Homere znam da ti nije lako ali pokušavaj i dalje.Nisam bila u istoj situaciji ali se jesam nalazila u sličnoj. Tisuću puta sam pokušavala razgovarati sa mm-om o ovome što prolazimo. Par puta sam mu znala reći da njemu uopće nije stalo do svega ovoga i da ja sama prolazim kroz neuspjehe. Bilo mi je teško ali nekako sam uvijek u dnu srca znala da to nije tak,da ni njemu nije svejedno. kao što si rekao razgovor je jako bitan. Dugo godina je trebalo da se MM otvori i da kaže kako se i on osjeća, kako je krio svoje osjećaje od mene da meni bude lakše, a ne zna koliko sam u tim trenucima želila da plačemo zajedno i sl. Hvala Bogu uspjeli smo razgovarati o svemu i riješiti sve. Shvatili smo da je lijepo imati dijete ali i da nam se život ne treba svesti samo na pokušaje. Sada je sve puno drugaćije, idemo, pokušavamo stalno, zajedno prolazimo kroz sve ovo i znam jedno i ako nikada ne budemo imali dijete imam MM-a koji me voli a i ja njega a mislim da je to najvažnije.
Iskreno se nadam da ćete i vi prevazići sve to i da će tvoja homerka shvatiti koga ima kraj sebe. Sretno!!!
Uz tebe smo