da li da se vratimo u zajednički krevet?

[dinna]

To je moja velika dilema, posebno danas. Naime, ima već nekoliko dana, sinoć pogotovo, da se moj dvogodišnjak (koji spava sa tatom u spavaćoj već nekoliko mjeseci) noću budi i plače za mnom (i cicom), dok sam ja sa bebom u boravku . Inače se Matej uvijek budio noću, no od kad je s tatom, najčešće fino prospava skoro cijelu. Postoji šansa da je to samo kratkotrajna faza, ali ipak se bojim da to za njega baš nije dobro. Sve mi u meni govori da bismo trebali biti svi zajedno, no strašno me strah kako ću dilati sa njih dvoje, zato sam i "pobjegla" u drugu prostoriju.
Ima li netko tko je tako funkcionirao s dvoje noću i "preživio"?

[dijana76]

moja mama,moja kuma i svi ostali koji imaju dvoje djece...
učini ono što želiš i osjećaš,ali nemojte niti previše traumatizirati svoje prvo dijete velikim promjenama.

[paci]

ja sam funkcionirala s dvoje male djece i bilo mi je super - svi smo bili skupa u sobi, imali 2 kinderbeta i prebacivali se po potrebi kud je kome trebalo

[dinna]

Evo mi sad već dvije noći spavamo svi zajedno, ja između njih dvoje i, to je zasad strašno. Oboje se bude (bolje reći beba probudi starijeg, a onda se on još ekstra probudi dva tri puta). Cicaju, imam i tandemsko vrištanje.
Znala sam da me to čeka, zato sam i pitala, ako netko prolazi slično, kako to izdržava. Jer, ukoliko ovako ostane, ne čini mi se ću danju normalno funkcionirati.

[mina]

Već više od 14 mjeseci spavam u sendviču između njih dvije, uz noćna buđenja, cicanja, lupanja s obje strane itd. Nekad je više velika smetala maloj, nekad više mala budila veliku.
Najgore je kad su bolesne u isto vrijeme
U zadnje vrijeme idem i na posao, radim dobrih 8 sati nimalo psihički ni fizički lak posao...
Ne odmaram ni noću ni danju. Jedva čekam jutro da se idem na posao odmoriti, a onda jedva čekam da idem doma
I još sam živa ...

Nije lako i nije bajno ali da se nekako preživjeti. Naravno da mi je često padalo na pamet da bi mogla otići malo na godišnji na psihijatriju ali još sam tu ...

Naći ćeš već nekako snage, uvijek se nađe. Kad misliš da su ti baterije skroz prazne skužiš da ipak možeš još mrvicu i da si samo na rezervi.
Meni je nezamislivo da ih odvajam, u početku smo mislili da će veća s tatom u boravak, manja sa mnom u spavaću, ili jedna u kinderbet- druga sa nama...
Na kraju je ipak najbolja kombinacija svi u jedan krevet, koliko god bilo naporno... Ja ih nekako nisam mogla odvajati, nemam srca, ne želim... ne mogu odlučiti koju izbaciti iz kreveta

Nekad znaju one ostati same u krevetu, sa pregradama, ogradama od jastuka i popluna a ja i tata u boravku, ali to mi je još gore jer kad hoće cicu moram se razbuditi i otići u drugi krevet, je to dva metra al mi je gore nego kad me tuku i guraju cijelu noć
Kad sam s njima u polusnu obavim što trebaju i nastavim poluspavati
A one se i češće bude kad nije nitko s njima

Kod bake je druga priča

[dinna]

Hvala ti, mina, to mi je trebalo

[Paulita]

dinna, na početku je meni bilo isto tako. Dojenje, ali i vrištanje u tandemu....A ja na rubu živčanog sloma. Bole me punti, ne mogu se namjestit, Lovro bi cicu pod svaku cijenu, Leda vrišti jer joj je ispala cica iz usta dok se ja namještam za Lovra a on me poteže....a MM-u se kosa diže na glavi i onda se još i nas dvoje posvađamo....

S vremenom sam ja malo olabavila, sreća je da Leda zaspe u svom krevetiću i spava do jutra. Do trećeg mjeseca se budila po noći pa je spavala s moje desna strane, a Lovro s lijeve. Onda bi obično nju nahranila i okrenula se na drugi bok i dala Lovri cicu. Jedan period je bio kada se Lovro budio, a Leda ne. Njemu su izlazili zubi.

Znam da ti je teško, nadam se da su to samo faze.