Moja curica se udara po glavi

[Danči29]

I mi se prijavljujemo
T ima pune 3 god i 2 mj unazad par mjeseci je počela ova slavna faza "mlaćenja" samog sebe po glavi. Onako rukicama, kao da se šamara.
To radi kada se razljuti jer nešto ne može dobiti (nije agresivan perma drugima ni stvarima). Mi to kući rješavamo nekad ignoriranjem, nekad strogom opomenom, nekad sa "dragi" i čitamo stalno "kada se ljutim" i u principu situacija je kući bila sve bolja i bolja.
U vrtiću je priča nešto drugačija jer je tamo uključeno i bacanje po podu (ne vodi računa gdje će se baciti). Tamo je nekih tjedan dana bilo pakleno, pa je krenulo na bolje, kraće je trajalo, bilo je rjeđe.
Najveći je problem povratak u vrtić iz parka, tad kreće eksces. Ali recimo, danas je to bilo i za doručak, mustra nije htjela namazani kruh...
Ja sam si mantrala da će proći, da je faza, ali ono što me izbacilo iz ravnoteže je jučerašnji događaj: namlatio se jer se u park nije moglo ući (vrata su bila blokirana) i to do krvi (iz nosića)! Kad je svoje završio, nastavio je dalje po svom.
U vrtiću je zbog toga nastala strka, smatraju da to nije normalno ponašanje već vrlo zabrinjavajuće.
Bila sam po njihovoj preporuci (nakon onih prvih paklenih tjedan dana) kod psihologice koja iskreno i nije nešto pomogla, jedino je zaključila da se dijete ne zna nositi sa ljutnjom i da smo se zapravo dobro postavili.

Što dalje?