emotivni dozivljaj jaslica

[YoungMummy]

nisam znala dal da otvorim topic ovdje ili na izazovima roditeljstva, pa ga slobodno prebacite ako mislite da bi se bolje uklopio tamo.

Cini mi se strasan pristup u jaslicama iako sam svjesna da u ovim uvjetima nije drugacije moguce (pustit dijete da place dok ne zaspi, ne utjesit ga kad ga nesto rastuzi, pustit ga da pojede kolko samo moze itd. itd.) i razmisljam koja mi korist od AP-a, ne pustanja djeteta da place, od sveg silnog truda da dijete u meni stekne sigurnost...ako cu ga jednog dana ostavit u jaslicama, skupiti uplakanog i ako ce se ono osjecati ko da sam ga izdala.

Sto uopce osjecaju djeca u vrijeme tog razdvajanja i kako se to odrazava na njihov emotivni zivot? Dal su oni sa godinu dana dovoljno veliki da shvate sto se zapravo dogodilo?

Briga me za kroki, pastetu i gledanje TVa, samo ne zelim da moje dijete dobije emotivne oziljke.

Mozda pretjerujem jer sam trenutno sva u strahu od odvajanja (iako Val nece zasad u jaslice), ali zanima me vase misljenje...

[Lutonjica]

pustit dijete da place dok ne zaspi, ne utjesit ga kad ga nesto rastuzi, pustit ga da pojede kolko samo moze

za početak, potrudi se naći jaslice/vrtić koje ovo ne prakticiraju. ima ih

[mama courage]

strasan pristup u jaslicama

ne razumijem.. :? o kojim jaslicama je konkretno rijec. cini mi se da si puna predrasuda i da bespotrebno generaliziras. :/

[Joe]

I ja sam imala paniku od vrtića/jaslica, ali iskustvo s mojim klincima mi je skroz promijenilo mišljenje. Tete ih tješe, paze na njih, ne u mjeri u kojoj ti to radiš ali daleko od toga da ih zapostavljaju (barem je tako u našem vrtiću). Ako te to muči, odi u vrtić u koji ga planiraš upisati pa popričaj s njima da si otjeraš strahove.

[gita75]

U našim jaslicama tete se prema djeci ponašaju kao mame, jedina je razlika što svako pojedino djete nema njihovu nepodjeljenu pažnju kao što ima doma sa mamom. Djeci treba vremena da se naviknu na tete i tu situaciju.
Naše tete nose djecu koja su navikla da se noseći uspavljuju, nitko se ne uspavljuje plačem. Jedino imaju problema sa djecom koja su navikla se uspavljivat na cici jer im ne mogu dati cicu. Dakle bilo bi dobro da odvikneš djete od ovog načina uspavljivanja.
Isto tako djeca jedu koliko mogu i koliko hoće. Ne bi bilo dobro da ih tete na silu hrane, to je bila praksa kod moje generacije. Jedino što ja pamtim iz vrtića je to šopanje.

[Angie75]

Prvi dan naše adaptacije u jaslicama jedna je curica neprestano plakala, a teta ju nije ispustila iz naručja bez obzira na sve druge obaveze. To mi je bilo jako dirljivo. Tako da ZNAM da ima i drukčijih pristupa od puštanja djeteta da se samo umiri.

[YoungMummy]

Blago vama kad imate tako super iskustva, jer sam ja od vise ljudi iz razlicitih jaslica cula sasvim suprotne stvari.
Ne okrivljujem tete za to, jer svjesna sam da je teoretski nemoguce da se njih dvije uspiju dovoljno posvetiti svoj djeci (kolko bi samo ruku trebale imati ako se recimo 5 od 17 djece uspavljuju nosenjem?)
Cak sam i od vise teta iz vrtica cula savjete da se izbjegnu jaslice ako je ikako moguce.

Priznajem, i vec sam priznala da me trenutno uhvatila frka oko svega toga (jer se vrijeme odvajanja priblizava a jos nemamo rijeseno pitanje cuvanja), pa mozda malo brijem i preuvelicavam, ali iskreno me zanima di to postoje super jaslice sa super organiziranim, efikasnim a uz sve to nasmijanim i na sve spremnim tetama :? (ovo ozbiljno pitam, moze i na pp)

i da, svejsna sam da se djeca na sve naviknu, neko brze neko sporije, ali kolko ih upravo to navikavanje slama i kako se zbog tog navikavanja osjecaju (navikne se dijete i samo zaspat nakon sto proplace nekoliko dana, ali svi se uglavnom slazemo da to nije dobro za njegov emotivni razvoj)

[gita75]

Mi smo u Trnoružici (kod Kvatrića).
Meni je Maša drugo djete pa sam to već sve prošla s Lukom. Ali za Mašu sam se više brinula kako će podnijeti adaptaciju jer je bila puno više vezana za mene, a i dojila je.
Međutim ispalo je da sam paničarila bez veze, ona je u jaslicama super, ne plače, spava, jede sve (i ono kaj drugi ostave).
Ja sam si zamislila da ako se ne prilagodi na jaslice naći ću nekog da je čuva i to je to. Makar me to koštalo više od pol plaće... Nasreću prilagodila se.

[donna]

ja se isto bojim na koji način moje dijete to sve doživljava..a doživlajava vrlo burno što vidim po vrištanju po noći tipa spava i viče "mama će nositi kući " i tijekom dana govori " ne moj otići mama " ili "ne idemo kod tete N " i tako...kada ju ostavljam jako plače-ok sada opet plače jer je tjedan dana izostala radi bolesti pa sad sve ispočetka idemo !danas su sva dječica plakala pogotovo jedna malena kojoj je danas tek 2 dan :shock: pa i ona kada njih vidi plače!teta ju je odmah uzela k sebi i pjevala joj i pričala..ponekad provirim u sobu a ona sjedi na teti i čitaju!znači..ako je netko malo osjetljiviji od dječice i plače ..tete se stvarno prihvate da ga zabave!bar je tako u našem vrtiću !tete su super !
danas smo im odnijeli malo sokića i kuglof da se počaste za rođendan!

[vertex]

Ako ne promijeniš mišljenje o jaslicama (možda tako da obiđeš nekoliko njih za koje ti ljudi kažu da su dobre i uvjeriš se da stvari ne izgledaju kao opis iz prvog posta), onda svakako nemoj davati dijete u jaslice. Male su šanse da ono to dobro prihvati, ako mama ima osjećaj da ga ostavlja na nekom strašnom mjestu.

[koalica]

, i ja se bojim tih jaslica, ali mislim da one uopće nisu toliki bauk kao što se misli. Realno gledajući, normalno je da 2 tete ne mogu nosati 17 djece, ali djeca se prilagode, a mama im i dalje služi za nosanje. Moja Nika se kod kuće isključivo uspavljuje na mojim rukama (ne mm-ovim) ali kad ostane kod šogorice na čuvanju zaspi bez ikakvih problema.

YM think pink [/b]

[Angie75]

Ja mislim da djeca osjete našu tjeskobu (naravno, ako je mi osjećamo) kad ih ostavljamo u jaslicama i da zato nekad snažno reagiraju. Ja se uopće nisam brinula da F. neće dobro prihvatiti jaslice jer je vrlo društveno i socijalizirano biće od rođenja, te sam bila vrlo opuštena i pripremala ga u smislu kako će se tamo igrati i bit će mu lijepo među djecom. I stvarno, bila sam s njim na adaptaciji samo jedan dan. Bez problema je ostao već od drugog dana sam, makar sam imala još dva tjedna slobodna u slučaju da me on još tamo treba.

[koalica]

Ovdje se potpuno slažem i uvjerena sam da ako se roditelj ne boji ostavljanja u jaslicama onda i dijete to puno lakše prevlada. Nadam se da će tako biti i nama

[bubička]

eto...samo da ti i ja kažem koju riječ, iako vidim da ti curke daju dobre savjete

najprije trebaš poraditi na svom vlastitom piomanju jaslica, jer ovo što si napisala definitivno nije tako...

normalno je da dijete odvajanje od roditelja poprati plakanjem i vrištanjem (pa ipak ste im vi najvažniji u životu, a posebice ako se do jaslica nije previše odvajalo) i normalno je da je tebi kao roditelju to teško gledati i slušati, ali ti ovdje unaprijed pišeš u jako negativnom kontekstu, a da zapravo nemaš još nikakvih problema

uvijek će tete dati sve od sebe da pomognu uplakanoj djeci, no ti kao roditelj trebaš imati razumijevanja za to da možda neće uvijek moći odmah utješiti baš tvoje dijete ako ih nekoliko plače, niti da će se moći samo njemu posvetiti...to je činjenica

a adaptacija se ne provodi sa 17 djece odjednom, nego se organizira da djeca postupno dolaze na adaptaciju...

glavu gore...

[Cubana]

a adaptacija se ne provodi sa 17 djece odjednom, nego se organizira da djeca postupno dolaze na adaptaciju...

glavu gore...

E tako je bilo kod nas; od petero djece koliko ih je spavalo u početku, samo se Jana uspavljivala nošenjem, nju bi onda zadnju spremile za spavanje, par puta tako i onda joj dosadilo čekati pa je mudrica sama zaspala. ALi ako treba nose ju, nose čak i po dvoje djece ako plaču.
Ali neovisno o tetama, puno je i u stavu roditelja... poradi na tome.

[YoungMummy]

ovako, kao prvo moje pocetno pitanje je bilo vise teoretsko jer mi zasad samo razmisljamo o jaslicama kao o jednoj od opcija.
mislila sam da ce se javit i koja mama koja se odlucila za cuvalicu - zbog onih razloga koje sam navela na pocetku.

moja glavna misao je bila, simbolicki receno: koja je razlika izmedju cry-it-out metode i pustanja djeteta da se kroz plac adaptira jaslicama :/ Naslov topica mogao je i glasiti: mogu li AP i jaslice ici ruku pod ruku? (zato sam i mislila da bi mozda bilo prikladnije za izazove roditeljstva)

inace, super mi je cuti vasa pozitivna iskustva, i vjerujem da sto god na kraju ispalo i sto god mi odlucili ce biti isto tako pozitivno i lakse nego sto sad zamisljam

(i da, mislim da je ipak prilicna razlika u ostavljanju djeteta od godinu dana i 2-3 godine!)

[mama_28]

mogu li AP i jaslice ici ruku pod ruku?

Ja mislim da ne mogu. Tetama u jaslicama je to samo posao, koliko god ga voljele i dobro obavljale. Ja sam jedna od mama koja je zbog toga ipak unajmila tetu čuvalicu i jako sam zadovoljna. Imala sam pri tom sreće što sam naišla na dobru osobu, nikad nisam ni očekivala da bi netko toliko mogao voljeti "tuđe" dijete.

