Prošlo je 18 dana od nesretnog dana 27.12.2007 i onog NE VOLIM TE.
:/

Obostrano se ( nadam se ) trudimo da sve bude kao prije ali čini mi se da osmijesi više nisu iskreni. Ja sam sretan sa svakom dodatnom minutom, a njoj je možda svaka dodatna minuta muka.
Kako bi samo htio da mi sto puta kaže da joj je žao i da nezna kaj joj je bilo i da joj oprostim, ali toga nema.

Ja se osječam kao da me pritišće tona tereta u svakom trenutku, kao da me žena vara u svakom trenutku, kao da će mi se srce raspuknuti u svakom trenutku - doslovno tako. Gledam sretne parove i pitam se kome sam ja kaj kriv.

Ne ide mi se nikud iz kuće i ne ispušta mi ju se iz vida niti sekundu. Lijepa mi je kao što mi nikad nije bila.
Kad moram ići na službeni put kao da me netko šalje u smrt, a inače obožavam putovati.

Kak se ona osjeća to samo ona zna, ali vidim da skriva svoj mobitel ( što nikad nije radila ), voli da je sama na fotografijama, ( što nikad nije voljela ), dobiva i stječe neke nove afinitete koji nemaju veze s njenom osobnošću, kakvu ja poznajem vec 10 i pol godina. :?

Iz svega toga zaključujem da netko drugi polako ulazi u njen život, a taj drugi bude ulazio u njen život dok ja ne skužim ko je to i dok ne naleti na moju šaku.
A onda bu si tražio zube i unutarnje organe po cesti.
Ja još malo pa nemam više kaj za izgubit.

Ovo pisanje pomaže.
Hvala svima na podršci i lijepim riječima, oni drugi me ne zanimaju i nek ne čitaju ovo ovdje.

Savjet parovima:
Prije odlaska na postupak potpomognute oplodnje, a posebno prije inekcija i štoperice, razgovarajte, razgovarajte i razgovarajte, obećajte jedno drugom ponovo ljubav, 100 puta to ponovite, grlite se i budite skupa, jer vjerujte mi, ništa neče biti isto kao prije.


P.S. Malo sam popio, ali i to pomaže

P.S.2 Sveti Ante daj se malo uključi u spiku, ja sam ti onaj mali od prije 36 i nešto sitno godina koji je skoro riknuo dok ti nisi reko svoje

P.S.3 Opet, kad se sve zbroji, stanje je ipak 100 puta bolje nego 28.12.2007

Pozdravlja Vas Homer