 |
|||
mama courage krivo si me shvatila, ja sam se samo začudila da je sama i da joj to paše, jer su do sada takvi trenuci bili gotovo nikada
naravno da ne forsiram, sve ide svojim tokom i čini mi se da se razvija u jednu sve sigurniju bebicu. I ponosna sam na tome
onda oprosti ako sam bila gruba.
koalica prvotno napisa
naravno da ne forsiram, sve ide svojim tokom i čini mi se da se razvija u jednu sve sigurniju bebicu. I ponosna sam na tome
evo zašto volim ovaj forum... nakon samo dva tjedna sigurnija ti, a sigurnija i bebica...naravno da ne forsiram, sve ide svojim tokom i čini mi se da se razvija u jednu sve sigurniju bebicu. I ponosna sam na tome
samo tako i uživaj u svom prekrsnom djetetu
Eto samo da se javim - jučer ujutro sam zakomila na krevetu a Nika se odvaljala i pala dole kod mojih nogu s kreveta. Nije mi jasno kako sam tako čvrsto spavala da ju nisam skužila da se valja. MM je bio u kupaoni i kaže da ju je čuo da pjeva i guguće, a mene je probudio tresak i plač
Tako da sinoć iz straha nisam ju mogla ostavit kraj sebe u krevetu - jednostavno nisam mogla zaspat. Pa smo imali plakanje u kimbici, maženje kroz ogradicu.......
I mi smo jednom tako tresnuli, ali i dalje pava s nama.
meni je 3 puta tako odvalio:shock: sada ćemo stavljati jastuke na pod
Ako stavis krevetic (a mozda je vec tu) do tvoje strane kreveta, mozes skinuti tu stranicu ograde i opet cete biti blizu, a ona ce biti ipak u svom krevetu.maženje kroz ogradicu
Tako mi spavamo. Ponekad spava u našem krevetu, ali se uglavnom otkotrlja u svoj krevetić.
Joj grozno se osjećam, noćas mi je jecala i rukicom me hvatala kroz ogradu krevetića
Stavi oko kreveta deku ili poplun.
i ja se bojim kako ćemo uskoro spavati. počeo se okretati.
ali meni treba jedan početnički savjet, kako da napravim propuh u glavi??? :? :? :?
nikako da se dogodi taj klik da otkantam one koji govore: nemoj nositi, nemoj maziti, nemoj po noći dojiti :shock: :shock: :shock:
evo, jutros od dobrog obiteljskog prijatelja dobijem savjet o nenošenju i cijeli dan si zagorčam, sebi i mm. ne reagiram odmah neko kipim pomalo pa eksplodiram kad je neka druga kriza, kad se mali rasplače 'izvan rasporeda' ili želim nekamo stići, a ne uspijem s njim. ne smijem se ni sjetiti kakva sam tada.
a stvarno: ni ne plače nego kad treba: il je gladan, il treba podrignut, il je pokakan. zar stvarno neki misle da se bebu može isprogramirati, da beba može MANIPULIRATI :shock: , kaj one povijene bebe od prije pola stoljeća nisu kakale ni jele!!! i ne pitaju se žene zašto su prestale dojiti s mjesec dana- jer su se držale rasporeda- samo da bi okolina što manje osjetila da je na svijetu još jedna osoba i da nedajbože ne bi bio stan nepospremljen ili rublje nepopeglano, i kaj je svih uopće briga, naročito stare med.sestre koje su svoje stručno znanje o slamanju djeteta osobno primjenjivale na svojoj djeci pa bih to sad trebala i ja
već imam i crnu listu osoba s kojima se stvarno najradije ne bih više niti srela...
uglavnom jadna sam, a najviše na sebe jer sam kukavica pa sam isfrustrirana zbog budala!
baš sutra dolazi rodica koja mi je u trudnoći savjetovala ne dojiti po noći, ne dojiti vani
eto, ja ne spavam, pijem colu, jela sam navečer, samo zbog nerviranja i tako u krug...
uf
Dambo nemoj si to raditi. I ja sam bila u početuku takva i relativno povodljiva za okolinom ali sam na svu sreću odkantala te "savjete" i povodim se sada samo za sobom, MM-om i našim instinktom.
