Djeca i kolači

[Janoccka]

Potaknuta onim silnim receptima za božične kolače ne mogu a da vas ne upitam, da li pravite kolače samo za vas ili i za djecu?
J. još nije probao ništa slatko, ni kolače ni slatkiše, nekako mi se čini prerano da mu to dajem jer mu pokušavam usaditi neke prehrambene navike nadajući se da neće postane ovisnik kao mama. To i ne znači da ću uspjeti, ni da ću mu vječno braniti da pojede neki kolač, ali on sada to još ni ne traži. Ja sada ionako jako rijetko pravim kolače i općenito kada kuham sve je podređeno njemu.
Ali bliže se blagdani, i čitam da pravite ogromne koločine kolača (bar što se mene tiče) pa me zanima da li ih jedu i klinci, koliko i kada ste im počeli davati kolače?

[Davor]

Mi smo prilično striktni po pitanju slatkiša, ali smo ipak popustili u zadnje vrijeme. Vjerujemo da je bolje tako nego da se dijete frustrira.
MS je za prvi rođendan dobio dvije torte, dali smo mu jesti samo jednu od njih obzirom na namirnice u njima. Jeo je, uživao je na očigled - skužio da su kolači fora.
Jedina hrana do sada koju je halapljivo jeo bila je kruh, ali i to ga je prošlo.
Dajemo mu i čokoladu, ali samo jednu kockicu dnevno. Ako žica, kažemo mu da će još dobiti sutra i to prihvaća bez natezanja.

Nekakav ideal po pitanju slatkiša mi je kolega s posla koji jako voli čokoladu. Pojede jednu, najviše dvije kockice i to je to, a kaže: "Jedna kockica mi je super, druga mi je OK, a svaka slijedeća sve lošija i zato stanem nakon dvije."

[Maja]

I ja doziram. Kako i sama jako volim slatko, ali si jednako uspjesno doziram kao davorov kolega, doduse, to je recimo red cokolade, a ne kockica, i vrlo vrlo rijetko sam u napasti da pojedem cijelu cokoladu. Tako nekako doziram i djeci, Nola je tek nedavno otkrila cari cokolade i jako joj se svidja.
Cokoladu cijenim ko uzitak i namirnicu (osim efekta zatvaranja, koji je kod Jana jako problematican, pa doziranje i iz tog razloga) pa ne osjecam potrebu da im to uskracujem, slicno s kolacima, osobito onima koje sama radim, i pazim da budu od sto kvalitetnijim namirnica tipa int. brasna, sm secer i sl. Ono di sam puno stroza su bomboni koje nikada ne kupujemo i pazim koliko god mogu da ih nigdje ne jedu.

[Zorana]

Mi smo ko i Davorova ekipa. Pokusavamo biti umjereni. Znaci, nije da ne damo nikako, a nije bas da dozvolimo da se pretrpava slatkisima. Iako se i ovo nekad zna desiti. Do nekih godinu dana nije nista od slatkisa jela. Kasnije smo poceli sa ponekim keksicem, stapicima i sl. Sada nekad dobije malo cokolade itd.
Sto se tice torti, kolaca i ostalog, moram priznati da nije ljubitelj.
Jedino sto joj se stvarno svidjelo su oni Majini chocolate chip cookies i muffins zobeni sa cokoladnim komadicima unutra.
Ali kazem, ako bi trazila te novogodisnje keksice i ostalo, dala bi joj, samo bi gledala da je u umjerenoj kolicini i recimo da nije pred rucak ili neki drugi obrok.

[Matilda]

Prošli Božić nije jela kolače iako sam je ponudila, ali nije htjela. Inače pojede na rođendanima ili doma (kad ima) kakav kremasti kolač, čokoladu dobije povremeno i to Životinjsko carstvo, voli Milchschnite, a od bombona Smint (od limuna).
Slatkiše jede rijetko pa kad se najede, odmah se odrazi na njenu probavu. Prođe cijeli dan da se ne pokaka i onda navečer (nakon soka od šljiva) jedva nešto.
Osim čokolade, zatvara nas i smoki.

[NinaRea]

Nina uopće nije zainteresirana za torte i kremaste kolače (zanimljivo je samo puhanje svjećica i umakanje ruku da im se 'popravi' oblik). Luda je za vanilin kiflicama a može proći i neki drugi suhi kolač tu i tamo.

Čokolada nula, ja ju ne nudim, a ona tu i tamo traži kad vidi da netko jede, ali uglavnom se završi samo na razmatanju, eventualno lizne malo i proslijedi meni ili nekome drugome. Imala je fazu kad je tamanila Bananko ali ju je brzo prošlo i sad joj uopće nije zanimljiv.

Bombone još nije probala, lizalicu jednom na nekom dječjem rođendanu.

[MalaSirena]

Kad me žica, dam mu kolač ili čokoladu jer ne želim biti vještica, ali žica jedino dok vidi pa se trudim da ne vidi prečesto. Najbolje rješenje za jedenje kolača je da mu dam da sam jede pa malo nešto brljavi i pojede efektivno zalogaj-dva. Kolače ionak pečem samo jednom tjedno (u nedjelju) i trudim se da što češće radim voćne, a što rjeđe kremaste kolače. Ne dam nikad slatko prije jela, a bome niti nakon, ako ne smatram da je pojeo dosta za ručak.

[Mamita]

teško mi je uskraćivati mu kolače kad ih radim barem jednom tjedno. dajem mu ovisi koja je vrsta - kremaste manje, voćne više. s čokoladom je fora da mu kupim one mini dorine pa mu dam jednu dok se vozimo doma iz vrtića (inače urličemo). zabavlja se s njom cijelim putem do kuće.

bombone, lizalice, nedaj bože kiki i sl. ne kupujem, niti mu dajem.

eto

[Saradadevii]

Mi smo frustratori djece, ekstremnjaci i neumjereni!
Nema nista sa bijelim ili smedjim secerom, umjetnim zasladjivacima, cokoladama i jos nekim sitnicama.
Ali ima dosta homemade kolaca raznoraznih vrsta koji su umjereno slatki (jecmeni slad, suho voce, jabucni sok...).
Naravno, to vrijedi kako za dijete, tako i za roditelje.
Moja je filozofija glede secera i djece: imat ce dosta vremena da se navuku na njega, ja im necu u tome pomagati.
Moje je iskustvo sa secerom: sto cesce i vise ga jedes, vise si ovisan, a kada razvijes simpatije prema njemu, sve ostalo ti nije dovoljno slatko.
Ako se odviknes, tada sve sto ima secer ti je grozno preslatko, pomalo vuce na gorko.
Mogla bih jos par stvari napisati, ali necu kvariti uzitak secerokuscima!

[apricot]

Moja je filozofija glede secera i djece: imat ce dosta vremena da se navuku na njega, ja im necu u tome pomagati.
Moje je iskustvo sa secerom: sto cesce i vise ga jedes, vise si ovisan, a kada razvijes simpatije prema njemu, sve ostalo ti nije dovoljno slatko.

Iako sam ovisnik o slatkom, potpuno potpisujem Shantanninu mamu.
Ne dajemo joj slatkiše, ali sam svjesna da ne mogu izbjeći davanje u vrtiću, iako sam zabranila.
Ako smo na dječjem rođendanu, dopustim komadić nečega (kockica čokolade, jedan keks...)- ne želim da bude željna, ali to je stvarno jako rijetko.
Potrebe za slatkim zadovoljava suhim voćem.

[Nani]

Ja vodim borbu u kući sa slatkim.....Niko je luuuuuud za slatkišima svake vrste...(čokoladama, bombonima, keksima, lizaljkama, kočalima, tortama.....na tatu je sav )....i naravno kako svi znaju da voli svi mu to i nose jer se on tako veseli (čitaj: ponekad vrišti od sreće) kada ih dobije da je svima drago vidjeti kakko se dijete veseli....a ja za to vrijeme šizim jer sam luda od slatkiša....inače mu uspjevamo dozirati ali sada je sa Sv Nikolom sve izmaklo kontroli jer je samo dobivao slatkiše (počela sam razmišljati da promijenim odluku i za Sv. NIkolu kažem svima da nose poklone, a ne, po običaju, slatkiše i voće... :D :D ). Danas sam sve slatkiše potrpala u vrećicu i nosim ih za poklon drugom djetetu.... :D :D ....

[sandraf]

david voli COKOLADU! crnu, bijelu, s rizom, bez rize, s grozdjicama, bez njih, male, velike, raznih oblika... svih vrsta - samo da se odaziva na ime - cokolada...

za kolace ne pokazuje preveliki interes (tu je na tatu), ali obavezno polize slag! eh, da, voli palacinke, to bi isto mogao jesti valjda svaki dan....

prvi put je kolac probao nakon prvog rodjendana, ne sjecam se tocno, ali znam da mu za prvi rodjendan jos nismo dali probati rodjendansku tortu.

[anchie76]

Nema nista sa bijelim ili smedjim secerom, umjetnim zasladjivacima, cokoladama i jos nekim sitnicama.
Ali ima dosta homemade kolaca raznoraznih vrsta koji su umjereno slatki (jecmeni slad, suho voce, jabucni sok...).

Sto je tako dobro u jecmenom sladu? Ne zafrkavam te, ozbiljno te pitam, jer nista ne znam o njemu, a spominje ga se relativno cesto.

Ja koristim smedji secer ili med, ali u stvarno smijesnim kolicinama... Zasto je slad bolji od smedjeg secera ili meda. Jel ima u njemu nesto turbo zdravo - koji minerali i vitamini... Daj me prosvijetli pa da i mi postanemo korisnici

[Davor]

Korištenje ječmenog slada je na tragu ideji: što bliže prirodi- to bolje, makar pri tome pretjerali.
Ječmeni slad, barem ako se proizvede kako treba, nije fermentirana namirnica. Šećeri koji se u njemu nalaze posljedica su enzima koji se prirodno oslobađaju tijekom klijanja. U sladu se nalazi više od 1% proteina, što može isto tako biti i problem pa je u prehrani beba dobro početi oprezno.
Dosta detaljan opis proizvodnje: What is Malted Grain?

Za razliku od smeđeg šećera i meda, slad nije fermentirana namirnica, a za razliku od bijelog šećera, u sladu nema ostataka kemijskih izbjeljivača.

Osobno ipak više cijenim demerara smeđi šećer, ali ga ne koristim ako je vlažan ili smrdi, što je očit znak fermentacije u tijeku. Do sada nisam naišao na muskovit koji nije bio vlažan i nije smrdio pa ga niti ne koristim.

[mamma Juanita]

Klara uopce nije sljivila slatko sve negdje do druge godine.
Onda je otkrila (uz nasu pomoc, ne poricem) cokoladu i totalno se navukla. Bomboni su joj, falabogu, uvijek bili bezveze, a mene i MM ionako valjda nikad nije vidjela da ih jedemo.
Ali cokoladu je .
Od nedavno je na dijeti za koju bi vecina mogla zakljuciti da je prilicno rigorozna, ali meni se sve vise cini da joj pomaze kod njenog problema.
Mozda bas nije za ovaj topic, ali ipak ima neke veze.
Naime, ona ima neke naznake pervazivnog poremecaja (od kojih je najtezi autizam), a pokazalo se za oko 50% takve djece zapravo ima problema u probavljanju proteina kazeina i glutena, sto utjece na neuoroloske procese i na taj nacin zapravo stvara autisticno ponasanje.
Upravo toj polovici je bitno pomogao odredjeni rezim prehrane, tako da im je smanjio ili cak eliminirao smetnje u komunikaciji.
A dijeta je -bezkazeinska( bez proizvoda iz kravljeg mlijeka) i bezglutenska (bez psenice, zobi, jecma i razi). Vecina ljudi te proteine razgradi u peptide i aminokiseline, ali u one djece koja ih ne razgrade, vecina tih nerazgradjenih peptida odlazi kroz urin, ali jedan mali dio ipak ostane cirkulirat krvotokom i izazivaju reakciju na mozak slicnu opijatima!
Ove metode su jos u fazi istrazivanja i nisu bas priznate od medicinskog establishmenta, ali u Norveskoj i SADu vec postoje studije koje ih potvrdjuju
E sad, neki tu jos dodaju secer i kofein (kojih ima u cokoladi).
Za secer sam takodjer vec puno puta cula da se nikako ne preporuca za hiperaktivnu djecu (sto nije slucaj s medom ili sladom; bdw, slad moze osim jecmeni biti i kukuruzni, rizin....).
Ovo sve pisem da skrenem paznju kako hrana moze imati utjecaj i na nase psihicko zdravlje...mada znam da cokolada podize serotonin, pa smo momentalno sretni .

Dakle, u pocetku mi se cinilo gotovo kao mission impossible, ali sada nakon skoro 2 mjeseca mogu reci da smo se vec svi priviknuli, cak i dide i bake (dobro, jedna baka jos nije :/ ) koji su joj za SvNikolu darovali slikovnice i figurice umjesto slatkisa, a bome i sama Klara djeluje sretno...sve dok ne dodjemo u ducan gdje joj se s police tik uz blagajnu smjeska zivotinjsko ili kider lada .
Onda krece pregovaranje i uvjeravanje da nas doma ceka "nasa" cokolada carobella (krema od rogaca poput nutelle, jako fina :D , a ima i takvih "cokolada" u bio-biu).
Po malo se ucim pa joj povremeno napravim neki kolac u koji ne ide brasno, mada sam u medjuvremenu nabavila i bezglutensko brasno, a secer se bez problema moze zamijeniti medom (kojeg treba staviti puno manje nego secera) ili sladom .
Za njenu rodjendansku tortu su svi mislili da ima cokolade, a bila je s rogacem i medom 8) .

Nasla sam i fino mljeveno rogacevo brasno koje je glatko kao psenicno brasno (ne grubo mljeveno kao ono Franckovo) i kad se rastopi u mlijeku (u nasem slucaju rizinom) je vrlo slicno kakau i Klara to obozava!
Ako pije kupovni vocni sok, sad pazim da je bez secera, na sto prije bas nisam pazila (gazirano i kemije tipa ledeni caj nisam joj ni prije davala).
I iznenadih se kad sam vidjela u koliko sokova ide secer, totalno nepotrebno!
One bez secera i zasladjivaca djeca isto vole, Klara najvise one ciste od narance.
Ali se trudim da to pije samo kad smo vani, doma nastojim da joj nesto iscijedim, mada se i tu navukla na "industriju", pa moram procijedit da ne bi bila koja mrvica :/ ...

Eto, mene iskustvo uci da treba ponuditi alternativu dok se djeci ukus jos formira i zaista su u stanju se prilagoditi i naviknuti na ono sto im se nudi. Ako ne bas na sve, naci ce se ipak nesto sto im je fino a da nije bas od secera 8) .

[apricot]

MammaJu, skupi cure i dolazi na prosipanje znanja!

[Davor]

Nasla sam i fino mljeveno rogacevo brasno koje je glatko kao psenicno brasno

Gdje? Kako se zove?
Uzgred, za Novu 2001. godinu bili smo u USA i tamo upoznali ljude koji su svom malom hiperaktivcu stanje dosta uspješno držali pod nadzorom upravo prehranom - dakle samo naprijed.

[mamma Juanita]

Nasla sam i fino mljeveno rogacevo brasno koje je glatko kao psenicno brasno

Gdje? Kako se zove?
Uzgred, za Novu 2001. godinu bili smo u USA i tamo upoznali ljude koji su svom malom hiperaktivcu stanje dosta uspješno držali pod nadzorom upravo prehranom - dakle samo naprijed.

tnx 8) .
nasla sam r. brasno u bio-bio, uvoznik Biovega, porijeklo Tunis.

[mamma Juanita]

MammaJu, skupi cure i dolazi na prosipanje znanja!

apricot, ja mislim da se tek ucim, imam osjecaj da sam spoznala tek vrh sante leda :/
zaboravih napomenut nesto sto je isto mozda indikativno, a to je da mi je K. do druge godine bila ocigledno alergicna na k. mlijeko.

[Maja]

MammaJu, skupi cure i dolazi na prosipanje znanja!

potpisujem 8)

[apricot]

Majo, pa gdje da pobjegnem?!
Tamo šibe, ovdje rogači... Kaj si ti... botaničar?!

[Maja]

od admina se nemere pobjec.

[mamma Juanita]

[Mamita]

mammaJ osjećam se tako dobro i sretno što te poznajem

[mamma Juanita]

sad bi stavila onog smajlija sto crveni, ali necu jer ima tuzni izraz i zato ...

[Janoccka]

Zaista mi je nevjerojatno kako se nitko ne sjeti kupili kilu mandarina umjesto čokolade i smokija ako već neće doći praznih ruku, a i toga nosanja mi je već preko glave. Nije da ne volim odnijeti ni primiti, ali svaki put da moram gledati da ne dođem praznih ruku mi ide na živce. Nekada jedostavno u šetnji prođem pored nečijeg stana i navratim. Ne želim razmišljati gdje je najbliža trgovina. Isto to očekujem i od ljudi koji dolaze k meni, a ne da zbog toga obiđu stan.
Mi smo se dogovorili da kojekakve gricke nećemo imati u kući. Ne samo zbog njega već i zbog sebe. Uvijek imamo integralnih štapića, rižinih kolačića i kuglice rižinih pahuljica (to mi zovemo smoki). Nevjerojatno je kako se to na prvi mah čini bezukusno, ali je zapravo jako njami i MS to obožava. I što da ga onda učim na čokoladi, bombone i sl. A sve već pitaju kada će on to početi jesti...... grrrrrrrrrrr
Kada dođe vrijeme za to i ako bude tražio ne vjerujem da ću mu braniti neke male količine da na kraju ne postane lud za tim baš zato što mu branim, ali mi je :? kada vidim da mame trče za djecom nutkjući ih čokoladom :? Pa pusti ga ako neće!?!?!? Kao da se ljubav izražava količinama čokolade koju pojede.
I sama sam bila luda za slatkim, ali polako se odvikavam. Nekada mi dođe kriza ali ugl. se suzdržavam. I bolje se osjećam jer inače imam problema sa probavom.

[seni]

ako se dobro sjecam razlika izmedu secera i jecmenog ili rizinog slada je u tome da su seceru jednostavni ugljikohidrati koji odmah "odlaze" u krv i pritom uzrokuju inzulinski jo-jo efekt, a u sladu su (jer su od zitarica) kompleksni ugljikohidrati koji se polako i kontinuirano "otpustaju".
to je i razlika izmedu bijelog brasna i cjelovitih zitarica i brasna.

zaista se divim onima (sarade.) koji uspjevaju biti tako dosljedni. ni mi nismo bas sasvim cistunci (ja jako volim crnu cokolada, a dragi sve vrste slatkog, mada se uz moju "pomoc" prebacio sa 20 kila secera na mjesec u roditeljskoj kuci :shock: (svaki dan kolaci za dva 190 velika decka u pubertetu i supruga - tako je radila njegova mama.) na puno umjerenije kolicine, i kolace od cjelovitih namirnica, puno manje slatke, te na pravu , dobru cokoladu- min 60% kakoa pa do 99%kakaoa -tu doduse jedem samo ja.
medutim problem nije u nasoj kuci. mada je nasa cura u odnosu na drugu djecu vrlo, vrlo umjerena ( i zna da moze dobiti samo "dobre" slatkise i to joj je ok), ja se sa ceznjom sjecam perioda od rodenja do negdje 3 godine, kada je kolaci, cokolada i nista slicno nije ni najmanje zanimalo.
bili bi za bozicne i nogodisnje praznike u zg-u gdje bi baka napravila tortu, makovnjacu, orehnjacu, te 14 vrsta kolacica :shock: .
nju to opce nije zanimalo, par puta je probala i rekla bljak :D :D (na uzas svoje bake), jer joj je to bilo preintenzivno slatko. do tada je navikla na normalne slatke okuse od bundeve, mrkve, prosa, slatke (mochi) rize i suho voce, i sl.
osim toga meni su ti kolaci isto tako preslatki, tako da ih osim orehnjace (koju jako, jako volim) nisam jela, pa je i to mozda utjecalo.
medutim utjecaji vrtica i druge djece od prijatelja i slicno su nacinili svoje.
smrc, smrc.
ona ima i sada "dobar " ukus za izbor slatkoga (nikakve mars, kitikat i slicne "sumnjive"slastice, a i cokoladu voli crnu) i ne jede pretjerano, ali mi moramo paziti da to tako i ostane, a ne da se pod utjecajem drugih "navuce" na raznorazne industrijske gluposti (oprostite na izrazu!).
a i mama mora paziti jer se u zadnje vrijeme uslijed "stresa" navukla na slatko. (u velikim kolicinama ni oni cjeloviti, ni sa sladom ne cine dobro).
sve u svemu nelaka tema.

[Saradadevii]

Zasto je slad bolji od smedjeg secera ili meda.

Osim onog sto su vec drugi rekli, med nije dobro kuhati jer navodno kuhanjem postaje jako acidican (e sada koja je tu kemijska reakcija u pitanju, ne znam; ja sam to onako s vjerom prihvatila od starih ayurvedskih medicinara....). Tako da nije bas prigodan za kolace.

Citala sam jednom davno neki tekst koji je objasnjavao kako je konzumacija secera (misli se na bijeli secer) povezana sa padom imuniteta. Tekst je bio od nekog alternativnog lijecnika koji se cak usudio secer nazvati bijelim otrovom slicnim heroinu
Iako je poredba malo zesca, njegov mi je tekst bio sasvim uvjerljiv; on je to malo objasnjavao sa kemijskim reakcijama; ja sam naravno zaboravila detalje, ali glavni point je bio da svaki put kada se secer unosi u tijelo, osobito u vecim kolicinama, tijelo ime reakciju kao da se bori sa nekim vanjskim neprijateljem i aktivira svoj obrambeni sustav kako bi povratio ravnotezu.
Neki pricaju kako upotreba secera trosi zalihe minerala u tijelu, osobito kalcija.
Blazi zasladjivaci (sladovi, vocni sokovi i vocni sirupi....super je rogacev sirup i sirup od grozdja, kad bi se bar netko dosjetio u Dalmaciji pokrenuti proizvodnju...) se sporije apsorbiraju itd...sve ono sto je vec receno, dakle, nemaju taj sok efekt na organizam.
Ja ova nesecerna sladila zovem "suptilno slatko"

Iako, kako seni rece, nijedan izvor slatkoga nije dobar u pretjeranim kolicinama.

[Saradadevii]

medutim utjecaji vrtica i druge djece od prijatelja i slicno su nacinili svoje

Razmisljala sam kako u buducnosti smanjiti taj utjecaj i evo moje tri moguce strategije koje se po potrebi mogu i kombinirati pa ih slobodno koristite ako vam pasu :D (no copy rights...)

Strategija broj 1: biti direktan, jasan i dosljedan u prenosenju poruke okolini (rodbina, prijatelji, vrtici, skole) da niste za to da vam dijete nude s xy. Sama za sebe ta strategija je naporna, ali u kombinaciji sa brojem 3 zvuci mi prihvatljivo.

Strategija broj 2: ukljucuje malo govorenja poluistine; (ako vjerujete da je xy stetan za zdravlje, onda i nije tako velika poluistina): moje dijete ne moze jesti xy jer mu steti (ima reakciju svaki put kad pojede....ako dodate alergijsku reakciju, uspjeh je zagarantiran :D )

Strategija broj 3: U svakoj situaciji imati spremnu alternativu.
Ja za sada koristim 3 u kombinaciji s 1
Kad idem sa Shantanom na neke igraonice gdje se uvijek redovito nude razrijedjeni sokici u sastavu krute tvari: 90 posto secera i 10 posto boje narance te keksici slicnog sastava, uvijek u torbi imam njezino pice (voda) i slatku i slanu varijantu keksa. Kada postanu malo veci, vjerujem da se onda treba oponasati i izgled keksa (preljevi od rogaca koji izgledaju kao cokolada sa sljokicama od ne znam cega) kako bi se zadovoljio i taj estetski element.

Moja prijateljica iz Zagreba je svome sinu tri godine svako jutro prije posla kuhala rucak za taj dan u vrticu! To me uvijek inspirira kad se sjetim! Oni su vegetarijanci, klinac im je krenuo u drzavni vrtic nakon zatvaranja vegetarijanskog i naravno, tamo mu nisu htjeli posebno kuhati. Ona bi dobila njihov jelovnik za tjedan dana unaprijed i svaki dan skuhala isti obrok kao i onaj koji ce toga dana biti u vrticu, ali naravno veggie varijantu. On nikada nije pozelio jesti ono sto je bilo na vrtickom meniju jer je sve sto je on imao izgledalo manje vise slicno tome.
Ja tako nekako zamisljam svoju strategiju broj tri primijenjenu na secer i slatkise.

[zrinka]

mi imamo srece sto se tice mislava, koji inace voli jesti, on jednostavno ne voli slatko....dobro, pojede tu i tamo malo, ne branim mu, dobije recimo cokolodu, otvori je, zagrize i ostavi....to je sreca jer koliko uziva jesti, da voli slatko, bilo bi muke....
uvijek ce se prije 'masiti' za slano nego za slatko...

[mamazika]

Evo našeg iskustva (lošeg):
Starijeg sina smo dugo čuvali od svega slatkog tipa čokolade i bombona, ali jeo je kupovne kašice koje sadrže šećer. Negdje s godinu i pol-dvije probao je prvi put čokoladu, dugo mu nije bila nešto naročito i onda odjedamput - jeo bi samo čokoladu... Sad je totalni čokoholičar. I prilično blizu hiperaktivnosti...
Mlađem nismo ništa branili, čokoladu je probao prije prvog rođendana (male količine), kupovne kašice (slatke) nije baš nikad previše volio.
Sad tu i tamo pojede nešto slatko kad vidi druge da jedu. Živahno je dijete, ali prilično staložen, da ne kažem miran jer bi bilo kontradiktorno, ali shvaćate što želim reći...
Srećom ni jedan ni drugi ne vole gazirana pića, piju voćne sokove kad je moguće bez šećera, i uvijek ih razrijedim vodom da ne budu prejaki.
Ne znam kako bi izbacila slatkiše iz dječje prehrane, ne bi smjeli ni blizu nikakvom dućanu, znači doma-auto-doma, s tim da baka i ja baš ne vozimo, dakle sjediti kod kuće...ili imati sulude scene svaki dan.
Ni jedan nije alergičan ni na što, tako da ne mogu u tom smislu reći da bi trebalo pokušavati, ali da bih voljela da jedu više drugih stvari umjesto rafiniranih namirnica općenito, bih.
Ali to zahtijeva provođenje cca 3-4 sata u kuhinji dnevno - mislim na neki ozbiljniji prelazak na makrobiotičku hranu koja mi se čini stvarno najzdravijim mogućim izborom - i superfina, bar kad netko drugi kuha. Iako se moja djeca baš i ne bi složila samnom - starijem je sve iz tog repertoara bljak, mlađi voli grahorice ali zelenje baš i ne uvijek.
Vikendom na kraju jedemo najlošije, jer moram birati da li sjediti doma i skuhati ručak ili otići u prirodu i jesti što se stigne.
Kad vi zdravohranioci kuhate?
Imate li kakve dobre ideje za zdrave doručke i večere? Al da nisu žganci... to im nikako ne ide (ja ih obožavam ali djeca ...)

[mayah79]

Mi imamo srece sa slatkim... sinko ne voli pretjerano. Ako na stolu stoje keksi i cokolada u jednoj zdjeli, a u drugoj mandarine i banane, uvijek ce se radije opredijeliti za voce. Nikada mu nisam branila da proba. Ponekead pojede pola Kinder cokoladice (onog jednog prutica), ali u sustini nije veliki slatkoholicar. Ako tata jede Linoladu, "ogrebace" se za dva-tri liza kasike i to je to. Mislim da se zabranjivanjem postize kontra-efekat, pa ga ja onda pustim. Kolace isto ne voli pretjerano. Radije bira slanu hranu.

[Davor]

OK, ja se isto furam na ajurvedu, ali niti ajurveda ne brani slatko, nego ga stavlja u perspektivu s ostalim okusima. Upravo ajurveda sugerira završiti obrok slatkim kako bi se čovjek osjećao ispunjenim.
Poučen uputom iz ajurvede sada pitam: ako nekome nedostaje nekakav okus i zbog toga se osjeća uskraćenim, ili još gore gladnim, nije li onda bolje planirati obrok tako da ga se završi na ispunjujući način, a da se istovremeno jako pazi da beba ne tamani gluposti između obroka?
Halapljivost prema slatkome je sigurno nekakav oblik zatomljavanja gladi koja je nastala kao posljedica dugotrajnog uskraćivanja.
Slatko na kraju obroka može biti (recimo) voće, ne nužno kolači ili čokolada.

[Maja]

Ja volim obrok zasladiti slatkim
A voce sam cula da je bolje prije obroka a ne poslije, pa to tako radimo.

[Janoccka]

Ja isto mislim da je moguće zabranjivanjem postići kontraefekt ali sam protiv usađivanja takvih navika. Ako još sam to ne traži, zašto da mu dajem? I ne mislim da mu nešto uskraćujem!

[Audrey]

Sve moje strategije o zdravim namirnicama padaju u vodu jer mi klince čuvaju bake. Kod moje mame je na stolu uvijek zdjela s keksima i grickalicama, a svekar mi djeci stalno nudi bombone, njemu je valjda želja da ga klinci doživljavaju kao dedu koji uvijek ima nešto fino za njih. I ne možeš im dokazati, ako se oštrije suprotstavim, onda nemam poštovanja, bezobrazna sam... ali to je već za topic 'Kakve smo snahe'. Tomicu smo neko vrijeme uspjeli sačuvati bar od smokića jer je postojala sumnja na alergiju na kikiriki. Eh, ali dosjetili su se jadu, kupili djetetu smokić bez kikirikija !
Svejedno, ja svojoj kćeri uporno nudim suhu marelicu, a ona meni uvijek govori: mama a imaš kikija? Kćer mi je luda za bombonima i smokićima, dok čokoladu i kolače baš ne ferma, a sin... njemu je sve fino. Kad im već dajem slatkiše, onda bar pazim da im ne dajem čistu kemiju tipa bananko (ako već dobiju od nekog, onda se tata žrtvuje ) nego nešto što ima kalcija i meda (mada znam da je i to marketinški trik), a kad pečem kolače oduvijek stavljam bar trećinu šećera manje nego što piše u receptu, a često koristim i smeđi šećer.
Dajem im i štapiće, ali biram one manje slane i još im skidam sol.

[Janoccka]

Ja da to vidim, ja bih dijete pod ruku i zbogom! Ali ja ne ovisim o njima što se čuvanja tiče

[mamma san]

Ja volim obrok zasladiti slatkim
A voce sam cula da je bolje prije obroka a ne poslije, pa to tako radimo.

Htjedoh nadodati..točno je da je voće bolje ne jesti iza obroka i to zbog fermentiranja... ali isto tako s druge strane preporuča se iza obroka pojesti krišku (ili više) ananasa, jer ananas pomaže razgradnji hrane.... Također, ne baš vezano na temu klinaca i kolača, ali preporuka stručnjaka od hrane (bivša potencijalna sveki mi je to bila), osim ananasa preporučuje se (samo odmah) iza obroka pojesti nešto slatko (ne voće) zbog probave.

[Brunda]

...preporučuje se (samo odmah) iza obroka pojesti nešto slatko (ne voće) zbog probave.

Nekima si dala zeleno svjetlo

[Mima]

Makrobiotičari kažu da imamo potrebu za slatkim zato što je hrana koju jedemo preslana ili prezačinjena, pa tijelo nakon takve hrane traži slatko (radi ravnoteže valjda). Isto tako, ako jedemo cjelovite žitarice i dugo žvačemo ( svaki zalogaj .. hm, zaboravila sam koliko puta za zdrave ljude - ja sam trebala 80; neizvedivo ) na taj način zadovoljavamo potrebu za slatkim okusom pa nam organizam neće tražiti slatkiše.

No, i makrobiotičari jedu deserte i to jako fine - vjerojatno su mnogi probali kolače iz Makronove koji su nešto najfinije što postoji; ali za svakodnevnu konzumaciju, ili bolesnim ljudima se preporučaju laganiji deserti, od kuhanog voća i slično. Naravno, sve bez šećera, samo sa malo soli koja pojačava slatki okus.

[mamma Juanita]

vjerojatno su mnogi probali kolače iz Makronove koji su nešto najfinije što postoji

potpisujem !
a i MM !

[seni]

nadovezala bih se na mimu. iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da kada smo suprug i ja jeli vise integralnih zitarica pogotovo rize i mochi(slatka) rize, te bundeve i drugih namirnica koje imaju prirodno slatkasti ukus, te zaista pazili da dugo i polako zvacemo (sto priznajem da nije lako pogotovo kada za stolom sjedi jedna zivahna cura poput nase , zaista nam se primjetno smanjila potreba za slatkim.

bebe prirodno imaju izrazenu potrebu za slatkim okusom (majcino mlijeko je sa razlogom slatkastog okusa ), medutim ako nadohrana poslije ide u smijeru mrkvica, bundeva, proso, riza i sl. voce naravno, onda je ta potreba za slatkim okusom prirodno zadovoljena i sve intezivno slatko poput secera i prozvoda sa njim im je preintenzivno. (meni se to i cini razlogom da nasa cura kao mala to uopce nije htjela jesti ni kad su joj nudili :/ , a i sada sa skoro 5 godina uprkos utjecajima druge djece i vrtica za mars, kitekat, kinderlade i sl. kaze bljak - za svetog nikolu je naravno dobila u vrticu tih "krasota", sve otvorila, probala i bacila u smece , i na kraju pojela par medenjaka iz kucne radinosti).
(nazalost onu posast u becu zvanu gummibärli (gumeni bomboni) ne baca u smece )

ono sto davor kaze je tocno, samo se i prema makrobiotici i kineskom sistemu pet elemenata, ta potreba za slatkim okusom zadovoljava namirnicama koje nisu tako intezivne i stetne (po mom misljenju) kao bijeli secer. (na puno sam mjesta procitala da on izvlaci i minerale i kalcij iz tijela, odnosno njegova probava kao namirnice koja ne sadrzi nista vrijednoga osim praznih kalorija zahtijeva utrosak minerala koje tijelo uzima iz svojih zaliha. osim secer je namirnica koja jako "kiseli" organizam pa se trose minerali iz zaliha da bi se ponovo uspostavila ph ravnoteza u tijelu)

mamu ju ako ti trebaju recepti za slatko bez brasna ima jako dobra knjiga od boban-pejic: prirodno i slatko (makronova).
nas omiljeni kolac -seljanka sa velom (ima ka u makronovinom zdravljaku) je samo od jabuka, jabucnog soka, agar-agar, malo oraha i preljev od sojinog vrhnja (ili sl).

naravno da je odvikavanje od secera proces, ali moj suprug je dobar primjer.
nakon toliko godina sa mnom rastapa se na makronovine kolace, a za mamine kaze da od njih bole zubi i trbuh. (pa je zena silom prilika pocela stavljati manje secera i svi se navikli)

[Ifigenija]

Kad vi zdravohranioci kuhate?

Meni se ovo čini kao ključna stvar u cijeloj raspravi. Bionamirnice teže je nabaviti, zatim podgrijavanje i slične stvari obično ne igraju, a i većina nas ako zna nešto kuhati - kuha tradicionalna jela. Da se naučimo jest biohranu, više zdravijih namirnica i manje sintetičkih okusa treba nam neko vrijeme, trud, učenje, nove knjige, novi začini, ponekad i nove posude... ma cijela jedna transformacija. Da ne govorimo o otporima ostalih članova obitelji... a i vlastitim navikama, slabostima i strastima.

Zato valjda i kažu da je ne znam vegetarijanstvo ili ayurveda ili makrobiotika stil života... jer se toliko toga veže na to.

Pitanje što nam je bitno; mislim da je loše učiti dijete nečemu čega se kao odrasli ne držimo, a ja se sve više pitam želim li da mi se dijete drži onoga čega se ja držim. Vrlo suovisna problematika. :/ 8)

Od kad sam trudna počela sam čitati dekleracije, izrađivati domaće namirnice, družiti se sa sveki i svekrom koji zimnicu i miljon ostalih divota rade sami i to vrhunski. Došla sam do toga da skupljam recepte za kiselit kupus, ukuhavat rajčicu i sadit krumpire

Ja sam odgojena na domaćoj finoj hrani, obožavala sam povrće, variva, hladetinu i nisam saker na slatko. Osim kad me uvuče jedna čokolada u sustav ovisnosti

Budući da sam jedan zdravstveni problem riješila skidanjem sa slatkog i još nekih namirnica sigurna sam da slatko može štetiti i da šteti. Kako izvesti da živimo zdravije u ovom napasnom marketinškom svijetu, nemam pojma.

Već vidim linč sa svih strana glede nazora o dječjoj prehrani... recimo čokolino ma koliko mi se sviđao smatram groznom gadarijom i nastojat ću ga izbjeći, a već mi je sestra rekla da sam luda i okrutna

Ma ne znam što hoću reći. Samo da sam frustrirana time što nam prodaju, što nam nude i kako je lova zavrtila mnogo glava i srca i pameti. Tužno...

[anek]

nas omiljeni kolac -seljanka sa velom (ima ka u makronovinom zdravljaku) je samo od jabuka, jabucnog soka, agar-agar, malo oraha i preljev od sojinog vrhnja (ili sl).

taj kolač je mraaaaaaaaaaaaaak

[mamma Juanita]

mamu ju ako ti trebaju recepti za slatko bez brasna ima jako dobra knjiga od boban-pejic: prirodno i slatko (makronova).

imam knjizicu , ali seljanku jos nisam probala, bas bih mogla sutra :D !
samo moram prvo kupiti taj agar-agar (a mozda moze i bez?), to je nesto kao zelatina od algi?

[Mima]

To je alga - prodaje se u pahuljicama, od koje se radi želatina tj. koja se koristi za želiranje.

[Davor]

Ima samo jedan mali problem s agar-agar: koštaaaaa.
OK, guba mi je vidjeti proziran kolač, ali mi stvarno ne pada na pamet raditi ga

BTW, bio namirnice uopće nije problem nabaviti. Doduše, treba malo angažmana oko toga, ali stvarno nije problem.

[Mima]

Da, užasno je skup, a i brzo se troši - mislim, nije da u kolač ide jedna mala žličica. Ali ne služi samo za napraviti želatinu nego općenito za 'stisnuti' bilo kakvu kremu. Ne znam ima li agar agar ikakvu prehrambenu vrijednost :?

[Davor]

Hmm, za stiskanje je gustin (čisti škrob) sasvim OK, a masu je jeftiniji od agara.

[Mima]

Ali kladim se da je škrob previše yin (ili možda previše yang)