Rota virus – noć u zaraznoj

[magriz]

Moj F je u petak zakurio 38,5 0C, curio mu nosić i kašljao, nismo išli u jaslice, otišli smo do pedijatrice – sve čisto – viroza.

U subotu ujutro nije htio jesti doručak koji inače obožava, a nakon par žličica je isto povratio. Cijelo dopodne je spavao i htio se nositi… Ništa nije htio jesti, jedva malo piti (davali smo mu na silu), sreća da je cicao…

Popodne je počeo proljev – tamno zeleni, sluzavi, obilni, smrdljivi… Zvala sam Klaićevu i uputili su nas u zaraznu u Rockfellerovoj. Nismo dugo čekali – liječnik ga je pogledao, zaključio da je lagano dehidriran, malaksali, ali da nije tako loše i poslao nas doma… :/ Jedino smo ostavili uzorak stolice.

Navečer kad smo stigli doma je pojeo malo prežgane juhe, i zaspao oko 23 Probudio se oko 01.30 u ispovraćanom krevetiću. Slijedio je proljev, i nakon toga spavanje do 6, a nakon toga repriza subote… Znači – ništa jesti, malo vode, neće čaja, samo povremeno cica…

Poslijepodne smo otišli u Klaićevu (preko veze nas primili na obradu jer inače ne primaju infektivne), gdje nas je pogledao jako ljubazan liječnik – izvadili ABS, ellite, GUK, KKS – poremećeni plinovi, BE snižen. – blaga dehidracija – napisao preporuku – infuzija u zaraznoj...

Ponovno smo otišli u zaraznu, stigli u 20 i čekali da nas liječnik pregleda do 23.20. Najgore je što od 21 – 23.20 u hitnoj prijemnoj ambulanti nije bilo liječnika, a od 21-21.40 nije bilo ni sestre. Kad se sestra pojavila, objasnila je da je doc na odjelu i da će stići svaki čas… naravno, F cijelo to vrijeme nije ništa htio jesti, malo je cicao i popio je (u ta 3,5 sata) 3 dl vode, malo povraćao, imao 2 proljeva nitko nije trzao… čekaonica puna djece, a zdrav. osoblje nestalo…

Kad se uvaženi liječnik udostojio pojavit, prvi komentar je bio – a vi danas obilazite bolnice… šta mislite da su nalazi iz Klaićeve bolji od naših…
Probala sam objasniti da smo jučer bili kod njih i da smo vraćeni uz otpust s dehidracijom i malaksalošću i da dežurac nije smatrao za potrebno izvaditi ABS i ellite, no bez koristi. Predložio je klasičnu bolnicu radi promatranja jer je potvrđen ROTA virus. Pitala sam zašto ne dnevna? Odgovor je bio da se sve možemo dogovoriti, ali da je bolje nekoliko dana. Na moje inzistiranje Zašto? rekao je da on tako predlaže… Uz komentar da zašto ja mislim da će F sutra biti bolje, kad može biti još gore…

No na kraju smo odlučili dnevnu do jutra, pa ćemo onda vidjeti…
Smjestili su nas na odjel u boks, izmjerila sam F temp, i onda su ga sestre uzele da mu stave braunilu i izvade ellite. Nisu mi dozvolile da budem uz njega jer da će biti nemirniji i da u taj prostor ne smijem. Plakao je, ali ne jako, i brzo su ga vratile…

Malo sam ga nosala, poslala mm po još pelena i koju tetru, robicu i vode… F je pocicao i zaspao… Između 2.30 i 03 je doc otpustio 2 bebe iz dnevne u susjednim boksovima, sestre su onda pogasile svjetla, stavile F drugu bocu infuzije i nestale. Budio se još par puta do 04 kad ga je uhvati proljev, išla sam ga previti i tražila sestru podloške za krevet jer je promočilo… Sestre nigdje… Spavaju svaka u svojoj sobi… Bebice na odjelu povremeno plaču… Od 3-5 nitko nije prošao po odjelu da vidi jel' sve u redu…Kad sam F previla, imala sam šta vidjeti – vrećica za urin, a nisu mi rekli da su stavili od 00.15 na njemu… Piškio naravno nije… Poludila sam!!!
Kad sam to prokomentirala, jedini komentar je bio – dobro, u 6 ujutro ću zakeljiti drugu…
F je bio sve mirniji, tri puta je cicao i pio je puno vodice i solidno spavao – koliko se to već može uz prolaženje auta, plakanja bebica, u nepoznatom krevetiću i pazeći na infuziju...
Oko 5 je bebica od cca 6mj u susjednom boksu počela plakati… Imala je infuziju i vezane rukice… Sve to razumijem, ali ne mogu prihvatiti daje sestri trebalo 16 min ebinog plača sa zahliktavanjem da dođe vidjeti bebu… I to nakon što sam joj 2x došla reći… kad je došla do bebice – pomazila ju je po glavici i prokomentirala – ajde ne deri se, budi dobar…

Srećom smjena se promijenila i došla je simpa sestra i jedan topli dragi doktor... Prvo kad došao na odjel, ušao je svakoj bebici u boks i pogledao ih. Onda je otišao na sastanak i nakon toga vizita...
Pogledao je F, zaključio da se fino rehidrirao, i da je najgore (danas je 4.ti dan) vjerojatno iza nas... Proljev moguć još 2-3 dana, ali da će se polao vraćati apetit i da e F živnuti. Istina, čim sam rekla da idemo kući, počeo je skidati košuljicu i pokazivati vaticu gdje je bila braunila i prema vratima mašući svima pa-pa...
Stigli smo doma, malo je pojeo banane, puno cicao, spavao jednom, pa je i malo ručao – mesićo, riža, mrkvica... Sad opet spava nakon cicanja... :D

Jesam odužila, ali morala sam ovo podijeliti...
Nakon svega ovog samo mogu reći – ne dajte ostaviti dijete tamo samo...Nikad, nikad, nikad...

[Sun]

ajme koja tuga, jad i bijeda

puse tvom hrabrom dečku

[dorotea24]

Tuga, jad i bijeda
Mi smo također bili u bolnici. Samo što za razliku od vas, nas su htjeli strpati čim smo ušli unutra. Patrik je imao temperaturu i to je sve. 2 dana smo dolazuili na ambulantno liječenje i pregled, leukociti jako nisi pa nam je jedna doktorica 3 dan rekla da ipak ostanemo u bolnici jer su niski leukociti isto jako opasni. Ja sam već bila umorna od skidanja temperature i straha od dehidracije pa smo ostali, ali sam se izborila za apartman tako da smo 3 dana bili 24 sata zajedno. Ono što sam vidjela tamo je UŽASNO! Doktorima svaka pohvala, ali neke sestre su za sjest i plakati. Uopće ne reagiraju na dječji plač, gušenje od plača, jedna je psovala majku krvavu po cijelom hodniku ajmeee
Ja razumijem da one ne mogu sjediti pored djece i tješiti ih, ali da pred mojim očima pije kavu i priča s kolegicama (vidjela preko stakla) dok 8 mjesečna beba urliče sat vremena ne mogu vjerovati.
Njihov generalni stav je da život nije lijep i da eto i djeca to nekada moraju saznati

[Romina]

Potpisujem prethodno napisano....tuga...jad...bijeda...kak mu je sad?

[Luna Rocco]

Velika pusa i najveći zagrljaj našem hrabrom blizancu!

Puca mi srce zbog ovih tužnih bebica bez mame i tate...
Nikad neću shvatiti kako uspiju potjerati roditelje doma kad nema kreveta - mislim da bih se lisicama zavezala za njegov krevet prije nego što bih dopustila da ostane sam u bolnici. Uhhh....

[ronin]

Nikad neću shvatiti kako uspiju potjerati roditelje doma kad nema kreveta - mislim da bih se lisicama zavezala za njegov krevet prije nego što bih dopustila da ostane sam u bolnici. Uhhh....

Potpisujem.
Još mi dosada (kuc kuc kuc kuc kuc da ne ureknem)dečki nikada nisu bili u bolnici ali nema te sile zemaljske koja bi me odvojila od djeteta.Nema šanse.

[mama.st]

Stvarno je grozno čitati da te bebe plaču i nitko im ne pomaže. Stvarno su nam bolnice užasne... Čast iznimkama, sestrama i doktorima, ali bojim se da su u manjini. Ne znam kako bi dijete ostavila i minutu samo u ovakvim uvjetima.
Joj, kako je ovo tužno.

magriz, odlično da je tvoj maleni sada bolje!

[paci]

Nikad neću shvatiti kako uspiju potjerati roditelje doma kad nema kreveta - mislim da bih se lisicama zavezala za njegov krevet prije nego što bih dopustila da ostane sam u bolnici. Uhhh....

Potpisujem.
Još mi dosada (kuc kuc kuc kuc kuc da ne ureknem)dečki nikada nisu bili u bolnici ali nema te sile zemaljske koja bi me odvojila od djeteta.Nema šanse.

Potpisujem, uf, i ja kuc,kuc,kuc,kuc...

A ova psovačica po hodniku i komentari da život nije lijep-ma mislim stvarno, čula bi me i vidjela kako život nije lijep

[snoopygirl]

Ajme draga, proveli ste noć u bolnici?????
Uhh i puse ozdravilice.

A to u bolnici :shock: :shock:
Pa nije mi nikako jasno kakvi su to ljudi bez imalo samilosti i ljubavi prema tako nemoćnim i nedužnim malim bićima šta su, od kamena????!!!!!

[mamaniki25]

Nikad neću shvatiti kako uspiju potjerati roditelje doma kad nema kreveta - mislim da bih se lisicama zavezala za njegov krevet prije nego što bih dopustila da ostane sam u bolnici. Uhhh....

I ja sam mislila da bum se zavezala lisicama za krevet ako dođe do toga, no kad je došlo do toga nije bilo te veze, sile, ičega da bi me ostavili s njim. Plakala, molila, zvala na sve strane, nisu me pustili. Ma, nisu me pustili niti da sjedim u hodniku. Nema šta nisam probala kako bih ostala. Hvala Bogu mališ je to prihvatio bolje nego sto smo mislili.
Glavno da su po čitavom odjelu naljepljene naljepnice : za osmjeh djeteta u bolnici.

[Timmy]

Pusa kikicu.

[kate]

užas nad užasima

Stvarno bi medicinari trebali imati debele psihotestove PRIJE prijemnog na medicinska zanimanja, to stvarno nije za svakoga.

Vama pusa i drzite se

[magriz]

hvala na podršci...
mališa je sve bolje, čak i dobrovoljno jede... istina, vrlo malo, ali...

najgore u svemu je što sam ja radila 7 godina u zdravstvu (nisam liječnik ni med.sestra, nego u laboratoriju) i sretala razne ... predivne sestre i liječnike i one užasne kojima ne bih poslala nikog... brže bi bili stigli do rijeke i na kantridu nego su nas primili u zaraznoj...
i moja majka je 38 godina radila na pedijatriji kao VMS, prvo kao odjelna sestra, kasnije je godinama bila gl.sestra. i bila je vještica, aždaja za sestre, jer nije dozvoljavala pijenje kave dok osim kratko ujutro, nije bilo grupnog odmaranja, spavanja, TVa u dežurstvima, nego je tražila da barem jedna sestra bude stalno po odjelu, da prati djecu...

[marči]

...a zarazna ima samo jednog doktora dežurnog noću na cijelu bolnicu...nas su s rotom iz dnevne bolnice otpusti u 02.30 u noći....

[magriz]

dnevna bolnica ne znači da si tamo preko dana, nego dok traje liječenje. ako se pacijent zaprimi ujutro, vjerojatnost je da će biti otpušten za dana, ali ako vas zaprime u 6 popodne, min. vrijeme provedeno je 6 sati, a max je 24 sata.
nas su zaprimili u ponoć, otpustili u 11 ujutro, a u 2 boksa do nas su otpuštene bebe u 03 ujutro (a primljeni su u 7 navečer)...

[puhovi obožavaju smokve]

za predrage jadne bebice...
bravo, hrabra mama i hrabri dečko!

[scardona]

magriz mi smo tamo proveli noć prije vas (možda smo čak bili u istom boxu, ako ste čuli aute pod prozorom, br.6?)
i mogu te potpisat od A do Z - očaj!
noć na infuziji zbog proljeva i temp. se pretvorila u noćnu moru ponajprije zbog odvratnih sestara! totalno neljubazne i hladne, iskasapile mi dijete pikanjem jer su jednom fulale žilu, pa infuzija tekla pored i šakica mu cijela otekla, pa 3 put bole i nisu mogle naći žilu na drugoj ruci, pa na kraju dobio kanilu u nogu!
(ja sam ipak ušla u tu sobu gdje su ga pikale, iako su rekle da nemogu bit tamo jer trebaju mir i da se dijete ne ometa... a on se derao tako da sam mislila da će mu glas puknut! pa sam ga držala za glavicu i ljubila, a kad je postalo kritično, uvalila sam mu i cicu u usta, onako nagnuta iznad njega...)
isto nas cijelu noć nisu obišle, prigovarala je kad sam je tražila drugu piđamicu jer smo ovu popiškili, ljutila se što joj je dijete od 5mj ispovraćalo po tetra peleni nakon što mu je dala sirup... ma ni jedne tople riječi! a o hladnoći s kojom hendlaju dijecu koja su tam baš u bolnici sam ostala totalno šokirana i čvrsto odlučila ukoliko mi ujutro kažu da dijete mora ostat tamo da se ja ne mičem od njega ni pod razno!

I drago mi je da sam naišla na tvoj topik jer sam čak pomislila da sam ja to sve predramatično doživjela jer sam friška mama, dijete mi je prvi put zakurilo i ovo nam je bio prvi susret s bolnicom, al bila sam sigurna da to kako se te sestre ponašaju jednostavno nije ispravno!

[Adrijana66]

u Klaićovoj postoji mogućnost ostanka uz 16mjesečno dijete?
neki vele ne, a neki da, šta sad na kraju?????????????

moja je već jednom bila i sva je istraumatizirana...
informiram se samo radi mjera predstrožnosti jer sutra idemo na snimanje rukice na kojoj je narasla kvržica...

i odma mi je palo na pamet, ako me ne puste... idem u inozemstvo u bolnicu...

a možda ni nećemo trebati

[mlukacin]

jadno dijete... hvala Bogu da je sve na kraju u redu
ima svakakvih situacija....
ja jedino što ću reći da smo i mi imali rotu u veljači ove godine, i osoblje
je bilo predivno.. bila sam s njim cijelo vrijeme, i dok su ga pikali, i
pregledavali... tad sam bila trudna 13 tjedana i nabavili su mi udobniju stolicu
jer smo i mi ostali u dnevnoj... dolazili su nam svakih sat vremena

[marči]

dnevna bolnica ne znači da si tamo preko dana, nego dok traje liječenje. ako se pacijent zaprimi ujutro, vjerojatnost je da će biti otpušten za dana, ali ako vas zaprime u 6 popodne, min. vrijeme provedeno je 6 sati, a max je 24 sata.
nas su zaprimili u ponoć, otpustili u 11 ujutro, a u 2 boksa do nas su otpuštene bebe u 03 ujutro (a primljeni su u 7 navečer)...

znam što je dnevna bolnica....zaprimljeni smo u 13.00 sati...doktorica nas je došla otpustiti kad je odradila hitnu ambulantu koja je noću puna i djece i odraslih...mene ne smeta što smo otpušteni u to doba...već si mislim kako mogu imati samo jednog liječnika u dežurstvu?

[mlukacin]

jedan liječnik... dobro daje još i tak....
ja znam da u zdravstvu imam puno negativnih ljudi isto kao i u svakoj drugoj struci, samo što nismo toliko obavezni biti u kontaktu s ljudima... raznih zanimanja
i nemojte zaboraviti da su i oni svi samo ljudi, koji griješe, koji imaju probleme, koji su malo plaćeni, koji isto tako vjerojatno imaju doma zdravu ili bolesnu djecu za koju i oko koje se moraju brinuti... milijon je faktora o kojima ne razmišljamo... samo znamo kritizirati
moja susjeda je medicinska sestra, počela je raditi ovaj tjedan...ima dijete od 3 god i godinu dana, radi 2 dana po 12 sati i dvije noćne i sad zamislite kak je njoj pogotovo ponoći... jer maleni još duda i užasno mu jako fali...
ima prekrasnih ljudi i ja valjda imam sreće da uvijek naletim na takve
pa ubuduće, želim to i svima vama, pogotovo kad su dijeca u pitanju

[paci]

...pogotovo kad su dijeca u pitanju

E vidiš, to je ključno.
Lako je ako naletiš na neprofesionalnu gospođu koja radi na šalteru u banci ili čak ako ja završim kod mesara-liječnika, dobro ću se naživcirati, možda nešto poduzeti, i vozi dalje, ali kad su djeca u pitanju - nema isprike, ekstra senzibilnost je tu nužna.

[dorotea24]

Ja ne bih opravdavala neljubazno medicinsko osoblje! Patrikova pedijatrica radi u užasnoj gužvi, čekaonica prepuna, radi se bez pauze i bilo kakvih prekida i po 6 sati u komadu, ali ona se djeci uvijek smiješi, nježna je prema njima bez obzira kakvog je raspoloženja. Pa makar taj osmijeh bio namješten i nije od srca, ali ako se s djecom radi mora ga biti!
Ja isto radim s djecom (prosvjeta) i znam da ne smijem biti gruba prema njima kakve god privatne probleme imala. To mi je profesija i na to sam pristala kada sam upisala takav fakultet. U medicini je još ozbiljnije jer se radi o bolesnoj djeci. Pa tu bi barem trebalo biti najviše ljudskosti i nježnosti makar i one odglumljene.
Ima jedna sestra na odjelu koja je svako malo dolazila do nas i igrala se s Patrikom, nasmijavala ga i to sve zato da se "pomiri" s njim jer ga je morala bocnuti. Ne moram ni pričati da mu je to jako puno značilo i da je odmah bio bolje volje.
Ne radi se tu o nekakvoj dobroj volji i raspoloženju nego o poslu. Kako im je posao izvaditi krv, presvući, dati injekciju i dr. tako im je i dužnost da to rade nježno i na način na koji se inače radi s malom djecom.

[Adrijana66]

...pogotovo kad su dijeca u pitanju

E vidiš, to je ključno.
Lako je ako naletiš na neprofesionalnu gospođu koja radi na šalteru u banci ili čak ako ja završim kod mesara-liječnika, dobro ću se naživcirati, možda nešto poduzeti, i vozi dalje, ali kad su djeca u pitanju - nema isprike, ekstra senzibilnost je tu nužna.

moram reći da imam jako jako jako dobra
iskustva s privatnim dječjim pedijatrima...

naravno da prvo pomisliš žele lovu,
sad sam nedavno bila u jednoj poliklinici gdje mi
nije htjela dr naplatiti pregled...

a refluks liječimo u drugoj privatnoj poliklinici
gdje smo platili 1 pregled i sve ostale konzultacije
su badava
a napravili smo i par pretraga tamo, pa je dr rekla neka
ne trošim novce bezveze i da sve što mogu raditi na uputnicu
da i radim

ipak postoji neka komponenta ljudskosti i humanosti kad se
tiče djece...

ali s privatnim dr za odrasle NE

a s bolnicama... za ubit se...

[Adrijana66]

ovo s novcima sam povukla paralelu
jer svaki put kad kažem da su dr
bile izuzetno ljubazne, sve objasnile,
nježno radile s malom i uzele si vremena
da joj se prvo približe...

mi odgovore da platim za to!

al nije uvijek tako

[mlukacin]

da me ne shvatite krivo JA NE OPRAVDAM BEZOBRAZNO PONAŠANJE
samo pokušavam objasniti da su ljudi različiti i nažalost iz nekih
ne možeš izvuči ni smiješak a kamoli lijepu riječ
ja radim u zdravstvu, makar se sad mislim preorjentirati na socijalnu pedagogoiju, i radit ću to sa srcem i dušom isto kao i kad sam radila u ljekarni... samo što, opet ponavljam, ima ljudi koji rade nešto za što nisu sposobni... ne možeš biti liječnik ak u sebi nemaš ni trunke dobrote i humanosti
sa mnom je bila na stažu jedna magistra, koju nikad nisam vidla nasmijanu, koja nikada ništa nije rekla o sebi, koja nikada nije popričala neobavezno s bilo kojim pacijentom... ali nije bila zla (ko npr.druge pričljive i nasmijane)
jednostavno je nisu voljeli

[Adrijana66]

ja sam te jako dobro svatila
i u pravu si...

samo sam htjela napisati DA IMA NADE, malo optimizma ne škodi

[mirje]

Nikad neću shvatiti kako uspiju potjerati roditelje doma kad nema kreveta - mislim da bih se lisicama zavezala za njegov krevet prije nego što bih dopustila da ostane sam u bolnici. Uhhh....

I ja sam mislila da bum se zavezala lisicama za krevet ako dođe do toga, no kad je došlo do toga nije bilo te veze, sile, ičega da bi me ostavili s njim. Plakala, molila, zvala na sve strane, nisu me pustili. Ma, nisu me pustili niti da sjedim u hodniku. Nema šta nisam probala kako bih ostala. Hvala Bogu mališ je to prihvatio bolje nego sto smo mislili.
Glavno da su po čitavom odjelu naljepljene naljepnice : za osmjeh djeteta u bolnici.

Baš ja htjela komentirati. Lako je govoriti dok se ne iskusi ...
svim hrabrićima, malenim i velikim

[magriz]

jedan liječnik... dobro daje još i tak....
ja znam da u zdravstvu imam puno negativnih ljudi isto kao i u svakoj drugoj struci, samo što nismo toliko obavezni biti u kontaktu s ljudima... raznih zanimanja
i nemojte zaboraviti da su i oni svi samo ljudi, koji griješe, koji imaju probleme, koji su malo plaćeni, koji isto tako vjerojatno imaju doma zdravu ili bolesnu djecu za koju i oko koje se moraju brinuti... milijon je faktora o kojima ne razmišljamo... samo znamo kritizirati
moja susjeda je medicinska sestra, počela je raditi ovaj tjedan...ima dijete od 3 god i godinu dana, radi 2 dana po 12 sati i dvije noćne i sad zamislite kak je njoj pogotovo ponoći... jer maleni još duda i užasno mu jako fali...
ima prekrasnih ljudi i ja valjda imam sreće da uvijek naletim na takve
pa ubuduće, želim to i svima vama, pogotovo kad su dijeca u pitanju

istina, svi smo mi samo ljudi, ali privatne probleme treba ostaviti na ulaznim vratima i prema svakom pacijentu odnositi se kao što bi htjeli da se drugi odnose prema njihovoj djeci/obitelji...
moja majka je dežurala u smjenama od 36 sati, i doma imala dvoje male djece... misliš da joj nije bilo teško... i da joj nisu falili... pa ipak je prema svakom djetetu bila kao prema svojem...
srećom, ima dosta takvih i liječnika i sestara, ali oni koji su arogantni, nezainteresirani, aljkavi budu u oči i dovoljno je da samo jedanput naletim na takvog liječnika/sestru da mi pukne film... a to se NE SMIJE dogoditi...