Jako me znalo isfrustrirati pričanje tih tzv super mama kojima je sve čisto ispeglano i skuhano, djeca se ne nosaju, igraju sam i ostale spike. A znaš kaj za 20 godina imat ću pospremljenu kuću, spaglanu robu, uredno skuhani ručak, ali neću imati koga maziti ni nosati i uživati u onoj mirišljavoj mekanoj bebici.... zato nema šanse da propustim niti jedan trenutak koji mogu da ga ne pomazim i ne izljubim i ne nosam. Kad ode na fax i kad bude imao 20 godina gledat ću odraslog čovjeka i žaliti što nisam više vremena provela s njim... ne želim to i neću si to ni dopustiti (naravno da ću ga i tada htjeti mazitit a on će bježat od menekao i ja od svoje mame... ali se svejedno još uvjek volim uvaliti u njeno krilo da me malo pomazi )
dambo rijetki su forumaši koji se nisu susreli s tim savjetima ne-nositi, ne-dojiti :? , ne-maziti :? ne-ovo ne-ono
Ti si Mama i TM je Tata i Vi odlučujete za svoje dijete. Ne postoje univerzalna pravila.
Ja sam K. dojila od prvog dana, nikad se nije odvojila od mene ( u rodilištu sam je ugurala u krevetiću u kupaonicu i gledala je dok sam se tuširala otvorene tuš kabine
Slušaj svoju Bebu i ona će te voditi.
Glede prijatelja i njegovog savjeta, reci mu da ne znaš nikog da ga mama nosi u 25-toj
thnx, od sad treniramo 8)
ipak sam malcu danas dala malo vode
a jesam dupelizac
ma ne zbog njih nego je fakat kenjkao a cike se osušile - popio je malo a u ostatku pravio mjehuriće
a da,
i čula sam priču da je jednima beba umrla od dehidracije ljeti na nekom okupljanju :/
kaj to ima veze s dojenjem :?
i da je neka mama šestero djece nanašala po kući (ne odjednom!) i radila s njima kućanske poslove i sad joj se kuk odvalio :shock:
to bih prije rekla da ih nije podizala dok su bili bebe pa je morala kad su bili veći
dnevna doza rode!ali meni treba jedan početnički savjet, kako da napravim propuh u glavi???
Vode kažu da je dobro mrvicu dati ako je baš jaaaaaaaako vruće, ali inače cica i bog te veseli.
Samo ti dođi k nama kukati
evo koalica da ti se i ja pridruzim...kod mene je potpuno ista stvar kao i kod tebe..citam tvoj post, kao da sam ga ja sastavila....muz radi do kasno, ja sam 24h sa malom...jedina razlika je sto ja ne osjecam potrebu za "ici na kavu sama", to je valjda zato sto nemam skim ovdje
Natalie spava sa nama, sada je lagano odvikavam i to tako da sam njen krevetac sastavila sa nasim i skinula jednu stranu...nekad to funkcionira, nekada ne...mislim ona se ne buni, nego vidim da joj treba vremena da zaspi, pa meni pukne film i uzmem je k sebi...odvikavam je iz razloga sto se previse vrti kada spava i primjetila sam da joj treba mjesta za njn nemirni san...
jako cesto se ljutikad nije po njenom...e sad to sto neki kazu da beba sa 8.mjes. ne moze manipulirati, malo ne vjerujem...jer ova moja zna sto hoce i zna kako dobiti, da joj samo vidite ljutu facu i ono vristanje, pa izvijanje kad nije po njenom...pa kako onda to ponasanje definirati ako nije svijsna???
ali i pored toga sto znam da me "dribla" ja joj i dalje udovaljam
to sto drugi govore da sam je privikla na neke stavri, neka govore...iskreno, i ja sam, dok nisam dobila natalie, isto drugima znala to reci
e, bilo bi smiješno da nije žalosno što ja odreagiram po par sati kasnije. naročito kad se radi o osobi koju poštujem i smatram nekim autoritetom ili znalcem - u ovom slučaju ljudi koji imaju djecu..., istresem se obično na MMu, a osoba koja je nešto rekla nema pojma o tome i vjerojatno će i dalje meni ili nekom drugom opet solit pamet... i smatrati sebe znalcem i dobročiniteljem (bah)
A nastavak serije: pošto je to smatrala previše uvredljivim (valjda), preko sveki je drugi dan pitala da dal ja nosim steznik? :shock: Jesam sama sebi k'o slon, ali da se o tome treba raspravljati na saboru, mislim da i ne mora...
osim toga - rekla mi je jedna legica koja je otišla na porodiljni prije mene : '...sretna i debela...', dok smo gablale burek. a ako sam ja sretna, onda će biti i beba...
manipulirati bi značilo raditi nešto smišljeno unaprijed da bi se nešto postiglo ili dobilo od druge osobe, a bebe samo traže ono što trebaju i što im pripada - kak sad mogu biti smirena i pametnae sad to sto neki kazu da beba sa 8.mjes. ne moze manipulirati,
Pretpostavljam da je najteže na početku...ja sam mislila isto da ću od početka dijete sve naučit, da neće ono meni onako kako ono hoće...al dijete ne može uvijek onako kako je meni palo na pamet...shvatila sam da treba prepustit prirodi da zada ritam.
Dambo, prepoznajem se u tvojim riječima, i taj instinkt...ja sam ga odlučila slijediti
Nitko nije veci znalac od tebe kad je u pitanju TVOJE dijete. Da taj netko ima i 20-toro djece, nijedno od njih nije kao tvoje i taj netko ne moze znati sto ti trebas uciniti s tvojim djetetom bolje od tebe. Mozes poslusati sve savjete koje dobijes, ali ih dobro promozgaj i na kraju napravi kako vama dvoma pase.naročito kad se radi o osobi koju poštujem i smatram nekim autoritetom ili znalcem
Ja mislim da je ovo pitanje tko najbolje zna što je dobro za dijete jako osjetljivo. Sad ne govorim uopće o ovim konkretnim slučajevima Dambo ili koalice, nego najopćenitije moguće. To da roditelj uvijek zna što je najbolje za dijete, nije baš istina. Čak i kad se jako trudi, može biti u krivu. A pogotovo ako se ne trudi. Mislim da je dobro ostati otvoren za primanje komentara od okoline, pa ih negdje u sebi kritički razmotriti, čak i kad nam se čine bezvezni. Ne zatvoriti se unaprijed.
'promozgati' i 'kritički razmotriti', dobro ste napisale, curke
ne raditi hormonsku buru kao ja i onda cmolj, cmolj, nitko me ne voli i tako mi je teško
samo teorija i praksa...
vertex ne bih se složila s tobom.
Roditelj se trudi učiniti najbolje, ali ako i pogriješi, on snosi posljedicu svoje odluke. Najbanalniji primjer: Ne nosi bebu, jer ćeš je naviknuti na ruke. I onda se mladi roditelji zbune, jer okolina "dobronamjerno" štiti njih, njihova leđa, vrijeme itd. od njihovog djeteta :? I ne nose bebu, da se ne navikne na ruke, a beba plače, traži ih, moli, doziva i odustane. Frustracija se nakuplja, a dijete "uči" da roditelji i nisu baš uvijek tu i da se na njih ne može računati.(jer nije nošeno kad je potrebno).
