ju možemo vratiti.
Za sada sve to prihvaća super, a budemo vidjeli kako će biti kada stvarno do toga i dođe.
I planiramo ono što svi kažu da je dobro napraviti, da mu seka iz rodilišta"donese" neku igračku, nešto što on stvarno voli i s čime će biti oduševljen.

[clumsy mom]

Moram da napomenem jednu jaku bitnu činjenicu a to je da oni negde tamo oko 28-30 meseci naglo omatore i mnogo više počnu kapirati. To se sve nekako poklopi sa verbalnim razvojem. Možda da sačekaš mesec-dva pa da počneš sa pričama. Možda mu i dosadiš sa pričama pa počne da te ignoriše taman pred dolazak bebe, u fazonu "mesecima mi priča o toj bebi a ona nikako da stigne"

Ja se samo nadam da će me zaobići ova priča još neku godinu. Samo da mi ne dođu, kao jednoj mami duplića, iz vrtića sa pričom "svi imaju brata ili sestru samo nas dvojica nikoga nemamo"

[Joe]

Ima zgodnih slikovnica na tu temu. Puno pričati. Pokazivati primjere braće i sestara u svojoj okolini. I kad se beba rodi sačuvati solo vrijeme sa većim klincem. Ma oni se na svašta priviknu ... držim fige, mene je bilo frka kako će Lucija reagirati ali ona srećom brata obožava od prvog dana.

[Anita-AZ]

Mamuška, mislim da dijete u toj dobi ne može percipirati nešto što ĆE BITI! Zato ti djeluje nezainteresirano.
Ja doista ne znam kako se tako malu djecu priprema na dolazak nove bebe. Pričala bi puno i sve... ali oni tada ne posjeduju mudrost razumjevanja životnih promjena u koje se moraju uklopiti, malo pričekati sa svojim potrebama itd... Istovremeno, nema niti tolikog otpora jer su flexibilniji i još uvijek uče o okolnostima svog života na način da promjene prihvaćaju brže.
Nisam baš pomogla... u svakom slučaju kad beba dođe pripremljeni ili ne, to je nova stvar, šok za njih, velika promjena, podjela ljubavi i energije, uzbuđenje u kući i obitelji, veselje, radost.... bit će sve odlično dokle god svako dijete prima ljubavi koliko mu treba!

[vitekova mamuška]

Ima zgodnih slikovnica na tu temu.

Potražit ću ih iako nama slikovnice još uvijek služe za prepoznavanje predmeta/životinja koje Vito raspoznaje, čim mu pokušam pričati o nečemu, zatvori slikovnicu i ode

[vitekova mamuška]

Moram da napomenem jednu jaku bitnu činjenicu a to je da oni negde tamo oko 28-30 meseci naglo omatore i mnogo više počnu kapirati. To se sve nekako poklopi sa verbalnim razvojem. Možda da sačekaš mesec-dva pa da počneš sa pričama.

Nadam se da će tako biti i kod nas...sad ću malo pustiti priče o bebi (osim kada vidimo bebe na ulici ili dva brata ili sl.) pa ću pokušati za neko vrijeme opet uvesti tu temu

Ja se samo nadam da će me zaobići ova priča još neku godinu. Samo da mi ne dođu, kao jednoj mami duplića, iz vrtića sa pričom "svi imaju brata ili sestru samo nas dvojica nikoga nemamo"

[Lucky2]

Mi još nemamo takvih briga... ali je moja frendica navikavala starije dijete
tako da su mu puno pričali bebi, uključivali su ga u sve što su mogli,
puno igračaka mu je "kupio" mlađi brat dok je još bio u trbuhu...