Svakako mislim da u određenoj dobi, mogu/trebaju krenuti u vrtić, ali mi je smiješno kako se i ta dob generalizira kao 3 godine. Neko je dijete spremno i ranije, neko kasnije, a nekome uopće vrtić kao takav nije potreban, snaći će se u predškoli. Tu glavnu ulogu, po meni, igra mamin instinkt.

[ninaXY]

Meni je isto bilo strašno ostaviti uplakanog klinca ujutro u vrtiću, ali nismo imali izbora. Ali na moje veliko čuđenje, uspavljivanje je prošlo potpuno bezbolno. On je naviko spavati oko deset, tako da je do 12 kad je bilo spavanje u vrtiću bio već toliko umoran, da bi ponekad zaspao i za stolom. Meni ni danas nije jasno kako on sam zaspi u vrtiću, i odspava i po više od tri sata, a doma mi odspava max dva sata, i to uz bar jedno buđenje, i obavezno uspavljivanje na cici.
Inače, i kod nas su tete divne, nose klince prema potrebi, hrane ih, maze ih, često mijenjaju pelene... stvarno su razbile sve moje predrasude prema tetama.

[mama courage]

Ako ne promijeniš mišljenje o jaslicama (možda tako da obiđeš nekoliko njih za koje ti ljudi kažu da su dobre i uvjeriš se da stvari ne izgledaju kao opis iz prvog posta), onda svakako nemoj davati dijete u jaslice. Male su šanse da ono to dobro prihvati, ako mama ima osjećaj da ga ostavlja na nekom strašnom mjestu.

potpisujem od rijeci do rijeci. bolje uzeti tetu cuvalicu, il cak - ostati doma i sama cuvati.

[Joe]

mogu li AP i jaslice ici ruku pod ruku?

Ja mislim da ne mogu. Tetama u jaslicama je to samo posao, koliko god ga voljele i dobro obavljale. Ja sam jedna od mama koja je zbog toga ipak unajmila tetu čuvalicu i jako sam zadovoljna. Imala sam pri tom sreće što sam naišla na dobru osobu, nikad nisam ni očekivala da bi netko toliko mogao voljeti "tuđe" dijete.

Svakako mislim da u određenoj dobi, mogu/trebaju krenuti u vrtić, ali mi je smiješno kako se i ta dob generalizira kao 3 godine. Neko je dijete spremno i ranije, neko kasnije, a nekome uopće vrtić kao takav nije potreban, snaći će se u predškoli. Tu glavnu ulogu, po meni, igra mamin instinkt.

ovo djelomično stoji, ali ne možeš procijeniti u potpunosti ako nemaš oba iskustva.

[hermina]

Da ne otvaram novu temu da vam se požalim ovdje.
Naime, Jakov ide u jaslice već preko mjesec dana i nikako da se prilagodi. Stalno plače i cendra tetama, pokazuje na vrata i viče Mama! Jede, jer tete imaju taktiku da mu pridržavaju ruke (nije to nasilje) i on onda otvara usta i jede, ali usput cendra. Neće spavati niti pod razno, eventualno 15ak minuta i onda budi ostalu djecu plačem. Znam da ima različite djece i da nekom treba više, a nekom manje da se prilagodi, ali ovo nema pomaka. Ne mogu si priuštiti tetu čuvalicu, a jednostavno želim da mi se dijete socijalizira, jer mislim da je to dobro za njega, ali tvrdoglav je za poludit. Ustajemo u pola šest ujutro i on cijeli dan ne spava. Navečer je koma, ali mi se i po noći vrti po krevetu u snu. Spava s nama u zadnje vrijeme, jer u kinderbetu se stalno ustaje, i onda nitko ne spava. Cica po noći i malo po danu, ali mislim da to nije toliki problem koliki tete vide da jest. MM ga može uspavati bez cice.
Ne znam šta da radim, ne popuštam, jer smo jedva upali u jaslice, super mi je blizu posla i u 16:05 sam po njega. Ali, on je mala tvrdoglavica i neće, pa neće. Koliko dugo može trajati prilagodba? Kad da odustanem i da li da odustanem? Nemam baš neke opcije....

[Joe]

hermina, ako nemaš druge opcije imaj strpljenja. Ako imaš, razmisli o tome da ga otfuraš u jaslice iduću godinu. Svašta se promijeni u godinu dana. Ne možeš očekivati socijalizaciju od jednogodišnjaka.
I preporučam da pročitaš Vaše kompetentno dijete, da u svojoj glavi razbiješ neke mitove o tvrdoglavosti, upornosti, odgoju i slično. Nismo svi isti pa ni klinci.

[Nataša T.]

S nama je bilo ovako:
Kad je M. imao 10 mjeseci počeli smo privikavanje na tetu čuvalicu vrlo polako i ona ga je čuvala oko 10 mjeseci. Poslije smo promijenili još tri tete i sve su bile izvrsne i mlade (najstarija je imala 27). Tek smo ga prije mjesec dana dali u vrtić i to u mješovitu grupu, tako da je tamo sada najmlađi.

Iako su me mnogi (uključujući MM) nagovarali da ga damo u jaslice, ja sam imala iste strahove kao i YoungMummy - nije me toliko brinulo što će možda često poboljevati, što će jesti i slično, nego hoće li to emotivno loše na njega utjecati.

Inače se lako dam nagovoriti, ali ovaj put sam slušala svoje instinkte. Prošle godine sam otišla pogledati dvoje jaslica i prošli su me trnci kad sam vidjela one male bebe kako tamo bauljaju. Možda je to bilo slučajno, a i jedan od vrtića u kojem sam bila inače smatraju najgorim vrtićem u gradu. Uglavnom, nemam izrazito loše mišljenje o jaslicama i mislim da se, usprkos velikom broju djecu, može kvalitetno raditi i da djeci tamo nije loše. Ali, isto tako mislim da malenima puno više odgovara odnos jedan-na-jedan i da je teta čuvalica ili baka puno bolja opcija, ako si to možemo priuštiti. Ja nisam požalila ni trenutka, makar, s druge strane moram priznati, da su tete čuvalice u Rijeci puno jeftinije nego u Zagrebu.

A kako je u vrtiću? Evo, M. ide već mjesec dana. Malo je plakao prošli tjedan, ali prošlo je brzo. Tete su stvarno super i jako lijepo rade s djecom. Mislim da je sad zaista pravo vrijeme za socijalizaciju (ima 2 god i 9 mjeseci). I tu smo krenuli polako i sa dužom adaptacijom, pa je po M. dolazila teta čuvalica neko vrijeme. I tu je bilo raznih savjeta, tipa ionako će ti plakat, bolje da to bude odmah i naglo, ali ja opet po svom. I ispalo je dobro. Predobro :D ! Samo da ne ureknem!

[mama courage]

Možda je to bilo slučajno, a i jedan od vrtića u kojem sam bila inače smatraju najgorim vrtićem u gradu

od svih vrtica ti si bas nasla ici u najgori... nije bilo slucajno. trazila si potvrdu svojih stavova, i nasla si ih.

[Frida]

Jede, jer tete imaju taktiku da mu pridržavaju ruke (nije to nasilje) i on onda otvara usta i jede, ali usput cendra.

Ovo JE nasilje, dijete radi nešto što ne želi, možda da krenete od toga da ga tete ne hrane na silu, da ga ostave da sam pojede onoliko koliko želi, ako želi.
Moja djevojčica je jako slabo jela (inače je dijete koje slabo jede) tete uopće nisu stvarale dramu oko toga i nikada ju nisu hranile na silu.

Prilagodba može trajati i par mjeseci (nije utješno, znam), potrebno se oboružati strpljenjem, dati djetetu priliku da iz sebe izbaci frustraciju do koje je došlo zbog promjene situacije.

Kada ste doma posveti mu se 100%, mazite se, pričaj mu, nahrani ga, igraj se s njim, na bilo koji način mu pokušaj nadoknaditi onaj dio koji je izgubio kada si počela raditi, a on krenuo u jaslice.
Dojenje nemoj izbacivati, za Jakova bi to bio dodatni, u ovom slučaju nepotrebni šok.

Ako je moguće neka ga tata pokuša ujutro odvesti u jaslice, on osjeća tvoj nemir, to je jedan od razloga zbog kojeg pokazuje otpor prema jaslicama.
Ako neće spavati zamoli tete da ga na neki drugi nači animiraju, vjerujem da je i njima u interesu da bude zadovoljan i sretan i da se čim prije adaptira.

Sretno!

[Kore]

(i da, mislim da je ipak prilicna razlika u ostavljanju djeteta od godinu dana i 2-3 godine!)

Ovo ti je bitno, ako ikako možeš poštedi dijete od jaslica do treće godine.

[Nataša T.]

Možda je to bilo slučajno, a i jedan od vrtića u kojem sam bila inače smatraju najgorim vrtićem u gradu

od svih vrtica ti si bas nasla ici u najgori... nije bilo slucajno. trazila si potvrdu svojih stavova, i nasla si ih.

Išla sam u one vrtiće koji su mi najbliži, a taj "najgori" je odmah preko puta mog posla, vidim njihovo dvorište s prozora. Kasnije sam čula loša mišljenja o tom vrtiću.

No, sad više nije bitno. M. ide u jedan vrtić koji nam je isto blizu. Tu nije mogao u jaslice, jer ih taj vrtić nema.

Glavno da je sve dobro završilo...

[Nataša T.]

(i da, mislim da je ipak prilicna razlika u ostavljanju djeteta od godinu dana i 2-3 godine!)

Ovo ti je bitno, ako ikako možeš poštedi dijete od jaslica do treće godine.

Potpisujem, to je ono o čemu ja govorim. Pojednostavljeno rečeno - do treće godine čuvanje jedan na jedan, a nakon toga socijalizacija u vrtiću!

[bubička]

ja to baš i ne potpisujem... adaptacija trogodišnjaka često puno teže prolazi nego adaptacija jednogodišnjaka...

naravno, sve je to individualno, ali eto... ne slažem se

a ovo da je taj vrtić najgori...meni je to nepojmljivo..mislim da doživljaj vrtića najviše ovisi o tetama koje rade s djecom (naravno, ako je s materijalnim kontekstom sve u redu) i ne vjerujem da negdje mogu biti sve loše tete...
svugdje ima i odličnih, i dobrih, i osrednjih, i loših... kao, uostalom, i roditelja....

[mama courage]

ja to baš i ne potpisujem... adaptacija trogodišnjaka često puno teže prolazi nego adaptacija jednogodišnjaka...

naravno, sve je to individualno, ali eto... ne slažem se

ni ja, iz vlastitog iskustva mi je lakse bilo dati u jaslice s 13 mjeseci /odmah bi se zaigrala/, nego kad smo dosli ponovo (nakon godisnjeg) u 2. godini /tad se nije lijepila od mene/... a najbolje je bilo kad smo ustalili stalnu rutinu, kad je nismo stalno izvlacili iz jaslica...

[Nataša T.]

ja to baš i ne potpisujem... adaptacija trogodišnjaka često puno teže prolazi nego adaptacija jednogodišnjaka...

naravno, sve je to individualno, ali eto... ne slažem se

a ovo da je taj vrtić najgori...meni je to nepojmljivo..mislim da doživljaj vrtića najviše ovisi o tetama koje rade s djecom (naravno, ako je s materijalnim kontekstom sve u redu) i ne vjerujem da negdje mogu biti sve loše tete...
svugdje ima i odličnih, i dobrih, i osrednjih, i loših... kao, uostalom, i roditelja....

Evo da se malo ispravim, svako je dijete različito, pa na različite načine prihvaća odvajanje od roditelja. I meni su rekli (i čini mi se da to stoji) da je sad puno lakša adptacija nego da je još koju godinu stariji. Ne znam kako bih to objasnila, ali čini mi se da ga sad još nekako lakše mogu uvjeriti u nešto (da je u vrtiću super, da će se lijepo zabaviti i slično), nego kad je dijete veće i već ima formiranije stavove o onom što mu se sviđa i što mu se ne sviđa.

No, činjenica je da u rujnu puno više djece plače u jaslicama nego u vrtiću i da manjoj djeci ipak više treba fizički dodir (maženje, nošenje,...), potpuna posvećenost, da je teže uspostaviti komunikaciju jer ne govore i slično...

A što se tiče "najgoreg" vrtića, tu se ispričavam, iako nisam navela o kom je vrtiću riječ. Nespretno sam se izrazila. Meni se osobno taj vrtić nije svidio - nije mi se svidio prostor, jako je puno djece, vrtić je veliki, (u našem vrtiću su samo 4 grupe i vlada obiteljska atmosfera), jedva su me pozdravili kad sam ušla (ne očekujem neku osobitu pažnju pored toliko djece, ali bio je to DAN OTVORENIH VRATA!) i kasnije sam od nekih roditelja čula loša iskustva. Dakle, vrtić sam nazvala "najgorim" zbog navedenih razloga, ali priznajem da je izraz neprikladan, jer nemam dovoljno informacija niti o svim tetatma u tom vrtiću, a kamoli o svim drugim vrtićima.

[Luna Rocco]

Moja poznanica radi u jednom jako hvaljenom zagrebačkom vrtiću (ne želim tu javno pisati kojem, ali na forumu su ga mnoge cure jako hvalile) i iz njezinih usta, dakle, iz prve ruke, čula sam da je kod jasličara riječ o pukom ispunjavanju fizičkih potreba (presvlačenje, hranjenje, uspavljivanje) i da su ta djeca često uplakana, jadna i usamljena. Ona također tvrdi kako su tete divne i krasne, ali da jednostavno ne mogu kvalitetno hendlati toliko djece i da djeca dosta pate za roditeljima.

Tako da je moj savjet svakome tko može - ne davati djecu u jaslice. Ili stvarno naći neke privatne s malim grupama (max. 5-6 djece na tetu), ali onda se radi o svoti za koju se može naći i teta čuvalica koja će se djetetu posvetiti 1 na 1, što je u toj dobi vrlo bitno.

Svjesna sam da ovo nije popularno razmišljanje, ali eto. I ja sam čula što si ti čula i to iz prve ruke.

[Ivanna]

Imam identično mišljenje ko ti, Luna.

Tete mogu biti stvarno divne, ali kad imaš 20 djece na 2 tete, one jednostavno ne stignu svih nositi, uspavljivati, tješiti itd. pa i da žele.
A ti to ne možeš objasniti jednogodišnjaku.

Znam da mnoge od vas nemaju izbora, ne bih htjela da se netko osjeća napadnutim.

[ljiljan@]

Jedino imaju problema sa djecom koja su navikla se uspavljivat na cici jer im ne mogu dati cicu. Dakle bilo bi dobro da odvikneš djete od ovog načina uspavljivanja.

Kako, kad je to i meni i njemu tako slatko?

[a zakaj]

Jedino imaju problema sa djecom koja su navikla se uspavljivat na cici jer im ne mogu dati cicu. Dakle bilo bi dobro da odvikneš djete od ovog načina uspavljivanja.

Kako, kad je to i meni i njemu tako slatko?

ja mislim da je to nepotrebno.
moja kcer sa mnom jos uvijek moze zaspati samo dojeci, ali ju je cuvalica vec s godinom dana mogla uspavati bez cice, a evo, sad zaspi i u vrticu.
(i s bakama prespava citavu noc bez cice).

[gita75]

Jedino imaju problema sa djecom koja su navikla se uspavljivat na cici jer im ne mogu dati cicu. Dakle bilo bi dobro da odvikneš djete od ovog načina uspavljivanja.

Kako, kad je to i meni i njemu tako slatko?

ja mislim da je to nepotrebno.
moja kcer sa mnom jos uvijek moze zaspati samo dojeci, ali ju je cuvalica vec s godinom dana mogla uspavati bez cice, a evo, sad zaspi i u vrticu.
(i s bakama prespava citavu noc bez cice).

Zavisi od djeteta, svako je drukčije. Ja sam Mašu pokušavala naviknut da zaspi bez cice za podnevno spavanje (kad će bit u jaslicama). Navečer bi uvjek zaspala na cici. Nažalost Maša se jednog dana (s 13 mj.) odlučila da više neće cicu pa ne znam kak bi ta moja teorija išla u praksi.
Znam samo iz pričanja drugih mama da neki klinci kad nisu s mamom ne traže cicu. Znam isto tako iz pričanja drugih mama da neki ne mogu zaspat ni pod razno bez cice.
Zaključak: svako djete je drugačije.

[ljiljan@]

Jedino imaju problema sa djecom koja su navikla se uspavljivat na cici jer im ne mogu dati cicu. Dakle bilo bi dobro da odvikneš djete od ovog načina uspavljivanja.

Kako, kad je to i meni i njemu tako slatko?

ja mislim da je to nepotrebno.
moja kcer sa mnom jos uvijek moze zaspati samo dojeci, ali ju je cuvalica vec s godinom dana mogla uspavati bez cice, a evo, sad zaspi i u vrticu.
(i s bakama prespava citavu noc bez cice).

I Ivan ponekad u šetnji zaspi u kolicima, bez cice. Ali, kad je uznemiren, (pre)pospan, kad izbijaju zubići, kad je zbog nečeg uplašen...cica je spas. Mislim da će i polazak u jaslice biti popraćen takvim osjećajima. Jedina svjetla točka je činjenica da voli ljude, osobito djecu. Tip je djeteta koje jedva čeka da se netko nasmije pa da on uzvrati širokim osmjehom.

[Adrijana66]

mi smo probali sa godinu dana u jaslice, odustala sam nakon 3 dana jer sam vidjela da nije spremna...

sa 18 mjeseci se počela intenzivno družiti s vršnjacima...

nikako je nebi upisala u jaslice već u mješoviti vrtić jer tamo ipak imaju program za velike pa joj je tokom dana zanimljivo pa makar i samo gleda, ali već sada sa 19.mj. doma pjeva, radi vježbe kao u vrtiću, igra se zanimljivije s igračkama, boja...
mjesec dana prije polaska u vrtić svaki dan smo pričali da će se tamo, igrati, spavati, da će tamo imati prijatelje, jednu prijateljicu koju zna i voli...
i kad je krenula svaki dan smo po 10 puta prepričavali kako se zovu djeca, tete, što su radili.... prilagodba je bila bez suza!
za razliku od one prve šokantne! tete su komentirale već nakon prva 2-3 dana da je ona spremna ostat i cijeli dan!

s tim da nemamo ni dudu, pišamo u kahlicu, naučili smo se uspavljivati nakon jela bez hrane... i sl... već doma
i sama jede... nitko nesmije ni blizu! čak je tetu u vrtiću tjerala od sebe s prstom kao nesmije, šta ona ima nju hraniti!
jedino kad se zna razljutit il dozivat mamu, tatu je kada joj netko uzme igračku il sl. situacije lji interveniraju...
u biti,doma smo je naučili da bude samostalna koliko može...


a tete rade na tome da se ne znam ide na tutu, odvikne od dude, ali ako dijete zaplače NE! čekaju individualno kad bude koje dijete spremno!

mi smo probali igrom slučaja sve, bake, dede, dadilje, prijateljice... vrtić mi je nekako najbolje rješenje...

ona se razvija, socijalizira, a doma mama je super jer dopušta možda malo blaže situacije! bake daju ogromnu količinu ljibavi, al su i prave za razmaziti! dadilje, prijateljice... odgajaju po svom! možeš ti njima neke stvari reći ali sve sitnice su po svom! svatko tko sam pazi dijete će gledat subjektivno, u vrtiću je ipak to objektivno! pa onda netko ti se mota po kući, stanu, čak i ako neće samo po sebi je tako da je umješana u tvoj privatni život i sl.
a i sve te doma dočeka čisto, ne moraš dodatno trošit na hranu...
ma sve ima svoje...
meni je za sad vrtić najbolje rješenje, al opet, svakome će najbolje rješenje biti nešto drugo... zavisno o situaciji u kojoj živi!
SRETNO u budućnosti!

[bubička]

Evo da se malo ispravim, svako je dijete različito, pa na različite načine prihvaća odvajanje od roditelja. I meni su rekli (i čini mi se da to stoji) da je sad puno lakša adptacija nego da je još koju godinu stariji. Ne znam kako bih to objasnila, ali čini mi se da ga sad još nekako lakše mogu uvjeriti u nešto (da je u vrtiću super, da će se lijepo zabaviti i slično), nego kad je dijete veće i već ima formiranije stavove o onom što mu se sviđa i što mu se ne sviđa.

No, činjenica je da u rujnu puno više djece plače u jaslicama nego u vrtiću i da manjoj djeci ipak više treba fizički dodir (maženje, nošenje,...), potpuna posvećenost, da je teže uspostaviti komunikaciju jer ne govore i slično...

A što se tiče "najgoreg" vrtića, tu se ispričavam, iako nisam navela o kom je vrtiću riječ. Nespretno sam se izrazila.

ispravke prihvaćene

slažem se i ja s ovim kad kažeš da manjoj djeci više treba fizičkih dodira, da je komunikacija otežana i sl.
i naravno, da je kod svakog djeteta drugačije

no ne znam jesi li vidjela adaptaciju mlađe vrtićke grupe...znači kad je kompletna grupa novoupisane djece?
ako nisi, trebala bi to vidjeti... pa bi onda možda promijenila i mišljenje da je manje suza...a i da napomenem - kvota za mlađu vrtićku je 26 djece dok za mlađu jasličku 19... pa zamisli kako jedna teta stigne tješiti tih 26

[Nataša T.]

no ne znam jesi li vidjela adaptaciju mlađe vrtićke grupe...znači kad je kompletna grupa novoupisane djece?
ako nisi, trebala bi to vidjeti... pa bi onda možda promijenila i mišljenje da je manje suza...a i da napomenem - kvota za mlađu vrtićku je 26 djece dok za mlađu jasličku 19... pa zamisli kako jedna teta stigne tješiti tih 26

Ne znam kako je u mlađoj vrtičkoj. U našem vrtiću su sve grupe mješovite i ima po 24 djece u grupi, M. je najmlađi, pa do četvero djece koja će na jesen u školu. Kako većinu grupe (mislim oko dvije trećine) čine "stara" djeca, adaptacija nije prošla jako plačljivo, tu i tamo je plakalo jedno ili dvoje djece ili se malo rasplaču pred ručak kad su već dosta umorni.

Mislim da su zbog mješovitih grupa manje kvote.

Uglavnom, ja sam za sada prezadovoljna, iako sam se malo bojala jer je M. najmlađi i tete su mi na početku rekle da bi mu bilo bolje u starijoj jasličkoj. Ali, dosta se dobro snalazi i prilično je samostalan oko hranjenjenja, obavljanja nužde i slično, pa su sad i tete zadovoljne. Jedino se baš ne druži jako puno sa drugom djecom, no tete kažu da je to normalno za njegovu dob.

Isto tako, tete organiziraju dosta zanimljivih programa, izleta i slično, u kojima M. uglavnom ne može sudjelovati, ali to mi je OK prema ovoj strarijoj djeci... Rekle su tete - druge godine, za sada je najvažnije da prihvati vrtić. I tu se slažem, premali je za neke složenije projekte, za cjelodnevne izlete i slično. Bit će vremena!

[domy]

Mislim da emotivni doživljaj jaslica ovisi o samom karakteru djeteta.
Naravno da je svakom djetetu teško se razdvojiti od roditelja.
Isto tako mislim da je bitan pristu roditelja prema odlasku djeteta u jaslice. Treba misliti pozitivno i tako djetetu pričati o jaslicama/vrtiću tako mislim da će djetetu biti lakše.
Svako djete osijeti roditeljev strah, ako je nas strah kako čemo djete ostaviti u jaslicama nepoznatim tetama, kako je tek onda djetetu.
Što se tiče teta u jaslicama mislim da je to individualno da ovisi od tete do tete a ne od jaslica.
Ja srećom imam dobro iskustvo,tete su super i djeca ih vole.

[vertex]

dakle, iz prve ruke, čula sam da je kod jasličara riječ o pukom ispunjavanju fizičkih potreba (presvlačenje, hranjenje, uspavljivanje) i da su ta djeca često uplakana, jadna i usamljena. Ona također tvrdi kako su tete divne i krasne, ali da jednostavno ne mogu kvalitetno hendlati toliko djece i da djeca dosta pate za roditeljima.

Jednostavno nije tako. Naravno da nemaju pažnju kao kući i slažem se da ima djece koja zaista nisu za jaslice - tamo im nije dobro i ne mogu se naviknuti. Sigurno je adaptacija na jaslice teška za svu djecu, čak i kad ne traje dugo.
Ali činjenica je da su moja djeca svoje jasličke tete - voljela. A to se ne događa kroz puko zadovoljavanje fizičkih potreba. Dovodila sam ih i odvodila u razna doba dana (ponekad). Čula sam tete kako s njima hihoću dok ih presvlače. Čula i vidjela kako s njima razgovaraju dok ih hrane. Kako se maze s djecom. Kako nose malene. Čitaju priče. Gimnasticiraju. Plešu - to je u našim jaslicama glavni način relaksacije za svih. Uče brojalice, crtaju, igraju se s plastelinom...
Apsolutno sam vidjela i kako neko dijete plače samo, i nitko na njega naizgled ne obraća pažnju. Ali može netko i kod mene doći kući i vidjeti D. kako plače, a nitko (naizgled) ne obraća pažnju.
Tako da se ne bih složila da su te tete koje spominješ divne i krasne.

[stara]

Ja moram reci da ja imam jako dobra iskustva s jaslicama i vrticem,a imam dvoje djece. Nekada je bilo drukcije ,u nase vrijeme.Ali u danasnje vrijeme tete se jako bave s dijecom. Mislim da je na kraju krajeva i tetama u interesu da je u grupi zdrava atmosfera, a ne samo deracina i plac.Angaziraju se i defektolozi i pedagozi i uopce je komunikacija izmedju teta i roditelja vrlo dobra.

[Deaedi]

Moja poznanica radi u jednom jako hvaljenom zagrebačkom vrtiću (ne želim tu javno pisati kojem, ali na forumu su ga mnoge cure jako hvalile) i iz njezinih usta, dakle, iz prve ruke, čula sam da je kod jasličara riječ o pukom ispunjavanju fizičkih potreba (presvlačenje, hranjenje, uspavljivanje) i da su ta djeca često uplakana, jadna i usamljena. Ona također tvrdi kako su tete divne i krasne, ali da jednostavno ne mogu kvalitetno hendlati toliko djece i da djeca dosta pate za roditeljima.

I ja sam čula što si ti čula i to iz prve ruke.

I mi smo planirali dati h u vrtic od ove godine (inace je cuva svekrva). No, predomislili smo se. Izmedju ostalog, razgovarali smo s dvije tete (s objema smo u nekom daljem kumstvu) iz vrtica. Obje su nam rekle u dlaku isto sto navodi Luna.

[Luna Rocco]

Tako da se ne bih složila da su te tete koje spominješ divne i krasne.

Gle, osobno ih ne poznam, samo sam parafrazirala što mi je ta poznanica rekla. No, činjenica jest da se radi o hvaljenom vrtiću, pa sam se zapitala kako li je tek u nehvaljenima...

[ms. ivy]

jasličarcima je od bilo kakvog društva važniji kontakt jedan na jedan i osoba koja će većinu vremena biti posvećena njima. poželjno član obitelji.

jasno je kao dan da to tete u jaslicama, ma koliko divne bile, u postojećim uvjetima ne mogu ostvariti.

ako pitate vrtićke tete, reći će vam da bi voljele raditi s 4-5 djece po teti kako bi imale vremena za svako dijete pojedinačno.

jaslice su nužno zlo i služe roditeljima a ne djeci.

vrtić (nakon cca treće godine) je nužno zlo ako traje 5x8 sati tjedno. djeca bi iskoristila sve prednosti vrtića (a jasno da ih ima, itekako) i sa znatno kraćim boravkom.

[vertex]

jasličarcima je od bilo kakvog društva važniji kontakt jedan na jedan i osoba koja će većinu vremena biti posvećena njima. poželjno član obitelji.

jaslice su nužno zlo i služe roditeljima a ne djeci.

vrtić (nakon cca treće godine) je nužno zlo ako traje 5x8 sati tjedno. djeca bi iskoristila sve prednosti vrtića (a jasno da ih ima, itekako) i sa znatno kraćim boravkom.

Ja ne vjerujem da su djeca od jedne do tri godine ikad u povijesti čovječanstva imala osobe koja je većinu dana bila posvećena jedan na jedan kontaktu s njima.
Mislim da djeca imaju veliku sposobnost da prihvate pravila svijeta u kojem žive, a na roditeljima je da paze da to ne bude na štetu djece. Smatram da dijete može odraditi i jaslički i vrtički 5*8 staž, a da to ne bude na njegovu štetu. Život se ne mjeri samo u satima, iako sati nisu nevažni.
Naravno, ne pada mi na pamet tvrditi da su u jaslice išli radi socijalizacije. Išli su jer smo mi, roditelji, djelomično prihvatili i djelomično odredili da je takva naša realnost. A oni su divna, snažna i voljena mala bića koja su u stanju nositi se sa životom.

[ms. ivy]

ma ne mislim da u dvogodišnjaka treba netko buljiti cijeli dan, ali nema te tete koja može utješiti, pomaziti, poljubiti prije spavanja, pročitati slikovnicu, pokazati kako se nečime igra, oduševiti se naučenim, omogućiti djetetu da sudjeluje u "odraslim" aktivnostima x 15, plus presvlačenje, hranjenje i ostala logistika.

ne bih se složila da tu nema emocionalne štete. ne znači da je nenadoknadiva, nepopravljiva i da će hendikepirati dijete za cijeli život, ali je prisutna.

[vertex]

Slušaj, lagala bih kad bih rekla da nisam o takvim stvarima i sama razmišljala.
Međutim - uvjerila sam se da naše tete zaista rade sve ove stveri koje si nabrojila. Naravno, količina pažnje koju dobije pojedino dijete nije ni blizu količini pažnje koju bi dobilo doma. Ali ni moj D. nije nikad dobio istu količinu pažnje kao A. Međutim, ne vjerujem da je time oštećen. On se jednostavno rodio u drugačiju obitelj od one koju je imao A.
Emocionalna šteta...po meni, ako je nadoknadiva, a mislim da jest, onda se to zove život, nesavršen kakav već jest.

[ljiljan@]

Svaka opcija čuvanja djeteta ima nedostatke. Osim kad čuva mama, ali je to najčešće nakon godine dana djeteta neizvedivo.
Unajmiti tetu čuvalicu? Nemam prostor za nju i dijete jer imam i dva srednjoškolca.
Dati dijete na čuvanje u nečiji stan privatno? Ne poznajem nikoga kome bih dovoljno vjerovala. Ne bih bila mirna na radnom mjestu.
Baka servis? Svekije nemam, a moji više nisu u godinama kad bi se mogli prihvatiti tako odgovorna posla. Uostalom, blizance mi je čuvala mama, pa iz tog razdoblja imam i loših iskustava. Previše se zbližila na taj način s mojom obitelji, toliko da se neprimjetno počela u sve miješati. Ponekad nam najteže može pasti ono što je na prvi pogled najjednostavnije.
Ivan će ići u jaslice. Pokušavam pripremiti na to sebe i gledati s vedrinom na cijelu situaciju. To je jedini način da i on na isti način prihvati neminovno.