Ostajemo sami ovih dana? Kako se pomirit s tim?

[Iznenadjena]

iskreno, mislila sam da nikad necu dospjet na ovaj podforum. Bila sam glupavo sretna i zivjela na svom oblacicu iluzija.

No, tome je kraj, tata odlazi ovih dana, sad rjesava tehnicke probleme, izgleda tuzno, al kaze da mora, da je nesretan. Tesko mi je prihvatit sve to.. a ima toga gomila...

Najteze od svega je to sto ga strasno volim i sto mi je zlo od pomisli da cu se od sutra buditi sama, ujutro ne zelim otvoriti oci, samo bi spavala jer tad nista ne osjecam i nista ne mislim... Prvi simptomi depresije, ha?

Imamo predivnog 1,5-godisnjaka, koji ga obozava i ne znam na sto ce to izac... dijete ni ne otvori oci u kreveticu a vec zove tatu. Ne mogu ni zamislit sto mora osjecat da ga takvog moze ostavit. Osim toga, kaze da se namjerava o njemu brinuti i dalje, i to vise nego sto je do sad. Da ce bit tu svaki dan (???), brisat mu guzu i kupat ga... A ja ne znam kako da se postavim - dvojim izmedu svojih osjecaja i djetetovih potreba - bojim se da cu se svaki dan kad ga ponovo vidim ispocetka raspadat i ponovo se skupljat kad ode..

Sto da radim? Kako da izbalansiram i svoje i djetetove potrebe.. Kako da izbjegnem griznju savjesti?

I hoce li proci ovaj grozni ocaj kojeg osjecam?

[momtobe]

Želim ti samo poslati i reći da hitno prestaneš okrivljavati sebe.

[sorciere]

Sto da radim? Kako da izbalansiram i svoje i djetetove potrebe.. Kako da izbjegnem griznju savjesti?
I hoce li proci ovaj grozni ocaj kojeg osjecam?

što da radiš?
nastavi živjeti! sutra je NOVI dan... (ah što volim skarlet-o-haru ).

iz svog iskustva ti kažem da je to JAKO moguće.



p.s. nije tak strašno na ovom podforumu!

[AdioMare]

I hoce li proci ovaj grozni ocaj kojeg osjecam?

Hoće .
Ako tata misli da će mu se ovim fizičkim odmakom posložiti neke stvari i da se treba maknuti, ne budi previše tužna.
Možda mu se kockice poslože baš tako da shvati da je njegova sreća uz tebe, a možda i ti budeš (kroz neko vrijeme) razmišljala potpuno drugačije nego sada?

Nisi sama. Šaljemo ti puno vibrica. Zbroji se, digni glavu i samo hrabro!

[MELITA06]

draga moja sami se rodimo,sami i umiremo a ono cega nismo svjesni je da smo i cijeli svoj zivot -sami sa sobom.U nase zivote ulaze i iz njih izlaze mnogi ljudi.Neke odlucimo voljeti i nije nam uvijek uzvraceno istom mjerom.Tvoj zivot ima itekako smisla jer imas predivno malo dijete koje potpuno ovisi o tebi.Znam da ti je jako tesko jer ovo nisi ocekivala ali nemoj razmisljati o njemu nego o sebi.Kreni dalje,skupi se i nastavi i ti odluci kada ce i kako on sudjelovati u vasim zivotima.

[LeeLoo]

[newa]

I hoce li proci ovaj grozni ocaj kojeg osjecam?

Hoće .
Ako tata misli da će mu se ovim fizičkim odmakom posložiti neke stvari i da se treba maknuti, ne budi previše tužna.
Možda mu se kockice poslože baš tako da shvati da je njegova sreća uz tebe, a možda i ti budeš (kroz neko vrijeme) razmišljala potpuno drugačije nego sada?

Nisi sama. Šaljemo ti puno vibrica. Zbroji se, digni glavu i samo hrabro!

Potpisujem i samo hrabro dalje!
Nisi sama imaš dijete koje te itekako treba i zbog njega moraš biti jaka.
A tu smo i mi da malo olakšaš dušu....

[stray_cat]

ja cu ti dati par ranojutarnjih pljuski za razbudjivanje

pokusaj takvu osobu nekako izbrisati iz glave, iz srca, jer sto treba voljeti na nekom tko je otisao, tko je ostavio i tebe i vlastito dijete

pokusaj si racionalno izanalizirati sto zapravo volis na njemu

to sto neko eventualno dobro prica viceve ne cini ga dobrim partnerom , ta prica da mora otici jer je nesretan vrlo cesto skriva novu osobu na njegovom horizontu

valerian ti cini cuda, tako fino popusti onaj grc u grudima a glava ti ostane cista i mozes funkcionirati

ako mislis da nisi u stanju sama izgurati kroz sve idi potrazi profesionalnu pomoc. tu ne mislim na zderanje antidepresiva nego na pravu terapiju

ova recenica di velis da ti nije jasno da kako on moze ostavit vaseg klinca od godinu i pol zapravo pokazuje da si ti skroz shockirana time da on ostavlja tebe i citavu tu pricu koju ste skupa zivili. osoba koja je toliko nezrela da krene u vezu u koju dolaze djeca nece se u zivotu puno promjeniti jer sad kad su mu sjele obaveze on bjezi jer vise nije sretan.

bolje da je otiso vec sad nego da te ostavio sa recimo troje djece, psom i hrpom kredita

[maria71]

stray ti pravo kaže....

i jel ide on sam u tu avanturu novog života ili ( kao u 99 posto slučajeva ) ima nekog novog na vidiku?

dont get mad, get even rekla je ivana trump

i ne daj se izvozati oko podjele imovine

[aleta]

ako ikako možeš odi s bebom na neki kraći put, makar izlet...
kad se makneš iz svakodnevice koja ti trenutno izgleda očajno sigurno će ti se neke stvari razbistriti i posložiti.

[Iznenadjena]

Joj, joj, joj...

Praznici prosli i dodatnih par dana sa zbrkom u mojoj glavi. I onda procitam vase postove i skuzim da ste sve u pravu, da tocne dijagnoze nema i da sam ja presudan element u vlastitom oporavku i srece sebe i svog djeteta.

Ljuta sam, naravno, povrijedena do besvijesti, pa malo trazim opravdanja za takav postupak pa pomislim kako bi moglo opet bit sve u redu, pa se onda vratim natrag na zemlju i osjetim iskreno kako jedva cekam da ode, da ovo prode, da se skrpam (uz valerianu, psihoterapeuta, prijatelje, macku...) i da sin i ja nastavimo dalje.

Da odgovorim na prvo sto je i meni palo na pamet - nema nikog drugog, ide dalje sam, i nek mu je sa srecom... a ja imam naaaaaajdivnijeg sina na svijetu a hoce li mu ikad zbog tog bit zao - who knows...

A ljubav je ionako precijenjena, covjek se navikne na zatvor a gdje nece na to da voli nekog tko ga ne voli...

svima

[ana.m]

Ja ću ti samo poslati jedan zagrljaj , jer stvarno ne nam kaj da ti na sve kažem.
Kako može samo tako otići i ostavtiti ne samo tebe nego i vlastito malo dijete???
Kajs e to dogodilo da je on nesretan? A ti, jesi ti sretna ili nesretna. Jeste probali to rješavati ili se on samo odlučio pokupiti i otići. Mislim meni je to malo onak...Pa nmereš samo tako otići iz braka... .
Dobro možda samja staromodna koka koja na brak gledam puno drugačije od mnogih mladih ljudi danas i takve stvari su mi malo :/ .
Imala sam šogoricu koja je mog brata ostavila isto jer je bila "nesretna". Kasnije se uspostavilo da ipak ima frajera i da u tom braku nikad nije ni bila sretna. A zakaj se onda udala????? Sva sreća pa oni nisu imali dijece i braco je sada sretno oženjen i ima velikog i malog sina .
I gledala sam njega tada kada ga je opstavila, nije imao nikoga kao što ti imaš svoga sina. Imao je nas i prijatelje, ali ti uz sve to imaš i sina zbog kojeg moraš biti jaka, čvrsta i živjeti dalje punim plućima.

[Audrey]

Moram se složiti sa stray i marijom, koliko vidim u svojoj bližoj i daljoj okolini muškarac nikad nije otišao od jedne žene a da već nije imao drugu koja je čekala. Razlog - po meni, čista komocija. I ja tu ne bih uzela njegovu riječ zdravo za gotovo.
E, sad, zašto i kako se on uspio zbližiti s drugom ženom za vrijeme dok su mu se u životu događale tako važne i dramatične stvari kao što je rođenje vlastitog djeteta - pa možda upravo zato što mu se život toliko promijenio, i tu bih se isto složila s curama da je to bijeg od odgovornosti, i usudila bih se reći odrastanja.
Možda mu nakon par mjeseci dođe do pameti čime je platio svoju novostečenu slobodu, a ako ne, možda je i bolje da uza sebe nemaš čovjeka u kojeg se ne možeš pouzdati, i koji će kod prve slijedeće poteškoće reći da mu je dosta i da on to ne može.

Želim tebi i tvom djetetu puno sreće !

[bo pikula]

drž se i budi jaka!! prolazim kroz vrlo sličnu situaciju zadnjih mjeseci i užasno je teško!
mogu ti samo reći da nisi sama i da će sve proći!!

[Romy]

Jooj, joj, sve više i više čujem takvih priča u zadnje vrijeme.
Neka ti bude neka utjeha da je u životu nepisano pravilo "ono što baciš, to ti se vrati". Uzdigni glavu i hrabro naprijed. Imaš neprocjenjivo bogatstvo na svojoj strani. Svog sina. I ovo pretvori u priliku da sama kreneš jača i nova u još jednu životnu priču.
Nesretan je, nek' ide. Bez borbe. Mada mislim da su muškarci kao majmuni. Ne puštaju jednu granu dok se ne uhvate za drugu (ženu, u ovom slučaju). Ali, više nije na tebi da se s time bakćeš. Sad ste bitni tvoje dijete i ti i vaša nova šansa.

maria 71, don't get mad, get EVERYTHING... i dobro je "prošla" kad se rastajala od Trumpa...

[stray_cat]

Mada mislim da su muškarci kao majmuni. Ne puštaju jednu granu dok se ne uhvate za drugu (ženu, u ovom slučaju).
..

potpisujem

[Iznenadjena]

Ne znam samo je li normalno da ne osjecam nista - a ne osjecam?

Vozim se na posao, otvaram ured, kuham kavu, razgovaram s kolegama, a nista... Drvo... Ni ljutnja, ni bijes, ni tuga, ni suze... doduse, ni sreca, al zasto bas nista? Nije valeriana u pitanju

bo pikula,

Samo, moram priznat da mi bas ne ide glumljenje srece sa sinom. Zbog toga me grize savjest, uzasno se trudim, al se ulovim kako se on igra oko mene i nesto mi brblja a ja nisam tu... Postajem nervozna cim iskrsne neki problem, nemam strpljenja... a on, mali misic, upravo to ne treba...

I posebno me je dotaklo ona paralela izmedu muskaraca i majmuna. Ne zbog duhovitosti vec budalaste istine koju sam imala prilike vidjet kako se dogada drugima u ovih svojih trideset godina a sad odbijam priznat mogucnost da se to i meni dogodilo... Iako ne znam je li ili ne...

[Stijena]

Iznenadjena, vjerujem da je to jako teško (uopće i zamisliti nama kojima se nije dogodilo) i ne možemo sada komentirati tvoju situaciju jer je ne poznajemo.
Ali svakako iz ovoga što si napisala, podržavam savjete stray i marie - ja osobno, osobu koja je u stanju napustiti suprugu i svoje 1,5 godišnje dijete (iz bilo kojeg pa i najopravdanijeg razloga) više ne bih puštala u svoj život, pogotovo ne na način koji je on odredio i koji njemu odgovara. Mislim da je vrijeme da ti određuješ pravila i dozvoliš mu da sudjeluje u odgoju djeteta koliko to tebi odgovara.
tebi i mališi i dršte se!

[bucka]

[hildegard]

[Mukica]

evo ti zagrljajcic i od mene

mozes ti to
vrijeme ce izljeciti tu ranu
a njega ne pustaj vise blizu ni pod kojim uvjetima, ni za koja obecanja i ni za kakvu, u tvojoj glavi stvorenu, svijetlu buducnost

ak te ostavio jednom, ostavit ce te i drugi put - njemu je to lako...

[LeeLoo]

~~~

[newa]

Iznenadjena, vjerujem da je to jako teško (uopće i zamisliti nama kojima se nije dogodilo) i ne možemo sada komentirati tvoju situaciju jer je ne poznajemo.
Ali svakako iz ovoga što si napisala, podržavam savjete stray i marie - ja osobno, osobu koja je u stanju napustiti suprugu i svoje 1,5 godišnje dijete (iz bilo kojeg pa i najopravdanijeg razloga) više ne bih puštala u svoj život, pogotovo ne na način koji je on odredio i koji njemu odgovara. Mislim da je vrijeme da ti određuješ pravila i dozvoliš mu da sudjeluje u odgoju djeteta koliko to tebi odgovara.
tebi i mališi i dršte se!

Potpisujem!!!

[brigita2]

Ne znam samo je li normalno da ne osjecam nista - a ne osjecam?

Vozim se na posao, otvaram ured, kuham kavu, razgovaram s kolegama, a nista... Drvo... Ni ljutnja, ni bijes, ni tuga, ni suze... doduse, ni sreca, al zasto bas nista? Nije valeriana u pitanju

bo pikula,

Samo, moram priznat da mi bas ne ide glumljenje srece sa sinom. Zbog toga me grize savjest, uzasno se trudim, al se ulovim kako se on igra oko mene i nesto mi brblja a ja nisam tu... Postajem nervozna cim iskrsne neki problem, nemam strpljenja... a on, mali misic, upravo to ne treba...

Pusti ljutnju, razočarenje i bol da izađu van. Ako ih ne usmjeriš na pravu osobu tj. tvoga muža, oni će te razarati iznutra i utjecati na tvoj odnos sa sinom i na kraju ćeš eksplodirati prema njemu.

Deri se na muža, vrišti, plači, pobacaj mu stvari u kontejner, zapali njegove slike i najdražu majicu. Pusti nek loše emocije izađu iz tebe i biće ti lakše. Samo nemoj glumiti kip. Imaš ti osjećaje u sebi, samo ih skrivaš i nedaš im a da izađu van jer se bojiš što će biti ako ih pustiš van.

[Slavica]

Puno za par mjeseci biti ces sasvim ok, istina je da ces se tu i tamo opet zapitati gdje je islo krivo i zasto je tako moralo biti, ali na kraju svega nabaciti ces smijesak i biti ce ti OK
Nedamo se mi samo tako, a kako je sorciere rekla nije uopce strasno na ovom podforumu

[Betty]

Ja imam samo jedno da kazem

Onaj koji te napusta i ne treba da bude sa tobom jer ne moze da ti pruzi ljubav koju zasluzujes .
Bolje biti sam u istini nego sa nekim u lazima .
A ti "nesretni" muskarci su u stvari razmazeni egoisti . Pusti ga neka ide .
Tebi se otvaraju nova vrata . Vrata iza kojih ces upoznati sebe i biti ono sto jesi okruzena onima koji te istinski vole . I bice ti dobro u to sam 100% sigurna .

[Iznenadjena]

Sve to u teoriji tako dobro i lako zvuci... i ja sam nekad bila vrlo dobar teoreticar i za svakog tko je imao nekakvo s... u zivotu imala sam pravi i mudar odgovor. I sad znam sto bi trebala - i bit ljuta i poslat ga k vragu, i bit ponosna i zalupit mu vrata, i dic glavu, nabacit crveni ruz i smajl i hodat gradom sigurna u sebe... al...

I znam da me nije zasluzio i da ga trebam pustit, i pustam ga, uistinu, nek ide s vragom il sa srecom...

A meni ostaje nac pravu terapiju... puno, puno pomaze podrska odavde al nikad nisam bila usamljenija i sve cekam to jutro kad cu se probudit s olaksanjem... No, kako Sorciere alias Scarlet rece: sutra je novi dan i tko zna, mozda vas sutra izvjestim kako sam za terapiju fakat odabrala ono sto Brigita predlaze...

[bo pikula]

naravno da ne osjećaš još ništa osim jezive praznine i tupe boli.
ja sam isto ispočetka bila potpuno prazna. kasnije kada prestaneš potiskivati očekuj da će pomalo navirati tuga, nevjerica, očaj, bijes, izgubljenost, ljutnja... panika. ne bih te htjela preplašiti ali dok to sve ne ishujaš iz sebe nema naprijed.
daj si priliku i odvoji si vrijeme u kojemu ćeš žaliti, jako je bitno da prestaneš potiskivati i da to ''isplačeš''.

kada si sa djetetom zagrli ga, udahni njegov miris i osjeti svo blaženstvo sreće što ga imaš, i nemoj glumiti sreću svome djetetu niti se zamaraj s time što sada nisi najbolji partner za igru - za početak dajte si zadatke, isplanirajte si svaku minutu nekim sadržajima izvan kuće. neka lijepo vrijeme, okolina, prijatelji, labudovi i patke, ulični svirači, djeca u parku,... budu zabava koja će zaokupiti pažnju tvoga djeteta, a ti promatraj njega kako je sretan, napuni baterije i vjeruj kako si ovim obratom dobila neku novu priliku.

gore glavu!

[loonalee]

[AdioMare]

bo pikula, ovo su zaista prave riječi na pravom mjestu.
Kad malo bolje razmislim, sve se tuge mogu liječiti na način koji opisuješ...

[Iznenadjena]

bo pikula, hvala ti...

Uh, uh, uh, tesko je... nisam mogla ni pomislit da ce bit tako...

Al sastavljam se nekako, svaki dan ispocetka, pa se raspadnem, pa ispocetka...

Znam da zvuci pateticno, pogotovo svim mamama koje su sve to davno prosle, al toliko sam beskrajno usamljena sa ovom svojom glavurdom koja samo vrti svaki dan ispocetka citav niz istih pitanja - zasto? otkud? sto sam ja kriva? gdje sam pogrijesila? mogu li jos popraviti? kako da popravim? Bezveze...

No, ima nade za mene, mlada sam (mos mislit!), imam dobro placen posao, soli u glavi, pregrst ljubavi za sina... samo da se rijesim tog cudovista iz ormara zvanog Ljubav...

[gita75]

Meni je u tvojoj situaciji pomagalo to što sam se prezatrpala svim mogućim obavezama. Jednostavno nisam imala vremena misliti na sebe. Osim navečer, tad bi malo pocmoljila pred nekim filmom s hepi endom i tako malo po malo sam došla sebi. Trebalo mi je dugo, ali bolje tako nego živit s nekim s kim ne ide. Nije bitno jel ne ide tebi ili njemu, u vezi vas je dvoje. I oboje mora biti zadovoljno inače ne valja.

[stray_cat]

bo pikula, hvala ti...

Uh, uh, uh, tesko je... nisam mogla ni pomislit da ce bit tako...

Al sastavljam se nekako, svaki dan ispocetka, pa se raspadnem, pa ispocetka...

Znam da zvuci pateticno, pogotovo svim mamama koje su sve to davno prosle, al toliko sam beskrajno usamljena sa ovom svojom glavurdom koja samo vrti svaki dan ispocetka citav niz istih pitanja - zasto? otkud? sto sam ja kriva? gdje sam pogrijesila? mogu li jos popraviti? kako da popravim? Bezveze...

No, ima nade za mene, mlada sam (mos mislit!), imam dobro placen posao, soli u glavi, pregrst ljubavi za sina... samo da se rijesim tog cudovista iz ormara zvanog Ljubav...

to preispitivanje di sam JA pogrijesila, sto sam JA krivo napravila je tipicna zenska reakcija

dopusti si da mozda nisi ti ta koja je usrala stvarnt344444444444444444444444444444444444446yyy5 555555555555555y7uuuuuuuuu78777777777777779222222 `

[Iznenadjena]

stvarnt344444444444444444444444444444444444446yyy5 555555555555555y7uuuuuuuuu78777777777777779222222 `

E, to najbolje objasnjava kako se trenutno osjecam

[Slavica]

Nakon nekog vremena vise nece biti pitanja, gdje sam, zasto sam, kako sam.... Nisi ti nista, iskreno se nadam da ti ovo razdoblje nece dugo trajati, do tada saljem veliku cuvaj sebe i misica i ne brini, biti ce OK (ovo tako blesavo zvuci, ali vjeruj da je tako)

[bo pikula]

molim te nemoj se ništa pitati, i NJEGA ništa ne pitaj o tome!
budi mirna, staložena i naravno tužna- kako se i osjećaš, i ne stavljaj pred njega zahtjeve za objašnjenjima- kako god izgledalo i njemu je vjerojatno isto jako teško (osim ako ga nisi puškom u sve tjerala šala!!), a možda ni on još ne razumije što se zapravo događa, već samo ima poriv za bijeg, i vjeruj mi sigurno ima veliku grižnju savjesti!!
budi mu podrška na način da poštuješ njegovu odluku ALI ne odobravaš i zbog nje se osjećaš tužno i izdano.
na kraju se može čak ispostaviti da on treba mijenjati sasvim nešto treće što ga je opterećivalo, a da toga uopće nije bio svjesan, i tada je dobro da osjeća da mu u međuvremenu nisi postala neprijatelj!! elem, pusti pitanja sada, iskoristi dane pozitivno, razvijaj se prema pozitivi i jačaj sebe, mijenjaj se jer se i on mijenja (zato je i puko) i čekaj da dođe dan kada se njemu slegne i kada osjeti potrebu zajedno sa tobom to prokomentirati. ako ste ikada prije imali kvalitetnu komunikaciju doći će do toga, i ti ćeš dobiti sve svoje odgovore, ali pod uvijetom da si ti tada još uvijek ona u koju on ima povjerenja, prijatelj koji ga je čekao.
naravno da ne mislim da ga trebaš čekati i u ''onom'' smislu - za to si je sam kriv i pitanje je hoćeš li ga uopće više htjeti (shvatiti ćemo na kraju da su pobjegli jer su pre slabi nositi se s odgovornošću, obavezama, godinama, poslom, neuspjesima, nedostatkom vremena, a jedino što stvarno u svojim životima imaju petlje i mogu prekrižiti je brak i uletiti u neke sasvim nevažne avanture - koje su samo posljedica, a nikako uzrok - i nakratko se lažno opet osjećati mladima i bezbrižnima).
muškarci su nažalost puno psihički slabiji no što mi volimo misliti!
zaključak:
1.) problem je kod njega u zakuhaloj glavi, a ne u tebi.
2.) jedan dan, vrag mu neće dati mira, doći će sam i dobiti ćeš sve odgovore.
3.) do tada ga voli kao nekoga tko je sada jadan i stvarno nema snage ni za sebe ni za bračnu zajednicu, jer mu je u glavi kaos, a kamoli da tebe sažaljeva ili nedaj bože razumije (pa tko bi inače tako nešto napravio??)
4.) brini o sebi, i kada već imaš snage za dvoje imaj snage i za dati njemu podršku
5.) kada napokon dođe sa objašnjenjima, pošalji ga lijepo vrit,... jer će do tada tebi vjerojatno već biti jasno da nije pouzdan i da ne želiš to opet doživjeti sa 10 godina više na leđima.

puno snage ti šaljem Iznenađena, i svim ostavljenim ženama i muškarcima koji su dali bezuvjetno svu svoju ljubav bez ikakvih kalkulacija i ostali iznevjereni

[bo pikula]

molim te nemoj se ništa pitati, i NJEGA ništa ne pitaj o tome!
budi mirna, staložena i naravno tužna- kako se i osjećaš, i ne stavljaj pred njega zahtjeve za objašnjenjima- kako god izgledalo i njemu je vjerojatno isto jako teško (osim ako ga nisi puškom u sve tjerala šala!!), a možda ni on još ne razumije što se zapravo događa, već samo ima poriv za bijeg, i vjeruj mi sigurno ima veliku grižnju savjesti!!
budi mu podrška na način da poštuješ njegovu odluku ALI ne odobravaš i zbog nje se osjećaš tužno i izdano.
na kraju se može čak ispostaviti da on treba mijenjati sasvim nešto treće što ga je opterećivalo, a da toga uopće nije bio svjesan, i tada je dobro da osjeća da mu u međuvremenu nisi postala neprijatelj!! elem, pusti pitanja sada, iskoristi dane pozitivno, razvijaj se prema pozitivi i jačaj sebe, mijenjaj se jer se i on mijenja (zato je i puko) i čekaj da dođe dan kada se njemu slegne i kada osjeti potrebu zajedno sa tobom to prokomentirati. ako ste ikada prije imali kvalitetnu komunikaciju doći će do toga, i ti ćeš dobiti sve svoje odgovore, ali pod uvijetom da si ti tada još uvijek ona u koju on ima povjerenja, prijatelj koji ga je čekao.
naravno da ne mislim da ga trebaš čekati i u ''onom'' smislu - za to si je sam kriv i pitanje je hoćeš li ga uopće više htjeti (shvatiti ćemo na kraju da su pobjegli jer su pre slabi nositi se s odgovornošću, obavezama, godinama, poslom, neuspjesima, nedostatkom vremena, a jedino što stvarno u svojim životima imaju petlje i mogu prekrižiti je brak i uletiti u neke sasvim nevažne avanture - koje su samo posljedica, a nikako uzrok - i nakratko se lažno opet osjećati mladima i bezbrižnima).
muškarci su nažalost puno psihički slabiji no što mi volimo misliti!
zaključak:
1.) problem je kod njega u zakuhaloj glavi, a ne u tebi.
2.) jedan dan, vrag mu neće dati mira, doći će sam i dobiti ćeš sve odgovore.
3.) do tada ga voli kao nekoga tko je sada jadan i stvarno nema snage ni za sebe ni za bračnu zajednicu, jer mu je u glavi kaos, a kamoli da tebe sažaljeva ili nedaj bože razumije (pa tko bi inače tako nešto napravio??)
4.) brini o sebi, i kada već imaš snage za dvoje imaj snage i za dati njemu podršku
5.) kada napokon dođe sa objašnjenjima, pošalji ga lijepo vrit,... jer će do tada tebi vjerojatno već biti jasno da nije pouzdan i da ne želiš to opet doživjeti sa 10 godina više na leđima.

puno snage ti šaljem Iznenađena, i svim ostavljenim ženama i muškarcima koji su dali bezuvjetno svu svoju ljubav bez ikakvih kalkulacija i ostali iznevjereni

[stray_cat]

lako je meni pisat po forumu kad sebastian pomaze

iskoristi parnerov osjecaj krivnje da sad sredis sve papire i alimnetaciju jer kad napokon izvuce svoju buducu na svjetlo dana pocet ce se otimati sa tobom oko svake krpice i nece mu biti vazno da li njegovo dijete ima di ziviti i di sjediti

ja sa svoja zadnja dva bivsa nemam potrebu analizirati raspad sistema, obojca su bili bolesnici, a za razliku od njih sa skoro svim bivsim ljubavima sam u kontaktu, cak sam u kontaktu sa svojim prvim deckom i dodjemo si ko neki poremeceni vid rodbinske veze jer smo neke stvaro prosli skupa i na neki nacin zbog toga za citav zivot ostali povezani time sto smo prosli

mozda je tu u pitanju da su nam se veze raspale zbog neumjeca komuniciranja i hrpe nespretnih dogadjaja prije nego sto smo se uspjeli jedni drugima do daske zgaditi sto mi je uspjelo sa pokojnicima

ne vjerujem u teoriju da tvojem bivsem jednog dana vrag nece dati mira pa ce se odluciti na iskren i opsiran razgovor sa tobom, takodje ne vjerujem u ideju da ce on jednog dana shvatiti sto je izgubio odlaskom iz veze sa tobom

okreni se sebi, jednostavno pocni zivjeti od danasnjeg dana, radi na sebi, da budes sama sebi bilja prijateljica, upoznaj samu sebe bolje, dozvoli si da su tvoje zelje i ideje bitne i ne obaziri se na roditelje, rodjake, frendove, nadji to sto volis u zivotu i napokon si to priusti, da ne moras raditi kompromise u ime ljubavi, u ime odrzavanja veze, i ume izbjegavanja sukoba sa roditeljima i frendovima i takva kakva jesi udji u sljedecu vezu

iskoristi ovo za veliko pospremanje u svojoj glavi, zahvaljujuci pokojnicima ja sam uspjela izaci iz svega jaca i bolja. kad skuzis da nakon raspada sistema mozes preziviti i preboliti bit ce ti puno lakse uci u idcu vezu jer kad te jednom samelje vise nikad ne boli tako jako pa ces i moci voliti puno zdravije

i jos je dobro sto si prestala vjerovati u bajke i valjda neces ponovo utrcati u mrezu nekom prodavacu magle, valjda si nesto naucila iz svega toga

meni se uzpjelo razviti sesto culo za prodavace magle, istina da mi je trebalo 10 godina zivota sa pacijentima ali gle me sad, ko nova

mogla bi otborit agenciju za ispitivanje potencijalnih partnera, nema teorije da mi neko proda pricu, sad ih njusim sa kilometra kad lazu

[bubimira]

nemam iskustva, nemam savjet
samo ću ti poslati

[Iznenadjena]

E, sad vi mene nazovite nezrelom, zelenom, svakakom... al zar su i kod vas stvari bile uistinu tako banalne - ko po jeftinom filmskom scenariu?

Bo pikula, ne mogu ti rec koliko se slazem s tobom, koliko je na mjestu tvoj presjek previranja u jednoj muskoj glavi.

I sama kuzim, sad mi je savrseno jasno, da se citava njegova "nesreca" i potreba da "ucini nesto od svog zivota" ustvari svodi na puko mijenjanje zene, mjesta prebivalista, nista drugo. No, zenu mozes otfikarit, promijenit, zamjenit, al glavu ne mozes, kaos u njoj ponijet ce i drugoj u krevet... A, koliko vidim, cujem, covjek je nasao srodnu dusu, prepunu razumijevanja, pa tako stvari dobivaju potpuno drugi prizvuk, uzroci postaju smijesni i banalni a ja dobivam sve vece magarace usi!

Sve je jos frisko, jos osluskujem korake, bljak...

Stray... iskreno se nadam da cu jednog dana moc sve to tako profi odradit bez osvrtanja, krivnje, ljutnje, boli... I spremam tu svoju glavu, sve se prasi, i sigurno ni ne moram spominjat koliko je tesko...

[Stijena]

A, koliko vidim, cujem, covjek je nasao srodnu dusu, prepunu razumijevanja, pa tako stvari dobivaju potpuno drugi prizvuk, uzroci postaju smijesni i banalni a ja dobivam sve vece magarace usi!

Sve je jos frisko, jos osluskujem korake, bljak...

Ovaj dio je vjerujem najteži i što god ti sad netko rekao za utjehu, znaš da ćeš ga morati "odraditi" sama sa sobom....ja osobno kad nešto stisne mantram "sve će to proći" i uvijek s vremenom prođe, kako god, ali prođe

[Audrey]

covjek je nasao srodnu dusu, prepunu razumijevanja

Dakle, ipak...
A tako bih voljela čuti za primjer kad je neki muškarac imao petlje reći istinu... koje su to kukavice, po čemu li su to oni jači spol...

Iznenađena, on je prema tebi bio jako nepošten, ne zato jer te ostavio (ja mislim da smo svi ljudi, i svima nam se može dogoditi da pogriješimo, čak i kod tako bitnih stvari kao što su izbor životnog partnera, ali također smatram da se i onaj tko je pogriješio u toj situaciji može i mora ponijeti kao čovjek). Ali on je tebi u oči lagao.
Mislim da zaslužuje 'Donald Trump' tretman.

Držite se ti i tvoj sinko , i vas dvoje (bez trećeg) možete sve što hoćete!

[maria71]

kod muških ti je scenarij uvijek isti


za sada još nisam čula inovacije u toj priči

osim ako ne osvijesti da je ipak gay pa si nađe dečka

[mamma san]

kod muških ti je scenarij uvijek isti


za sada još nisam čula inovacije u toj priči

osim ako ne osvijesti da je ipak gay pa si nađe dečka

X

[Iznenadjena]

Nemam nikakvih iluzija da ce jednog dana pokajnicki doc i ispricat mi se duboko uz molbu da zaboravimo sve ruzno sto je bilo...

[AdioMare]

Nemam nikakvih iluzija da ce jednog dana pokajnicki doc i ispricat mi se duboko uz molbu da zaboravimo sve ruzno sto je bilo...

Gle, a možda baš dođe?! Takav mi scenarij UOPĆE nije nevjerojatan, samo je pitanje što ćeš ti učiniti tada.
Razmisli što želiš. Upamti kako se sada osjećaš. Iskristalizirat će ti se želiš li reprizu uopće i pod kojim uvjetima. Ne bih ti željela sugerirati (ali ti i tako ovdje pišeš samo da si malo olakšaš dušu, zar ne?) ali, znaš koji je razlog zbog kojeg (nakon godina pušačkog staža) više nikada nisam pomirisala cigaretu?
Ni u ludilu više nisam željela prolaziti kroz apstinencijsku krizu.
Osobno, ne bih mu više vjerovala.
Ali, odluka je samo tvoja. Jedino ti znaš kako ti je u vlastitoj koži. Ja ti želim da se što prije osoviš na vlastite noge, pouzdaš u vlastite snage i digneš glavu visoko ... gore.
Ti to možeš! Ne daj se.

[Iznenadjena]

Ne znam... vrijeme ide... osjecam se vrlo pateticno pa se bojim i da mi svaki post ne bude takav, da ne pretjeram...

Pretpostavljam da je to samo faza, vec zabiljezena, vec opisana i milijun puta prezivljena od vas, od ostatka svijeta ... samo sutim, ne razgovaram ni s kim, ne izlazim iz kuce, totalno sam se povukla u sebe. Ne placem, ne sazaljevam se, al samo sutim...

Sad stvarno trebam konkretan savjet, iz iskustva... terapeut ili ne? Znam da ne smijem ignorirati ovo sto mi se dogada, al ne mogu razgovarat sa samom sobom (svi prijatelji odreda misle da bi me dobar tulum i ubijanje ogromnom kolicinom alkohola oraspolozili...mos mislit!)... sklona sam inace tmurnom raspolozenju, pa se brinem. Ovako ne mogu bit dobra mama... Moram nesto napravit, a samo tapkam u mjestu...

[momtobe]

Kako sam znala...

Voli sebe i svoje dijete.
I mislim da bi ti terapeut puno pomogao.

[paci]

Ne placem, ne sazaljevam se, al samo sutim...

Sad stvarno trebam konkretan savjet, iz iskustva... terapeut ili ne? Znam da ne smijem ignorirati ovo sto mi se dogada, al ne mogu razgovarat sa samom sobom (svi prijatelji odreda misle da bi me dobar tulum i ubijanje ogromnom kolicinom alkohola oraspolozili...mos mislit!)... sklona sam inace tmurnom raspolozenju, pa se brinem. Ovako ne mogu bit dobra mama... Moram nesto napravit, a samo tapkam u mjestu...

Kao da čitam priču moje kume... ne oklijevaj, terapeut ti može puno pomoći - njoj jest i sad je (nakon 2 g od odlaska dotičnog gosp.) sasvim u redu. Inače je jako depresivan tip osobe, oduvijek je bila, ali evo, ide na bolje...

[bo pikula]

terapeut?

hm, moje mišljenje je DA ako je stvarno dobar, da to sve izgovoriš i da te sasluša, ne može štetiti!

pogotovo jer vidim da ljudi u tvojoj okolini predlažu stvari nakon kojih se možeš osjećati samo lošije!!!
pa trebi sada treba ''uspješnih projekata'' sitnice i male nezahtjevne stvari iz kojih ćeš izlaziti uspješna i koje će te pomalo puniti, a ne nekakvih neuspjelih izlazaka i pijanki nakon kojih će ti se činiti da se više nikada u životu nećeš moći i znati zabavljati!

ono protiv čega sam svakako su antidepresivi i razne tablete prije vremena. mislim da je sve pre friško, i da to nije depresija već normalan tijek u preboljevanju.

sretno!