[sandraf]

ja cak ni ne vjerujem da se svako dijete moze pripremiti za dolazak bebe. moj je imao 3 godine, vodili smo ga sa sobom na preglede, gledao je seku na "televiziji", pricali smo o njoj, pokazivali slike malih beba, on je djelovao uzbudjen... i kad je ona konacno stigla - on je ostao ko pegla.

poceo je mokriti po noci, postao je zahtjevniji, dugo vremena smo se vise bavili njime nego njom, siroticom.

uvijek pricam anegdotu kad je stigla moja strina u posjetu i na odlasku pita ona njega: "bis ti meni dao seku da je ja uzmem?". on na ode u sobu, uzme njenu torbu, stavi u nju jednu pampersicu, donese i kaze:"uzmi, uzmi!!"

ona se malo zbuni i pokusa sa: "... ali zlato... ja nemam... kolica!"

a on ce spreman: "je, pa uzmi i kolica!!"

[kasiopeja]

Jakov ima 28mj a beba stiže početkom 11.
Od prvog dana mu pričam o bebi. On je zove beba decko.. Gledamo cd sa uzv, čitamo slikovnice. Svako malo mi gleda trbuh i mjeri jeli raste, naučio je paziti da mi ne skače na trbuh ili da me ne rita kad ležimo, tek povremeno ga nosim inače se okreće tati jer mama čuva bebu..
I tak..
Kad god nešto planiramo u razgovor uključujemo i bebu. A kad god vidimo bebu na cesti , prokomentiramo kako ćemo skoro i mi imati bebu pa ćemo je npr. moći voziti.
Čini se da je njemu to sve zabavno, a ja se zapravo jako bojim kako će biti kad beba dođe doma. Nekako se oslanjam da će biti blizu 3 godine pa će po pričanju iskusnijih biti razumnije i lakše s njim...

[ovca_i_janjad]

Moja sestra je punih petnaest godina starija od mene - i kad sam bila došla iz rodilišta, hm, ona nije nikako mogla shvatiti da sam stvarna. I dan danas kaže da sam joj uništila život, da su svi samo gledali u mene, da... bla, bla, bla. E, sad, ona je morala ipak nešto kapirati u toj dobi, ali to očito nije tako verbalno i kognitivno. Mislim da je emotivni plan puno značajniji i da je netko o tome trebao s njom razgovarati na neki drugi način. Ako djetetu ostaviš prostora samo za to da drugo dijete koje dolazi mora isključivo voljeti stvaramo otpor koji se ne može nadomijestiti, eto, ni u /kod nas/ skoro dvadesetipet godina.

Ja ostajem pri onoj da djetetu treba reći, objasniti, osjećati, pružiti pravo da bude na to dijete ljubomorno, zavidno, ljuto... to je ono nešto što ono mora odraditi. I najbolje je da to dijete odradi onda kada se drugo dijete rodi, a ne za XX godina, kao odrasli ljudi.

Zato, moja Vitekova, mislim da stvarno ne trebaš djelovati na način da stalno očekuješ njegovu reakciju - a on reagira ignoriranjem. On vjerojatno bebu osjeća, ti mu pričaj, ali ne stvaraj mu pritisak da mora reagirati. Možda za sada jednostavno neće.

S obzirom da smo u vrlo sličnoj situaciji, za neupućene mali Vito je dva mjeseca stariji od moje Neve, a Vitekova dva mjeseca trudnija od mene, mogu usporediti njihove reakcije. Neva je trenutno nešto verbalnija (a Vito bolje stvari baca s balkona), gleda kroz pupak i kaže 'deko', gurala je i trešnjicu u pupak, nekoliko puta je pljusnula trbuh, nekoliko ga puta i poljubila, a uglavnom govori 'maka' (da ga maknem, trbuh). Kada doji kaže da je /ona/ beba, stalno gleda u ladicu s pelenama. Ja joj govorim da će imati nekoga za voljeti i mrziti, za igrati se i svađati, za zajedno cicati, za cijeli život. Možda joj se za sada ne čini idealno, i teško da će biti ikada idealno, ali bit će iskustvo - i to je ono najvažnije.

Zato mislim da je PRIPREMA mala varka; 'pripremiti' ih treba iz svog bića (i tata iz svog), sa svim svojim vlastitim iskustvima, sa svojim strahovima, sa svojim mislima, a ne školski, ozbiljno, sa očekivanjima određene (jasne) reakcije ili ponašanja.

Vito je smanjio cicanje, zar ne?! Vidiš, znači tvoje ga tijelo/biće priprema na to da će sada on manje cicati jer će i nekome drugome trebati to mlijeko. Ali dajući mu da cica i dalje - daješ mu na znanje da je važan i da uvažavaš njegov potrebe.

[vertex]

Ja se slažem i s ovca_i_janje. Priprema bi po meni trebala biti usput, kad se prirodno ukaže prilika, i stvarno bez da se očekuje od djeteta reakcija. Mislim da pogotovo treba izbjegavati idealiziranje situacije, jer teško da je starijem djetetu sve bajno kad dođe beba.
I mislim da je još važnije ono kad beba napokon dođe kući. Moje je iskustvo da su ljudi mahom jako nerazumni i potpuno zanemare starije dijete (od baka i djeda, do ljudi koje sretneš na ulici). Neki mu se ne bi ni obratili. Baka i djede stalno "nemoj ovo i nemoj ono", kao da je beba od šećera. Reakcije našeg starijeg sina su bile nevjerojatne. Kući sve divno (jer smo mi izuzetno pazili, i na brata je jako pozitivno reagirao). Dođemo kod bake, ko da si ga u struju uključio. Potpuna ludnica. Nije ni čudno, kad baka mjesecima nije mogla odvojit ozareni pogled od bebe, a čula bi što joj A. govori tek iz trećeg puta. Zato mislim da je važno pripremiti okolinu, ljude s kojima se družite.

[Anita-AZ]

Zanimlijvo je ovo što vertex kaze... s bakama i djedama. Naša starija uopće ne pokazuje apsolutno nikakve znakove ljubomore u odnosu na nas... ali kad nam dođe baka i tepa mu itd... znala je baš biti ljuta! No i to je sad prestalo jer je dovoljno zrela da skuži svašta, čak štoviše ide joj na živce preucviljeno i gotovo odglumljeno tepanje mnogih i super mi je kad to kasnije komentira.

[kasiopeja]

Na spomen bebe, J. se jedino uznemiri glede cica. I nebrojeni broj puta na dan ponavlja kako će jedna cica biti bebi za papati a jedna njemu za dragati.. I samo da mu ne ukinem i tu jednu.. presladak mi je bio kad je to smislio..

I uvijek bira istu. ( lijeva bebina, desna njegova)..

[vitekova mamuška]

Hvala ovčice, znam ja da je to tako, ali sam jednostavno takva da me stalno strah da ću nešto propustiti napraviti ili da ću nešto krivo napraviti, a na kraju uvijek bude sve ok. Bit će Neva i Vito super, moći će se barem izjadati jedan drugome kad ih braća ili brat ili sestra budu išli na živce
A to za djedove i bake: mislim da će kod nas biti obrnuto, Vito je svima centar svijeta i mislim da će biti tako i kad dođe beba :/

[vitekova mamuška]

Na spomen bebe, J. se jedino uznemiri glede cica. I nebrojeni broj puta na dan ponavlja kako će jedna cica biti bebi za papati a jedna njemu za dragati.. I samo da mu ne ukinem i tu jednu.. presladak mi je bio kad je to smislio..

I uvijek bira istu. ( lijeva bebina, desna njegova)..

Kod nas to neće biti problem jer je Vito odabrao samo lijevu cicu prije već godinu i pol dana i otad desnu neće ni pogledati

[vertex]

A to za djedove i bake: mislim da će kod nas biti obrnuto, Vito je svima centar svijeta i mislim da će biti tako i kad dođe beba :/

Ma naravno da moja situacija ne mora imati nikakve veze s tvojom, pa nisu to isti ljudi. Ali eto, i A. je bio centar svijeta, jedini unuk, i sve to skupa. I nije bilo nekog uzbuđenja oko dolaska nove bebe. Ali zato kad je došla...

[paci]

Između mojih curki je razlika 2g. i 5 mj., dakle skoro isto kao što će biti kod tebe.

Starija curka je i inače jako emotivno i dobro dijete, tako da sam njoj sve uspjela objasniti, čak je dok mi je prva 3 mj. bilo zlo uredno čekala ispred wc-a da se porigam, pa da ju onda idem uspavljivati , mazile smo zajedno trbuh, kupovale odjeću za bebu, svi smo bili maksimalno angažirani u to da ona prihvati bebu kao nešto prirodno (uključujući tatu, bake itd.)

Kad smo malecku donijeli doma, ona joj je sa sobom "donijela na poklon" tada omiljenu igračku koju si je ova željela dva-tri mjeseca prije i odmah ju je pridobila . Onda je i ona odmah išla tražiti što će ona bebici pokloniti od svojih igračaka. Stavili smo ih na krevet zajedno i proučavala ju je jedno dva-tri sata, pipkala, proučavala male prstiće, mali nosić, ljubila...prekrasno. Obavezno sam izdvojila svaki dan vrijeme da starija i ja odemo same makar i samo do dućana i isto tako da svaki dan odemo van skupa sa bebom.

Tada smo spavale sve tri zajedno (ili MM i njih dvije, a ja negdje sa strane), s tim da bih po noći jednu prebacila u kimbač, a u sobi smo imali dva kinderbeta.

Nije bilo nikakvih problema, iako smo ih očekivali, tog perioda se sjećam kao najljepšeg i najsretnijeg u mom životu, koji teško da se može ponoviti. Sorry na dugačkom postu, ali sve te emocije ne stanu ni u trostruko duži post

Nemoj previše brinuti, sve će sjesti na svoje mjesto.

[kristina_zg]

ne znam..ne usudim se ni razmišljati o tome, imat će samo godinu i 4 mjeseca kad stigne beba. Svima u kući je na prvom mjestu- upravo ona, mogu reći da se zaista bojim što će i kako će biti kad dođe novi član, nikako ne bih voljela da se osjeća zapostavljeno, želim da uvijek bude "glavna"- i ona i beba..

[MarikaPika]

Između mojih curki je razlika 2g. i 5 mj., dakle skoro isto kao što će biti kod tebe.

Starija curka je i inače jako emotivno i dobro dijete, tako da sam njoj sve uspjela objasniti, čak je dok mi je prva 3 mj. bilo zlo uredno čekala ispred wc-a da se porigam, pa da ju onda idem uspavljivati , mazile smo zajedno trbuh, kupovale odjeću za bebu, svi smo bili maksimalno angažirani u to da ona prihvati bebu kao nešto prirodno (uključujući tatu, bake itd.)

Kad smo malecku donijeli doma, ona joj je sa sobom "donijela na poklon" tada omiljenu igračku koju si je ova željela dva-tri mjeseca prije i odmah ju je pridobila . Onda je i ona odmah išla tražiti što će ona bebici pokloniti od svojih igračaka. Stavili smo ih na krevet zajedno i proučavala ju je jedno dva-tri sata, pipkala, proučavala male prstiće, mali nosić, ljubila...prekrasno. Obavezno sam izdvojila svaki dan vrijeme da starija i ja odemo same makar i samo do dućana i isto tako da svaki dan odemo van skupa sa bebom.

Tada smo spavale sve tri zajedno (ili MM i njih dvije, a ja negdje sa strane), s tim da bih po noći jednu prebacila u kimbač, a u sobi smo imali dva kinderbeta.

Nije bilo nikakvih problema, iako smo ih očekivali, tog perioda se sjećam kao najljepšeg i najsretnijeg u mom životu, koji teško da se može ponoviti. Sorry na dugačkom postu, ali sve te emocije ne stanu ni u trostruko duži post

Nemoj previše brinuti, sve će sjesti na svoje mjesto.

Kod nas će biti tačno dve godine razlike i molim Boga da bude kao kod vas
Za sada Pika imaginarnu bebu ,da kažem,voli,naročito zato što će "doneti puno mleka",podiže mi majicu i zove "daaaaadoooo",milo gleda na sve bebe u okolini i po prirodi je jako nežna devojčica.....to će,valjda,potrajati....