Komentari okoline (u pravilu izrečeni u najboljoj namjeri za roditelje) često imaju onaj "predznak" u tonu i načinu: Vi to ne znate, to treba bolje/drukčije/ovako... i opet mislim da nije dobra poruka djetetu da njegovi roditelji ne znaju biti roditelji? (a to je bit zapravo)
Roditelji za svoje dijete znaju najbolje, naročito ako dopuste djetetu da ih vodi. A ponekad je teško odlučiti. Ipak, bolje je slušati sebe i svoje
mama_još_malo, zato sam rekla da govorim najopćenitije moguće. Primjeri koje si ti iznijela stoje. Ja isto mislim da najbolje poznajem svoju djecu i da najbolje znam što im treba. Ali mi je život pokazao da mišljenja drugih ne treba a priori odbacivati. Nekad čovjek ne sagleda sve. Nekad ti nešto promakne. Ja sam se nekoliko puta iznenadila kad su mi ljudi, za koje sam vrlo umišljeno smatrala da su lošiji roditelji od mene (baš u ovom smislu uvažavanja djeteta) otvorili pogled na neke stvari koje se ja jednostavno nisam sjetila sagledati.
A onda, tu je i jedno filozofsko pitanje: jesu li djeca naša ili nisu? Mislim da obje mislimo kako su djeca osobe za sebe i kako imaju svoj vlastiti put. Zato mislim da je i roditeljskom: moje, ja, ja odlučujem... potrebna određena korekcija sa strane, čak i od drugih ljudi.
Dakle, ja ne kažem da su u pravu ljudi koji kažu da ne nosiš dijete nego da se rađe odmaraš, ili da treba raditi protiv sebe, a po strininom i namjerno nisam htjela govoriti o primjerima. Ponavljam, rekla sam da treba ostati toliko otvoren da se primjedbe drugih u sebi kritički razmotre, nema veze što ćemo ih većinu odbaciti.
Jer ponekad drugi zaista znaju bolje od roditelja.
dobro zboriš, vertex!Ponavljam, rekla sam da treba ostati toliko otvoren da se primjedbe drugih u sebi kritički razmotre, nema veze što ćemo ih većinu odbaciti.
Prebrzo odrastaju
Mislim da je pritisak okoline, koja vječito "najbolje zna" što je dobro za mamu i bebu, kamen oko vrata koji je u potpunosti nepotreban i iziskuje puno energije i živaca da ga se makne. A onda opet, kada napokon počneš raditi po svom čitaj:slijediti svoje majčinske instinkte, svi skaču na najmanju pogrešku i nabijaju osjećaj grižnje savjesti i u tebe se uvlači crv sumnje - možda ju nisam trebala ostaviti da spava kraj mene,zaspala je na cici, da ju maknem i sl. Umjesto da se - OPUSTIŠ i UŽIVAŠ, udišeš svaki izdisaj tvog djeteta, osjećaš njegovu toplinu i miris! Jer tvoja beba upravo to cijelo vrijeme radi-uživa u svojoj mami. Premda je to ponekad frustrirajuće i možda na tren naporno, ti si njen SAV svijet i slobodno joj pokloni ovo malo vremena dok ne otplovi u ovaj iskvareni svijet. Katja ima 9.5 mj, a sve mi ovo već jako nedostaje - već zna pokazati rukicama da je "velika, velika" Za sve ostalO i ostalE ima vremena
ah, ti savijet da se beba ne veže (a za koga će), da se MORA osamostaliti ..bla, bla
ma dobro je reka jedan čovik: a da nađe posao? (s 3g)
znam, koalice, kako ti je, moj mali je sve radio na meni. nikad nije spavao u krevetiću.čim bih ga samo pokušala polako spustiti, budio se i plakao. imao je faze po mjesec-dva-htio je samo mene ili samo muža.mislila sam da ću poluditi.ali s godinu i po je to prestalo.još uvijek voli kad ga uzmem,ali sad je prevelik.ima skoro tri godine.sad spava u svom krevetu i kaže da mu smetam kad legnem do njega, tjera me u drugu sobu.a tako je brzo prošlo....drugo dijete (4,5mj)je potpuno drugačije. ne voli baš biti na rukama.malo ju ponunam i čim zaspi spustim ju bez problema. najsetnija je kad je u svom krevetu.eto vidiš, sve je od djeteta do djeteta, ali sad izdrži i uživaj što više....
pa svi zanmo da kad nam se nešto uskrati - baš počnemo sliniti za tim, a kud ne bi bebice! a kad su s nečim zadovoljne, same će odlučiti da im više ne treba
Prebrzo ide vrijeme i oni začas odrastu. Samo se pitaš otkud ih već tako velikih. Zato mi je drago što su bili nalijepljeni na mene, i nisam mogla mrdnuti, jer sad kad su samostalni, i otišli su kod bake, sad mi fale do neba. Nekako me iznenadilo da mogu bez mene
Naš princ je jako vezan za nas i mi za njega. Uživamo u svakom zajedničkom trenutku. Dok je spavao s nama najslađi mi je bio ujutro onako snen i topao. Vrijeme stvarno brzo prođe. Treba uživati u roditeljstvu, a ne opterećivati se s tuđim mišljenjima. Dok sam bila trudna utvrdila sam puuuno principa: neću ga nosati, neće spavati s nama...naravno da sam ih sve prekršila.
Eto malo sam čitala kako mi je bilo teško prije koji mjesec, a sada se moram pohvaliti kako je malecka izrasla u tako zdravu curicu, zadovoljnu, sigurnu........pucam od ponosa. Nema više straha od stranaca, samo mene pogleda da vidim jel ja odobravam da ide nekome ili ne........Evo, recimo jučer smo se prvi put razdvojile na cijeli dan, ja sam bila nervozna i brinula sam se hoće li biti jako tužna, a kad tamo njoj je bilo super. Sve je prošlo bez ikakvih problema.........i tako sam sretna i zadovoljna jer mislim da sam to postigla onim nosanjem i odgovaranjem na njenu potrebu da osjeti moju blizinu
Eto, samo sam htjela podjeliti s vama
Koalice, tako mi je drago da si zadovoljna svojom curicom! Moja Tina je već 2 godine, a zadnjih godinu i nešto ni TV ne gledam dok ona ne zaspi (šmrc jer ne zaspi prije 9 po defaultu, pa propuštam CSI). Tata ne pali, spavanje UZ MAMU ne pali ako nije cika na izvolte i mrak i maženje uz šaputanje na jastuku... Ali je najslađe biće u kvartu (i gradu
I da, hebeno je naporno, svako toliko poželim pobjeći na pusti otok na dan dva.... A taman kad tako šiznem i ne mogu više, netko se začudi nad njom, a meni srce poleti pod oblake i ništa više nije bitno... Bit će repriza svih serija, bit će kava i filmova i koncerata i kartanja... a ona je samo sad mala. I bit će i drugih beba, ali sad je njeno vrijeme da je mazim i pazim i dajem joj se preko svih granica
A sve se tako isplati... Kad su mi pričali , nisam vjerovala. E pa istina je
Cicos macos - x za potpis od mene!
Drago mi je da se sve rješava, ja sam naučila da sve ima svoje vrijeme kad se sredi, i da treba prihvatiti danu situaciju i rješavati trenutno probleme kako najbolje znaš i umiješ i znati da je to samo prolazna faza i da će sve doći na svoje mjesto. Kad sad razmišlja o nekim stvarima za koje sam mislila da se nikad neće riješiti a riješile su se , to mi pomaže da lakše prolazim kroz trenutne faze.
moja kći je takav tip djeteta da bi se stalno nosilanema nikakvih kućanskih poslova,nema tuširanja,ma nema ničega..malo se zaigra pa odmah nosi-nosi ! sada kako je krenila u jaslice prijepodne mogu sve obaviti što treba i skuhati čak
a za spavanje...s nama je gotovo cijelu noć !malo odspava u kinderbetu pa opa natrag kod nas ! neznam kako je naviknuti da spava sama ali ona usred noći se digne i plačučim glasićem kaže mame hoću ili dođi mama ...pa kako da je ne uzmem sebi u krevet
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom