Osjećam se kao da sam upravo izašla iz horor filma. Nikad mi nije bilo tako teško ostaviti dijete u jaslicama... čak ni prvih dana adaptacije...
Došli smo danas nakon 2tjedna mora i ja sam doživjela šok, a ne želim se ni sjetit straha u njegovim očima i tih suzica...
Radi se o DV Jarun (inače sam super zadovoljna vrtićem) oni imaju 5 kuća i ljeti spajaju sve u jednu dežurnu (ove godine je to naša pa je on u istoj sobi) ALI nema naših teta i to bi još bilo podnošljivo da je bila bar neka teta iz našeg vrtića tamo, ali ni to!!!! Dakle ulazimo u sobu u kojoj je 60% nove djece i teta koju vidimo prvi put u životu. Uspjela sam vidjeti dvoje klinaca iz njegove grupe koji izbezumjeno stoje nasred sobe, a ostali urlaju (njh valjda 10)!
Fran ulazi i kaže mi "hrabar dečko, mama će brzo doći" ja uspijem reći teti samo njegovo ime i iz koje je grupe...on isprepadan izlazi van poćinje plakati i lovit se za mene. Teta ga uzima iz mojih ruku i zatvara vrata, ja odlazim on plače... ja plačem još i sad....
Razum mi govori da je to sve normalno,ali užasno sam ljuta jer nije bilo roditeljskog sastanka prije, jer su nas bar mogli upoznat sa tetam, reć nam kako da se pripremimo... bilo šta!!!
Inaće nemamo problema sa jaslicama, komunikativan je, ima tamo prijatelje i voli ići.
Molim vas da mi se javi netko sa sličnim iskustvom! Ni sama ne znam kako ću preživjet ovo ljeto u zgb. F. bi trebao jos na 10 dana na more s bakom i ni sama ne znam dal je to pametno, jer opet ovo proživljavat je suludo...