Drage moje, registrovala sam se da vam se svima od srca zahvalim na podršci koju mi dajete, a ni ne znate za to. Već godinu dana redovno vas obilazim, kao jedini zaista ozbiljan roditeljski forum. Sada sam imala potrebu da vam se javim i zahvalim, u svoje i u ime svoje bebe.
Na žalost, moju duboku, intimnu žalost, mi smo na dvovrsnoj ishrani. Sve žene u mojoj porodici su dojile svoju djecu. Mislila sam da ni ja neću biti izuzetak. Mislila sam da s tim neće biti nikakvih problema, čak i nakon što sam se porodila carskim rezom. Pogrešno sam mislila. Velika, stalno gladna beba, dodavanje adaptiranog nakon podoja u porodilištu, moja silna uznemirenost zašto nema dovoljno, osjećaj da me vlastito tijelo iznevjerilo i da nisam u stanju da prehranim svoje dijete, sve se skupilo.
Na sreću još smo na dvovrsnoj ishrani. Na sreću jer još uvijek siki, a sve zahvaljujući mojoj upornosti tovarnog živinčeta i mnogo korisnih informacija koje sam ovdje pročitala. Da nije bilo Rode i Rodinog foruma ja ne bi znala zašto moja beba toliko visi na sisi, stalno traži jesti i neutješno plače. Svo moje znanje i sve moje knjige nisu bili dovoljni. Nigdje nije pisalo da postoji „skok u razvoju“. Da nisam ovdje saznala, ona bi sigurno sada uveliko jela isključivo onaj odvratni smrdljivi prašak, prema kom imam strašnu averziju (ličnu i profesionalnu). A ipak, ne jede ga stalno, sve češće samo iza večernjeg podoja. I to zahvaljujući saznanju o postojanju cucle koja „pušta“ samo dok beba vuče. I to sam saznala ovdje. Sad umjesto ogromnih količina adaptiranog uredno prvo siki, i to sve češće samo jednu dojku . Ako je malo ponudim i drugu, adaptirano nudim samo uveče. Siki i po noći. Za mene nema ništa ljepše nego kad sita ispusti dojku i nasmiješi mi se sa ustima punim mlijeka. Od srca vam hvala za to.