Gdje sam pogriješila??

[koalica]

Dakle, kad se Nika rodila odlučila sam da ju neću navikavati na ruke, da ju neću uspavljivati na rukama, da neće spavat s nama u krevetu, da neću gurat prazna kolica a nju nosit..............Stvarno sam se trudila svaki njen zahtjev i plač prepoznat i odgovorit na to. I skužila sam da to jednostavno znači da mora bit puno na rukama. I pomirila sam se stim. ALi i dalje se znala sama uspavati, spavala je u svom krevetiću......međutim što vrijeme ide dalje ja imam osjećaj da mi se sve okreće naopako. Sve za što sam se borila putem se izjalovilo. Na morau je počela spavati samnom, ja nisam imala više snage trčati stalno u sobu dodavat joj dudu pa sam ju ostavljala da mi zaspe na rukama, i sada smo došli do toga da navečer ne može mirno spavati dulje od pola sata. Onda moram doć ja (ne mm) i uzet ju na ruke ili jednostavno leć kraj nje u krevet. I onda spava ko top.
Gdje sam pogriješila????? Ne mogu više niti tuširanje obavit u miru, a kamoli neke kućanske poslove............
Jel to samo faza??? kako da se ponašam???? Nisam definitivno za neke agresivne metode i puštanje da ona plače, uvijek ju pokušam što brže utješiti, ali imam osjećaj da negdje griješim :/ HELP

[anchie76]

Nisi nigdje pogrijesila Djetetu je najprirodnija stvar na svijetu da spava s roditeljima i da bude puno na rukama. I bez obzira na tvoj trud (i mnogih drugih roditelja), s vremenom stvari dodju ipak na svoje - na ono sto je priroda zamislila i sto djetetu stvarno treba. Jedini koji uspiju u tim nakanama su oni koji 'slamaju' dijete, koji ga treniraju. Svi oni drugi koji ne zele to raditi, stvari se s vremenom svedu na ovo gdje ste vi sada Prirodno da prirodnije ne moze biti

[seni]

osim sto se slazem sa anchie,

mislim da bi bilo dobro da se mozda detoljno upitas zasto ne bi nosila dijete na rukama, uspavljivala, spavala u istom krevetu i po potrebi jednom rukom gurala kolica a drugom nosila bebu?
zasto mislis da sve to gore navedeno ne bi trebala raditi?

[koalica]

Ma i meni se to čini jako prirodno, al zar stvarno moram sve svoje potrebe i želje podrediti tom malom biću???? Voljela bih koji put izać navečer na piće, ali ne mogu ju ostavit s mm-om kad vidim da ona mene traži :/ Zar stvarno samo mama pali????

[anledo]

mislim da je nebitno da li samo mama 'pali', barem u ovoj vasoj 'fazi'
a i po dobi ulazite u prvo razdoblje 'separacijske krize' koje vise-manje sva djeca nekako prodju od osmog mejseca do godinu dana...

i premda ti tako sad ne izgleda, doci ce dan kad ces se osjetiti zapostavljenom jer ce pozeljeti otici sama u park SAMO s tatom

[koalica]

Seni pa iskreno nisam baš to tako zamišljala i bude mi jako naporno, a oko sebe kad gledam vidim da mene svi kritiziraju u stilu eto ti, sama si si kriva što ne možeš ni prdnut bez nje. :/ Ponekad mi bude teško.

[Pina]

Ne bih ja rekla da si pogrijesila. . . dobra si mama. Djeca tako brzo rastu i sve su to neke faze koje dodju pa prodju. . . . uzivaj u svojem djetetu.

[Pina]

Eh, sto se tice ostavljanja s TM-om. Ni moja Ema ne zeli biti ni sekunde s MM-om dok sam ja u blizini, ali kad ja nestanem iz vidokruga ona se vrlo brzo smiri, on joj skrene paznju na nesto drugo i zabavi ju i nema problema. Sve dok je mama u blizini nitko drugi "ne pali" niti kod nas.

[seni]

Ma i meni se to čini jako prirodno, al zar stvarno moram sve svoje potrebe i želje podrediti tom malom biću???? Voljela bih koji put izać navečer na piće, ali ne mogu ju ostavit s mm-om kad vidim da ona mene traži :/ Zar stvarno samo mama pali????

ne moras sve svoje potrebe podretiti malom bicu. mada tim sto je malo bice manje, nekako potrebe roditelja zaista budu potisnute u drugi plan. jer potrebe malog bice su globalno gledajuce vece i jace.
ali kako malo bice raste, tako se lagano moze uspostavljati i neka ravnoteza.

a na tebi, odnosno vama kao familiji je da pronadete taj individualni mix koji ce odgovarati i tebi/vama i djetetu..

za ostavljanje s mm-o ne znam sto bih ti rekla. vrlo cesto je to tako.
doduse kod mene je bilo i je drukcije. mm i ja smo bili "podjednako znacajni" nasem djetetu. doduse meni i mm-u je to bilo i jako vazno. ne znam koliko to igra ulogu u nacinu i odnosu.

sto se tice pica i izlaska, mozda mozes pokusati izaci sa bebom na pice. mi smo nasu kcer vodili sa sobom (recimo ljeti navacer, kad se sjedi vani). i ona je uredno spavala u narucju jednog od nas.

[seni]

Seni pa iskreno nisam baš to tako zamišljala i bude mi jako naporno, a oko sebe kad gledam vidim da mene svi kritiziraju u stilu eto ti, sama si si kriva što ne možeš ni prdnut bez nje. :/ Ponekad mi bude teško.

pa kad te krenu kritizirati, ti ih zabavi tako, da im udjelis raznorazne poslove, tipa kucanstva i slicno , pa ces imati vise odmora i biti smirenija i jaca.

sto se tice ostanaka s mm-o, probajte neki polagani, postepeni put. mozda se mm nekoako pribojava, pa to nesvjesno zraci iz njega, a beba te vibracije prima.

[upornamama]

koalica, ako ti je to ikakva utjeha, kod mene je slicno kao kod tebe. Moj mali je stalno na rukama (osim kad spava), ali ja ne smijem ni sjesti duze od 5 min. vec moram hodati po kuci i zabavljati ga raznim predmetima.
Uspavljuje se iskljucivo na mojoj cici i nikako drugacije, a to traje oko 45 min.- za to vrijeme moram apsolutno nepomicno lezati pored njega. Ponekad mi uspije isuljati se van (kao npr. sad), ali u vecini slucajeva se probudi i onda krecemo ispocetka.
Otkad se rodio rijetko kuham, pospremamo subotom, tusiram se kad mi je muz kuci, jedem kad stignem i-briga me sto drugi misle.
Proci ce i to, ja se vec sad grozim povratka na posao a imam jos 5,5 mj. porodiljnog.
Jednostavno, prihvatila sam da je on ovisan o meni kao sto sam i ja ovisna o njemu. I ne mislim da sam pogrijesila.

[sorciere]

odlučila sam da ju neću navikavati na ruke, da ju neću uspavljivati na rukama, da neće spavat s nama u krevetu, da neću gurat prazna kolica a nju nosit..............

kad se kikica rodila, odlučila sam da ću raditi sve ovo što si ti navela da nećeš...

[Mayaa]

kad se kikica rodila, odlučila sam da ću raditi sve ovo što si ti navela da nećeš...

i ja
ali gle čuda, došlo vrijeme da sad više ne trebam. zabavi se bez po frke sama, zaspi u krevetiću bez problema i uživa u kolicima.
vjerojatno zato i brblja tata. mama ne mora kad je mama stalno tu
hoću reć, dođe trenutak kad je beba toliko sigurna u tebe da nema potrebu stalno bit s tobom. evo, ja se jutros tuširam a ona se igra u krevetiću. jer zna da ću na prvo kme doletit, makar sva u pjeni

[rinama]

Nigdje ti draga nisi pogrješila, život je prekratak da bi si postavljala takva pitanja. Na tebi je kako ćeš si prezentirati trenutne obaveze oko djeteta, a na stvarno bezpotrebne rijeći tvojih poznanika (mada peku) ja ih nebi uzimala k srcu.
Prijetelj je onaj koji ne nudi instant rješenja, već onaj koji pruži desnu ruku pomoći i rame za plakanje.
a ti mamice , da mamice za koji mjesec ćeš biti ljubomorna kad tvoje djete iz tvog zagrljaja pruži rukice prema nekome drugome.
To je tako, sad si joj sve, a sve ćeš joj biti zauvijek, samo što je više nećeš imati priliku ljubiti u malog noseka dok spava s vama u krevetu, slušati kako spokojno spava u tvome naručju, osjetiti čvrsti stisak male rućice koja traži sigurnost. To su trenutci koje dobro upamti jer će ti jako faliti, ali imat ćeš ih uvijek kraj srca jer si upravo sada uživala u njima, a da toga nisi bila ni svjesna.

[malena beba]

slazem se sa svime sto je vec receno, nigdje nisi pogrijesila, djeca u toj dobi jednostavno traze mamu. vjeruj mi kad prvi put bez problema ode negdje bez tebe bit ce ti tesko, sigurno ces bar malo zalit za vremenom kad ti nije dala mira. uzivaj dok traje

[snjež]

Potpisujem sve gore napisano, a samo da dodam: Dijete ti je preslatko....sva je prava mala curica...

[Lucija Ellen]

Tvoje je dijete sretno jer ga nosis i jer je uz tebe. Ne vidim greske, samo dobru mamu i sretno dijete

[mama courage]

ne bih si razbijala glavu s pitanjem gdje si pogrijesila, nego bih pokusala naci odgovor sto zelis i na koji nacin to zelis promjeniti. i ja sam si kao roditelj bila dala neke smjernice u buducem odgoju svog djeteta, pa ih (skoro) sve bacila u vjetar, il ih ublazila i prilagodila novonastalim situacijama. a koja majka to nije uradila

ako ti je nesto u tvom odnosu s djetetom postala tlaka (koliko god ruzno zvucalo), slobodno si priznaj (neces postati nemajka godine) i pokusaj izmjeniti na nacin da i ti i dijete budete zadovoljni. kao sto rece seni, pokusajte ti i tm krenuti polaganim putem...

[paci]

Jao, uživaj u svakoj sekundi koju želi provesti s tobom, jer to tako proleti.......
Evo moja mlađa curka je u zadnje vrijeme počela izbjegavati noćne dolaske u naš krevet i meni dođe da svisnem od muke, već je prestala biti beba.

[zvjerka]

Nisi nigdje pogriješilia. Svako dijete je drugačije. Moj nije spavao ni po danu ni ponoći do 8 mj. svog života i onda je polako počelo sve ići nabolje. Sad zaspi u 7 navečer i odvali ujutro do 7,a ima 1.5 godinu.
Uživaj dok su tak mali. Znam je teško i meni je bilo ,ali oni jako jako brzo odrastu i sad mi je žao kaj ih nisam više mazila, pazila....
E da i tih 1.5 god. nisam nikud otišla na kavu jer sam bila premorena, ali sad polije 7 ponekad put pod noge i na kavu.

[TATA MATA]

Osim svega kaj su ti cure rekle moje misljenje je da, definitivno moras ukljuciti svog dragog u pricu !

[koalica]

hvala na ohrabrenjima
tatamata mm je uključen koliko to Nika dozvoljava, ali primjećujem sve više. Nažalost on stvarno puno radi i bude s nama eventualno 2 sata dnevno

[retha]

I u ta dva sata ti barem po 20 minuta trebala izac vanka malo prosetat i pustit tatu i kcer da se druze. Da se ti odmoris od nje i ona od tebe.
I jest samo faza je..
Evo moja Buba je sad 20 mjeseci..i sve vise oce bit bez mene tj. zna da kad odem da cu se i vratit.
Doduse ako znam da ona mene treba navecer onda navecer ne idem na kavu..idem (eventualno) preko dana i sve super.

[dorotea24]

a ti mamice , da mamice za koji mjesec ćeš biti ljubomorna kad tvoje djete iz tvog zagrljaja pruži rukice prema nekome drugome.

joj kako je ovo istina :shock: pukla sam od ljubomore kad mi se to dogodilo

nemoj se takvim stvarima zamarati. kada mi je teško ja uvijek zamislim goru situaciju pa budem sretna što nemam takve probleme i odmah mi se moje čini boljim. uživaj u bebici, opusti se i zanemari druge stvari. tvoja beba ti je sad najvažnija, a još malo se vraćaš na posao pa ćeš onda plakati za ovim danima pusti babuskare neka melju što žele. zato imaš dva uha

[MGrubi]

sad ću ti ja objasniti

pogriješila si točno tu:

kad se Nika rodila odlučila sam da ju neću navikavati na ruke, da ju neću uspavljivati na rukama, da neće spavat s nama u krevetu, da neću gurat prazna kolica a nju nosit.............

beba nije štene da se dresira, više vjeruj svom majčinskom instiktu nego društvenim normama
normalno je da je jako vezana uz tebe, jer ti si mama: izvor života (hrana, ljubav, zaštita), praktički Bog za nju
biti će kava i večera u životu, samo se malo strpiš dok ne prođe ta faza, tebi 2-3mj ne znači niš, ali bebici to znači jako puno za sadašnje i buduće samopouzdanje
eto moju malu je uhvatilo da više negoduje kad MM ide nekamo nego ja :? , ili moja mama

kad sam otišla raditi prvi dan zabrinjavalo me kako će reagirati (jako je bila uz mene vezana), no MM ju je čuvao i rekao: kad se ujutro probudila i nije me bilo, malo je negodovala, okrenula se na drugu stranu i nastavila spavati, nije plakala za mnom, nije me tražila, ništa ...
bila sam zbunjena

mazi i pazi maleno zlato, triba puno ljubavi da bi raslo

[Loryblue]

Osim svega kaj su ti cure rekle moje misljenje je da, definitivno moras ukljuciti svog dragog u pricu !

ovo boldano definitivno potpisujem.
i to pod hitno uključit jer će ti bit ko i meni danas da me ljdui pitaju: ima li to dite tatu.
ne zato jer mm ne želi radit oko nje (skače on oko nje itekako, i hrani i minja i čuva) ali je ona navikla ko mala samo na mene i da je mama alfa i omega svega i cijelog svijeta i ko šta radi ona traži mamu, di je mama, kad će mama, ja ću s mamom, mama će mi.....itd. sve je to divno, bajno, krasno, ali i ja sam od krvi i mesa i stvarno mi ponekad triba malo odmora da napunim baterije.
i volila bi napokon čut npr: ja idem malo sa tatom u grad, a ne sa mamom i vječito sa mamom di god se mama okrene.

btw, sve ovo što si ti nabrojila da nećeš radit i ja sam isto tako rekla: nema šanse. i sve mi se obilo o glavu i sve sam radila i radim. osim šta ne spava sa nama u krevetu. to ne dozvoljavam i gotovo. i skužila je da tu nema mrdanja. naš krevet može poslužit samo dok ne zaspe i tad je prenosim u njen. samo bi mi još falilo da i po noći ne mogu odahnit svojih 5 minuta mira.

[koalica]

Dakle, evo što se sad događa. Što više nosam Niku i što više i brže odgovaram na njeno nezadovoljstvo imam osjećaj da njoj treba sve više. I opet sam uvjerena da negdje griješim kaže se da ako nekom daš mali prst on hoće cijelu ruku. Ona sad spava na mom ramenu, ne može više bez mene ni to. Ili idem linijom manjeg otpora pa ju odmah dignem jer nisam u stanju slušati njen plač :/ Uglavnom, opet sam uvjerena da griješim ali ne znam kako drugačije. Ne želim da manipulira samnom i ne želim da joj se sve servira i da nauči da se u životu za ništa ne treba potruditi jer sam ja tu, ali čini mi se da je još premala za neki dril. Ili je to faza???? Navečer je koma, doslovce s njom sjedim na wc školjki :/
Ima netko nekaj pametno za reć???? Iskustva slična??? :?

[anledo]

Dakle, evo što se sad događa. Što više nosam Niku i što više i brže odgovaram na njeno nezadovoljstvo imam osjećaj da njoj treba sve više. I opet sam uvjerena da negdje griješim kaže se da ako nekom daš mali prst on hoće cijelu ruku. Ona sad spava na mom ramenu, ne može više bez mene ni to. Ili idem linijom manjeg otpora pa ju odmah dignem jer nisam u stanju slušati njen plač :/ Uglavnom, opet sam uvjerena da griješim ali ne znam kako drugačije. Ne želim da manipulira samnom i ne želim da joj se sve servira i da nauči da se u životu za ništa ne treba potruditi jer sam ja tu, ali čini mi se da je još premala za neki dril. Ili je to faza???? Navečer je koma, doslovce s njom sjedim na wc školjki :/
Ima netko nekaj pametno za reć???? Iskustva slična??? :?

dijete rodjeno u listopadu prosle godine ZASIGURNO ne manipulira tobom

zapravo, cini mi se da si izlozena necijem pritisku vezanim uz to kako bi TI trebala odgajati TVOJE dijete i da te to lomi

naravno da je cijelo vrijeme na tebi, upravo tako u toj dobi to cesto bude i kako god ti izgledalo sada - prestane

[YoungMummy]

Koalice, ja mislim da ce se u vezi Nike puno toga promijeniti kad pocne puzati, puno njih tako kaze. A to ce jako brzo. A da je faza, vjerujem da je, i to faza zvana 'separacijska kriza', ali to i sama znas.

I meni je Val poceo s nekim obicajima koje smo na pocetku odbacili bez razmisljanja, recimo spava s nama u krevetu (bar dio noci), a to nismo nikako htjeli jer nas je bilo strah da ga ne zgnjecimo. I nismo ga kao htjeli naviknuti na to. Ali jednog dana on se poceo buditi svakih po ure ako nije uz nas. I tako drugi dan, treci dan, cetvrti dan...dok nismo odlucili pustiti ga pa sto bude bude. Nismo ga zgnjecili (i nije me vise strah), svi super spavamo i nije mi nimalo zao sto smo tako odlucili, jer mogli smo birati izmedju: 1.nastavit se skupa s njim budit svako po ure, 2.pustit ga da place, 3. staviti ga da spava s nama. Prva dva rjesenja mi nisu simpaticna, pa biram 3. I ne opterecujem se vise time, ako hoce u svoj krevetic super, ako zeli biti kod nas opet super. Srecom imamo sirok krevet

Mislim da isto vrijedi za bilo koju situaciju, ili ces se prilagoditi bebi i ispuniti njenu potrebu (za bliskoscu, njeznoscu, paznjom...) ili ces ju odgurnuti od sebe pustajuci je da place i na taj nacin nauci da 'mama nece biti tu svaki put kad ju pozeli'. (sto mnogi misle da je potrebno da beba shvati sto prije, ali kad malo bolje razmislis-zasto?) Ja bar ne vidim neko srednje rijesenje.

Tako da - nije tvoja Nika cudna, ti nisi napravila nista krivo, svi roditelji koji su na pocetku zabrijali neke filmove na kraju popuste ako zele ispuniti bebine potrebe i izbjeci frustracije.

I mene su mucile slicne dileme, zapravo ne za ovo vrijeme (jer Val je definitivno premalen da mu ista pokusam 'objasniti') nego za blisku buducnost - pa sam iz iskustava drugih mama na topicu koji sam nedavno otvorila skuzila da je najbolji odgoj spontani odgoj, i da problematicna razlika izmedju djecjih zelja i potreba nastupa tek dosta kasnije, i da je razmazeno dijete potpuno druga stvar nego mazeno dijete.

Nego, sto tebe zapravo muci, da ces razmaziti Niku (pa zelis to prevenirati) ili to sto trenutno nemas vremena za sebe?? Kako TM gleda na sve to?

[flower]

koalice, nika sad ulazi u fazi sep. anksioznosti, pocinje se bojati nepoznatog , pa ce te i iz tog razloga vise traziti - ne zato sto je razmazena ili sto vec...vec zato jer je to normalan dio razvoja. znam da ti je tesko, osjecas se kao podredjena u odnosu jer te ona stalno trazi - no, najbolji savjet je sada se dati kad god ona zeli i kad se napuni taj njen "kontejner" sigurnosti, imat cete puno kredita za daljnje separacije.
potpisujem za tatu

[martinaP]

Cure ti dobro kažu, ja samo moram izraziti krajnje čuđenje ovom rečenicom, s obzirom da je riječ o 8-mjesečnom djetetu:

Ne želim da manipulira samnom i ne želim da joj se sve servira i da nauči da se u životu za ništa ne treba potruditi jer sam ja tu, ali čini mi se da je još premala za neki dril

Iz tvog ispravnog pristupa u ovoj dobi dijete će naučiti da su mama i tata uvijek tu kad ih treba (znaš ono - prve 3 su najvažnije), a dril nije potreban ni u kojoj dobi.

[koalica]

ma eto ponekad stvarno mi se čini da je kao priljepljena za mene i imam osjećaj da je to možda stvarno previše. I istina je da nemam baš neku podršku u svojoj okolini i zato sam dosta nesigurna u svoj pristup, ali s obzirom na sve što ste mi ovdje rekli vidim da ipak radim ispravno I zbog toga sam ponosna na sebe. U potpuno sti joj se dajem, ali ono što me muči je to što nemam vremena za sebe. No dobro, ako tako mora biti ( a čini mi se da mora) prihvatit ću to i već se organizirati. Prilagodljiva sam lako. Samo sam se prepala da ovo već prelazi neke granice normale.

S druge strane moram priznat da primjećujem da ona sve više hoće bit novim i nepoznatim ljudima na rukama. Nisam nikad forsirala i uvijek bi ju grabila drugima iz ruku čim bi ona napravila facu. i zbog toga su me svi osuđivali i komentirali, ali eto čini mi se da sam ipak napravila super stvar.
Ma uglavnom, s obzirom da nemam podrške u okolini tražim ovdje malo ohrabrenja, a to sam i dobila. i zato vam veliko HVALA
Da, mm nije puno s nama ali se trudi, ona ga obožava, i od njega imam apsolutnu podršku u svim odlukama glede odgoja. (Naravno, ponekad i on bocne tipa ko ti kriv, ali u globalu me podržava)

[brigita2]

Navečer je koma, doslovce s njom sjedim na wc školjki :/
Ima netko nekaj pametno za reć???? Iskustva slična??? :?

Ja sam Elenu stavila u kolica i odgurala u kupaonicu kad sam išla na WC ili sam se morala istuširati. Naravno, u kolicima je bila okrenuta tako da me vidi. Probaj tako, lakše je i praktičnije nego na rukama. Nisi ti ni prva ni zadnja mama koja nema vremena ni za počešljati se ujutro. Ni prva ni zadnja koju kritiziraju svi po redu zato jer je razmazila djete na rukama.

Da sam bar tad bila dovoljno pametna da si kupim maramu i tako ju nosam bilo bi mi lakše nego na rukama. Taman ju je ta faza prošla i ja sam uživala u njenoj samostalnosti kad se rodio Danijel i opet ju je uhvatila krpelj-faza.

[Ivana2]

Ja sam za nošenje, maženje i spavanje skupa dok god i kad god djetetu to treba. Moj ima 9 i još se voli prigrliti prije spavanja i poigrati s plišancima, a zamisli koliko prisnosti i maženja treba maloj bebi.

[retha]

Vec su ti cure spomenule "panicni strah od odvajanja"..to ti je definitivno to, faza koja ce jednom zavrsit ako joj sada dozvolis da bude "priljepak" i ne guras je od sebe (klinci to skuze) nego joj dozvolis da ona uzme neki svoj tempo i pozeli se sama odvojit.
Po ovome sto ti pises uopce mi se ne cini da fulavas u odgoju.
A sto se WC-skoljke tice..Hm..iz tog doba panicnog straha odvajanja postoji i jedna fotka kad moja Buba doji dok ja piskim.

[koalica]

Joj hvala vam svima, stvarno ste mi pomogle
Al zanimljivo, sad spava sama a ja bi se najrađe išla stisnut uz nju i mazit

[**mial**]

Bokić!
evo moja K ima dvije god i bracu od 2 mj. kad je braco došao počela je spavati po cijele noči :? , ponekad se još nosamo pogotovo ujutro kad se tek probudi. fazu s guranjem praznih kolica smo imali i nakon par mj smo i uspjeli proči i dan danas se voli voziti u kolicima. u tim trenutcima zna biti malo teško pogotovo kad te okolina okrivljuje za sve, ali to tako brzo prođe da žališ za tim i onda odma poželiš drugo. mene sad napadaju da ću i malog naviknuti na ruke a ja ih samo pitam a tko ga nosi vi ili ja ? ah da curka je obavezno u kupaoni kad se tuširam i tad se moram prati po naređenju sad gavu, sad juku, dugu, noge-mude= smrde, jeđa, guzu i sve pet. ponekad je teško ali to su sve čari roditeljstva!!!

[makita]

Tako si me oa. Nekako, velika mi je tvoja odluka da budeš uz dijete i da odgovaraš na djetetove potrebe baš USPRKOS nepostojanju podrške oko tebe

[paljetak]

Rinama kaze:

za koji mjesec ćeš biti ljubomorna kad tvoje djete iz tvog zagrljaja pruži rukice prema nekome drugome.
To je tako, sad si joj sve, a sve ćeš joj biti zauvijek, samo što je više nećeš imati priliku ljubiti u malog noseka dok spava s vama u krevetu, slušati kako spokojno spava u tvome naručju, osjetiti čvrsti stisak male rućice koja traži sigurnost. To su trenutci koje dobro upamti jer će ti jako faliti, ali imat ćeš ih uvijek kraj srca jer si upravo sada uživala u njima, a da toga nisi bila ni svjesna

ovo me tak raznjezilo
ja to znam i marija spava s nama, zaspi na cici, kad je umorna samo je u mom zagrljaju mirna, obozavam da je zalijepljena za mene i briga me sta drugi govore a ima ih takvih.

[koalica]

Ma ja isto sve to obožavam i prekrasno mi je. Al eto, kad ti svi pilajju okolo onda se čovjek zapita :? I da, ponekad mi stvarno treba malo slobode - evo popodne je mm ostao s njom doma a ja zapičila na benzinsku, bankomat, do dm-a.......nije neki ludi provod al kad sam nagazila na gas i odvalila mjuzu u autu ....tih pola sata me preporodilo
A kad legnem u krevet samo čekam da se ona probudi da ju mogu uvalit k sebi

[mama_jos_malo]

Otkad sam rodila slušam da sam jadna jer sam je naučila na maramu i da će otežati i da će mi leđa puknuti, da nisam normalna što je nikome ne ostavljam, da kakvo je to dijete koje se ne vozi u kolicima...
Meni najbolje na svijetu! Danas, Kaja se uredno vozi u kolicima, jer zna da sam tu i da ću je uzeti kad se bude htjela nositi, pa makar kolica šutala ispred sebe.
Ostaje još uvijek samo sa svojim tatom , jer je ne želimo nikome ostaviti ni na pol sata
I da, okolina je posve nepodržavajuća. Ali, ta ista okolina je govorila da neće spavati, neće htjeti u AS (pa ću je morati držati u naručju?), da će plakati, da će tjerati inat?, da ćemo biti njoj u funkciji? I bila u krivu!
Uvijek ću te nositi, uvijek sam tu, na mene možeš računati je poruka koju dijete interpretira u sigurna sam i voljena. I tako gradi samopouzdanje.

Koalice ne griješiš, naprotiv super si mama (čemu u prilog govori i to da si se zapitala griješiš li )

[koalica]

Da, da, evo ja primjećujem da ona sve više hoće sjedit u kolicima, sve češće se zaigra sama, sad mi je sama i zaspala u krevetiću :shock:

[zmaj]

ja svog nosam non stop...i nije da sam baš oduševljena
al, što ću? dan po dan i dečko je sve veći...i jenom će rać: adio mama, a ja bum

[mamazika]

Meni je od svega toga jedino na što nikako nisam "pristajala" nošenje bebe i guranje kolica. Ali to sam u prvo vrijeme rješavala tako da sam imala ona ležeća kolica okrenuta prema sebi, pa kad bi se raskenjkao počela bi odmah pričati s njim, a u to vrijeme moji dečki su imali i dudu (do 6 mjeseci, onda su je bacili sami) pa bi i ona pomogla, ili zvečkica da mu odvrati pažnju. Poslije, kad su sjedili okrenuti prema smjeru vožnje, imali bi neku zanimljivu igračku privezanu za kolica ili bi jednostavno gledali što se zbiva, nisu nikad tražili da ih nosim, jedino mlađi je imao jednu kratku fazu kod početka hodanja kad bi gurao kolica, umorio se pa nije htio u kolica nego da ga nosim. Ali i onda bi pomogla neka zanimacija i bez protesta bi se sjeo u kolica (do slijedećeg guranja...).

[mamazika]

Zaboravila sam napisati da je mlađi dosta rano počeo ići okolo bez kolica, što je naravno završavalo nošenjem... dobar priručni sistem je klasična samsonite torbica prebačena preko prsa (u koso) i onda ga posjedneš na nju - štedi snagu a dosta je čvrsta (ako je nova ima i višegodišnju garanciju )

[koalica]

Ili još bolje mrama/mei hip štedi snagu ne samo u šetnji nego i doma

[mamazika]

Nisam bila sigurna da li bi mi s tako velikim djetetom funkcionirala marama, a i treba je nositi sa sobom. Ovo je bilo jednostavnije. Iako sam se raspitivala i doznala za nekakvu sjedalicu koju tako nosiš preko ramena, a inače je kao torbica za pojas. Ali uskoro su mi počeli (zapravo, vratili se) problemi s kičmom pa sam nošenje prepustila MM-u. Samnom je na duže šetnje onda ipak išao u kolicima, pa smo se po cesti vozili, u Maksimiru je hodao a ja vozila prazna kolica...
A neću ni spominjati "zloupotrebu" kolica kad ne bi popodne htio zaspati doma u krevetu.
Ma mislim da svaki klinac ima neku svoju fiks ideju o nošenju, hodanju, sjedenju, spavanju, jelu... nešto možeš kanalizirati u željenom smjeru, nešto je jednostavnije prihvatiti i čekati da samo poželi raditi kao svi drugi.

[mama courage]

Da, da, evo ja primjećujem da ona sve više hoće sjedit u kolicima, sve češće se zaigra sama, sad mi je sama i zaspala u krevetiću :shock:

pa sto je lose u tome? meni je to predivno za vidjeti.

lijepo je nositi dijete u marami, al ako hoce sjediti i u kolicima, zasto onda je ne ostaviti u kolicima? jel to toliki must da se mora nositi u marami? mislim da ne treba nista forsirati. ja moju takodjer volim maziti i ljubiti i igrati se s njom, al ako se ona sama zaigra, pustim ju i ne ulijecem joj u igru. i gustam svojih 15-tak minuta da nesto drugo obavim. kao sto volim i kad sve vise vremena provodi s ocem, sama. a ja onda odmorim i imam vremena za sebe.

dijete se na sve nauci i sve prihvati, moja se recimo naucila da ju ja ne mogu nositi (zbog kicme), al to ne znaci da nisam tu kad me zatreba, da ju zagrlim i pomazim. i ne smatram da imam losiji odnos s njom, samo zato jer nije bila danonocno priljepljena uz mene. jednostavno ne mogu je nosati (posebice ne dugo, a jedno pola godine je uopce nisam smjela ni podici). i sama mi zna reci, kad ja zaboravim: mama, al ti mene ne smijes nositi. kad je s ocem zna cmizdriti da ju ponese, kad je sa mnom nikad. zato ja uvijek nosim kolica i ona (sad kad je veca) zna da ako se umori da moze sjesti u kolica. sve funkcionira bez po frke. ne pravimo od toga nauku.

[Matanica]

Koalice, znam kako ti je. Evo,ja se već tjedan dana pakiram za more i nisam uspjela tri stvari sožiti uz malog. Sama sam snjim po cijele dane jer MM radi. Upravo ga držim na rukama i dok mu pjevam, uspijem malo škicnut kako to druge mame uspijevaju pa vidim da nisam jedina..Ma nemogu ga sekunde spustit u kolica il krevetić. Danas smo već zajedno skuhali, prali rublje, pomeli kuću itd. Padam s nogu. A kad se sjetim sebe na početku-ista priča-neću ga previše nositi, neću mu dati dudu itd. Ma i ja mislim da je to sve prirodno i s vremenom ćemo htjeti da nam barem malo sjednu u krilo, a onda će im to biti glupo..

[ornela_m]

...

ovo me tak raznjezilo
ja to znam i marija spava s nama, zaspi na cici, kad je umorna samo je u mom zagrljaju mirna, obozavam da je zalijepljena za mene i briga me sta drugi govore a ima ih takvih.

A mene je ovaj post utjesio. Ima nade za nas Alan mi je znao zaspati na rukama po danu dok sam ga dojila, nosica tako slatko zavrnutog i priljepljenog na siku, pravi mali strumpf, osjecala sam pravu euforju dok sam slusala njegovo smireno disanje. Odjednom sam shvatila da toga odavno nema i fali mi... tako je mali, a vec mi puno stvari fali!