-
GERB ili refluks želuca
Nakon cijele zime provedene na antibioticima, konstantnih laringitisa, upala grla, bronhitisa, povraćanja, temperatura .... konačno su Lea poslali kod ORL-ca. Sa njegove strane je sve u redu pa su nas poslali na alergološki. Završili u Klaićevoj gdje su otkrili da, hvala Bogu, nije alergičan na ništa, ali je doktorica htjela napraviti 24-satnu pH-metriju. pH-metrija je pokazala da Leo ima patološki refluks želuca. Dobili smo Gaviscon sirup koji moramo piti 5x dnevno minimalno 3 mjeseca. 3x pije u jaslicama i 2x doma. Moramo paziti šta jede, koliko jede, ne smije jesti slatkiše, piti gazirano i sl. E sada, ono što mene zanima je da li se nakon popijene kure ljekova refluks izlijeći? Ima li netko iskustva sa tim? Inače, Leo ima 2 godine.
-
To nije klasičan lijek koji liječi već "zgušnjava" hranu u želucu te time umanjuje mogućnost refluksa i svih popratnih simptoma (boli, žgaravice, laringitisa, rinitisa, kašlja,...).
-
daj malo napisi kako je izgledala ta ph metrija? jel ste trebali ostat u bolnici, jel bolno , kako to rade , kak je mali pdonio? nas su isto na to poslali , neka dr iz klaiceve al sam ja odlucila da zasada ne idemo.. kakve simptome je imao ? zasto je na to posumnjano ?
-
Sam pregled nije ništa strašno, samo ružno izgleda. Leo ima česte laringitise i često povraća. Navodno je laringitis jedan od simptoma GERBA. Dr. Jureković u Klaićevoj je rekla da bi za svaki slučaj napravila pH-metriju i ja sam pristala. Htjela sam da konačno nađemo uzrok svemu tome. Sama pH metrija traje 24 sata i dijete mora biti u bolnici. Došli smo ujutro u 8. Stavili su mu sondu u nos (ništa strašno, izgleda kao tanka žičica) koju je na početku htio izvaditi, ali se nakon pola sata navikao. Čak i po noći kada je ostao sam nije skidao sondicu. Nije bio vezan, samo smo mu čarapice stavili na rukice da slučajno ne išćupa sondu. Napravili su mu RTG pluća da vide da li je sonda dobro smještena i u 10 su sondu priključili na aparatić (bio mu je zavezan oko struka, tako da nije bio vezan uz krevet). Ja sam bila sa njim od 8 ujutro, a do 21,00 sat sam morala izaći. Leo je zaspao u pola 9, tako da nije niti vidio da me nema. Drugi dan sam došla u 8. U 10 su skinuli aparatić, očitali rezultate i u 11 smo već bili na putu za doma. I to je to. Sve u svemu ništa prestrašno, ali smo se tjedan dana psihički pripremali na to.
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma