potpisujem u potpunosti!Pcelica Mara prvotno napisa
Čestitam!!! :D
I zaista, hvala sv. Anti za sve nas
Homerka ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~za sutrašnji UVZ
 |
|||
|
|
|||
potpisujem u potpunosti!Čestitam!!! :D
I zaista, hvala sv. Anti za sve nas
Homerka ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~za sutrašnji UVZ
26.12.2007,
jedan dan nakon Božića, u godini u kojoj se je nakupilo dva spontana pobačaja, brdo inekcija, punkcija, aspiracija, prirodnih ciklusa, krvarenja s razlogom i bez razloga, malo povremenog veselja, puno plača i tuge, nakon 10 i pol godina veze, 4 i pol godine braka, podrške u svakakvim situacijama, nakon učestalih priglupih svađa bez pravog razloga
Homerka je svom Homeru konačno rekla:
Ne volim te.
Ostaje mi samo da se nadam da je to zbog nekakvih zaostalih hormonskih poremečaja i da če mi ženica nakon par mjeseci biti kao prije.
Jel to moguće?
Jako mi je žao, Homere
Ajoj.
Sve je moguće Homere.
Brzo idite kod nekog stručnog po savjet.
U postupcima se zna nakupiti brdo toga, pomiješaju se razni osjećaju s neprerađenim traumama, prešućenim tugama, različitim očekivanjima od života i od veze...
I zato vam je stvarno potrean netko stručan da vam pomogne.
Samo nadati se, a ne poduzimati ništa neće riješiti problem.
Postupak/ci služi samo kao okidač i u biti cijela ta situacija je prava kušnja za brak i vezu.
p.s. nije mi jedino jasno što se na kraju dogodilo s ovom trudnoćom iz naslova :? :?
homere, ti sam znaš najbolje jesu li to homeričin hormoni, nezadovoljstvo, tuga, razočaranje ili nešto treće...
ne odustaj od ženice, pokaži joj koliko ti je stalo do nje i do braka.
možda njeno ne volim te govori nešto potpuno drugo, možda ti govori: gle, tu sam, bori se za mene, pokaži da me voliš
kako bilo~~~~~~~da homer i homerka nađu put do sreće!
x
potpisujemx
Kad dođu poteškoće, lako se pogubiti.
Borba i neuspjesi oko MPO su posebno osjetljivi. Naša intima to prestaje biti. Mislimo da bi obostrana želja za djetetom i ljubav trebali biti dovoljni.
Često ni sami nismo svjesni koliko je teško. I fizički, al pogotovo psihički. Pa kad još krenu razne misli, kombinacije..
Vama je zaredalo puno postupaka, neuspjeha..
Da li je moguće da se tvoja žena i vi kao par oporavite? Naravno! Samo.. oboje morate to željeti. I poduzeti konkretne korake.
Kratkoročni planovi za budućnost, odmor, savjet stručnjaka.
Ovo bi moje "ne volim te" u dovoljno očajnoj fazi značilo.
Homere kao što si i sam napisao u prošloj godini bilo je i injekcija, i punkcija, i spontanog i puno tuge... i nekada se teško boriti sa svime time pa čovjek traži izlaz i to najčešće na krivi način.
Vjerojatno je upravo ta tužna rečenica proizašla iz svega toga.
Vjerujem da će kroz par mjeseci biti ne kao prije nego bolje. Pokušajte razgovarati, nedaj da šuti..., nemojte razgovarati u krevetu ili na vama dragom mjestu (jer to su mjesta za lijepe stvari) i recite sve, baš sve.
Vjerujem da se da sve dovesti u prekrasan zagrljaj.
Držite se! Oboje jer nikome u tom trenutku nije lako.
Homere nadam se da ćete naći adekvatnu pomoć i da ćete uspjeti riješiti Vaše probleme.
Potpisujem. Žene nisu doslovna bića, to možda znači i poziv upomoć i ne mogu više i razne stvari, tipa razgovarajmo, ajmo nešto smislit, je li znaš ti koliko je meni teško, smisli nešto da se izvučemo iz ovoga i sto stvari. Ja sam svašta u stanju isto izgovorit, npr., za razliku od MM-a koji bi isto možda reagirao kao ti u stilu da bi to prihvatio kao istinu i ne bi propitkivao. Vrijeme je definitivno za pauzu od pokušaja zatrudnjivanja kao prva vatrogasna mjera, a ostalo - razgovor, borba itd. Znači, probaj biti sada ti proaktivan, ma koliko ti teško bilo, nemoj čekat samo pasivno da se njoj "hormoni" promijene. Da ilustriram - mislim da 99% žena kad kaže "ma, nema veze" u biti misli "kako si mogao, vidjet ćeš ti, zapamtit ću ti ovo, ti u biti mene onda ne voliš, ne znaš koliko mi je stalo itd.". Tj. iza jedne izjave može ići sasvim drugo šire značenje i podtekst. To je ona standardna muško-ženska razlika da je jedan spol, ajmo to nazvat, doslovniji od drugog. Ja mome verbaliziram, i višekratno, i napišem mail poruku s buletima, pa se opet koji put "tražimo i hvatamo" i razgovaramo i djelujemo i tako stalno iznova svaki dan. Sretno
Ovo bi moje "ne volim te" u dovoljno očajnoj fazi značilo.
Homere,
jako mi je žao i mislim da je će biti potrebno puno truda s obje strane da pokušate vratiti stvari na početak, vjerojatno ni TŽ nije bilo lako izgovoriti te riječi i moguće da je to, kao što su cure rekle, poziv u pomoć... Nije lako ni kada ti sve ide po špagi, a kamoli ne u poteškoćama, neki puta i sama imam osjećaj da je potrebno dvostruko...
Ali, ništa nije nemoguće...ako se hoće, uz puno iskrenog razgovora, možda i stručnu pomoć.
Sretno!
Homere, na linku ispod je jedna vrlo korisna knjiga pa ju probaj nabaviti i malo proučiti-mogla bi ti biti od velike pomoći.
http://www.alinea.hr/9531800944.htm
Beta je bila super.
Duplanje super.
Gestatacijska vrećica se pojavila.
Samo onaj tko je to prošao može znati koliko smo bili sretni.
Gestatacijska vrećica je ostala prazna i počeo je pakao. Za nju doslovno i fizički pakao s obzirom na čišćenje, ponovljeno čišćenje i ostalu bol.
Bio sam s njom i uz nju koliko sam mogao, mislio sam da je to dovoljno.
Sad smo tu gdje jesmo.
Tek sad shvaćam da se u stvari nismo posvađali nego da me više ne voli.
Stručnu pomoć ne želi a i ja neznam što to u stvari znači i kamo da idem.
Volim je i ne želim je izgubiti.
Na ovom forumu se samo piše o odbrojavanjima, pokušajima, idejama i sličnim stvarima. Ovo je druga strana priče, i na žalost siguran sam da nije jedina.
Meni se u ovih par dana život doslovno raspao i ne znam kaj da radim i za koga da živim.
Da nismo išli na postupke, vjerojatno i dalje ne bi imali djece, ali bi plakali i bili zajedno.
Ovako sam izgubio prekrasnu ženu i nitko mi je neće vratiti.
mozda ona nema snage ni za sta osim za svoju bol?
pokusavam razumjeti, jako mi je zao. ja bih predlozila homeopatiju, kao alternativu psiholoskom savjetovanju.
Pokusaj razgovarati s njom, mozda je potrebno da ju samo slusas... Drzim fige da kroz razgovor otkrije da te voli kao prije, mozda jos i vise.
Ono što su meni donjeli postupci, trudnoće, višestruki gubitak trudnoća je svojevrsno "otupljivanje". Bila sam u raznim zombi-fazama.
Možda te sada ne voli. Ni ne mrzi. Ni ikog/išta drugo. Možda je samo prazna.
Probaj razgovarati s njom, reći joj ovo što i nama... više puta i na razne načine, dok ne čuje sve što se krije iza tih riječi.
Imati dijete ne bi smio biti jedini smisao života. Može biti lijepo i bez njih.
Kad ti se godinama život vrti oko plusića na testovima, iščekivanja, ciljanih odnosa, postupaka.. izgubiš se. Kao osoba, kao žena, kao par. Nađite nešto što vas veseli - svakog ponaosob. I nešto u čemu možete zajedno sudjelovati.
Uzmite odmak, pa onda sažmite.
Ako je stvarno voliš i želiš joj pomoći, to je već dobar početak.
Što ne znači nužno da odustanete od toga da postanete roditelji. Uostalom, rađanje nije jedini način.
Ako ne zeli slusati ili ne cuje ono sto pricas - napisi joj sve sto zelis reci.
Ponudi joj malo slobodnog prostora, mozda bas tad uvidi koliko joj falis (provodi TI malo vise vremena van kuce, nemoj je zivkati na tel.). Pokazi joj kako bi izgledao samacki zivot.
A ako ipak razgovarate otvoreno, reci joj da je razumijes, da ne znas kako joj je, ali da si tu ako zeli ispricati jer je zelis razumjeti. ne dopusti nabrajanje pogresaka od Kulina bana, iznesi sve sto mislis da je pozitivno u vasoj vezi...
ono najvaznije - udahni duboko, pricaj s najblizim ljudima i cekaj da prodje. jer ovo je faza koja ce prije ili kasnije proci - ljubavi ne nestaje samo tako.
Kada vidim ove napisane riječi pune ljubavi, sve ima smisla poduzeti da ona ne ode zauvijek i da ti se vrati.
Jer ako tako osjećaš, samo joj to trebaš prenijeti i sigurno će osjetiti tvoju ljubav. Nije važno je li to razgovor, pismo koje ćeš joj poslati - već ćeš najbolje znati što treba. Samo nemoj da te tvoje misli ostaju neizrečene, prevrijedno su da se ne bi čule.
Tvoj topli zagrljaj i iskrene riječi mogu napraviti čudo i kod nje probuditi osjećaje koji su možda zbog tuge i boli potisnuti. Zbog tužnih trenutaka koji su vam se dogodili, pravi osjećaji mogu biti potisnuti i skriveni. Možda joj treba samo neko vrijeme da se odmori, bude sama sa sobom i svojim mislima, i onda ponovno počne živjeti.
Kao što si i sam rekao, bez obzira na sve postupke, čekanje plusića, i željeno dijete važno je da dvoje ljudi koji se iskreno vole budu i ostanu sretni zajedno.
Držim ti fige i nadam se da ćete ponovno naći svoju (zagubljenu) sreću.
Isprika na dva posta - nisam to svojevoljno napravila.
Zblesio se komp., pa je to rezultat. Reklo bi se ispričavamo se radi tehničke pogreške.
Pippi je to krasno rekla, a i tvoj post je pun ljubavi, Homere. Nadam se da ćeš joj to uspjeti prenijeti.
Neplodnost, a posebno njeno liječenje je objektivno užasno frustirajuće tj. taj stalan "ples" na rubu nade, beskrajni postupci, beskrajne folikulometrije (kod mene je to bilo posebno frustrirajuće na ciklus od preko 35 dana), sve to pojede totalno dnevnu logistiku i neki miran ritam koji je potreban da bi dvoje komuniciralo, a pogotovo pojede to ženi - ajmo UZV-ovi, ajmo ovo, ajmo ono, stalno se kao nešto zbiva i to tako godinama, pa ništa ne znaš, pa posao pa ovo pa ono. Meni se činilo koji puta da su mi autonomiju uzeli ljudi u bijelom i sve ovisi o „božanstvenoj“ objavi – moći ćete u postupak, idemo u ovo ili u ono. Ono – dok se dr. ne izjasni ni mrdnut lijevo ni desno. "Spasila sam se" kad sam obrnula samu sebe i uzela im nazad tu autonomiju i rekla - svejedno mi je koji će me primit, idemo, napravila tender - ko je u ZG-u ili u Slo kad meni paše, ajmo, izvrtila 3 klinike - ko me može primit tad i tad, taj mi radi postupak, svejedno mi je bilo - ovaj, onaj, bitno da mi je dostupan kad meni paše. Odmah mi je od tog svega bilo malčice bolje, jer grozno mi je bilo bit taj "trpni" element i samo čekat kad će se šta dogodit, ovako kad sam ja to "drajvala", nema veze, bar je proaktivno, idemo nešto "zavrtit" i to je to. Naravno, i sve to prema dr-ovima nekako diplomatski i pristojno izvest, ali može se, pa oni razumiju koliko je to sve skupa frustrirajuće. Mi smo bitno manje prošli nego vi, a opet je bilo na trenutke teško. Lakše bi nam bilo kako smo pronalazili "nove projekte" di smo se kao par baviti nečim drugim i skrenuli misli od zatrudnjivanja - putovanja, uređenje stana, koncentracija na posvojenje, druženje s prijateljima, čitanje, šetnje... Jedna fundamentalna razlika između nas dvoje je bila ta što se meni činilo da se mogu "pomiriti" i s mogućnošću da ne dobijemo djecu, a MM-u nije, a mene je to isto na neki način bolilo, jer sam ja to osjećala tako nekako kao da on "uvjetuje" svoju ljubav tim pokušajima. Vjerojatno je to isto bio njegov nastup jer je htio da pokušamo sve, sve - i granice su nam bile različite jer u MPO-u, stjecajem objektivnih okolnosti, žena je ta na koju je liječenje koncentrirano pa dok se meni život urušavao (kako sam ja to percipirala), njego dnevni raspored tenisa i posla, jedenja i spavanja ostajao je neporemećen - meni bi svakodnevni odlasci na VV pa ti trilijuni UZV-ova totalno isporemetili sve - buđenje u 6, ne stignem onda na poslu jest, pa odrađivanje zaostataka navečer, pa navečer opet samo peglanje robe za sutradan i opet na UZV i tako dalje i tako dalje, ko na nekom ludom ringišpilu, ko u onom filmu "Beskrajni dan" ili kao u filmu „Konje ubijaju, zar ne“ (o parovima koji plešu na plesnim natjecanjima do kraja snaga i onda mislim glavna junakinja traži od glavnog junaka da je ubije jer ona ne može više), a još neš' ti drame - samo se radilo o UZV-ovima, pa na poslu - kad ću u postupak - nikad se ništa ne zna, kad će me primit, oće-neće, oću ovulirat-neću i tako bez kraja i konca, pa onda sve posložim mukotrpno – i uskladim našu želju za putovanjima i postupak i ovo i ono, onda nešto uleti deseto – loši brisevi, doktor na seminaru itd. Na kraju bi me to ostavljalo skroz praznom, mislim, bilo mi je na tren kao svjedno, samo da ta luda vrtnja završi, briga me za njega, za mogućnost dobivanja djece, dostaa. Mislim, meni se činilo da ulažem takve grozne napore kao da planiram ne znam što… valjda koordiniram osvajanje druge galaksije u ime Zemljana, a objektivno ili možda iz njegove perspektive – a u čemu je problem? Par telefonskih poziva itd.? Meni je bilo lakše kad sam dio logistike i tog „rovokopačkog“ rada kojeg ihoho ima (a sve kao neprimjetno) prebacila na njega (interfejsing s doktorima na VV-u i u Mariboru, uputnice, novci, nabavka lijekova, davanje lijekova) i kad sam apsolutno sve podredila tome da zadržimo naš životni stil, da možemo otić' na vikend ili radit MPO kvazi usput (to je značilo promjena klinike, prihvaćanje toga da toliko malo možemo svi skupa kontrolirati i onako – u ruke Božje stav, šta bude – biće – plaćanje privatno operacija i liječenja di se doktori mogu komitat na termin - tad i tad ću bit u postupku, tad i tad će me operirat, a ne beskrajna centrifuga, dođi danas, sutra, prekosutra, pa se javi tad, ne tad itd.). Na taj način mi se činilo da je to nekako fer raspodijeljeno i da sam sebi olakšala. Iako, nikad neću skroz znati kako se u svemu tome on osjećao i kako se i danas osjeća - znam da smo razgovarali o jednoj situaciji koja, s obzirom da iako puno o MPO-u znamo i koliko je to dijelom stvar sreće i bez objašnjenja, uopće ne bi trebala biti emotivno percipirana, ali ipak je. To je bilo kad nam se moje dobre i brojne jajne stanice i njegov rel. OK spermiogram nisu sami od sebe oplodili i morali su radit rescue ICSI. Nismo to ništa specijalno komentirali, nego mi je poslije ostalo ono pitanje, ajmo reći "krivnje", koje je često ispod svih tih osjećaja - ja sam, naravno, jednoznačno to percipirala da sam "kriva" ja, tj. moja Jeremija narav, biće nešto imunologija, antitijela itd., a on je to jednoznačno opisao "moji nisu mogli oplodit". Tako da ima tu puno stvari koje se moraju prožvakati, porazgovarati, ne mogu ni zamisliti kako je teško i tebi i TŽ i mogu vam samo sreću zaželiti.
BTW, one knjige koju je preporučila rvukovi2 (ja odmah išla čitati što je to jer su mi vrijedni njeni savjeti) više navodno nema jer je rasprodana, nego su nam iz te firme preporučili nešto drugo iste autorice - knjigu "Kako se pomiriti" - cijena 100 kn.
Sve najbolje vam želim, naravno da niste jedini par koji je u poteškoćama koje je ili potaknuo ili trigerirao MPO, premda se možda toliko o tome ne piše.
Ja bih joj dala malo vremena i pružila ruku pomirenja. Unatoč svim dobrim željama, ona ipak mora odlučiti sama. Tebi dragi Homere želim puno energije, dobro rame za plakanje i neka ti pomogne dobri Sv Ante.
najteže je s ljudima podijeliti ono što te zaista tišti jer takve stvari, htjeli mi to priznati ili ne, ipak radije potiskujemo do trenutka kad se balon problema ne raspukne.
ja uporno i stalno, kad god imam priliku ističem da je neplodnost baš kompleksan problem, i jako se tiče partnerskih odnosa.
mi na portalu imamo jedan zgodan tekstić o tome pa si ga malo pročitaj.
a onda da podijelimsvoje iskustvo s brakom i neplodnosti.
ja i muž smo zajedno 14 punih godina, a od toga 7 godina u braku.
moglo bi se reći jelte da se prilično dobro poznajemo.
i moram priznati da nam je upravo to, što se jako dobro poznajemo, i što imamo jedan zdrav partnerski odnos, iskren, otvoren za kojekakva iskustva i razgovore, spasilo vezu od propasti nakon svih uspona i padova u postupcima.
prošli smo zaista sito i rešeto zatrudnjivanja skupa.
najprije od vanmaterične dok sam još bila na studiju, kad još o trudnoći ni mislili nismo pa do mojih operacija, gubtika blizanaca.
ono na čemu sam svom suprugu beskrajno zahvalna je njegovo strpljenje, podrška i sigurnost koju mi je pružio.
znala sam da što god da se dogodi, da je uvijek tu za mene, za nas.
moram reći da mi je najbolnije iskustvo bilo nakon što sam preživjela traumu vanmaterične, prolaziti traumu gubitka blizanaca.
ima ovjde još forumašica koje su imale kasni spontani, zbog kojeg moraš proći iskustvo poroda mrtvog djeteta (u mom slučaju djece).
to je nešto užasno i prestrašno.
malo je reći da se osjećaš prazno.
osjećaš se kao da ti netko para dušu, a ti ništa ne možeš.
kao da propadaš u najgoroj noćnoj mori i ne postoji ništa što bi te moglo zaustaviti od propadanja.
u tom trenutku, kad mi se događala upravo ta noćna mora, koja se događala i mom suprugu, ali na nekom ipak drugom nivou, zahvalna sam mu što me pogurao da ne poludim od bola.
i kad mi je otkriven tumor...zamoila sam ga za malo slobode-to nije bilo njišta previše-jednostavno sam nakon posla ostajala malo duže u beskrajnim razgovorima s curama o sebi, trebalo mi je da si posložim kockice u glavi.
neke stvari žene moraju riješiti sa ženama, tu niti jedan muškarac ne može pomoći-javlja se ono iskonsko plemensko žensko u tebi koje može razumjeti samo žena.
li, naravno da puno ovisi i o tvojoj supruzi i o njezinom načinu suočavanja sa stresom i teškoćama.
Homerka sigurno čita forum pa joj predlažem da si pročita najnovije izdanje knjige -Žensko tijelo, ženska mudrost.
cure su već sve rekle, a ja samo dodajem da mi je jako žao, zaista sam se rasplakala kad sam pročitala tvoja dva posta, a i još na neke...nadam se da ćete prevaliti ovu buru i ostati zajedno
potpis icure su već sve rekle, a ja samo dodajem da mi je jako žao, zaista sam se rasplakala kad sam pročitala tvoja dva posta, a i još na neke...nadam se da ćete prevaliti ovu buru i ostati zajedno
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Baš ovh dana sam razmišljala o ovakvom situacijama i došla do zaključka kako se mi svi pretvorimo u robote za stvaranje djece i samo idemo put toga,a zaboravimo ono najbitnije da smo mi svi stupili u brak a nismo morali tj nismo bile trudne pa prisiljene, već smo se vjenčali iz ljubavi i to zaboravimo. Nakon svih teških situacija koje prođemo nakon pustih pokušaja i tuge i razoćarenja trebamo se sjetiti tko nam ostaje nakon toga da nas tješi, a to je uvijek muž ili žena.Za neke stvari treba vremena jer fizički čovjek brzo se oporavi ali psuhički uvijek traje i traje,zato kada joj se plače Homer plači s njom a ako joj se šuti šuti i ti u svako slučaju daj joj do znajna da si tu kraj nje.
bebomanka
Pippi i sve ostale cure su ti ispisale predivne rijeci na vec i tvoje divne recenice koje dolaze iz bolnoga srca..
100% si u pravu! A i homerku na neki nacin shvacam..
Zeljela sam ti samo reci da sigurno niste jedini..i da se prvenstveno meni i MM stalno ponavljaju slicne situacije a jedino, sto jos izmedju ostalog sto su cure napisale, moze biti razlog njezinom "ne volim te vise", jeste mozda bas njezina nesebicna ljubav prema tebi kojom te mozda hoce spasiti od daljnih svojih bojazni od neuspjeha......znam samo da se cesto uhvatim sa mislima(koje sam bila jednom i izgovorila) da ne zelim da je MM kaznjen zbog mene sto ne mogu roditi nase dijete.........i ponekad razmisljam da bih ucinila sve da on vise ne pati jer mene njegova patnja jos vise pogadja nego moja.......pa volim ga!
Eto......nadam se samo da cete prebroditi vrlo dobro znanu krizu koja nimalo nije laka niti tebi niti njoj................
Drzim vam fige i molim Sv.Antu da vam pomogne...
bebomanka
...i jednostavno ne mogu vjerovati, da nakon svega sto ste zajedno prosli i sto si bio stalno uz nju i davao joj podrsku...da ona tebe moze jednostavno prestati voljeti..
Dragi Homere samo nemoj odustati od nje. Zajedno probajte polako naprijed dan po dan. I meni je često došlo da od svega odustanem i ne znam ni sama od kuda mojem mužu toliko snage da uz svoje slomljeno srce tješi još i mene. I ja sam u ljutnji, u očaju i bijesu zbog svega svašta rekla upravo njemu jer nikog drugog nije bilo osim njega. Nekad je tuga jednostavno prevelika i samo želiš da prestane i tražiš način kako da je se riješiš.
Nadam se da će na kraju biti sve u redu i samo budi jak i ne gubi nadu.
Homere
Tako tuzno..a tako poznato..
Kao i dosta cura ovdje i meni je u par trenutaka bilo "svega dosta"..nisam bila sposobna za nista, sve mi je smetalo i islo na zivce pa i muz.
Doduse nisam prosla ni dio toga kao vi..ali i s ovo malo iskustva (dva neuspjela AIH) vec razumijem jel smo i sami vec prosli dio pakla.
Rezultat kod mene /nas je da se hormoni ili sta vec smire..situacija se vrati u normalu..ponovo nakon nekog vremena vidim boje i ljepotu oko sebe. Istina da svaki put malo odumrem..otupim..i mijenjam se..to definitivno vise nisam ista ja kao kad smo se vjencali.
Ali prilagodbom i velikim razumjevanjam idemo dalje...
Nadam se da ce tako biti i kod vas.
Dragi Homere, razumijem kako ti je. Znam i kako je njoj. Iz svojih iskustava. No ti ćeš najbolje znati misli li ona to stvarno ili je to tek izgovor za vaše neuspjehe. Kao što je to bio moj izgovor. I kada sam to rekla svom životnom suputniku, željela sam zapravo njemu pružiti šansu da ide dalje i ostvari svoje snove. Bez mene, jer ja tu ne mogu pomoći. No on je znao - znao je da to što govorim nije istina. Niti ga je uvjerilo moje razuvjeravanje da je u krivu, niti moje ozbiljno lice niti hladne oči iza čega je zapravo bila sakrivena sva moja tugu radi neuspjeha.
Sada se sve položilo drugačije. Dakle, svjesni smo da do djeteta možda i neće doći. Al mi ćemo tek sada ozakoniti našu vezu, upravo kupujemo stan i planiramo naveliko naš budući život. Bitna je ljubav, ona pobjeđuje i bol i prazninu koju i žena i muškarac, neispunjenih snova (kao ja, kao možda tvoja žena) osjeća i nosi sa zebnjom u srcu i mislima. Dakle, hoću reći, nedolazak djeteta ne može umanjiti našu ljubav, niti je naša ljubav postojeća i/ili održiva samo zbog planiranog djeteta.
Razgovaraj sa svojom životnom družicom. Dokaži joj ljubav koju gajiš prema njoj. Pokaži joj da tvoja ljubav nije zavisna od možebitnog rođenja ili nerođenja zajedničkog anđela. I ako doista tako misliš - vaša će ljubav pobijediti.
Ja sam živi primjer toga. Sada sam sretna i neopterećena nekim budućim neuspjehom. Usprkos našoj svjesnosti da će nam biti teško ako ne dobijemo naše, toliko željeno dijete, mislim da smo tek sad dokazali jedno drugome svoju ljubav. Pomireni sa sudbinom, smireni. Ne želim reći da smo odustali i digli ruke od svega, dapače, nego smo na glas oboje izgovorili da smo svjesni svega i da to ne može utjecati na obostrane osjećaje. Ostati zajedno, usprkos svemu, to je ljubav. Bijeg nije rješenje. Nas dvoje radujemo se novom stanu, odvajanju od obitelji i veselimo se kao mala djeca.
Homere,
(Drage moje rode, sada ste možda napokon pročitale ono što se dešavalo kod mene posljednjih mjesec dana, a o čemu do sada nisam pisala.)
homere & homerice - zelim vam da prebrodite krizu! Drzite se!
cure
-potpisujem i šaljem vibrice:~~~~~~~~~~~homere & homerice - zelim vam da prebrodite krizu! Drzite se!
cure
Sretno, sretno, sretno!!!
Homere i Homerice, da ljubav pobijedi, kao kod MonaLise!!!
Homere,želim ti da što prije nađete ponovo zajedničku rijeć,i da plamen ljubavi ponovo bukne ,jer vjerujem da žeravice ima jako puno
MonaLisa mislim da svi imamo minus fazu u ovoj svojoj borbi za bebu
ja se iskreno nadam da cete to rjesiti
ljepo je rekla Rvukovi, neplodnost je kompleksan problem
na zalost znam to iz prve ruke...
Homere javi nam se malo...nadam se da imaš dobre vijesti
:/ A kaj da napišem?...
U totalnom sam bedu već danima.
Hvala svima na lijepim riječima.
Valda treba proći još vremena da mi se srce pokrpa.
homere
žao mi je
Homere, ima li promjena?
~~~~~~~~~~~~~ za najbolje riješenje za tebe:/ A kaj da napišem?...
U totalnom sam bedu već danima.
Hvala svima na lijepim riječima.
Valda treba proći još vremena da mi se srce pokrpa.
Prošlo je 18 dana od nesretnog dana 27.12.2007 i onog NE VOLIM TE.
:/
Obostrano se ( nadam se ) trudimo da sve bude kao prije ali čini mi se da osmijesi više nisu iskreni. Ja sam sretan sa svakom dodatnom minutom, a njoj je možda svaka dodatna minuta muka.
Kako bi samo htio da mi sto puta kaže da joj je žao i da nezna kaj joj je bilo i da joj oprostim, ali toga nema.
Ja se osječam kao da me pritišće tona tereta u svakom trenutku, kao da me žena vara u svakom trenutku, kao da će mi se srce raspuknuti u svakom trenutku - doslovno tako. Gledam sretne parove i pitam se kome sam ja kaj kriv.
Ne ide mi se nikud iz kuće i ne ispušta mi ju se iz vida niti sekundu. Lijepa mi je kao što mi nikad nije bila.
Kad moram ići na službeni put kao da me netko šalje u smrt, a inače obožavam putovati.
Kak se ona osjeća to samo ona zna, ali vidim da skriva svoj mobitel ( što nikad nije radila ), voli da je sama na fotografijama, ( što nikad nije voljela ), dobiva i stječe neke nove afinitete koji nemaju veze s njenom osobnošću, kakvu ja poznajem vec 10 i pol godina. :?
Iz svega toga zaključujem da netko drugi polako ulazi u njen život, a taj drugi bude ulazio u njen život dok ja ne skužim ko je to i dok ne naleti na moju šaku.
A onda bu si tražio zube i unutarnje organe po cesti.
Ja još malo pa nemam više kaj za izgubit.
Ovo pisanje pomaže.
Hvala svima na podršci i lijepim riječima, oni drugi me ne zanimaju i nek ne čitaju ovo ovdje.
Savjet parovima:
Prije odlaska na postupak potpomognute oplodnje, a posebno prije inekcija i štoperice, razgovarajte, razgovarajte i razgovarajte, obećajte jedno drugom ponovo ljubav, 100 puta to ponovite, grlite se i budite skupa, jer vjerujte mi, ništa neče biti isto kao prije.
P.S. Malo sam popio, ali i to pomaže
P.S.2 Sveti Ante daj se malo uključi u spiku, ja sam ti onaj mali od prije 36 i nešto sitno godina koji je skoro riknuo dok ti nisi reko svoje
P.S.3 Opet, kad se sve zbroji, stanje je ipak 100 puta bolje nego 28.12.2007
Pozdravlja Vas Homer
Homere
nadam se da će sutra biti bolji dan
homere
izmamio si mi suze.........možda zbog vas a možda jer sam nedavno imala grozno razdoblje kad je MM dobio nalaze s VV
i bilo je grozno,pomogao mi je prijetelji i prijateljica i ja sam tada "skrivala" mob jer jednostavno nisam željela da zna da dijelim bol s nekim....
ali nitko mi nije mogao riješiti problem osim mene same otvorenim razgovorom
a nemogu neprimijetiti P.S.2 Sveti Ante daj se malo uključi u spiku, ja sam ti onaj mali od prije 36 i nešto sitno godina koji je skoro riknuo dok ti nisi reko svoje
i ja sam veliki štovatelj Sv.Ante kažu da je svetac brze pomoći ali ostaje i ona da je Bog rekao pomozi sebi pa ću ti i ja pomoći
odnosno čuvaj sebe pa ću te i ja čuvati
žalim ti sve najbolje ali od sveg srca preporučujem i otvoren razgovor bez skrivenih karata jer znat ćeš na čemu si
drago mi je zbog ovoga P.S.3 Opet, kad se sve zbroji, stanje je ipak 100 puta bolje nego 28.12.2007
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom