stray, ti kad hoćeš, napišeš post za beskonačno potpisivanje....
 |
|||
|
|
|||
stray, ti kad hoćeš, napišeš post za beskonačno potpisivanje....
Stray dosta si mi ogorčena vjerojatno te je iskustvo tako naučilo.
Ne mislim da je tako teret raspada samo na muškarcima i borbi za prevlast. I za raspad je potrebno dvoje kao i za brak. Mislim da u većini slučajeva u brak ulijećemo zaljubljeni i totalno nezreli. I dalje je sve stvar odrastanja u nekoj vezi. Neko zapne tamo negdje na početku a neko se razvija dalje i sazrijeva. Naravno da fore koje je provaljivao dok smo hodali više nisu smiješne nakon 10 godina braka i toga treba biti svjestan.
Slažem se da je komunikacija i verbalna i neverbalna i krevetska i ostala i te kako ključan razlog za razdvajanje. I ne može se definirati trenutak kada je sve krenulo naopako. Ali ako oboje shvate da je krenulo naopako i žele raditi na tome, smatram da uvijek ima prostora i da se može (jedino za nasilnike nema oprosta i popravka...). Iskreno vjerujem da svatko može raditi na sebi dok je živ i da je to smisao da se razvijamo i popravljamo i sazrijevamo. I kad gledam u natrag svoju situaciju, shvaćam da neke stvari nisam razumjela kod bivšeg ali sam krenula na promjene i raspad je rezultat toga što sam se promijenila a on nije htio. I počeli smo pričati različitim jezicima....
I wc, prozori, luk i slične stvari uopće nisu bitne... Bitni su dodiri, pogledi i dugi razgovori uz čašicu vina i potpuna otvorenost i predanost. Zašto skrivati ljubav ako je imamo? Zašto glumiti nešto što nismo da on primjeti a svejedno se osjećamo loše? Zašto ne ispaliti "volim te" u sred ručka jer mi je tako došlo? A kao to se ne radi.... jer će eto misliti da služim?
Zašto mi to niko nije rekao kad sam se udavala?
Stray cat,
za moj ukus previše generaliziraš.
Nikad u svom životu nisam imala dečka (a ni mm nije takav), a niti vezu nalik onome o čemu ti pišeš. Svi osim jednog su bili Hrvati.
Mislim da se isti tekst može pripisati nekim muškarcima bilo koje nacionalnosti, samo je stvar kakva je druga strana, što očekuje, pa da, i kakve signale šalje.
Žao mi je što imaš tako loša iskustva.
u svakom braku, dvoje se mora znati posvađati
po meni nema boljeg načina komunikacije
mnogi to izbjegavaju misleći da je to tek pravi put za razlaz: "što će reći susjedi, što će reći prijatelji, što će reći obitelj...mislit će da smo jako nesretni jer se svađamo"
po meni potpuno krivo.....mislim da je već dokazano da su parovi koji se znaju posvađati i svađaju se, koji (vrlo) glasno iznose svoja mišljenja i emocije, puno sretniji od onih koji sve guraju pod tepih i gutaju u sebi, ne dozvoljavajući si takav tip komunikacije.
to je pravi put za iznošenje osjećaja, razmišljanja i nakon "pražnjenja" nakupljenih emocija, pravi put za pronalaženje pravog rješenja, ako ga je tada uopće potrebno tražiti.
dok god MM i ja imamo još onih zajedničkih trenutaka kad nismo pod stresom, a koji vrlo sliče početku veze (nažalost u zadnje ih je vrijeme iz poznatih nam razloga malo, ali trudimo se da ih bude više), to mi je znak da u našoj (desetogodišnjoj :shock: ) vezi ima stvari koje valja očuvati i, ako treba, spašavati.
Draga Stea mislim da nas niko u potpunosti ne može pripremiti na ono što nas čeka...
Život je škola...i taman kad misliš da sve znaš desi se
Ali ja volim misliti da nakon kiše dolazi sunce..i da smo posebni takvi kakvi jesmo i da nas vec negdje nasa sreća čeka
Stijena slažem se s tobom da se par treba znati pošteno posvađati,izvikati...e sad možda svi ljudi ne funkcioniraju tako...ali meni je to sasvim ok.Izađe sve ono što te muči...pa slijede sati mirnijeg razgovora i ujutro se oboje probudite lakši 100kg i gledate se koliko se volite unatoč svim problemima..bar je tak kod mene
Ne slažem se nikako sa ovim tvojim djelom o wc, luk....početak nekomunikacije, nadmetanja, nerazumjevanja i ne pristanaka na kompromise u većini slučajeva jesu te MALE STVARI, koje stavraju zaglušenje, otpor i dovode do nekomunikacije....Stea prvotno napisa
A za ovu spontanost te potpisujem!
potpuno se slažem, pogotovo u slučaju temperamentnijih i impulzivnijih osoba. ALI na glasak je na ZNATI, konstruktivna svađa je predivna stvar, jer najčešće urodi kompromisom za ''opće dobro'' nauči nas slušat partnera, pratit razvoj njgove osobnosti....i na kraju (barem iz našeg iskustva) izađeš još ujedinjeniji i jače voliš tu osobu!!u svakom braku, dvoje se mora znati posvađati
tako je treba se znati posvadjati, ali ako u braku nema bolje komunikacije od svadjanja onda mozda i stvarno odgovarate sabloni i komunikaciji na balkanu di se ne komunicira nego stvari rjesavaju na dreku i lupanje sakom po stolu.
rasprava iskljucuje vrijedjanje, a na sto lice vase svadje? koncentrirano predbacivanje i sipanje otrova i onda se nakon toga osjecate oslobodjeno?
odgojit cete isto takve klince a takva djeca su naporna prema drugoj djeci jer u zivotu ne mozete situacije rjesavati na dreku, djeca ce ih izbjegavati.
pa mene su takvi izlivi negativne energije iscrpljivali, bilo mi je mucno pokusati opet uhvatiti neki ritam u vezi koja tako funkcionira
cak i svadjati se treba znati, treba pricati u JA obliku, znaci, ja se osjecam lose ili povrijedjeno zbog toga i toga, a ne TI si takav i takav i TI bi se trebao ponasati ovako ili onako
cak i tu treba krenuti od sebe
naravno da nisu svi decki u hr raspad sistema, ja samo pricam o ljudima sa kojima sam se sretala
a valjda sam trebala proci kroz takva iskustva da bih znala isprofilirati kakvog partnera necu i da bih znala prepoznati pacijente
malo smo se krivo skužile...
da, slažem se Dedi
naglasak je definitivno na ZNATI (zato je i napisano, šteta što nije boldano), a to svakako podrazumijeva izostanak vrijeđanja i isrpljujućeg beskrajnog nekonstruktivnog vrištanja koje nikamo ne vodi.
to niti ne smatram svađom, već nasiljem u obitelji, pa makar i obostranim
Ja pod svađom smatram isto ono što je i smirena razmjena argumenata i mišljenja samo sa povišenim tenzijama i glasom! i to mi ima smisla.
i moje iskustvo mi goori da ako ima bilo kakvih problema ili nečega što jednu stranu smeta TO TREBA REĆI ODMAH, pa makar i krpz (konstruktivnu) svađu. Trpanje pod tepih, šutnja i ''mirna'' šablonska svakodnevica uz ugodno ćaskanje o ničemu, a problemi postoje, ne vodi nigdje.
strayevo, zasto ja pokušavam pobjeći ko muha bez glave...što prije i što bezbolnije...imam psihološku zvijer kod kuće koja rovari po mozgu i užasno je naporan...mjeri svaki pokret...ništa ne valja..postrojava, a ja totalno slobodna u mnogo pogleda ne znam kako sam se dala zaključati u tu (gruba riječ)...
kad jednog dana legneš u krevet, na "svoju" stranu i shvatiš da danas nisi nit jednom poljubila, u oci pogledala, niti dotakla SM, a zaključiš da ti uopće nije falio.Kako počinje raspadanje veze/braka?
I onaj crv sumnje upita te: jel ovo početak kraja?
u biti htjela sam dodati kako sigurno postoje neki profili muskaraca koji se mogu povezati s balkanom (s obzirom na opće stanje društav, kulture i odgoja)...samo što su takvi profili koje je stray ovdje napisala češći na Balkanu....valjda ste sve vi ostale imale ogromnu sreću kad niste našle nekog tako tipičnog...ali da se javi bilo koji muškarac mogao bi dati i opis tipične žene s Balkana i vjerojatno bi se začudile kako bi se sve mi negdje nešle u tom opisu (berem u nekoj točki opisa)....tako smo odgajane i tako funkcioniramo koliko god brijale da smo super moderne ženskice...ja sam nevjerojatno tolerantna osoba i valjda sam nešto Bogu skrivila u prošlom životu kada je moj otvoreni um smjestio u ovu malu zemlju u kojoj je još uvijek očita dominacija Balkana (ali ja se uvijek tješim jer kako je ženama u Islamu pod šerijatskim pravom)...i zaista....tko može naći svoju savršenu polovicu (ja vjerujem da negdje postoji) u tako ograničenoj okolini...tko zna, možda je moja savršena druga polovica u Keniji, ili u Tanzaniji...tko to zna....a mi moramo naći nekog u našoj blizini s kim ćemo se naizgled dobro slagati i lagati si godinama kako je ON onaj pravi.....Čovjek ima pravo (to me je učio profesor demokracije i ljudskih prava) na traganje za srećom i krajnje je vrijeme da tu točku prirodnih prava počnemo konzumirati....
ako smo svi mi ovdje na balkanu - u prijevodu balkanci, zašto nam onda smeta taj balkanski mentalitet?
ili su rimljani bili glupi kad su izmislili da kad si u rimu ponašaj se ko rimljanin
ja osobno sebe ipak ne smatram balkancem i nikada sebi ne bih izabrala živjeti s čovjekom koji pokazuje takve značajke, ali tko voli nek izvoli
stijena draga....pa nitko se ovdje ne smatra Balkancem...nitko sebi ne želi reći "ja sam balkanac"...to je valjda asocijacija na nešto primitivno! I ne radi se tu o tome "tko voli-nek' izvoli", pa tko voli živjeti s nekim takvim????? :? ...nitko, ali opet prolazimo sve to i prastamo jer nismo tvrde stijene...mi smo žene s ogrooomnim srcem koji naposlijetku uvijek pamti ono dobro, što god da o nama mislili!!!!!nazalost.... :/
POTPISUJEM!!!!!
stray_cat iskreno, mislim da previše pametuješ.
svaka čast tvom iscrpnom post-u na prethodnoj stranici, ali takva metoda 'dresure' može proći eventualno u odgoju djece, ali preodgajati muškarca od svojih 30, 40 ili što ja znam koliko godina, paziti na količinu pohvale aljkavome poslu koji, uz sve ostalo, onda ja opet moram napraviti mislim da nema smisla.
svaka čast tvom partneru koji dođe s posla pa tebe pohvali za svaku pelenu koju promijeniš djetetu, ti nizozemci su zbilja superiorna ljudska rasa...te tvoje konstatacije na tome kako su muškarci u hrvatskoj ovakvi ili onakvi i tvoje uporno inzistiranje na kvaliteti europljana sad već zaista postaje naporno!
možda ti kao domaćica imaš vremena, ali uz full time job, dijete, dojenje, kuću, kuhanje ja nemam vremena ispravljati krive drine, popravljati sve što je krivo napravio (a za što sam ga nahvalila), razmišljati o tome hoće li osobno shvatiti moju opservaciju kako je mrkva iz juhe baš nekakva 'bezokusna' samo zato jer je on kupio grincajg...
uostalom, ja sam ta koja uz sve ostalo u kući mijenja osigurače, žarulje i gumice na pipi, spajam i programiram bvideo, kućno kino i ostalo, izrađujem i slažem namještaj, lijepim keramičke pločice i još doživljavam kritike na taj račun...
možda će nekome zazvučati sebično, ali mene nitko ne hvali za pelenu koju djetetu premotam, a kada napravim nešto krivo shvatim to kao poticaj da sljedeći put napravim bolje.
miha potpisujem tvoje napisano od prvoga s do zadnjega e
straycat, u nekim stvarima se slazem s tobom (recimo u 25-30%), ali u drugima bas i ne.
Ne svidja mi se "ti"-ton u kojem upucujes poruke, kao da smo mi svi u krivu i u losim vezama, a ti nam otkrivas bozju istinu prave veze. Ja sam u sretnoj i kvalitetnoj vezi 8 godina i oko nje se trudimo i MZ i ja, a vidimo da je i dosta nasih prijatelja u takvim vezama. Naravno, da moji poceci nisu bili dobri, prije sadasnje veze sam imao 3 druge (od 1 mjeseca do 7 godina trajanja) i sve su na neki drugi nacin bile lose i zato su se raspale, naucio sam pouku i to je to. Ne smatram da su te veze bile lose zato sto su te cure bile recimo hrvatice ili kceri obrazovanih roditelja ili mozda djevice ili vage ili neznamsto po horoskopu. Dapace, 2 od te 3 su zaista OK cure (o jednoj ipak nemam bas tako dobro misljenje), ali te veze su bile lose zato sto nismo znali uociti (ni one, a ni ja) da nismo kompatibilni. Za te razlaze se ja smatram jednako odgovoran kao i one ... nisam znao tocno sto mi treba u zivotu niti kako to reci partnerici i zato smo i ja i one "potrosili" izvjestan dio zivota da to naucimo.
Isto tako si i ti, straycat, napravila u svom zivotu - ja nikako ne vjerujem da su za te prve lose veze iskljucivo krivi muskarci niti da je kriva cinjenica sto su eto oni 'rvati, kriva si dijelom i ti, ako za nista drugo onda zbog toga sto si usla u te veze, jer ja ne vjerujem da netko usred veze postane sasvim druga osoba, na pocetku andjeo, posliej vrag.
No, na kraju krajeva nije bitno tko je kriv (osim ako je zaista bilo nasilja bilo kakve vrste u vezi, tada se zaista mora postaviti pitanje necije odgovornosti tj. onoga tko je bio nasilan), bitno je da si ti naucila lekciju i da vise ne ponavljas takve greske i sad si u kvalitetnoj vezi. Neki ni do smrti ne nauce tu lekciju i ja smatram da si ti zbog tog nauka zaista posebna osoba, koaj je uspjela proniknuti u sebe i otkriti sto to prije nije valjalo i kako to izmijeniti. Stoga tebi
Kaj se tice svadjanja u vezi ... postoje razne vrste ljudi, neki se vole svadjati, neki ne, a neki se toga klone k'o vrag tamjana. Ja sam od onih koji se ne vole svadjati i smatram (i uspijevam u 99% slucajeva) rijesiti probleme i bez povisivanja glasa, treskanja vratima i razbijanja posudja. Naravno, za takvo rjesavanje problema treba i partner biti slicnih nazora (da nije, ne bi mi MZ bila to sto jest tako dugo) i mi dobro funkcioniramo na taj nacin.
Znam da ima i konstruktivnih svadja, gdje ne vladaju emocije nego argumenti, no to bih ja nazvao priej raspravom, suceljavanjem, a ne svadjom. Za mene je svadja situacija u kojoj prvenstveno vladaju emocije, a tek onda argumenti ... nemam nista protiv da se ispucaju emocije, to je isto vazno, no smatram da ih prvo treba izluftati, sam ili sa partnerom, a tek onda ici rjesavati probleme, a ne krenuti u rjesavanje i suceljavanje k'o slon u staklanu pa onda uz rjesavanje jednog problema prouzrocis zbog afekta tri nova.
imaš pravo miha....i ja sve radim pa mi on govori kako to nije ništa, a kamo li da me pohvali za to....upravo zato ja ne mogu tolerirati njegove aljkave pokušaje da kao nešto napravi a najradije bi (gruba riječ) mene i cijeli taj posao...i još da mu dižem ego i budem podložna....pokušala sam to, vjerujte mi, ali ON se osijećao božanstveno a ja usrano....mame su im krive jer su ih navikle da prstom ne mrdnu i da će to sve one umjesto njih srediti i napraviti...ON prakticira "mozak na pašu" a ja mislim za svo nas troje....i još me se kritizira ali ne vikom već onim napornim psihičkim driblanjem....
To je opis "lijenosti" o kojoj sam ja pisala, a ja je prepoznajem kod sebe. Kao, zašto kvariti ovako dobar trenutak, kad ono prije i nisu tako važne stvari...ali te stvari se talože, nesporazumi se talože, krive interpretacije se talože i postaju problem, a nisu to trebale biti. Samo da se skupilo energije, umjesto da se uljuljkivalo u ugodu. Dakle, to je ono što stvara probleme u našem sretnom braku, koji je daleko od raspada ili velikih problema, ali ja točno vidim da je i do toga moglo doći da se nisam na vrijeme probudila.
Bilo je vec govora o ovim temama prije na jednom drugom PF-u ...
Znam da ima takvih muskaraca o kakvima pisete, ne mogu reci koliki ih je postotak u HR, ja znam i osobno nekolicinu, moj stari je bio ajmo reci nekakav "rubni slucaj" (dok je recimo njegov prvi brak bio sa zenom koja je imala narav otprilike takvu kao ovi muskarci koje opisujete) ... ali znam da nisu SVI muskarci takvi, niti ih ima 99 od 100. Znam da se u afektu cesto poseze za generaliziranjem i shvacam vasu ogorcenost, ali time pomalo vrijedjate nas ostale ... :/
Dakle, da, ima puno takvih muskaraca ... no, mene uvijek zaprepascuje koliko puno ima zena koje ulaze u veze sa takvim muskarcima. Zasto? Da li je tu u pitanju slijepa zaljubljenost, seks, uvjerenje da ce ga izmijeniti (ili ce to on sam napraviti) tokom veze ...
Ne kazem da su zene krivci za takve veze, ali sam uvjeren da je krivnja sigurno negdje oko polovice ... pa ako su zaista tako losi, zasto ste usle u vezu sa njima? Ili ako nista znale na pocetku to sto sada znate, zasto ne izadjete odmah sad (ne mislim doslovno da ovaj cas izbacite iz stana njegove krpe, vec da jednostavno donesete odluku da to ne zelite vise trpjeti, eventualno mu date jos jednu sansu i to mu jasno i glasno naglasite i, ako nije uspjelo, baj-baj)?
Znam, rastanci nisu laki, pogotovo kad su djeca u pitanju, ali los zivot je jos gora solucija. A ako malo pripazite u buducnosti, stgnete jos naici i na nekog "pravog" muskarca s kojim nece biti traumi.
Mislim da nema braka/veze koji nema takve krize, imamo ih i mi ponekad. Ne uspiejmo i en mozemo uvijek sve rascistiti odmah, ili je netko preumoran ili se djeca vrzmaju uokolo ili je nesto trece u pitanju, pocne rasti frustracija, postaje sve veca ... i tada treba krenuti u razgovor. Mi krenemo, pocne obicno onaj kojeg vise smeta trenutna situacija, i riejsimo to na neki nacin.
Ja sam u onoj prije spominjanoj prethodnoj vezi od 7 godina zivio 4 godine u frustracijama koje nisam uspio izraziti, cak dugo ni sam sebi, a kamoli partnerici i naravno da kad je dosao trenutak otvaranja da je ispoljena frustracija bila prevelika da bi se ta veza ikada vise slijepila ... ali kad se to napravi dok je sve jos frisko, kad rane nisu duboke, tad je zacjeljivanje sigurno.
Abonjeko, bilo bi lijepo kad bi tvoja urodjena tolerancija ukljucivala i vjersku toleranciju, ili bar argumentaciju u slucaju generealizacije/predrasuda.
tatek - ovo je 'jednoroditeljske obitelji' podforum, prema tome mnoge od nas su rekle baj-baj
abonjeko, ja zivim u braku po 100% serijjatskim (islamskim)propisima i super mi je
Znam.tatek - ovo je 'jednoroditeljske obitelji' podforum, prema tome mnoge od nas su rekle baj-baj
No dosta onih koji se javljaju nisu prosli taj baj-baj vec ih to mozda tek ceka (recimo abonjeko, to sam pisao dijelom i kao odgovor njoj), zbog toga ta napomena.
ma, imaš pravo, iako to i nije baš neki odgovor na moje pitanje....stijena draga....pa nitko se ovdje ne smatra Balkancem...nitko sebi ne želi reći "ja sam balkanac"...to je valjda asocijacija na nešto primitivno! I ne radi se tu o tome "tko voli-nek' izvoli", pa tko voli živjeti s nekim takvim????? :? ...nitko, ali opet prolazimo sve to i prastamo jer nismo tvrde stijene...mi smo žene s ogrooomnim srcem koji naposlijetku uvijek pamti ono dobro, što god da o nama mislili!!!!!nazalost.... :/
ništa o tome ne znam upravo zato jer nisam bila u (ne)prilici probati
btw. Balkana (geografski) zapadna granica Balkana počinje u srcu Beča, postoji obilježje na cesti...
neee, cure, nije mi namjera bila nikog vrijeđati, ali jaaako sam puno učila na tom kolegiju o šerijatskom pravu i položaju žena u islamu...imala sam čak i veeeliki seminarski rad s temom položaj žena u Pakistanu i Afganistanu gdje su slučajevi kamenovanja žena ili utapljanja i progona iz kuće od strane oca sasvim normalna i svakodnevna pojava...da ne govorim onaručenjim silovanjima....šerijatsko pravo slabi i njegovi "zakoni" što više idete prema zapadu i nije toliko striktno i ortodoksno...ali to je već tema za neki drugi topic...znam da sam u skriptama profesora koji mi je držao kolegij "Demokracija i ljudska prava" pročitala užasne stvari i zahvalna sam svojoj sudbini koja me nije smjestila u položaj tih žena....Abonjeko, bilo bi lijepo kad bi tvoja urodjena tolerancija ukljucivala i vjersku toleranciju, ili bar argumentaciju u slucaju generealizacije/predrasuda.
zaboravih odgovoriti tatekuZnam.tatek - ovo je 'jednoroditeljske obitelji' podforum, prema tome mnoge od nas su rekle baj-baj
No dosta onih koji se javljaju nisu prosli taj baj-baj vec ih to mozda tek ceka (recimo abonjeko, to sam pisao dijelom i kao odgovor njoj), zbog toga ta napomena., čuj...ja sam ovdje iznijela prljavi veš ali nisam rekla neke boljke...činjenica jest da ON meni odgovara u milijun drugih stvari (osviještena zdrava prehrana, briga za obitelj, nesebičnost, zajednički pogledi na svijet, na glazbu, izlasci, prijateljstvo, ugodni razgovori, šetnjice koje su mi najugodnije s njim ali i njemu je najugodnije vrijeme provoditi sa mnom.....+ žilijun drugih sitnica koje uvijek prevladavaju) :/
bas zato sto ti nije bila namjera vrijedjati bilo cije osjecaje bilo bi lijepo da mozes, kao obrazovana osoba, razdvojiti nedemokratska ili zaostala uredjenja i nepostivanje ljudskih prava s tim u vezi od vjerskih propisa.neee, cure, nije mi namjera bila nikog vrijeđati, ali jaaako sam puno učila na tom kolegiju o šerijatskom pravu i položaju žena u islamu...imala sam čak i veeeliki seminarski rad s temom položaj žena u Pakistanu i Afganistanu gdje su slučajevi kamenovanja žena ili utapljanja i progona iz kuće od strane oca sasvim normalna i svakodnevna pojava...da ne govorim onaručenjim silovanjima....šerijatsko pravo slabi i njegovi "zakoni" što više idete prema zapadu i nije toliko striktno i ortodoksno...ali to je već tema za neki drugi topic...znam da sam u skriptama profesora koji mi je držao kolegij "Demokracija i ljudska prava" pročitala užasne stvari i zahvalna sam svojoj sudbini koja me nije smjestila u položaj tih žena....Abonjeko, bilo bi lijepo kad bi tvoja urodjena tolerancija ukljucivala i vjersku toleranciju, ili bar argumentaciju u slucaju generealizacije/predrasuda.
nije serijat taj koji potice zatiranje prava zena, vec njegovo nepostivanje u zemljama koje se deklariraju kao muslimanske, usljed preferiranja tradicije nad vjerom.
kao sto kazes, ovo je tema za neki drugi forum i topic, no ne mogu da ne reagujem zbog pausalnih ocjena buduci da se ticu i mene, kao muslimanke kojoj ljudska prava nisu ugrozena pripadnoscu vjeri, vec nepostivanjem zakonskih okvira "demokratske" i evropske zemlje u kojoj zivim.
sorry za offtopic, nije mi to inace navika...
Onda tio nema druge nego da zasuces rukave i uvjeris ga na bilo kakav nacin da je za vas oboje bolje da popricate o stvarima koje ne stimaju ... i nadam se da ce ti/vam uspjeti prevladati razlike.zaboravih odgovoriti tatekuZnam.tatek - ovo je 'jednoroditeljske obitelji' podforum, prema tome mnoge od nas su rekle baj-baj
No dosta onih koji se javljaju nisu prosli taj baj-baj vec ih to mozda tek ceka (recimo abonjeko, to sam pisao dijelom i kao odgovor njoj), zbog toga ta napomena.
Rado bi pisala puno, ali samo ću vas sve
wewa, evo link http://islamu.wordpress.com/2006/05/...enje-o-zenama/bas zato sto ti nije bila namjera vrijedjati bilo cije osjecaje bilo bi lijepo da mozes, kao obrazovana osoba, razdvojiti nedemokratska ili zaostala uredjenja i nepostivanje ljudskih prava s tim u vezi od vjerskih propisa.neee, cure, nije mi namjera bila nikog vrijeđati, ali jaaako sam puno učila na tom kolegiju o šerijatskom pravu i položaju žena u islamu...imala sam čak i veeeliki seminarski rad s temom položaj žena u Pakistanu i Afganistanu gdje su slučajevi kamenovanja žena ili utapljanja i progona iz kuće od strane oca sasvim normalna i svakodnevna pojava...da ne govorim onaručenjim silovanjima....šerijatsko pravo slabi i njegovi "zakoni" što više idete prema zapadu i nije toliko striktno i ortodoksno...ali to je već tema za neki drugi topic...znam da sam u skriptama profesora koji mi je držao kolegij "Demokracija i ljudska prava" pročitala užasne stvari i zahvalna sam svojoj sudbini koja me nije smjestila u položaj tih žena....Abonjeko, bilo bi lijepo kad bi tvoja urodjena tolerancija ukljucivala i vjersku toleranciju, ili bar argumentaciju u slucaju generealizacije/predrasuda.
nije serijat taj koji potice zatiranje prava zena, vec njegovo nepostivanje u zemljama koje se deklariraju kao muslimanske, usljed preferiranja tradicije nad vjerom.
kao sto kazes, ovo je tema za neki drugi forum i topic, no ne mogu da ne reagujem zbog pausalnih ocjena buduci da se ticu i mene, kao muslimanke kojoj ljudska prava nisu ugrozena pripadnoscu vjeri, vec nepostivanjem zakonskih okvira "demokratske" i evropske zemlje u kojoj zivim.
sorry za offtopic, nije mi to inace navika...
ja sam balkanac! Oćte se tuć'?
Ovo MM i ja oboje prakticiramo. To me je jako iznenadilo kod njega kad smo počeli skupa živjeti jer kod mojih doma je bilo normalno da stari sjedne za stol i očekuje da se sve stavi pred njega i onda još kritizira kak ništ ne valja. MM se redovito zahvali za fini ručak, čak i kad se meni čini da mi nije baš savršeno ispalo. Zato mi i nije teško ništ za njega napraviti pa ispada da radim 90 % kućanskih poslova a on se samo ulizuje
Ali zato se i on uvijek potrudi da me razveseli, npr. vikendom se ranije probudi pa mi napravi doručak, kad je bio na godišnjem a ja na poslu ispekao mi je tortu u znak zahvalnosti jer uvijek ja sve radim i sl.
Mislim da je jako bitan obostran trud da veza uspije, jer ako to radi samo jedna strana a druga ne zna cijeniti onda to nikud ne vodi.
I među Hrvatima ima predivnih muškaraca, MM je jedan od njih. Ali vjerojatno ne bi bio takav s nekom drukčijom ženom, npr. nekom rospijom i gunđalom.
[quote="Sirius Black"]I među Hrvatima ima predivnih muškaraca, MM je jedan od njih. Ali vjerojatno ne bi bio takav s nekom drukčijom ženom, npr. nekom rospijom i gunđalom.
Čuj, činjenica je da smo mi u našim muškima vidile ono šta se nama svidilo, a to je razlog zašto smo s njima počele, bile i ostale. Također i oni u nama...da se TM sviđao tip žena kao šta su rospije i gunđala, ne bi sad uživali skupa, zar ne...
Nekima se sviđa sjajna kosa, nekima smisao za humor, nekima dubok đep, a nekima sado-mazo...
Činjenica je da svak ima svoj ukus, inaće bi u Hrvatskoj bilo mnoogo neženja...i starih cura
nego, dajte sad malo po talijanima rodjenim u svicarskoj - francuskom govornom podrucju... to je moj...
Veselila sam se što je topic otišao u off-topic... no nažalost jučer smo opet MM i ja pukli.
Kad sam već počela sa iznošenjem sveg... onda ću vam ukratko opisati u čemu je naš problem, pa ako itko ima kakvu ideju, preporuku bračnog savjetnika ili bilo što drugo, mi smo oboje za.
Neke točke o nama:
1) Volimo se intenzivno, jako, snažno.... Ljubav nikad nije, a vjerojatno i neće biti upitna kod nas
2) U normalnim okolnostima (kad nitko nije razdražljiv.... kad je sve ok) komuniciramo savršeno, slažemo se u važnim stvarima, razumijemo interese jedan drugog, radimo dobro jedno drugome..... sve je ok uglavnom. On je poput nizozemca.... divan je.... a i ja sam s godinama sve bolja.
No, problem je:
- kad puknemo! Kad se posvađamo u lošem periodu... kad smo iscrpljeni, umorni, razdražljivi, kad je već ostalo nerješeno nešto od jučer, a radi djece ne možemo razgovarati pa se nakuplja. Uostalom, MM se vjerojatno jako puno toga nakupilo jer nije bio tip koji odmah sve kaže godinama! Sad je puuuno nervozniji nego ranije i u ljutnji otkrivam u njemu vrlo opasnu osobu (a ja nisam ništa bolja, niti manje opasna kad sam ljuta). Uglavnom... svađe nam više nisu konstruktivne, već sve više primitivne i ružne.
Kad se smirimo, dovoljan je pogled i sve se loše raspline i tada umjesto da rješavamo stvari, nama (posebno njemu!) je žao kvariti (kao što je vertex gore spomenula), niti se sjeti svih problema o kojima priča kad puknemo u vezi jedne stvari.
Ok... da ne duljim. Ljutnja je opasna stvar, a mi se sve više i sve žešće ljutimo. Definitivno nam treba pomoć. Sve prijedloge razmatramo.
Volim vas
samo da kazem - mi smo isli kod bracnog savjetnika...
i jos poslije m(b)m kod psihologa...
oboje su se pokazali losi...
tako da, ako idete, gledaj da je netko dobar, neko ko kuzi vas pristup odgoju djece itd... a ne netko ko ce ti za dojenje jednogodisnjaka, npr. reci - ''i kaj se cudis sto ti je veza u komi - kad se dajes djeci toliko... ni jednom muskarcu takva zena nije uzbudljiva...''
a tm-u - nek se, npr. osisa
ne bi vjerovala kakvih 'savjetnika' ima...
znaci - ne neko tko ce ti malogradjanskim standardima pokusati srediti vezu...
i mm-u se javila jedna - kune se da je zvucala luda (ne pozitivno luda nego kao da je na tabli apaurina :shock: )... odmah je poklopioo slusalicu...
prije toga nisam imala doticaja sa psiholozima ali ovo me dobrano sokiralo...
mozda neko ovdje zna nekog dobrog...
a ovo je bilo identicno i kod nas:
i znas sta - mislim da je on tu bio u pravu...Kad se smirimo, dovoljan je pogled i sve se loše raspline i tada umjesto da rješavamo stvari, nama (posebno njemu!) je žao kvariti (kao što je vertex gore spomenula), niti se sjeti svih problema o kojima priča kad puknemo u vezi jedne stvari.
to sad ovisi o tebi mozes li iskreno otpustiti probleme u tim trenucima... ne znaci da ih poslije ne mozete rjesavati... a ti trenuci vam sluze kao ucvrscivanje baze - ljubavi i uzitka medjusobnog druzenja...
ja nisam mogla :/ ... bas sam bila zapela...
ali mislim da cu to, za svoje dobro, u zivotu trebati ipak nauciti...
na tezi nacin, cini se
Ma nije to dobro. Upravo radi toga što on ima tendenciju da nikad ne kvari i kaže nešto što mi neće biti drago čuti, on to sve govori kad pucamo u vezi drugih stvari... sve nakupljeno izlazi, ništa konstruktivno ne uspjevamo rasčistiti.
Ja sam mu danas rekla da me užasno boli što nije uz mene kad imam svoje krize.. kad sam loše... on je ljut što sve ne cvjeta i od muhe napravimo slona svaki put. I onda kad ja totalno puknem (a puknem jer nije bio uz mene već kad je meni loše krene sa svojim žalopojkama o kojima inače ni i)... za tu osobu koja puca tvrdi da to nisam ja (pa je jasno da "nju" ni ne voli).
Znači, radi se o selektivnoj ljubavi. Jer Anita koju on voli je ona sretna, lepršava, inspirativna, entuzijastična, radišna itd..... a Anita kojoj treba extra pažnja ustvari uopće nije Anita već neka bitch koja pokušava zavladati kućom i treba je silom prilika ugušiti kako bi se vratila divna i mila Anita zajedno sa harmonijom u domu.
Oprostite na tonu, uuužasno sam ljuta i razočarana, a mislim da sam ovako slikovito stvar vrlo jednostavno prikazala. Znači... moj divan i mio mužan je divan i mio do trena naziranja djelova moje osobnosti koji su njemu neprihvatljivi iz jednostavnog razloga što se u njegovoj obitelji nije razgovaralo o problemima i gdje ništa nije toliko veliko i važno da bi se radi toga živciralo. Ja potičem iz suprotne.
Da sam oduvijek bila mirna i staložena kao on, izgledalo bi kao da problema nema.... vjerojatno bi s vremenom počeli čavrljati o vremenu, ugradnji klime i finim restoranima... dok ne bi u naš život ušao netko tko bi u nama probudio intenzitet emocija. Taj scenarij je u mojem životu nemoguć. Neću to dopustiti. Ili će biti sve u redu (nakon što razrješimo ove probleme s bijesom) ili se selim na ovaj pdf trajno.... opcija "dovoljno nam je ok da ne odemo" neka ostane starijim generacijama.
Kako me samo guši osjećaj kako sam u pat poziciji... Pat pozicija ljubavi...
___________________
Lucky day - hvala na upozorenju u vezi savjetnika i psihologa!!!!
ovo mi zvuči poznato :/ .
kod nas su se stvari počele raspadati kad mi je mjesec dana nakon carskog reza, nakon mjesec dana s mučenjem oko uspostave dojenja i krvavih bradavica, mjesec dana brige o djetetu bez imalo ičije pomoći, mjesec dana nespavanja jer sam noću (zbog toga što imam cicu, mogu se izležavati po cijele dane, a on ipak mora raditi
u njegovoj obitelji vladaju xanaxi (jel se tako piše?), apaurini i slični bombončići, a psihijatrica je nakon 20 godina terapije postala i kućna prijateljica pa zamisli njegovo iznenađenje i šok kad je vidio kako izgleda žena na rubu...
inače, upravo pripremam nešto za posao pa sam naišla na tagline jednog filma koji glasi:
'Sometimes the greatest journey is the distance between two people'
ima nešto i u tome...
Ma nije Anita sve tako crno, ti to malo možda preintenzivno doživljavaš. Ne mogu vjerovati koliko stvari u tvom životu mogu naći u svom...
Ovak je recimo kod mene: Kad sam duže vremena u bedu, tužna, ljuta, MM je strašno pažljiv, mio, brine se... ja se ni ne sjetim pitati kako je on. I onda kad ta moja faza duže potraje onda on pukne, a ja ono :shock: pa nisi ništa rekao... ma stvar je u tome da ja nisam ništa pitala, bila sam preokupljena sobom :/
Mislim da on ne voli samo onu Anitu koja je vesela, vedra, nego ga boli kad Anita postane dugačija...
Razmisli malo o njemu, stavi se malo u njegovu kožu... kako je on? Ja često zabrijem kak je MM-u super, radi, druži se s ljudima, a ja cijelo vrijeme s klincima i kućanskim poslovima.... a u biti on mi ne želi pričati koliko je imao sr.... tijekom dana samo zato jer zna da je meni teško i ne želi me još više opteretiti....
Suzyem... znam što govoriš i upravo tako sam uvijek i gledala na stvari. Ali ne znam više... Moze se naci milijun opravdanja, ali ove svađe postaju preopake.
Znam da mu je jako teško na poslu već jedno vrijeme i ja sam ono jedno vrijeme bila skroz down i stalno bolesna (ali tada on dosta vremena nije bio tu, već u Genevi)! Znam da jedva čeka godišnji da se oporavi. I znam koliko je divan kad je sve ok, koliko voli djecu i provoditi vrijeme sa njima. Ima daleko više dobrih stvari nego loših. Uopće ga ne bih mjenjala... ja ne mogu zamisliti boljeg muškarca od njega za sebe. Samo da me voli i onda kada me je teško voljeti... to je jedino što mi fali.
Anita-AZ
Tu si samoj sebi sve rekla.
A ovo reci njemu.
Anita, umorni ste oboje.
To i ja kazem.
A siguran sam i da ne mozete sad uzeti 2 tjedna odmora bez svih obaveza pa da se vratite u normalu.
Znaci, preostaje vam samo da se glozite do istrebljenja ili da se dogovorite da cete oboje doprinjeti tome da vam ubuduce bude bolje, sto od svakoga iziskuje odredjeni napor, ali vam, vjerujem, garantira i ljepsu buducnost.
Kao prvo, ajd se dogovorite da o problemima govorite onda kad se dese, da ih ne ostavljate u svoju mentalnu spajzu da se jos gore usmrde, ukvare i zatruju vas um i tijelo. Ako ne mozete taj cas (nista mirni, vec u afektu), tad to napravite prvom slijedecom prilikom kad ste mirni - i to bez onog "necu sad kvarit kad je dobro", taj pristup, na zalost, ne vodi nikuda, jer se o problemima mora razgovarati razlozno, a ne "pod parom".
Kao drugo, trudite se biti u samokontroli. Neki ljudi kazu da svadja nije losa, ali ja si ne mogu zamisliti osobu koja ce se nakon svadje sa vikanjem, ruznim rijecima itd osjecati dobro - ja sigurno ne. Na kraju karjeva, vodite zajednicki zivot i cilj vam je da vam bude dobro ZAJEDNO, dakle potrudite se da se svadje/rasprave ne pretvore u blacenje jedno drugoga.
Zaista, mislim da ove dvije stvari mogu dovesti brzo do neke promjene ... samo se treba prisiliti i drzati se toga. Znam da nije lako, i ja potjecem iz obitelji u kojoj se o problemima nije NIKAD razgovaralo, ali me zivot ipak naucio da to nije dobro, da otvoren pristup uvijek pomaze (iskusio na svojoj kozi).
Sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom