Kako počinje raspadanje veze/braka?

[tatek]

Anita, umorni ste oboje.

To i ja kazem.
A siguran sam i da ne mozete sad uzeti 2 tjedna odmora bez svih obaveza pa da se vratite u normalu.
Znaci, preostaje vam samo da se glozite do istrebljenja ili da se dogovorite da cete oboje doprinjeti tome da vam ubuduce bude bolje, sto od svakoga iziskuje odredjeni napor, ali vam, vjerujem, garantira i ljepsu buducnost.

Kao prvo, ajd se dogovorite da o problemima govorite onda kad se dese, da ih ne ostavljate u svoju mentalnu spajzu da se jos gore usmrde, ukvare i zatruju vas um i tijelo. Ako ne mozete taj cas (nista mirni, vec u afektu), tad to napravite prvom slijedecom prilikom kad ste mirni - i to bez onog "necu sad kvarit kad je dobro", taj pristup, na zalost, ne vodi nikuda, jer se o problemima mora razgovarati razlozno, a ne "pod parom".

Kao drugo, trudite se biti u samokontroli. Neki ljudi kazu da svadja nije losa, ali ja si ne mogu zamisliti osobu koja ce se nakon svadje sa vikanjem, ruznim rijecima itd osjecati dobro - ja sigurno ne. Na kraju karjeva, vodite zajednicki zivot i cilj vam je da vam bude dobro ZAJEDNO, dakle potrudite se da se svadje/rasprave ne pretvore u blacenje jedno drugoga.

Zaista, mislim da ove dvije stvari mogu dovesti brzo do neke promjene ... samo se treba prisiliti i drzati se toga. Znam da nije lako, i ja potjecem iz obitelji u kojoj se o problemima nije NIKAD razgovaralo, ali me zivot ipak naucio da to nije dobro, da otvoren pristup uvijek pomaze (iskusio na svojoj kozi).

Sretno!

[Anita-AZ]

Imate pravo, preumorni smo oboje. A on za koji dan ide u Genevu, nećemo se vidjeti 5 dana... nakon toga odmah idemo na more. Nećemo uspjeti niti raspraviti stvar do kraja, a ide na put. Mrzim to... neraspravljene stvari, ostavljen nemir i kopkanje....

Tatek, a kako da se trudimo biti u samokontroli kad vec trebas imati samokontrolu da bi se mogao truditi biti u samokontroli?

Imate li kakve knjige za preporučiti? O samokontroli? Emocionalnoj inteligenciji?

[tatek]

Imate pravo, preumorni smo oboje. A on za koji dan ide u Genevu, nećemo se vidjeti 5 dana... nakon toga odmah idemo na more. Nećemo uspjeti niti raspraviti stvar do kraja, a ide na put. Mrzim to... neraspravljene stvari, ostavljen nemir i kopkanje....

Tatek, a kako da se trudimo biti u samokontroli kad vec trebas imati samokontrolu da bi se mogao truditi biti u samokontroli?

Imate li kakve knjige za preporučiti? O samokontroli? Emocionalnoj inteligenciji?

Ja bih na tvom mjestu radije ne spavao cijelu noc pa tokom nje razgovarao o problemima nego cekao 5,10 ili 50 dana sa sumnjama, ljutnjom i frustracijom. To bi bilo cisto trovanje duha.

A samokontrola ... ajd se stavi u poziciju TM-a, da li bi ti na njegovom mjestu bilo lijepo cuti to sto ti njemu kazes i tim tonom kojim to kazes kad si u afektu?
(potpuno ista stvar vrijedi i za njega, u suprotnom smjeru).

Ne znam do koje mjere idu te vase svadje bez samokontrole, ali sigurno ukljucuju vikanje, vrisatnje, mozda i vrijedjanje, psovke ... necu nastavljati dalje. Zar to ne ostavlja poslije gorak okus u ustima, kako onoj strani koja to sve izgovara tako i onoj drugoj koja slusa? Ne vjerujem da se nakon toga ni ti ni TM bolje osjecate ... :/

Ne kazem da je lako samokontrolirati se (pogotovo ako to ne radi i TM), ali vjerujem da je to jedini put koji vodi rjesavanju problema - da ih raspravite u MIRNOJ atmosferi, bez ljutnje, optuzbi i slicnog. A to se moze, vjeruj mi.

Knjige? Ah, ne znam da li bih ti radije predlozio nesto u "feel good" duhu kako bi ti malo porasao moral i kako bi mogla s vise samopouzdanja i volje krenuti u mirno rjesavanje problema ... ili pak nesto o umijecu komuniciranja.
Mislim da bi tu pomogle cak i knjige J.Juula, sve ono sto on prica o komunikaciji s djecom vrijedi i za nas odrasle - bez optuzbi i propovijedanja, otvoreno prema sugovorniku, traziti zajedno rjesenja ... sve su to univerzalni zakoni komunikacije medju ljudima, vrijede i izmedju roditelja i djece i izmedju supruznika, kolega na poslu, svugdje.

[lucky day]

ja bi uvijek preporucila nesto u 'feel good' duhu... samo to nije zgodno za preporucivanje - jer su nekima 'feel good' knjige ...

pitas za knjigu 'EI'? od svih koje cujem hvale ju (mi smo cak na faksu radili neke tekstove iz nje)... mislim da ima dio i o komunikaciji u njoj...

o komunikaciji moze biti inspirativno citati ali ne znaci nuzno da ce primjena biti znatno olaksana... za to su bolje radionice ('centar za mirovne studije' je to organizirao, koliko mi je poznato)...
a mislim da je cak na ovom pdf-u egemama stavila jedan zgodan tekstic o komunikaciji...

[thalia]

Pet jezika ljubavi-probaj i to.

[stray_cat]

meni su knjige o komunikaciji i pregovaranju sa djecom koje sam nabavila zbog roditeljstva puno pomogle oko ei

vecina nas dolazi iz spavanja odvojeno od roditelja, vecina nas smo odhranjeni na bocicu, prema rasporedu i kad se uz to doda recimo autoritarni odgoj, besmisleni rasporedi i rituali vrlo je malo mjesta za razvijanje naseg samopouzdanja i nismo se naucili tehnikama povezivanja i komuniciranja

(sad cu opet vecini ljudi dici tlak, ali i ovo ide kao dio nase balkanske kulture) rijec je dakle o izrugivanju, jer je stvarno prisutno kao najurednija reakcija na necije snove i zelje, ili najobicnije djecije nespretnosti da se izrugujemo. to takodjer radi stetu kod samopouzdanja i hrpu puta se dogodi da uletimo u vezu, u brak i da se zapravo nikad ne otvorimo prema partenru do kraja upravo zbog svega ovoga, da bi izbjegli da bi nas neko ismijao ili povrijedio tamo di smo najslabiji, i onda svako ima svoje zidove oko sebe, glumi neku svoju ulogu u sovjem malom svijetu lazi kojima se stitimo od drugih ljudi

najteze je krenuti sa tim otvaranjem, jasno i glasno izgovoriti kako se stvarno osjecam, sto stvarno mislim i sve to skupa iskristalizirati u sto kracoj recenici

anci, a daj pokusaj sama sebi napisati sto to zelis raspraviti? koliko ja znam bolje je odgoditi raspravu u trenu kad ste oboje napeti, jer ce vas ugurati u svadju. sto ti uopce ocekujes od njega? sto uopce hoces sad u zivotu kad ste i roditelji, kad vam se na glavu svalilo i zaradjivanje, i prezivljavanje i odgajanje djece?

samokontrola je povezana sa tim porivom da pobjesnimo, zbog toga sto si dozvoljavamo da pobjesnimo i da velimo partneru sto god nam padne na pamet. svi ti mahniti izljevi bijesa krecu zbog toga sto mi stvarno ne znamo komunicirati, mi smo ljudi totalitarnog rezima, i ko ne misli ko ja taj je protiv mene. mi stvarno pokusavamo urlanjem i lupanjem sakom po stolu (i vrijedjanjem partnera) izboriti realizaciju svojeg vidjenja odredjene situacij. mi stvarno ne znamo komunicirati, SLUSATI STO KAZE DRUGA STRANA i onda oboje donijeti neko kompromisno rjesenje

moji problemi (sama sa sobom) izgledaju upravo tako jer sam pravi pravcati control freak i trebalo mi je jako puno vremena da samoj sebi priznam kad pretjeram i da se ispricam i naknadno pristanem na kompromis. sva sreca da je mats dovoljno tolerantan pa vec i to dozivljava kao moj pomak prema komunikaciji

na temu predbacivanja kako su oprani prozori ili wc, i dan danas nam se zna dogoditi da on nesto cisti ili radi i ja pustim ono sto radim i kao kobac stojim nad njim i gledam sto radi, ali sad kako smo vec dovoljno dugo skupa, samo mi kaze da ga opet kontroliram, i ja se maknem ali trebalo nam je vemena i truda samo da se oducim od te vesele navike

[tatek]

straycat, slazem se svime sto si rekla o komunikaciji i odgoju, osim sa time da je to dio nase naseg balkanskog i totalitarnog naslijedja. Isti taj problem koji imamo mi, hrvati, balkanci i stanovnici postkomunistickih zemalja, imaju i ljudi u Austriji, Spanjolskoj, Svedskoj, Njemackoj (spominjem te cetiri zemlje jer sam tokom godina zivota vani i kontakata sa esperantistima upoznao dosta ljudi iz tih zemalja i to ne samo povrsno, vec i blisko, bio kod njih kod kuce, isao zajedno na putovanja, dopisivao se godinama, zivio "next door" godinama sa nekima od njih). Mozda neka od tih sredina (tu prvenstveno mislim na Svedsku od ovih koje ja znam) ima manjih problema sa time, ali sve ovo drugo je potpuno isto. Od ajmo reci 20-30 ljudi iz tih zemalja s kojima sam vise ili manje pricao o ovim temama tri cetvrtine imaju povelike frustracije iz djetinjstva,a neke od njih su djecja igra prema onome o cemu mi raspravljamo na ovim topicima.

Mislim da sve to ipak ovisi o pojedinacnom covjeku, obitelji, a okolina (zemlja, kultura itd) ima svoj utjecaj, ali ne presudan. Mislim da okolina vise utjece na to kako ce se ti ljudi ponasati izvan svoja 4 zida, no unutar obitelji je sve drugacije ... roditelji koji jako paze da im je travnjak pred kucom podsisan, ne psuju, ne krse prometne propise i pedantno obavljaju svoj posao (znaci, nemaju te elemente "balkanske" kulture ) su isto tako revnosno lemali svoju djecu i odnosili se hladno prema njima u djetinjstvu kao i dosta nasih sugradjana.

[tatek]

... imaju povelike frustracije iz djetinjstva,a neke od njih su djecja igra prema onome o cemu mi raspravljamo na ovim topicima.

Ovo sam u brzini krivo napisao - trebalo je stajati da je ovo o cemu mi pisemo ovdje na forumu djecja igra prema nekima od frustracija iz djetinjstva za koje sam cuo od tih ljudi s kojima sam se druzio.

[petra]

joj anita skroz te razumijem... stovise mislim da sam u vrlo slicnoj situaciji.
Kod nas je sve super - ali samo kad je sve super. Ali kada ja zapadnem u neka cudna raspolozenja, kad ja od njega ocekujem neku posebnu reakciju, razumijevanje itd, kad od njega ocekujem da nastavi biti super i onda kad ja vise nisam, da me povuce s dna - onda sve pocne stekati. I jedan drugome predbacujemo sebicnost itd.
U nasoj situaciji ja sam ta koja cesto putujem, i moram izostajati iz doma na po 2-3 dana. Tako sam sada umjesto doma u Strasbourgu jer parlament ima plenarno zasjedanje, a bas me briga za ove govorancije eurozastupnika kad doma nisam stigla razgovarati i rascistiti stvari koje me muce od weekenda jer nam kronicno fali vremena.
Ja inace ne volim te "feel good" knjige niti opcenito pseudo psiho filozofska prepucavanja koja pokusavaju moju osobnost svrstati u neku odredenu kategoriju i ponuditi mi instant rjesenje u stilu - docekajte vaseg dragog neoptereceni s osmjehom na licu i zapocnite dubokoumni razgovor trepereci ocima.
Kako mi put vlakom do strasbourga traje 5 sati uzela sam citati extebarrijinu knjigu Ljubav, znatiželja, Prozac i sumnje i bas bih ti je preporucila. Nisam je dovrsila, ne znam kako zavrsava ali fora je. Nece ti pomoci izravno ali ce ti promijeniti raspolozenje.
Meni je isto cudno pisati na ovom topicu jer u principu medu nama sve stima, planiramo skoro i drugu bebu, sve je naizgled sjajno - ali samo pod uvjetom da nosimo (odnosno nosim) maske s osmjehom na licu. A nekad mi je ta fasada prenaporna i puknem, a onda se srusi cijeli svijet. I koma mi je sto uvijek ja moram napraviti taj prvi korak poslije svade da se sve vrati na svoje mjesto, postane ruzicasto i vratimo se nasem perfektnom meta-zivotu... do sljedece svade.
e nisam ti bas pomogla :/

[maria71]

zašto ste ih naučile da vas vole samo kad ste vi sretne i sve je ok?



odnosno tko vam je usadio taj obrazac ponašanja......?

[tatek]

zašto ste ih naučile da vas vole samo kad ste vi sretne i sve je ok?



odnosno tko vam je usadio taj obrazac ponašanja......?

Ovo sto kaze maria je jedna strana medalje - zaista, nije li potpuno normalno da zivotnog partnera podupremo (ljubavlju, razumijevanjem, savjetom itd) u teskim trenucima?

A druga strana medalje mi se cini ne manje vaznom - pomislimo li koji put i na partnerovo raspolozenje? Ako smo mi down, mozda on nije super, nego je i on u nekakvim problemima? Isto tako, ako je nama lose, depresivni smo, ljuti ili nesto slicno, i cudimo se partnerovoj reakciji ... pokusajmo zamisliti sebe, svoju reakciju u trenucima kad je on u problemima, komi, ljutnji ...

Mislim da jako pomaze staviti se ponekad u poziciju onog drugog i pogledati sebe drugim ocima ... ali to dobro funkcionira samo kad i onaj drugi moze i zeli to napraviti i sa svoje strane.

Kako god okrenes, vazna je ravnoteza u vezi ... ako je nema, ako je bracni brod previse nagnut an jednu stranu, kad tad ce mornarima dojaditi i sici ce s palube.

[seni]

na jednoj razini kuzim ovo sto anita i petra govore o tome kako je sve ok onda kad su one "high".

na drugoj razini postavljam si pitanje da li bi otezavajuce moglo biti to, sto nas nasa kultura/podsvijest/obrazac ponasanja "uci/vodi/zavodi" da nas drugi ljudi trebaju usrecivati, ili nas mogu unesrecivati.

[tatek]

na jednoj razini kuzim ovo sto anita i petra govore o tome kako je sve ok onda kad su one "high".

na drugoj razini postavljam si pitanje da li bi otezavajuce moglo biti to, sto nas nasa kultura/podsvijest/obrazac ponasanja "uci/vodi/zavodi" da nas drugi ljudi trebaju usrecivati, ili nas mogu unesrecivati.

Good point!

[seni]

Ono što me ustvari užasno muči jest to što mi je jučer rekao da već neko vrijeme nije sretan i uostalom vidim da je već neko vrijeme stalno umoran, zaspi gdje god ga staviš, nema baš onog ushićenja životom kao nekad..... Ustvari, tada sam počela sumnjati da možda nosim naočale i gledam kroz neki ružičasti veo. I dvoumim se treba li mu pomoć, podrška i odmor ili je njegova ushićenost sa mnom i našom obitelji jednostavno odlepršala....

____________

obitelj i ljubav je jedan ogroman dio naseg zivota, a ipak samo dio. trenutne dvojbe, sumnje, nesretnost ne moraju nuzno biti vezane za ljubav i vas i njegovu ushicenost vama.

[tatek]

Ono što me ustvari užasno muči jest to što mi je jučer rekao da već neko vrijeme nije sretan i uostalom vidim da je već neko vrijeme stalno umoran, zaspi gdje god ga staviš, nema baš onog ushićenja životom kao nekad..... Ustvari, tada sam počela sumnjati da možda nosim naočale i gledam kroz neki ružičasti veo. I dvoumim se treba li mu pomoć, podrška i odmor ili je njegova ushićenost sa mnom i našom obitelji jednostavno odlepršala....

____________

obitelj i ljubav je jedan ogroman dio naseg zivota, a ipak samo dio. trenutne dvojbe, sumnje, nesretnost ne moraju nuzno biti vezane za ljubav i vas i njegovu ushicenost vama.

Ja primjecujem na sebi da kad mi taj obiteljski dio zivota potisne moj osobni (a to se, na zalost, desava cesto) da se osjecam lose. Posao i obitelj posrcu sve nase vrijeme i snagu i onda ne ostane nista za nas same ... i moguce je da onda mi krivimo njih zbog naseg loseg raspolozenja, a u stvari smo mi ti koji u svoj zivot moramo unijeti ravnotezu ... drugi nam mogu tu samo pomoci, ali mi smo ti koji drzimo kljuc u svojoj ruci.

[seni]

good point, tatek!

[tatek]

good point, tatek!

Sad smo si lijepo iskomplimentirali , seni, jos da imamo neki mali carobni kljucic da pomognemo curama iz prethodnih postova ...

... na zalost, morate cete to ipak same, ali vam mi zato saljemo

[seni]

[anek]

a u stvari smo mi ti koji u svoj zivot moramo unijeti ravnotezu ... drugi nam mogu tu samo pomoci, ali mi smo ti koji drzimo kljuc u svojoj ruci.

e ovo je živa istina tatek, fakat good point!

[seni]

i za cure

[Danka_]

meni ne smeta kad me muz "ne voli" kad sam lose volje. tj. nije da me ne voli, ali jasno mi da do znanja da nije sretan kad sam... svakakva/nikakva/neraspolozena/zivcana/preosjetljiva

normalno je da ga to ne usrecuje, ali znam da me voli i tad, iako si u tim trenucima znamo reci neke stvari zbog kojih se poslije ispricavamo. a kako znam... hm, valjda zato sto JA stvarno volim samu sebe cijelo vrijeme. brinu me samo one stvari koje ni sama sebi ne bih mogla oprostiti. malo autisticno, ali sto mogu, takva sam.

[babyiris]

Sjećam se da smo prije vjenčanja morali na Zaručnički tečaj i da nam je to bilo tlaka, a onda sve ispalo totalno drugačije i sretni smo što smo išli jer smo naučili komunicirati.

Recimo:
Napisati pismo sa svime što osjećaš o bračnom partneru, ali bez napadanja, uvijek očeti sa JA ne sa TI jer inače ćemo dobiti obrambeni stav, a ne razgovor. Pismo započeti i završiti s riječima ljubavi koje osjećate.

Kak dođe situacija svađe, uhvatiti jedno drugog za ruke, gledati se u oči i onda se svađati. - Nemoguće je svađati se tako.


Za oženjene ima bračni vikend. Evo ovo sam iskopala, a temelji se na istom principu.

Bračni vikendi
Što je to?
To je vrijeme koje možete posvetiti prvenstveno sebi kao paru. Traje dva dana a odvija se u bogatom i dinamičnom programu utemeljenom na vašem iskustvu i iskustvu drugih parova.
Vikend se zove zato što to druženje počinje petkom oko 19.30, a završava nedjeljom oko 17.30 sati. Na taj susret možete doći samo kao bračni par, tj. i muž i žena skupa - ne samo jedno od vas. Djecu ćete, ako je potrebno, ostaviti kod bake, tete ili drugačije organizirati njihovo čuvanje.
Uloga i smisao bračnog vikenda?
- pomoći vama kao paru da dublje doživite sebe kao par
- da si kao bračni par posvijestite da ste jedno drugom dar i milost
- da otkrijete koliko emocionalnog i ljubavnog blaga još uvijek leži u vašim srcima prekriveno raznim brigama i pitanjima
- da si postanete iskreniji i otvoreniji
- da ponovno počnete međusobno dublje i više razgovarati
- da otkrijete što bi se uz uzajamnu pomoć moglo i trebalo promijeniti i na koji način
- i na koncu, ne manje važno, da u svojoj obitelji stvorite bolje i ljudskije ozračje u kojem će rasti i odgajati se vaša djeca
Vikend se odvija u skupini parova ali na način koji vam osigurava potpunu diskreciju i privatnost.
Vikend nije terapeutska grupa, već dinamika u dvoje i za dvoje, bez izjašnjavanja o sebi pred drugima u grupi.
Vikend nije klasičan odmor, igranje, već jedan zajednički dobro organizirani programirani posao koji se odvija u atmosferi slobode i opuštenosti.
Tko vodi vikend?
Vikend vode tri za to stručno osposobljena bračna para i jedan svećenik. Uloga parova voditelja jest u tome, da dijeljenjem svoga iskustva pomognu i vama otkriti vaše iskustvo u vašim temeljnim ljudskim potrebama i vrednotama.
Oni će vam govoriti o sebi, a od vas se ne očekuje da govorite pred drugima. Sve ostaje unutar vas dvoje i vaše osobe.
Kome je vikend namijenjen?
- bračnim parovima od "5 do 55" godina "bračnog staža"
- bračnim parovima iste ili različite vjere
- bračnim parovima koji su i samo civilno vjenčani
- bračnim parovima koji imaju poteškoća u međusobnim odnosima, ali se vole
- bračnim parovima koji su "savršeni"
- svećenicima, časnim sestrama
Kako se pokrivaju troškovi vikenda?
Vikendi se redovito održavaju u crkvenim domovima za duhovne vježbe (najčeće na Fratrovcu u Zagrebu) s umjerenim cijenama pansiona. Troškove pansiona pokrivamo doborovoljnim prilogom sudionika u skladu s njihovim mogućnostima.
Vaš dobrovoljni doprinos primamo u zatvorenoj omotnici na kojoj ili u kojoj ne upisujete nikakav podatak. Dar je anoniman! Novac koji se tako sakupi jest za održavanje slijedećeg Vikenda. Troškovi vašeg Vikenda pokriveni su darom onih koji su Vikend obavili prije vas.


prijave
Zlata i Zlatko Sočev
zlatko.socev@zg.hinet.hr
01/29989643

[Anita-AZ]

Wow, koliko korisnih i dobrih point-ova! :D

Da odgovorim na neke stvarčice..

Tatek.. što se tiče samokontrole, da pojasnim našu situaciju. Mi nismo tipovi koji se oko svega raspravljaju bez samokontrole. Znači, većinu vremena ako nešto ne štima to raspravimo normalno, razumno, bez vike dernjave, vrijeđanja... i sve 5. Upravo zato sam se zabrinula i za njega i za sebe i za nas jer smo se onih dana svađali kao dva primitivna balkanca.
No, ima jedna korist u svemu tome, a to je da napokon moramo izvući sve te "detalje" koji nas koče da nam odnos bude još bolji, tj. da te krize ne budu tako močvarne.
Ovo je valjda neki pokazatelj da smo spremni da nam bude puno bolje. Sinoć smo razgovarali na balkonu dobra 2 sata... bilo je super. Osjećala sam da negdje idemo i da sve ono što koči i njega i mene je sazrijelo da se ukloni ili modificira. Rekao mi je koliko mu je teško sa mnom radi moje kompleksne osobnosti (argumentirao što.... zašto, kako, koliko, kada...) i stvarno ga razumijem. Isto tako sam ja njemu objasnila što je meni bilo bolno od samih početaka i.... bilo je ok. Ustvari, kad smo se sjetili naših početaka uvidjeli smo da smo znatno napredovali i u odnosu i kao ljudi i to nas je razveselilo. Imamo još neke ideje kako ćemo poraditi na ovome i dalje. Ustvari se baš veselim ovome.

Maria 71 - ja svog supruga nisam naučila da me voli samo kad sam dobro i to je ustvari jedini razlog oko kojeg imamo problema svih ovih godina, od početka.... No, treba promotriti mušku prirodu i vidjeti da je njihova sklonost odlascima u špilju kad je frka je ista kao naša sklonost da brbljamo inspirativne monologe do jutra.

Meni se čini da ja imam problem tražiti za sebe ono što mi treba nakon što sam to već prošlih 73 puta rekla. Čekam da se sjeti sam.. ali se ne sjeti... i tada ne tražim već sam ljuta. Mislim da moram sama sa sobom poraditi na tome. Kao i na ovome što je seni rekla... zašto bi uostalom izvor sreće/nesreće i bio u nekom drugom? I to je jako dobar point i doista ovako nisam tonula kad njega nisam stavila u toliki centar. Ali tada nismo toliko uživali i bili tako bliski. To je druga strana medalje.....

Ja sam vrrrlo neobrađen dijamant.

Babyiris... vrlo korisno! I istina je... jedan pogled u oči i .... Nekad smo znali prasnuti u smijeh kad bi nam ljubav pokazala koliko smo blesavi i infantilni sa svojim problemima.

[AnaDelVito]

Harville hendrix: Kako dobiti ljubav koju želite, Mozaik knjiga

preporučila mi ju je liječnica homeopatske medicine kao terapiju koju svakodnevno primjenjuje sa svojim mužem kao najjednostavniju i najmudriju koju je srela. nakon što sam knjigu pročitala i počela po njoj raditi, slažem se s njom.

usput, odi istog autora preporučujem i Svojoj djeci pružimo ljubav koja iscjeljuje, Dušević & Kršovnik. nemam vremena za opsežno pisanje, ali čitanje će ti se isplatiti.
sretno

[ljiljan@]

Recimo:
Za oženjene ima bračni vikend. Evo ovo sam iskopala, a temelji se na istom principu.

Mi smo prošli ove bračne vikende. Originalni prije desetak godina, a duboki prije dvije i pol.
Nakon originalnog osjećali smo se spašeno. Nismo znali da naša ljubav ima toliki potencijal sve dok nismo prihvatili Krista u svoj život, u svoju svakodnevnicu.
Nakon dubokog vikenda rasplamsala se dugo pritajena želja za još jednim djetetom. Bojali smo se, mislili da smo prestari, a onda došlo...Božja volja, Božji dar.
I da, reći ću vam nešto što će vas iznenaditi: ljubav je odluka (misao s originalnog vikenda). I mene je iznenadilo u prvi mah.

[ljiljan@]

abonjeko, ja zivim u braku po 100% serijjatskim (islamskim)propisima i super mi je

Moje iskustvo: bez Boga, kako god ga zvali, teško ćemo kroz život.

[tatek]

abonjeko, ja zivim u braku po 100% serijjatskim (islamskim)propisima i super mi je

Moje iskustvo: bez Boga, kako god ga zvali, teško ćemo kroz život.

Moje ipak kazuje da je moguce.

[babyiris]

Mislim da je pogrešno sad sve ovo prebacivati na vjersku razinu.
Svi vjerujemo, ako ne u neko nadnaravno biće onda u osobu pokraj sebe, u svoje dijete.... Rastezljiv pojam.

Ako ti bračni vikendi mogu pomoći poboljšanju komunikacije, zašto biti skeptik? Dokazano je da mogu jer koliko se ja sjećam zaručničkog tečaja, tu su ISKUSTVA BRAČNIH DRUGOVA KOJI SU PROŠLI KRIZU

[tatek]

Mislim da je pogrešno sad sve ovo prebacivati na vjersku razinu.
Svi vjerujemo, ako ne u neko nadnaravno biće onda u osobu pokraj sebe, u svoje dijete.... Rastezljiv pojam.

Ako ti bračni vikendi mogu pomoći poboljšanju komunikacije, zašto biti skeptik? Dokazano je da mogu jer koliko se ja sjećam zaručničkog tečaja, tu su ISKUSTVA BRAČNIH DRUGOVA KOJI SU PROŠLI KRIZU

Ja vjerujem da je kroz bracne vikende moguce poboljsati vezu, ali isto tako vjerujem da nije nuzno da su vjerski intonirani, vec da je bitno da je voditelj (svecenik, psiholog, bilo tko) osoba koja to radi dobro.

Kad bih imao probleme takve vrste, ne bi mi bilo tesko otici ni na vjerski intonirani bracni vikend, iako bih radije sudjelovao na nekome pod vodstvom strucne osobe bez vjerske pozadine.

Vise puta su me ljudi pitali da li vjerujem u nesto ili nekoga. Razmisljao sam o tome, dosta dugo i preispitujuci se odozgo nadolje i nazad, i zakljucio sam da je moj jedini odgovor na to pitanje taj da vjerujem u sebe.
To ne znaci da sam nepovjerljiv prema drugima, vec da vjerujem da sam ja osoba koja je najvaznija za moj osobni svemir i jedina koja moze osigurati da smo ja i on u skladu.

[babyiris]

Naravno da nije nužno da su vjerski intonirani, ali kad trenutno ne postoji druga opcija...

Nisam bila natom vikendu pa ne znam koliko je vjerski intoniran, ali tolerantna sam prema svim religijama pa bih s jedankim oduševljenjem išla da je organizirano od bilo koje druge vjerske zajednice ili organizacije.

[ljiljan@]

Mislim da je pogrešno sad sve ovo prebacivati na vjersku razinu.
Svi vjerujemo, ako ne u neko nadnaravno biće onda u osobu pokraj sebe, u svoje dijete.... Rastezljiv pojam.

Ako ti bračni vikendi mogu pomoći poboljšanju komunikacije, zašto biti skeptik? Dokazano je da mogu jer koliko se ja sjećam zaručničkog tečaja, tu su ISKUSTVA BRAČNIH DRUGOVA KOJI SU PROŠLI KRIZU

Ne, oni baš naglašavaju da su vikendi za ljude bez problema - da bi se voljeli još više. Ali ja se ipak pitam pa gdje li žive ljudi bez problema?!
A vjersku razinu je kod vikenda potrebno istaknuti jer je u organizaciji Katoličke Crkve. Pa tko želi ići, mislim da mora znati o čemu se radi.

[lucky day]

da, to se potupuno slaze s onim smijesnim tekstom od sorciere - "bracni problemi pocinju - brakom"

no, ozbiljno, brak je odluka...
i ljubav je odluka...


i slazem se da je za oboje potrebna dobra doza vjere - no ne slazem se da je to nuzno vjera u boga:
- vec u ljubav (o kojoj se ovdje govori) kao monogamni odnos postovanja, uzajamnog zivota, dijeljenja iskustava itd. od odluke do kraja zivota...
-u drustvenu/vjersku instituciju braka

vjera u boga tj. zivljenje po pravilima gotovo svih vecih svjetskih religija ucvrscuje ova dva gore uvjerenja...
ili, ako si vjeru otkrio/la prije braka (a nisu ti bili dobro usadjena odgojem) - generira ta dva uvjerenja...

ko zeli spasiti brak - najbolje je kroz vjeru... po mogucnosti oba partnera...

ako ne - kroz dobro ucvrscivanje ova gore dva uvjerenja...
ako su bili u podsvjesti - izvuci ih u svijest...
ako postoje sumnje - temeljito ih izbrisati...
oba partnera...

pa komunikacija moze poceti

[lucky day]

ako ne - kroz dobro ucvrscivanje ova gore dva uvjerenja...
ako su bili u podsvjesti - izvuci ih u svijest...
ako postoje sumnje - temeljito ih izbrisati...
oba partnera...

ovdje sam mislila: "ako ne kroz vjeru onda -"

[Anita-AZ]

Što se vjera i religija tiče....
Moje mišljenje je negdje između. Ja doživljavam i poznajem (nazovimo je tako) energiju jaču od sebe koja me vodi (ako je dopustim i želim vidjeti), koja me smiruje i šapuće mi (voli, oprosti...) savjete, a često i note.

No, to nije vjera. Ja ne vjerujem, ja znam. Samo sam si dopustila udaljiti se od tog unutarnjeg vodstva i to ponajviše radi umora, a djelomično i iz straha da ću osjetiti žudnje koje trenutačno ne mogu ostvariti radi manjka vremena (žudnja za skladanjem konkretno).

Ne mogu vjerovati u ništa što ne mogu doživjeti, zato ne vjerujem u bilo koju vrstu nametanja religija i vjera. Nije mi potrebno vidjeti, ali osjetiti jest. Zato vjerujem u ono što osjećam da me vodi uvijek kad se sjetim udahnuti duboko prije nego napravim neku glupost koja ide protiv mene i svih ostalih. Mislim da to isto vodi i tateka, a i sve ostale koji "to" nazivaju Bogom, Kristom.... Zato je bitno da imamo vremena za predah jer tako se naše unutarnje kockice poslože i koherentni smo.

_________________________

Što se našeg odnosa tiče, mi i dalje svakodnevno kvalitetno razgovaramo i pročišćavamo sve ono što nam se nakupilo. Bilo je tu škakljivih stvari, no nismo se razljutili. Veseli me što ćemo uskoro sletjeti na bolji bračni planet, nakon što počistimo smeće sa svih ostalih koje smo ostavili misleći da možemo ići dalje ne gledajući sve povrijede koje smo nanijeli do sada. Bili smo mladi i glupi.... ali uvijek ranjivi i sve to ostaje zapisano u nama. Moramo puno toga oprostiti. Puno toga naučiti o samima sebi, svojim ulogama koje smo birali ili nametnuli, koje smo nehotice naslijedili ili pak odbijali preuzeti.... Puuuno posla kojemu se oboje jako veselimo. Imamo novi početak. Isto tako moramo unaprijediti roditeljstvo prema Omi (lako je biti divan roditelj bebi, pa tu ne moramo ništa raditi) jer i prema njoj smo postali oštriji i netolerantniji. Općenito smo postali nekako manje nasmiješeni i manje sretni ljudi. A do nedavno smo bili poznati po našem "obiteljskom zračenju". Želim to opet natrag i još bolje.

[Sun]

Anita, lijepo si to sve sročila,

ja vam želim da uspijete vratiti to "obiteljsko zračenje" i znam da ćete uspjeti

[lucky day]

Puuuno posla kojemu se oboje jako veselimo. .

ovo mi je jako znakovito da ce sve biti u redu tj. da vec sve JE u redu...

Samo sam si dopustila udaljiti se od tog unutarnjeg vodstva i to ponajviše radi umora, a djelomično i iz straha da ću osjetiti žudnje koje trenutačno ne mogu ostvariti radi manjka vremena (žudnja za skladanjem konkretno).

ovo mi se s druge strane cini jaaako opasno... ne samo po tebe... no znas moje misljenje o tome...
u konacnici ces si morati odgovoriti na pitanje: da li ti je bol straha od zudnje veca i nanosi vise stete tebi i tvojoj obitelji nego pokusaj barem djelomicnog (sitnog al' dinamitnog ) ostvarivanja iste...
da prostor/energiju koju sad zauzima bol/strah prepustis fokusu na svakodnevnu, makar minijaturnu, kreaciju...
4 takta dnevno...
dopustiti da te novi nacin rada iznenadi...
i svaki strah/zudnju pretvori u notu... pa da vidis simfonije kako grmi

[tatek]

Mislim da smo sad opet dotaknuli jedno vazno pitanje: da li je moguc sretan zivot u kojem ne radimo nesto sto jako zelimo? Pri tome ne mislim na nesto sto se "podrazumijeva" kao neka nasa zivotna potreba (zaposlenje, kontakt sa rodbinom, prijateljima, odmor ...), vec vise na nesto sto je svojstveno nama, a drugima bas i nije.

Recimo, ja se osjecam lose ako duze vrijeme ne idem nikud, ne putujem, ne otkrivam ... osjecam se zaista psihicki lose. Jedini nacin da makar malo utazim tu zudnju za novim horizontima je da si priustim nesto novo pa makar to bio posjet trgovini u kojoj nisam bio 5 godina, prolazak nepoznatom ulicom, posjet najblizem selu kojeg nisam nikad posjetio ...
Anita, tu je negdje i tvoje skladanje, zar ne?
Neki ljudi sigurno imaju potrebu za slikanjem, neki za sportom ili meditacijom, molitvom, necime ...

E sad, ako u svakodnevnom zivotu nemamo za to vremena bit cemo frustrirani. A jos ako partner ne razumije tu nasu potrebu i ne zeli nam omoguciti da ju ispunimo (ili mu mozda mi i ne zelimo reci da nam to treba), tada su problemi na vidiku.

(i ovo pisem iz vlastitog iskustva, jedna bivsa nikako nije shvacala moju potrebu za boravkom u prirodi, osobito planinarenjem i uvijek je opstruirala moje planove vezane uz takve izlete ...)

[ljiljan@]

Zato vjerujem u ono što osjećam da me vodi uvijek kad se sjetim udahnuti duboko prije nego napravim neku glupost koja ide protiv mene i svih ostalih. .

Da prije nego što ćeš "prasnuti", "puknuti" tj. reći nešto naglo i ružno, uvijek stani, kreni korak natrag i zamisli se koja je dobrobit od svega. Vrijedi li to kratkotrajno olakšanje ako je posljedica nakon toga dugo nerazumijevanje i napetost između vas dvoje.
I još nešto bitno (kad kažeš da TM ide na put) - poštuj pravilo "prvih pet minuta". Prvih 5 minuta nakon što se vrati s puta ili s posla ili nakon što se duže vremena ne vidite, nikad ne istrčavaj pred njega (a ni on pred tebe) s problemima koji su se u međuvremenu dogodili, s nečim lošim, s prigovaranjima i sl. Tih prvih 5 minuta neka uvijek prođe u dobru raspoloženju i radosti vašeg susreta.
I ne boj se! Raduj se što si u braku s osobom koju istinski voliš. Ljubav ne nestaje samo tako. Prava se ljubav ne troši. Ona se obnavlja.

[tatek]

I još nešto bitno (kad kažeš da TM ide na put) - poštuj pravilo "prvih pet minuta". Prvih 5 minuta nakon što se vrati s puta ili s posla ili nakon što se duže vremena ne vidite, nikad ne istrčavaj pred njega (a ni on pred tebe) s problemima koji su se u međuvremenu dogodili, s nečim lošim, s prigovaranjima i sl. Tih prvih 5 minuta neka uvijek prođe u dobru raspoloženju i radosti vašeg susreta.

Odlicno pravilo! :D

[Zdenka2]

Mislim da smo sad opet dotaknuli jedno vazno pitanje: da li je moguc sretan zivot u kojem ne radimo nesto sto jako zelimo?

Ja mislim da nije. Osjećam u sebi silni poriv i potrebu da se bavim svojim poslom i ne bih mogla živjeti bez toga. Ne bih mogla biti u vezi u kojoj ne bih imala razumijevanje i podršku za tu moju potrebu.

Sviđa mi se što je napisala lucky day, treba krenuti u akciju, pa makar pomalo. Ja sam tako postupila kad mi je dijete bilo malo. Činilo mi se da premalo radim, da to nije dovoljno, ali iz tog razdoblja mi je ostala jedna knjiga za koju se i dan danas pitam kad sam to stigla učiniti. Mrvicu po mrvicu vremena i energije i stigla sam. Taj, makar kratki svakodnevni doticaj s onim što želim raditi pružao mi je satisfakciju i punio me energijom i za dijete i za ostale stvari u životu.

[Anita-AZ]

Ljiljan - hvala! Poslusat cu to pravilo!

Tatek - moglo bi se skladanje usporediti sa planinarenjem. Iako je meni skladanje i posao, ali taj dio koji nas hrani je glazba koja ne hrani mene. Znaci bas ono pravo inspirativno skladanje, a ne po narudzbi mi fali, da.

Lucky day - iz tebe progovara razum. MM mi je stotinu puta objašnjavao da trebam raditi korak po korak, ali to tako ne funkcionira. Pokušat ću ti kratko i slikovito opisati. Kao prvo, imaj u vidu da je skladanje za posao umni rad, a skladanje iz duše - emotivni (i umni). Taj emotivni (meni bitan) možemo usporediti sa vođenjem ljubavi. Zamisli sad da vodiš ljubav i da te stalno neko prekida tik prije orgazma. Frustrirajuće, zar ne? Što se mene tiče, radije biram odsustvo vođenja ljubavi i skladanja, ako već ne mogu biti prepuštena osjećaju do kraja jer to je vrlo, vrlo stresno.

No, sad su stvari bolje nego prije koji mjesec. Moja mama je ipak odlučila uletjeti kao pomoć i svako je jutro s Liamom i to mi je već ok satnica da se nešto napravi. Tako da više neće biti problema sa time. A to je zasigurno problem zašto ja nisam cvjetala i tko zna koliko sam puta i sama odbila čistiti osušene latice s MM, kao što on nije činio meni(ne iz inata, već radi praznih baterija).

Odlučila sam trenutno ostaviti (veće) poslove i posvetiti se Liamu do 2. (možda i 3. godine) i malo pomalo raditi na svojim dugoročnim glazbenim planovima koji su mi daleko bitniji.

Ma ustvari, sve ide na bolje! :D Važne su odluke donešene, pravci odabrani, sad je vrijeme za punjenje baterija. Jedva čekam mooooooreeee!!

[lucky day]

Taj emotivni (meni bitan) možemo usporediti sa vođenjem ljubavi. Zamisli sad da vodiš ljubav i da te stalno neko prekida tik prije orgazma. Frustrirajuće, zar ne? Što se mene tiče, radije biram odsustvo vođenja ljubavi i skladanja, ako već ne mogu biti prepuštena osjećaju do kraja jer to je vrlo, vrlo stresno.

a kaj je s onim quickyem ('na brzaka' )?...
neka od najboljih priznatih djela u nasoj kuturi su napravljena tak nekak'...
da ne velim - i neka od najljepse djece

no, u konacnici, dobro - ako je tebi ok tako, ako svjesno biras apstinenciju - mozda bi samo trebala biti svjesna da je to tvoj izbor... u moru izbora... i s tom svjescu preuzeti odgovornost za taj izbor... u smislu da pazis da drugi ne placaju za to...

a i ne bi ja bas tako odvajala emocije od uma... niti rad od 'istinske kreacije'...
a tu uvelike pomaze kontakt sa samom sobom o kojem pises - pa ti je 'izvor' puno lakse na dohvat ruke kad se nadje vremena tj. kad si vremena UZMES...

super sto ces imati vise vremena i gustati se na moru...
a sto je s onom super zenom koju si nasla za cuvanje?

zdenka, opet se kuzimo

Mislim da smo sad opet dotaknuli jedno vazno pitanje: da li je moguc sretan zivot u kojem ne radimo nesto sto jako zelimo?

tatek, to je pitanje nad pitanjima!
s tim da ja mislim i osjecam da je odgovor ne samo u povremenom izletu u nesto sto jako volimo, nego u nalazenju nacina da (svime) time sto volimo u OGROMNOJ mjeri prozmemo svoj zivot...
za pocetak igra masta: sto bi bilo i kako bi se osjecao da ti je posao (sad lupam) vodic planinarskih ekskurzija? ili, jedna moja frendica ovdje radi kao asistent za nekakve igre penjanja i prelazaka preko prepreka po drvecu (nisam vidjela ali zvuci zanimljivo a kaze nije tesko, super je placeno - no, dobro ovdje je skoro sve dobro placeno)...
samo kad si dozvolimo malo mastati - nekad i konstruktivne ideje dodju na vidjelo...
nemoj misliti da te ja sad nesto guram - daleko od toga... i sama sam u istom procesu pa znam kako guranje moze biti koma...
ali kroz um i trenutke dozvoljavanja - ne da rjesavas probleme nego da se aktivno prepustis masti - mozda si odskrines vrata neke mogucnosti koju si prije nisi mogao ni dozvoliti... cisto - u okolini primjetis, zato jer si dozvolis primjetiti, mogucnost koja bi u slucaju zatvaranja u 'realne mogucnosti' prosla pokraj tebe kao duh...
na tebi je hoces li ju prihvatiti ili ne u tom trenu - ali je vec veliki korak da si ju primjetio - i kad dodje opet ( a hoce!) a ti si spreman - zgrabit ces ju u trenu...
um nam moze biti najveci neprijatelj i najbolji prijatelj - stvar izbora i malo vjezbe...

[Zorana]

Anita, nadam se da nije previse off topic....koje konkretne korake namjeravate poduzeti vezano za Omi?

[Anita-AZ]

a kaj je s onim quickyem ('na brzaka' )?...
neka od najboljih priznatih djela u nasoj kuturi su napravljena tak nekak'...
da ne velim - i neka od najljepse djece

Nije uopce poanta u quicky ili ne... zamisli quicky u kojem opet nisi imala priliku doći do vrhunca (jer u tome je poanta... ne da traje dugo, koliko u pre-realnoj mogućnosti da budeš prekinut-a)

no, u konacnici, dobro - ako je tebi ok tako, ako svjesno biras apstinenciju - mozda bi samo trebala biti svjesna da je to tvoj izbor... u moru izbora... i s tom svjescu preuzeti odgovornost za taj izbor... u smislu da pazis da drugi ne placaju za to...

Sada kad je to moj svjestan izbor, onda je naravno sve ok u mojem odnosu prema drugima. No, nema tu nekog prevelikog pitanja da li je to meni ok ili nije.... dobro je zamjetiti da ja izbora nemam.. ja imam dvoje djece koja me jako trebaju, a to je vjeruj mi puno manje slobodnog vremena nego što možeš zamisliti jer imaš samo jedno dijete. Razlika je ogromna i u količini energije i vremena koje ti ostane kad svako uzme što treba. Ja ne uskraćujem sebi ništa, jer sam shvatila da kad želim sve odjednom uskraćujem svima mir jer je to trenutno nemoguće. NE mogu sve i ne želim sve upravo sada.
Ne planiram imati još djece i zato želim maximalno uživati u Liamu i trenutno mi je ta posvećenost vrlo ugodna i potpuna (što ne znači da ja ne sviram svaki dan ili nešto novo skladuckam... samo to ne radim na svoj stari način koji funkcionira najbolje i donosi rezultate radi kojih osjećam da ostavljam iza sebe nešto bitno).

a i ne bi ja bas tako odvajala emocije od uma... niti rad od 'istinske kreacije'...

Emocije od uma niti ne odvajam, niti je to moguće. Emocija jednostavno nema niti smije biti u mojem poslu kada radim za druge, inače bi bilo previše boli. Za neku reklamu, špicu, trailer po narudzbi.... radiš jednostavno šablonski, točno kako traže.... koliko traje, kakvu atmosferu nudi, koja instrumentacija, glavni instrumenti, čemu nalikuje i čemu ne smije nalikovati.... i to je to. Naravno da ima hrpu poslova u kojima se mogu dati cijelom puninom, ali takav si trenutno ne mogu priuštiti radi Liama. To jednostavno nije stanje uma koja može i smije jedna majka imati. Teško ti to mogu opisati ili usporediti sa nečim, zato ti je možda teško sagledati to sa tog aspekta, ali vjeruj mi. Nije da apriori odbijam... isprobala sam i zaključila koja je opcija najbolja za što više uključenih.

Osim toga, život mi ionako stalno nudi lekciju strpljenja, a ja je guram natrag i odgađam naučiti. Mislim da mi sad nešto bolje ide!

__________________

Zorana - u vezi Omi? Teoretski - čitanje puno knjiga da se inspiriramo i manje kiksamo.
Praksa odmah - da češće razmišljamo kakav smo primjer svojem djetetu i da stalno imamo stav (kakav smo niz godina i imali u odgoju.....) da je sve "da" osim kad je "ne"... umjesto da je prečesto "ne ili mozda" umjesto da je "da" (zato što staaaalno i neprestano zahtjeva i traži), ako je ikome jasno što sam mislila reći.

Zamjetili smo da od nje dobijamo ono što želimo - zdravo i veselo dijete koje nas i sebe zdravo voli - samo onda kada smo jaako usmjereni na nju, jaaako ljubazni i kad udovoljavamo u što više toga možemo i da ne puknemo kad nešto ne može dobiti a pita 100 puta. Baš sam se danas skoro raspukla koliko me gnjavila i doslovce sam odglumila ljubaznost jer sam bila već stvarno na rubu da ću zaurlat, a vježbam samokontrolu . Ona je 36. put poslušala i odnos nam je ostao ok. Da sam zaurlala, to bi jako loše djelovalo na nju. Da... prečesto smo vikali na nju u posljednje vrijeme, a čini mi se da je ona djetešce na koje to izuzetno loše djeluje. Danas sam joj nastojala (i MM) reći SVE što me smeta (znači, ne želim šutiti poradi mira), ali mirnim tonom. I da, djelovalo je.

MM mi je donio fiini slatkač... odoh ja...

[lucky day]

dobro je zamjetiti da ja izbora nemam..

oprosti, ja ovo ne mogu prihvatiti... moglu prihvatiti da su ti izbori drugaciji ili mozda smanjeni ali ne i da ih nemas...
imas ih koliko ih si dozvolis imati...
ja ne prihvacam sve ili nista - osim kao izgovaranje...

no, s tom izjavom kao i ovom...

To jednostavno nije stanje uma koja može i smije jedna majka imati.

...u principu ova komunkacija prestaje... (no hard feelings )

al sad se ja moram pomiriti sa time sto necu cuti jos puno vise tvoje glazbe...
bas si okrutna... kmeeee....

[tatek]

Sto se tice izbora, ja sam isto vise covjek kompromisa (i onih u sebi i onih izmedju mene i drugih ljudi) nego iskljucivosti. Moja osobnost mi ne dozvoljava da tjeram svoje stvari do kraja bez obzira na okolinu (u skladu sa onom "ne cini drugima sto ne zelis da drugi cine tebi"), a kvalitetan kompromis (a mislim da sam se vec izvjestio u tome) garantira ne samo da ja sebi priustim ono sto zelim/trebam, vec i da dobijem od drugih ono sto zelim/trebam.

Stoga, ja sam da se malo-pomalo, korak po koram priblizavamo nasim zeljama i ciljevima i sigurno cemo stici. I tako sam primjetio da najbolje stvari ostvarujem kada nisma maksimalno koncentriran na njih vec se "krckaju" negdje u pozadini. Najljepsi izleti i putovanja su mi se desili skoro slucajno, nakon godina postepene pripreme (ovo nije paradoks, jer sam se pripremao, ali bez neke konkretizacije, tocnog datuma, dok nije iznenada kucnuo cas),a najbolje tekstove za predstave sam smislio tusirajuci se ili peruci sudje.

za pocetak igra masta: sto bi bilo i kako bi se osjecao da ti je posao (sad lupam) vodic planinarskih ekskurzija? ili, jedna moja frendica ovdje radi kao asistent za nekakve igre penjanja i prelazaka preko prepreka po drvecu (nisam vidjela ali zvuci zanimljivo a kaze nije tesko, super je placeno - no, dobro ovdje je skoro sve dobro placeno)...

O toj temi sam razmisljao jako dugo u trenutku kada sam se nakon kratkog izleta u managerske vode odlucio vratiti u tehniku ... i tada sam razmisljao o tome kako bi bilo kada bi moje hobby preokupacije i strasti postali moj posao. O tom razmisljanju bih mogao pisati satima, no ovdje nije mjesto za to pa cu samo reci da sam dosao do cvrstih razloga da radim i nadalje to sto sad radim, a da mi moje preokupacije iz slobodnog vremena ostanu i nadalje samo to, a ne profesija.
(to je samo moje razmisljanje, vjerujem da bi mnogo drugih ljudi odlucilo drugacije, no ja sam sa ovakvim svojim izborom sretan)

[Zorana]

Anita, hvala na objasnjenju.

[ljiljan@]

Danas sam joj nastojala (i MM) reći SVE što me smeta (znači, ne želim šutiti poradi mira), ali mirnim tonom. I da, djelovalo je.

MM mi je donio fiini slatkač... odoh ja...

Tooo! :D
I nemoj vježbati samokontrolu. Ljubav nije mišićna masa. Ti imaš dovoljno ljubavi u sebi da svojoj obitelji podariš istinsko strpljenje. (Samo se nemoj udebljati od silnih sladoleda koje ćeš tada dobiti od TM ).

[Zdenka2]

a kaj je s onim quickyem ('na brzaka' )?...
neka od najboljih priznatih djela u nasoj kuturi su napravljena tak nekak'...
da ne velim - i neka od najljepse djece

no, u konacnici, dobro - ako je tebi ok tako, ako svjesno biras apstinenciju - mozda bi samo trebala biti svjesna da je to tvoj izbor... u moru izbora... i s tom svjescu preuzeti odgovornost za taj izbor... u smislu da pazis da drugi ne placaju za to...

a i ne bi ja bas tako odvajala emocije od uma... niti rad od 'istinske kreacije'...
a tu uvelike pomaze kontakt sa samom sobom o kojem pises - pa ti je 'izvor' puno lakse na dohvat ruke kad se nadje vremena tj. kad si vremena UZMES...

super sto ces imati vise vremena i gustati se na moru...
a sto je s onom super zenom koju si nasla za cuvanje?

zdenka, opet se kuzimo

um nam moze biti najveci neprijatelj i najbolji prijatelj - stvar izbora i malo vjezbe...

Apsolutno, lucky , uživala sam čitajući ovo, a sviđa mi se i ono što si napisala tateku. Ja sam na neki način napravila iskorak na tom tragu, nije baš da sam izašla iz struke, ali sam na opće čuđenje iskoračila iz dugogodišnjih tračnica i to je bio pravi potez.

Ali, razumijem tatekovu poziciju, mislim da kužim razloge zbog kojih ne želi napustiti profesiju i ne želi da mu hobby bude posao. Kužim i Anitu, odnosno njezinu trenutnu predanost djetetu i obitelji. Ja ne bih tako, jer bih se bojala ne toliko izgovaranja od posla nego nerijetke mogućnosti da privremena pauza postane trajno stanje. Zato sam ja ipak za quickyje.

Ipak, Anita zna prirodu svog posla i način svog rada, zna može li ili ne može. Anita, želim ti da tvoja pauza ne traje predugo, jer sam vidjela mnoge kreativne ljude koji su se zakopali u rutinu i više se nisu vratili stvaranju. Nadam se da ćeš što prije naći prostora za tvoju glazbu. Zanima me i ovo što pišeš za starije dijete, što sada posebnu pažnju posvećujete njezinom odgoju, jer isto tako vidim oko sebe da mnogi roditelji naprosto izgube "sapu" u odgoju starije djece. Kao što si napisala, lako je odgajati malu bebu, čak i kad je najteže, a od većih nekako očekujemo da sve bude sređeno, da sve razumiju i postupaju po PS-u. Primjećujem takve greške i kod sebe.

[tatek]

Kad hobby (strast) postane profesija, tad mogu nadtati pravi lomovi. Rijetko tko moze zivjeti od svog hobbyja bez kompromisa odnosno bez prilagodjavanja onoga sto radi iz ciste ljubavi za njegovo "trziste" ... a ako pocnem raditi kompromise u svom hobbyju tad vise ne radim bas ono sto zelim (vidi Anitine komentare o skladanju "narucene" muzike).

Neki od mojih hobija su pisanje i planinarstvo. Kad bih to radio za lovu, morao bih paziti sto pisem (da se svidi publici i izdavacima) ili pak kuda da organiziram izlete i kakve (da sakupim klijentelu koja to placa). Ovako sam financijski neovisan (financira me moj "svjetovni" posao), a duhovnu hranu mi nudi pisanje i izleti u slobodno vrijeme pri cemu ne moram paziti ni na sto - zaista sam svakave tekstove stavljao na pozornicu, neke je voljela i kritika i publika, a neke su zgazili, no bitno je da sam ja uzivao dok sam to pisao i uprizorivao, bez ograda vezanih uz one kojiam cu to pokazati.
A izleti - ako se nikome ne svidja to kuda idem, onda idem sam i to dozivljavam kao vrhunac slobode.

(ovakve price bas i nisu jako on-topic, no zanimljive su pa se nadam da moderatori nece zamjeriti