Drage moje, registrovala sam se da vam se svima od srca zahvalim na podršci koju mi dajete, a ni ne znate za to. Već godinu dana redovno vas obilazim, kao jedini zaista ozbiljan roditeljski forum. Sada sam imala potrebu da vam se javim i zahvalim, u svoje i u ime svoje bebe.
Na žalost, moju duboku, intimnu žalost, mi smo na dvovrsnoj ishrani. Sve žene u mojoj porodici su dojile svoju djecu. Mislila sam da ni ja neću biti izuzetak. Mislila sam da s tim neće biti nikakvih problema, čak i nakon što sam se porodila carskim rezom. Pogrešno sam mislila. Velika, stalno gladna beba, dodavanje adaptiranog nakon podoja u porodilištu, moja silna uznemirenost zašto nema dovoljno, osjećaj da me vlastito tijelo iznevjerilo i da nisam u stanju da prehranim svoje dijete, sve se skupilo.
Na sreću još smo na dvovrsnoj ishrani. Na sreću jer još uvijek siki, a sve zahvaljujući mojoj upornosti tovarnog živinčeta i mnogo korisnih informacija koje sam ovdje pročitala. Da nije bilo Rode i Rodinog foruma ja ne bi znala zašto moja beba toliko visi na sisi, stalno traži jesti i neutješno plače. Svo moje znanje i sve moje knjige nisu bili dovoljni. Nigdje nije pisalo da postoji „skok u razvoju“. Da nisam ovdje saznala, ona bi sigurno sada uveliko jela isključivo onaj odvratni smrdljivi prašak, prema kom imam strašnu averziju (ličnu i profesionalnu). A ipak, ne jede ga stalno, sve češće samo iza večernjeg podoja. I to zahvaljujući saznanju o postojanju cucle koja „pušta“ samo dok beba vuče. I to sam saznala ovdje. Sad umjesto ogromnih količina adaptiranog uredno prvo siki, i to sve češće samo jednu dojku . Ako je malo ponudim i drugu, adaptirano nudim samo uveče. Siki i po noći. Za mene nema ništa ljepše nego kad sita ispusti dojku i nasmiješi mi se sa ustima punim mlijeka. Od srca vam hvala za to.


Odgovori s citatom
)bila inventar...ja sam mama bebe koja je imala žuticu prepoznatu tek 20.dan po rođenju, slabog,tj.nikakvog napredovanja do tog dana, u bolnici bili 7 dana, gdje su počele muke dojenja uz vaganje, izdajanja i hranjenja adaptiranim mlijekom. Adaptirano je bilo njena glavna hrana. Mog je mlijeka pila cca 50-60ml/dan. Užas! Nakon bolnice relaktacija,...S 2 mj.života kad je adaptirano svela na cca 200 ml/dan desio nam se pad željeza i uslijedila je transfuzija. Transfuzija nas je unazadila u relaktaciji, ponovno smo povećali adaptirano, puno puta sam bila na granici odustajanja...ali, nisam mogla. Nije bilo ljepšeg osjećaja za mene od njenog cikanja. I upornost nas je dovela do potpunog i apsolutnog dojenja na naše ogromno zadovoljstvo.Hvala Vam.
valjda se svaka majka bar malo zabrine.
sad dojimo 8mj
