Kako reagirati?

[MalaSirena]

Više stvarno ne znam što da radim u sli?noj situaciji jer vidim da nema smisla...

Naime, on kad se naljuti ?esto baca stvari... ok, kupili smo slikovnicu 'Zašto sam ljut' i razgovaramo, razgovaramo, razgovaramo, ali mi se ?ini da su pomaci mikronski.

Današnja situacija - iz ?istog mira bacio je moju pidžamu na pod, a onda i svoju i naravno, obavijestio me: 'Bacio sam'. Bez ljutnje sam mu rekla neka to podigne jer je pod prljav, ali ništa, pravi se da me ne ?uje (ak ja u toj situaciji podignem, onda on ionak baci pa ja poludim i na kraju završi da ja vi?em, on me ignorira i meni bude užasno bed, a pomaka nikakvog nema, a nemam niti ideja što i kako), ali u sebi lagano kipim pa iza?em van iz sobe, a nakon nekog vremena do?e i kaže kako je izgulio sli?ice koje sam mu polijepila po vratima (nacrtala sam mu hrpu likova iz crti?a s window colors).
Onda sam se skroz rasrdila (bezveze ) i zgulila mu i ja njih nekoliko, kad ih ve? ne želi. On mrtav hladan, a ja se rasplakala od nemo?i i jada (trebam li napomenuti da je on kulerski izašao iz sobe i otišao se igrati, bez ikakve rije?i, pitanja, i?ega...)

Nemam pojma kako da se postavim jer da imam neko suvislo rješenje vjerojatno ne bih pošizila i to bi imalo nekakvog smisla. :? :? :?

Kad globalno sagledam, stvarno je ok, i 95 % vremena je bez konflikata ili uspijemo nekako igladiti stvari, ali zato ovih 5 %

[clumsy mom]

Možda pokušava nešto da ti kaže? Dovoljno je veliki da zna kako da te iznervira/rastuži pa to koristi kao na?in da ti privu?e pažnju. Možda je navikao da budeš 100% njegova a ti iz nekog razloga to više nisi, možda je u pitanju neka promena u životu, kongitivni skok, možda je generalno ljut nešto na tebe, ne znam.

Jel to radi samo tebi ili još nekome? Mislim da je odgovor na ovo pitanje klju? rešenja.

A da probaš da ga apsolutno ignorišeš kad napravi takvo nešto? Da sklanjaš/podižeš kad ne vidi ali da ne sklanjaš uopšte, d amu svojim ponašanjem daš do znanja da te takvo ponašanje uopšte ne tangira? Moji su manji ali odli?no je upalila ova fora svaki put kad su ulazili u takvu fazu (udarali u staklo znaju?i da se ne sme, vitlali nožem, bacali hranu, šutirali, cepali...)

[clumsy mom]

Možda pokušava nešto da ti kaže? Dovoljno je veliki da zna kako da te iznervira/rastuži pa to koristi kao na?in da ti privu?e pažnju. Možda je navikao da budeš 100% njegova a ti iz nekog razloga to više nisi, možda je u pitanju neka promena u životu, kongitivni skok, možda je generalno ljut nešto na tebe, ne znam.

Jel to radi samo tebi ili još nekome? Mislim da je odgovor na ovo pitanje klju? rešenja.

A da probaš da ga apsolutno ignorišeš kad napravi takvo nešto? Da sklanjaš/podižeš kad ne vidi ali da ne sklanjaš uopšte, d amu svojim ponašanjem daš do znanja da te takvo ponašanje uopšte ne tangira? Moji su manji ali odli?no je upalila ova fora svaki put kad su ulazili u takvu fazu (udarali u staklo znaju?i da se ne sme, vitlali nožem, bacali hranu, šutirali, cepali...)

[kloklo]

Clumsy mum bi mogla biti u pravu...probaj se uop?e ne uzbu?ivati oko toga, pa kad mišonja vidi da ne postiže nikakav efekt s tim ispadima, vjerujem da ?e prestati

[MalaSirena]

Možda pokušava nešto da ti kaže? Dovoljno je veliki da zna kako da te iznervira/rastuži pa to koristi kao na?in da ti privu?e pažnju. Možda je navikao da budeš 100% njegova a ti iz nekog razloga to više nisi, možda je u pitanju neka promena u životu, kongitivni skok, možda je generalno ljut nešto na tebe, ne znam.

Jel to radi samo tebi ili još nekome? Mislim da je odgovor na ovo pitanje klju? rešenja.

A da probaš da ga apsolutno ignorišeš kad napravi takvo nešto? Da sklanjaš/podižeš kad ne vidi ali da ne sklanjaš uopšte, d amu svojim ponašanjem daš do znanja da te takvo ponašanje uopšte ne tangira? Moji su manji ali odli?no je upalila ova fora svaki put kad su ulazili u takvu fazu (udarali u staklo znaju?i da se ne sme, vitlali nožem, bacali hranu, šutirali, cepali...)

Npr. ovo danas se dogodilo kad smo se valjali po krevetu i nakon što sam mu pročitala dvije priče, dakle, bili smo usmjereni jedno prema drugome (u biti, naljutio se jer više nisam htjela da mi 'prducka' ustima po licu, nakon što smo se tak igrali jedno 10tak minuta, rekla sam mu da mi se više ne sviđa ta igra i da mi je dosta, a on se razljutio i počeo s bacanjem).

Ne znam što da kažem i što da radim kad to napravi - ako ignoriram i ne kažem ništa, osjećam se kao da mu prešutno odobravam, a i on mi se u lice unosi i govori mi 'bacio sam' pa osjećam potrebu da mu barem nešto kažem. Onda mu znam reći 'i što sad da ja radim zato što si ti to bacio?', ali mi na to ništa ne odgovori (on ignorira mene). Budem probala s totalnom ignorancijom ponašanja, nemam kaj izgubiti...(brine me kak da ignoriram ponašanje, a ne ignoriram njega, jer se jako trudi da vidim i da budem svjesna tog njegovog bacanja).

To radi i MMu i meni, ali naravno da češće meni jer sam ja puno puno više vremena s njim.

Također, danas kao da nam je takav dan - počelo je već ujutro s oblačenjem (neće onu majicu koju mu ja izvadim, ali neće si vaditi niti sam ), pa onda taj fajt s bacanjem odjeće po podu, pa smo nekak izašli van i onda je kod svakog dućana/kioska/videoteke bilo durenje jer mu nisam htjela kupiti kojekakve gluposti i koje je na kraju kulminiralo time da je rekao da ga ljutim i da me ne voli (na to sam mu odgovorila da i on mene ljuti, ali da ga ja svejedno volim). Onda je bilo za ručkom - prvo neće juhu, nego mahune, dam mu mahune, a onda neće mahune nego juhu

Bože pomozi danas, dan mi se iz ove perspektive čini beskrajnim

[Storma]

tvoj je stariji, pa ne znam koliko mogu pomoci

ono sto je Anita mene dosada naucila jest da takvo ponasanje nosi odredenu poruku koju ona nije u stanju drugacije izraziti.
npr. situacija slicna vasoj - mazimo se na krevetu, igramo se, skace po meni (recimo, skroz joj je super sjesti mi na glavu i onda se kao cudi "di je mama" ili kaze "anita kaka" ili stovec ). nakon odredenog vremena ja prekidam igru jer se idemo obuci, ili moram na wc ili stogod i na to se ona buni, onda pocne bacati stvari na pod, prolijeva vodu, zavija.... primjecujes obrazac? radi sve ono sto ZNA da ne volim i smatram da ne treba raditi. takve situacije su me izludivale, pitala sam se gdje grijesim - ja tumacim i govorim i sve ok al kad ja prekinem igranje opet sve isto. (Varijanta u kojoj ona prekida igranje nije bila moguca jer bi trajalo satima).
Odlucila sam dici ruke i vidjeti ZASTO se to dogada. Slijedece jutro so se mazile, igrale...i kazem ja "ajde ljubi idem se sada obuci hladno mi je " i ona protestira, "ne mama, joc malo joc joc" pa rekoh "oke ljubi, jos triput pa gotovo" pa sam svaki put umanjila za jedan i zadnji put rekla "ok, sada gotovo". nije uvijek pristala, ali krenulo je na bolje.

sada nemamo nikakvih problema. trudim se dati joj puno vremena jer joj je to jutarnje mazenje ocito jako vazno. napravile smo kompromis - kada kazem da je dosta, a ona recimo zeli jos da joj pusem balone, deal je slijedeci - otrcim u kuhinju nabrzinu napravitikavu dok ona skace po krevetu, i onda pusemo balone dok mama ne popije svu kavu, a onda se idemo oblaciti.
preporodila sam se, a i ona je puno zadovoljnija. sada su nam jutra najbolji dio dana, cak i kad sam strgana uzivam

[Tiwi]

Storma kak si to lijepo i jednostavno opisala. Nama se polako naziru mala divljanja, protestiranja takvog tipa isl. pa sam za sad u tvojoj predfazi - luuudim, ali vidim da su rjesenja zapravo jako jednostavna. Tnx

[anchie76]

Duplic, pa kopiram

Ja imam Marka od 7 godina - i u to vrijeme prolazili smo istu fazu.
Dakle, kao prvo - to ti je potpuno normalna faza. On je sad vec potpuno svjestan sebe i konacno svjestan toga da ON SAM moze donositi odluke, sviđale se roditeljima ili ne... i jednostavno MORA pokusavati i sto se kao ne bi smjelo - to je svakako jedan od nacina odrastanja i sazrijevanja i mora ga proći.
ALI, ti tu ne bi smjela vikati na njega ili još gore, plakati pred njim - on ne smije vidjeti da to tebe dira. Njegovo je da pokusava, a tvoje da izadjes s njim na kraj.
Kako sam ja to rijesila tada:
razgovarala sam s par mama na poslu koje su to isto prolazile i sa tetom u vrticu i dosli smo do zakljucka da je najbolje odrediti kaznu. I ne bih ti ovo pisala da to stvarno nije bilo najbolje - i ne samo tada, to je onda bilo normalno za svaku frku a i danas je najbolji nacin da ga skuliram.
A kazna je bila da mora otici u svoju sobu i bit tamo sam jedno vrijeme i ne smije izaci dok ja ne dođem po njega. On tamo moze raditi sto zeli (ipak je to njegova soba, a ne neki mracni prostor), ali mora biti zatviren i sam i ne smije izlaziti dok se ne smiri (ako vrišti) i dok ti ne dođeš po njega. U pocetki je silom htio otvarati vrata, i vristao je - ali samo par puta - ja sam mu lijepo objasnjavala da se mora smiriti i da ce onda moci van..... a poslije je vec sam znao - kad kazem ajde u sbou za kaznu, vec bi plakao da nece, da ne voli, da ce biti dobar, ali bi uredno sam otisao i ne bi smio izaći dok ja ne kazem da moze...
Mislim, ne mogu ti to bas tocno u detalje opisati kako ide ovako pisuci, ovako baš ne izgleda sjajno a zapravo je super stvar (ako hoces bas da ti sve pojasnim, javi se na pp pa se možemo čuti).
I na jednom roditeljskom u vrtiću pričali smo kako to riješavamo doma, i kad sam ja ispričala kako - neke mame su rekle da ce bas probati jer jednostavno ne znaju što bi sa "zloćkama" - i stvarno, 3 mame koje su isprobale rekle su da su stvarno rijesile stvar da je to super...
Teta je rekla da ne mora biti soba, moze i npr. stolica u jednom kutu dnevne, ali ne smije s nje... ali meni je to bilo nekako lošije od ovog mog...
Danas je Marko 7 godina i jos kad je najgora frka ja samo kazem " hajde u sobu" i ode tamo sam, smiri se, sam izađe vani kaze "mama oprosti", popravi šeto treba i to je to.
A da ne kazem da je ALI BAS SVAKI PUT poslije dosao do mene i rekao mi DA ME VOLI (a ne da me mrzi ili nesto slično) jer i djeca kuze da treba "odgajati" a ne sve puštati...
Ja se raspisah... ali stvarno bih ti zeljela pomoći jer znam da je meni super pomoglo!

a nakon nekog vremena do?e i kaže kako je izgulio sli?ice koje sam mu polijepila po vratima (nacrtala sam mu hrpu likova iz crti?a s window colors).

Imam osjecaj da on privlaci paznju na sebe tim ponasanjem, da hoce ukazati na neki problem. Sad je samo pitanje sto to njega muci. Sto signalizira :/

Mozda da smireno pricas s njim, da mu kazes da se brines, da vidis da je ljut i da je to ok, ali da bi voljela znati sto ga je naljutilo. Pitaj ga sto je mislio da ce se desiti kad zguli slicice? pitaj ga sto je radio prije nego ih je zgulio, kako se osjecao prije nego sto ih je zgulio i sve u tom smjeru.. Mozda uspijes iskopati sto se vrzma po njegovoj glavi.

[MalaSirena]

Imam osjecaj da on privlaci paznju na sebe tim ponasanjem, da hoce ukazati na neki problem. Sad je samo pitanje sto to njega muci. Sto signalizira :/

Mozda da smireno pricas s njim, da mu kazes da se brines, da vidis da je ljut i da je to ok, ali da bi voljela znati sto ga je naljutilo. Pitaj ga sto je mislio da ce se desiti kad zguli slicice? pitaj ga sto je radio prije nego ih je zgulio, kako se osjecao prije nego sto ih je zgulio i sve u tom smjeru.. Mozda uspijes iskopati sto se vrzma po njegovoj glavi.

Pokušavam pričati s njim smireno, ali on uopće ne želi razgovarati... samo gleda i šuti i onda počne pričati o nečem desetom. Probala sam s njim razgovarati odmah nakon fajta - ništa... probam razgovarati npr. navečer prije spavanja kad se mazimo i kad je govorljiviji, ali najčešće je rezultat poražavajući i ja jednostavno ne znam kako da doprem do njega :? :?

U biti me i to muči - što ne želi razgovarati o konfliktima i kad ga nešto pitam najčešće ili šuti ili odgovori 'ne znam' :? :?

[anchie76]

Imam osjecaj da on privlaci paznju na sebe tim ponasanjem, da hoce ukazati na neki problem. Sad je samo pitanje sto to njega muci. Sto signalizira :/

Mozda da smireno pricas s njim, da mu kazes da se brines, da vidis da je ljut i da je to ok, ali da bi voljela znati sto ga je naljutilo. Pitaj ga sto je mislio da ce se desiti kad zguli slicice? pitaj ga sto je radio prije nego ih je zgulio, kako se osjecao prije nego sto ih je zgulio i sve u tom smjeru.. Mozda uspijes iskopati sto se vrzma po njegovoj glavi.

Pokušavam pričati s njim smireno, ali on uopće ne želi razgovarati... samo gleda i šuti i onda počne pričati o nečem desetom. Probala sam s njim razgovarati odmah nakon fajta - ništa... probam razgovarati npr. navečer prije spavanja kad se mazimo i kad je govorljiviji, ali najčešće je rezultat poražavajući i ja jednostavno ne znam kako da doprem do njega :? :?

U biti me i to muči - što ne želi razgovarati o konfliktima i kad ga nešto pitam najčešće ili šuti ili odgovori 'ne znam' :? :?

Za pocetak, niti u ludilu nemoj postaviti pitanje sa "zasto ...". To je previse blokirajuce i sanse da dobijes iskren odgovor su ravne nuli ili minimalne. Pitaj ga kako se osjecao, sto ga je naljutilo... samo bjezi od "zasto"

[ronin]

Da...dio sazrijevanja naše djece je i u tome da se s vremenom sve bolje nose s emocijama-ljutnjom,strahovima.

Svaki početak je težak,i vjerujem da malcima nije lako nositi se sa pravom burom emocija,kontrolirati ih (pa to i nama odraslima tako teško uspijeva) i uobličiti u nekakvo "prihvatljivo"ponašanje.

Tako da na pitanje "zašto" nećeš dobiti smislen odgovor,on se ponio nagonski,instinktivno,u trenutku.
Na tebi je da to njegovo ponašanje usmjeriš u ,ajmo reći prihvatljivije tokove,ali pažljivo,jer se često dogodi kontraefekt-još jače inaćenje. :/

Nema pravog savjeta,ti najbolje poznaješ svoje dijete i znaš koja bi lagana disciplinska mjera pomogla u datoj situaciji(da li je to mirna stolica,odlazak na hlađenje u sobu,negledanje crtića tog dana...ti ćeš najbolje znati)uz tvoj MIRAN ton,bez ljutnje i vike,koliko god ti to u tom trenutku bilo teško.

Reakcije mog starijeg sina u velikoj su mjeri ličile na vaše i ja sam u krajnjoj mjeri prakticirala 5 minuta mirne stolice i ispriku zbog "ružnog"ponašanja.Danas su ispadi puno rjeđi,bolje se nosi s ljutnjom.
nekako mislim da sam tada na njegove izljeve bijesa reagirala ljutnjom i urlanjem,nastao bi opći lom.

Učila sam ja,učio je on,našli smo se na pola puta.

[Storma]

uzmi u obzir da on UISTINU ne moze objasniti sto se to dogada. takav tip reakcija je instinktivan. i kad ludis, drzi u glavi misao da on u stvari ne zna sto radi, vec jednostavno reagira.
meni smeta kada za anitu netko kaze kako je zlocesta i neodgojena, jer u situacijama kada sam umorna propustim signale i ona uleti u tantrum i urlice....znam strashovito puno ODRASLIH ljudi koji se nisu u stanju kontrolirati, a ocekuju cudesa od djeteta koje nema ni 2 godine.


tiwi

[stefania]

Probaj da mu se nasmejes i sve okrenes na salu
Kod nas to uvek upali i obavezno zagrljaj posle toga.
Trebalo je vremena i puno muke smo videli dok nismo dosli do ovog spasonosnog resenja, sve drugo je samo pojacavalo ljutnju i bes.
Ja mislim da ni oni sam nije u stanju da definise sta ih je navelo na takvo ponasanje pa se na pitanje "zasto" zavezu u cvor

[MalaSirena]

Negdje predvečer (popodne je, srećom, bilo ok) smo popričali o tome što se dogodilo i dogovorili smo se da ćemo probati ne bacati i ne trgati stvari kad smo ljuti.

Također, popodne mi je iz čista mira došao i dao pusu - začuđeno, ali kroz šalu ga pitam čime sam to zaslužila, a on mi kaže 'zašto te volim'

Moram priznati da mi se nekak lakše sad upustiti u konflikt s njim (odn. pokušati smiriti situaciju) nakon vaših savjeta jer sam imala osjećaj kao da sam u nekom zatvorenom krugu iz kojeg se ne mogu iskobeljati.

Hvala

[Storma]

aj, super.

mene stvarno spasava kad vrtim u glavi da sam ja jedina (donekle) razumna u toj (kojojgod) situaciji i da MORAM kulirati jer ja to ZNAM, a ona tek treba NAUCITI.
I zbilja ide nabolje, cak mi se svida kad recimo MM poludi jer mu se rusi veza za net pa vice a ona ga pogleda, dode do njega i kulerski kaze: "Nino, SMIRI SE!"
Na to se MM jada: "na sta sam spao, da mi dijete govori da se smirim" dvalj:
Primjecujem da se i on bolje nosi s osjecajima od kada vjezbamo s Anitom.

[Maslačkica]

[quote="Za pocetak, niti u ludilu nemoj postaviti pitanje sa "zasto ...". To je previse blokirajuce i sanse da dobijes iskren odgovor su ravne nuli ili minimalne. Pitaj ga kako se osjecao, sto ga je naljutilo... samo bjezi od "zasto"[/quote]

aaaaj...mene i danas sa 30 kada pita netko ZAŠTO hoću da ga zadavim golim rukama. To je uvijek bila mamina taktika i pitala je uvijek i samo zašto i zahtjevala poslije izvinjenje i šta ja znam... a ja se baš nisam osjećala kao da bih se trebala izvinuti, iako bih npr. pogriješila, jer jednostavno eto...uvijek i uvijek sam radila kontru....sada kada pogledam vidim gdje su njene greške, ali mi se čini da bi samo malo popravile situaciju. NE znam, odgoj djece... :?

[Anita-AZ]

Sve rečeno može biti vrlo korisno, ali samo želim dodati da treba pažljivo s tom teorijom dječjeg signaliziranja. Djeca ne rade sve što rade zato da bi nama nešto rekla. Djeca imaju svoje želje i potrebe i znaju uživati u životu i ne žele prekid istog. Nekad su stvari jednostavnije nego što nam se čini i nekad postoje frustracije sa kojima se treba(ju) suočiti, a koje nisu signal nama.

[Nataša,Sarajevo]

Imam i ja jedno pitanje - šta kad počne udaranje, grebanje, ujedanje???

Moj sinak to praktikuje već neko vrijeme.
Pokušavala sam sa pričom i objašnjavanjem,
pokušavala sam sa kažnjavanjem u smislu oduzimanja igračaka ( koje baca ili udara )
ili sa sjedenjem ''u kazni'' dok se ne smiri, nakon čega mi fino kaže ''zašto ga je mama sjela u kaznu'' i ne izvine se,
i onda se ''dogovaramo'' kako to više neće raditi jer je ružno, ali naravno za par minuta moguća je identična situacija.
Čak sam mu par puta uzvratila istom mjerom naročito kad je štipanje u pitanju,
da mu ''pokažem'' kako to izgleda i pitam ga da li mu se sviđa osjećaj,
ali
čim nešto nije baš baš onako kako je zamislio, odmah slijedi štipanje i to prokleto ujedanje,
ugrizao me sinoć, imam popriličnu masnicu sve skupa sa otiskom zuba, užas!

Kako se nositi s tim?

[Zdenka2]

Nataša, pokušaj bez puno priče, s oštrim i odlučnim NE.