Jedan, dva, tri!

[Luna Rocco]

Već me dugo zanima kako se roditeljima dopada ova metoda, ali stalno zaboravljam otvoriti topic. Danas sam vidjela jednu mamu u parku da to izvodi i rekoh danas stavljam topic.

Dakle, fora je sljedeća - želimo da dijete nešto napravi ili da prekine s neprihvatljivim ponašanjem, dijete to odbija, roditelj veli "brojat ću do 3" (može biti i 5) i ako dijete u tom roku ne počne surađivati, slijedi kazna ili što već.

Primjenjuje li tko tu metodu? Meni jaaaaaaaaako ide na živce, ali da čujem ima li kakve logike...

[Winnie The Pooh]

Prije nego ću nekako reagirati sa Laurom, uvijek sebe stavim u njenu poziciju i razmislim kako bih se ja osjećala da netko tako sa mnom postupa.

Poznajem dosta roditelja (radim u vrtiću) koji su se hvalili kako im je tehnika brojanja najbolja. Nakon što sam ih upozorila na to kako bi se oni osjećali kada bi njima netko "štopao" vrijeme, bilo je onih koji su odustali, ali je velika većina nastavila "Pa ja nisam dijete, zašto bi meni netko nešto brojao, kada ja napravim sve što je potrebno i onda kada je potrebno"

Ono što sam htjela reći, i meni je to straaaašna metoda, ali ima jako puno roditelja kojima je to najbolji način u odgoju djece!
Mislim, to stvarno pali, ali ima puno "humanijih" načina od brojanja.
Ja klincima u vrtiću uvijek puštam određenu pjesmu, za vrijeme koje oni moraju pospremiti sobu i igračke. Možda ni to baš nije naj naj, ali oni se jako vesele, jer uz to što pospremaju, oni i pjevaju i plešu. Naravno kad završi pjesma, ako soba do kraja nije pospremljena, nema kazni, ali moraju završiti posao.

[apricot]

Ja koristim tu "metodu".
Ne zloupotrebljavam je: pribjegavam joj kad se nešto dešava ne 5 do 12, nego u 12 i 5.
Npr, ako moramo negdje, a ona se razvlači ko kauguma.
Pa ja imam izbor: ili je fizičkom silom trpati u auto, ili 1,2,3...

Upali u 98% slučajeva.

Pitat ću Orku kad dođe kući kako se osjeća, nisam nikada o tome razmišljala: činilo mi se kako je to isto kao kad i meni netko vikne: požuri, neću te više čekati.

:/

[Winnie The Pooh]

Ja sam uvijek prije za "Požuri, neću te više čekati", nego "Brojim do 10 i ondate neću više čekati!"

[traktorka]

Evo ovako,probala sam ja sve i svašta ,pa i tu metodu i to tek nedavno .
Moj sin je zaista pravi razigrani dvogodišnjak sa mogučnošću koncentracije koja baš nije dugotrajna . Dakle govorim o življem djetetu,koje se često mora smirivati mirnijim igrama,jer inače pregori i ne zna se sam umiriti...

Probala sam dakle i to sa brojanjem do 3,kad napravi nešto neprimjereno ili opasno po sebe i okolinu,kažem mu naravno da to ne smije raditi iz tog i tog razloga,uglavnom će poslušati (nakon dužeg uvjeravanja )! Ako nije poslušao onda sam jasno rekla da se proba smiriti i da ću ja brojati do 3, i počnem ja tako brojati 1,pa 2,pa 3 a on će meni 4,5,6 !!!!
I svaki put tako,njemu je to očigledno fora,kao igramo se brojanja i mama tko tebe šljivi sa tvojim metodama
Dakle,brojanje nam u tu svrhu ne pali uopće , već samo duuugi razgovori i beskonačna objašnjavanja ....
U principu nemam nikakvu metodu u odgoju,već se prilagođavam situaciji isključivo razgovorom !

[apricot]

Ja sam uvijek prije za "Požuri, neću te više čekati", nego "Brojim do 10 i ondate neću više čekati!"

Na to odgovara sa : Pa ne moraš!

Nema ove druge kombinacije... dođe već na dva.
Zapravo uopće nema nikakvih posljedica i ako ne posluša dok ne nabrojim...

[aleta]

jasno je da djeca trebaju jasno određene granice dopuštenog / nedopuštenog ponašanja. brojanje uptrebljavam kao metodu koja ove granice pojašnjava, ističe i daje im na važnosti.
naravno, opet se postavlja pitanje o kojoj dječjoj dobi govorimo.
Vidu (skoro 3 godine) ova metoda odgovara jer mu je ona signal da mislim krajnje ozbiljno, da se ne igram više i ne šalim s njim.
Evi Mariji (7 godina) uopće ne, dapače ako pokušam brojati naljuti se i postaje prkosna i još žešće odbija suradnju.

[dorotea24]

ja to koristim na svom mužu

[bebelina]

Kod nas se prvo kaze recimo za 5 minuta spavanje! Ako ne ide onda brojimo do 5 , ali na dva je vec bio u krevetu.
Palilo je to i kod prijateljicine kceri, pa ju je pitala : A sto to ona vama napravi kad ne poslusate?
Nera: pojma nemam , nikad jos nismo cekali!

[ronin]

Ja koristim tu "metodu".
Ne zloupotrebljavam je: pribjegavam joj kad se nešto dešava ne 5 do 12, nego u 12 i 5.
Npr, ako moramo negdje, a ona se razvlači ko kauguma.
Pa ja imam izbor: ili je fizičkom silom trpati u auto, ili 1,2,3...

Upali u 98% slučajeva.

Pitat ću Orku kad dođe kući kako se osjeća, nisam nikada o tome razmišljala: činilo mi se kako je to isto kao kad i meni netko vikne: požuri, neću te više čekati.

:/

Apsolutno potpisujem apricot do zadnjeg slova,upravo ja tako koristim tu metodu i stvarno je efikasna-radi se o tome da nikada ni ne dođemo do tri jer uvijek posluša najkasnije na dva.

Ne koristim je za svaku sitnicu,uvijek stvari nastojimo riješiti razgovorom i kompromisom,no zaista postoje situacije kada za to nemam vremena,na primjer ujutro ih se očajnički žurim odvesti u vrtić i stići na prvi sat a on se razvlači ko puž i ko fol ne sluša što mu govorim,i ta metoda zaista "ubrzava "stvar

E sad,što je "tri"?
Najčešće mirna stolica ili neka sitna kazna na primjer,ne smije to popodne igrati Sunčicu na kompu,tako nešto....
Na stolici(koju koristim za najveće "prekršaje")mora odsjediti 5 minuta i poslije reći zašto je bio u kazni i ispričati se.

Počela sam koristiti tu metodu kada je imao nešto više od tri godine,nabavila sam knjigu:Thomas W. Phelan:1-2-3 uspjeh,malo sam je modificirala i prilagodila sebi,no nipošto ne bih nazvala tu metodu glupom.Stvarno je učinkovita i mislim da ne ponižava djete i njegov integritet(što mi je jaaako važno) i mislim da je deset puta gore kad se na dijete urla ko manijak a ko fol ne stavlja ga se u kaznu nego kada na miru malo razmisli o tome zašto se na toj stolici uopće nalazi.

[ronin]

djete=dijete

[sorciere]

ja sam sa svojim nećakom (kad je bio mali) koristila metodu "do 10".

kako nisam pobornik batina, a on me znao izbezumiti (ne samo naljutiti) - ja sam obično izašla van iz prostorije, i SEBI brojila do 10 da se smirim...

[ronin]

sorci
traktorka,čini mi se da je tvoj Roko još bio premali za tu metodu... :/

[apricot]

To je, zapravo, kombinacija brojanja i odlučnosti u glasu.
(Nešto kao uvjetovani refleks, valjda).

Čini se da ja ne znam napraviti dovoljno strog izraz lica, nego samo kad brojim.

Totalno ste me bacile u razmišljanje

[traktorka]

traktorka,čini mi se da je tvoj Roko još bio premali za tu metodu... :/

Slažem se da je mali,ali nekad mi se ipak čini da sve razumije,i da zna čemu to brojanje služi,ali je valjda to njemu smiješno...

A recimo,kad viknem : E sad je dosta,pretjerao si !! , onda zna da se ne šalim i uglavnom prestane,tako da,iako je mali,ja mislim da je razumije,ali ne prihvaća!

[ronin]

Ma da,znam jer je i moj Roko otprilike vršnjak tvom...a imam osjećaj da kod njega ne bi još upalilo,zato kažem.

Razumije i on,ali me baš ne shvaća ozbiljno,nego važno nastavi brojati do deset.

[traktorka]

Razumije i on,ali me baš ne shvaća ozbiljno,nego važno nastavi brojati do deset.

Da,baš tako !

A ako tko ima neku metodu koja pali kod dvogodišnjaka bila bih jaaaako zahvalna !!!!

[ronin]

Pa kod mog je jedino učinkovito i efikasno da ga sklonim s opasnog mjesta,i eventualno preusmjerim pažnju na nešto drugo.

[traktorka]

Također i kod nas,ali nekad bude i suza

Uglavnom,težak karakter ,kad si nešto zamisli,taj ne odustaje lako. Stvarno sam postala taktičar u zadnje vrijeme

[kraljica85]

koristimo ponekad. npr. danas je kod bake zalijevao cvijeće što stvarno obožava... no to je nakraju završilo tako ganjao bratića po dvorištu i zalijevao ga mrzlom vodom iz šlaufa i nakon 101 molbe da to ne radi, da će se ovaj prehladiti i sl, rekoh: brojim do 5 i zatvaram vodu. dalje me nije fermao, već kad sam rekla JEDAN (full ozbiljnim tonom), pustio je bratića na miru i vratio se cvijeću.
time sam izbjegla da samo zatvorim vodu pa da tuli pola sata. dođe mu to brojanje ko zadnja šansa .

[irenas]

Moja sestra broji i pali svaki put,skužila je šta treba reći nakon onih dok nabrojim do 10,a kako ja nisam onda niti ne koristim tu metodu jer Dora je tak flegmatična da ju ne sekira što bi eventualno dobila bilo kakvu kaznu

[keska]

Ne koristim 1,2,3 nego kad želim da nešto napravi potaknem ga nekom intrigantnom pričom. A gotov uvijek pali "tko će prije" npr. oprati zube ili obući se.
Lošije prolazim kad želim da prestane neku nedozvoljenu radnju. Probam s pričom ili odvraćanjem pažnje ali na žalost nekad moram pribjeći ucjenama. Ne volim to.
A kad ništa ne pali (ustao na krivu nogu taj dan) i kaže jednostavno "neću" i ako to nije od životne važnosti (a dosta često i nije) prihvatim taj njegov odgovor.

[Maja]

Ja kombiniram svašta pa nekad, iako zapravo kad sad pogledam, vrlo rijetko, uleti i brojanje. Možda češće prije, sada sam puno više na osobnijim porukama - ovima tipa "neću te čekati".
Ali, tema me podsjetila, ono što me redovno fasciniralo kod djece je kad im zapravo prešutno i neformalno (i nekako svim srcem) dam tih par sekundi, bez ikakve napomene, ikakve prijetnje, bez ijedne riječi, koliko često upali. Npr Nola neće obući cipele, ja joj nekoliko puta jasno dam do znanja da hoću da ih sad obuče i da krenemo, njoj je i po mom tonu (bez da vičem ili uopće zvučim strogo) i mom držanju jasno da neću popustiti i ona je uporno na "neću". Dam joj samo par sekundi, zašutim, mislim na nekaj drugo, ali sam prisutna, i ona se počne oblačiti. Jako jako često im je tih par sekundi bez pritiska dovoljno da "prodišu". Tako da mi je ta "metoda" nekako zamijenila posve brojanje.

[flower]

ja nekako kao Maja, ne koristim brojanje, kazem sto imam rec i pustim je...najcesce napravi ono sto treba u nekom razumskom roku - nama jako pali da je pripremim da cemo za 10-15 min krenuti, a ne vikati zadnjih 5 min.

[mama courage]

kao prvo treba biti svjestan da su nam djeca razlicite dobi, kao i to da se metoda brojanja moze koristiti i u svrhu da se neprimjereno ponasanje prekine ili da se dijete potakne na zeljeno ponasanje. koliko mi se cini za ovo potonje postoje jos neke verzije tog brojanja, jer nije catch samo u tome brojati djetetu da nesto (pozitivno) uradi, nego ga se ipak treba i animirati. (ovo kao odgovor na tinkie winkie da pusta pjesmu djeci da pospreme igracke ili keski na njen odgovor s intrigantnom pricom).

prvo treba reci da sve zavisi od situacije i od naseg, a i njenog raspolozenja. kad znam da je umorna, gladna il sto vec imam malo vise strpljenja s njom, al kad vidim da me testira, onda se drugacije odnosim prema njoj. imam razumijevanja i za nju i njene zelje i sve to uzmem u obzir, al ipak ima dana... i situacija kad se metoda brojanja pokazala najbezbolnija. kako za mene, tako i za nju. mi uglavnom kombiniramo (recimo ovo sto je flower spomenula, velim: idemo doma, ako veli hoce jos ostati, onda joj dam jos pet-deset minuta, koje sam ionako vec uracunala) i nacelno koristimo metodu brojanja, mada i to u posljednje vrijeme sve rijedje i u velikoj vecini slucajeva da prekinemo nedopusteno ponasanje. tipa: stavljanje nogu na stakleni stol u dnevnom boravku. u takvim slucajevima kad radi nesto nedopusteno sto bi vec trebala znati da ne smije i ne treba nemam namjeru joj paznju odvlacit necim drugim ili je "zaintrigirati" pricom (al opet, ona ima 3,5 god). ona mora znati da se nogice ne stavljaju na stol, da se rucice peru nakon nuzde (mada svaki put me pita zasto, ja objasnim zbog bakterija, ali ako bas nece i pocne da se dere, onda joj pocnem odbrojavati, jer stoji pored umivaonika i gleda u njega, a nece oprati ruke :? , znaci nije da je sad odvlacim od neke njene igre i sl.)

ovo brojanje dodje dobro i roditeljima - da se skuliraju. otkako sam pocela brojati, uopce vise nema potrebe da povisim ton. kazna je odlazak u spavacu sobu gdje bude oko 20-tak sekundi.

brojim do 3, do deset mi se cini predugo. dok ja dodjem do deset, ona je vec u mislima kod neceg drugog. i brojala bih svakoj osobi koja bi mi recimo stavljala noge na stol al nitko od odraslih to ne cini i ne gleda me ponekad u faca da vidi moju reakciju.

ono što me redovno fasciniralo kod djece je kad im zapravo prešutno i neformalno (i nekako svim srcem) dam tih par sekundi

ovo sam i ja shvatila. i taj savjet dajem svakome tko cuva il se igra s mojim djetetom. ja to objasnim na slijedeci nacin: moja zxuja je jako poslusno dijete, al joj jednostavno treba sekunda vise da njoj (nekako) do mozga dodje sto treba uraditi. tj. odrasli brze razmisljaju i zakljucuju, a djeci trebaju tih nekoliko sekundi vise. otkako sam to shvatila i prihvatila sve je lakse i lezernije i nema ni strke ni vike. recimo, zxuja se odavno sama penje u sjedalicu. malo ne nespretna (k'o sva djeca) i treba joj samo sekunda-dvije vise da sjedne... znaci ona zeli sjesti, samo joj treba dati vremena. ona zeli poslusati, samo joj se treba dati vremena (u vrh glave minuta) da to i ucini, a ne voditi se nasim "odraslim" nacinom razmisljanja i jurnjave. oni jednostavno ne mogu pratiti nas ritam.

[jadranka605]

i mi koristimo 1-2-3 metodu. Počela sam je koristiti kad je Duje napunija 4 godine.
i pali...on negoduje jer mu ne odgovara šta je, recimo, igra završena, više nego šta mu odbojavam vrime.
nakon šta milijun i tristo perdestet tisuća puta kažem "ajde" kad počem brojati on je tu već na dva...
Iako je to ponekad igra, pa kažem: 1-1.5 - 2-2.5 (a on još ne mrda) onda ide 2.45-2.50, pa 51,52 itd...onda se svi počnemo cerekati.
bolje mi je to nego da urlam, da ga tućem, ucjenjujem i sl.

[jadranka605]

da..zaboravih reći da i on meni broji....ako on oće ići na kompjuter, a ja zasila na RODU, onda mi kaže: "kad izbrojim do tri, ima da si gotova"

[Zdenka2]

Ja koristim tu "metodu".
Ne zloupotrebljavam je: pribjegavam joj kad se nešto dešava ne 5 do 12, nego u 12 i 5.
Npr, ako moramo negdje, a ona se razvlači ko kauguma.
Pa ja imam izbor: ili je fizičkom silom trpati u auto, ili 1,2,3...

Upali u 98% slučajeva.

Pitat ću Orku kad dođe kući kako se osjeća, nisam nikada o tome razmišljala: činilo mi se kako je to isto kao kad i meni netko vikne: požuri, neću te više čekati.

:/

Isto i to samo u situacijama sličnim ovima gore. Npr. kad mu 500 puta kažem da navečer obuče piđamu, a on se oglušuje. To koristim samo za te najpraktičnije stvari i nastojim da to ne bude često, nikako ne svaki dan. Primijetila sam da su roditelji koji to primjenjuju redovito i u svim situacijama oni koji od djeteta očekuju bespogovornu poslušnost, a svaku svoju riječ smatraju neupitnim zakonom.

[ronin]

Autor ove knjige koju sam spomenula decidirano je razlučio pozitvna i negativna ponašanja u vezi s odbrojavanjem.

Rekao je da za pozitvno ponašanje(npr.pojedi večeru,pospremi igračke)ni slučajno ne koristimo odbrojavanje,već da u tom slučaju koristimo tzv.pozitivnu motivaciju(neku vrstu nagradice ili pohvale,ovisno o situaciji)

Odbrojavanje bi se trebalo koristiti samo za negativno tj.nepoželjni ponašanje,inače kod pozitivnog ponašanja postižemo kontra-efekt.

[Brunda]

Brojim i pali, kako je netko rekao, u 98% situacija. Čak mu je fora kad stigne prije nego uspijem reći 2. Ova metoda mi je bila pravo otkriće (iako ne pretjerujem s njom da se ne izliže ) i sačuvala mi je tonu živaca.

[vesna72]

Ponekad to koristim za privlačenje pažnje kad xy-puta "molim te" ne pali. Rijetko i počnem brojiti, obično je dovoljno "dok nabrojim do 5 da si..." i već reagira.

"Štopanje vrmena" koristimo obično kao sredstvo upozorenja, odnosno nikad ne dođem kad se igra i velim idemo, nego imaš još pet minuta pa idemo.

[Winnie The Pooh]

Pitanje za vas koji brojite.
Što se dogodi kada izbrojite do kraja a ne postignete cilj, odnosno da vas dijete posluša. Zapravo, koja je "ucjena"? (Dok izbrojim do 3 moraš to i to inače To i to!)

[maria71]

ja probala brojati nekidan velim ja jen dva tri

a on jel to kao un dos tres living la vida locca i počne vrtiti guzicom

[Zdenka2]

ja probala brojati nekidan velim ja jen dva tri

a on jel to kao un dos tres living la vida locca i počne vrtiti guzicom

[mama courage]

prije svega... ispravka..."ovo kao odgovor na tinkie winkie da pusta pjesmu djeci da pospreme igracke" - treba biti ovo kao odgovor na post od winnie the pooh.

a i odgovor na postavljeno pitanje sam dala - prijetimo odlaskom u sobu.

[ninochka]

ja sam Ianu znala reći brojim ti do tri. jeeeedaaaaan, a on počne živčano vikati "nemooooj miii brojaaaat"

pa ne brojim. uglavnom., osim kad meizludi pa ja njemu kažem jedan a on osip dobije i drgačije se dogovorimo

[ronin]

I ja sam također dala odgovor na pitanje " što na tri"

[apricot]

Pitanje za vas koji brojite.
Što se dogodi kada izbrojite do kraja a ne postignete cilj, odnosno da vas dijete posluša. Zapravo, koja je "ucjena"? (Dok izbrojim do 3 moraš to i to inače To i to!)

Nema ucjene.
Nema onoga: brojim do tri i ako ne napraviš...
Brojanje joj je, samo po sebi, dovoljno da shvati kako je to nešto što se stvarno mora. (jer postoje trenutci u kojima na pomažu nikakava objašnjavanja ni dogovori, složit ćeš se).
Možda je to pomanjkanje mojega autoriteta koji dokazujem brojanjem, ne znam...

Uglavnom, ako ne napravi to što treba do nabrojane trojke, ja odlazim od nje, jer onda smatram da je bio njezin izbor. Ako bih prije posegla za tim i upotrijebila kao "ako - onda" metodu, shvatila bih kao da je ucjenjujem. Čim okrenem leđa, ona popusti.
Ili joj treba 5 - 10 minuta za to.
A ponekad ih nemamo.

[MalaSirena]

Slično kao apricot - znači, u slučaju žurbe, a on se razvlači i razvlači (npr. kad se spremamo u vrtić ja ga počnem pripremati pola sata prije da se spremi, tak da njemu sekunda-dvije više ništ ne znače jer se osjećam kao da me vuče za nos ).

Što kad dođemo na tri? Hm.. budući da to ne provodim prečesto, ne sjećam se jesmo li ikad došli do tri, ali obično prva kazna koja bi bila je negledanje crtića taj dan.

A brojim i do deset - u sebi kad prijeti da će mi para probiti kroz uši

[Brunda]

U principu je koristim kad mi drugo nije upalilo, a tada sam već prilično živčana. Kod nas ima kazne u vidu negledanja crtića taj dan, nekupovanja sladoleda i sl. Svjesna sam da je to čista ucjena ali u tom trenutku mi je bitno samo da me posluša. Tješim se činjenicom od 98% uspješnosti metode.

[Zdenka2]

Kod mene nema ni kazne ni ucjene. To brojanje ne koristim tako da bi se izlizalo, a kad ga koristim, onda se on prene i shvati da ja već predugo čekam i jednostavno napravi to što treba.

[jadranka605]

nema kazne nit ucjene, samo počnem brojit ispočetka...ali dovoljn je ton glasa da zna da sam za ozbiljno.
također, kad je prekardašija upotrebim cilo ime i prezime, a tad ponekad čak i ne trebam brojit

[jadranka605]

dovoljn=dovoljan

[Loryblue]

Ja koristim tu "metodu".
Ne zloupotrebljavam je: pribjegavam joj kad se nešto dešava ne 5 do 12, nego u 12 i 5.
Npr, ako moramo negdje, a ona se razvlači ko kauguma.
Pa ja imam izbor: ili je fizičkom silom trpati u auto, ili 1,2,3...

Upali u 98% slučajeva.

.....činilo mi se kako je to isto kao kad i meni netko vikne: požuri, neću te više čekati. :/

mogu samo potpisat.

brojalicu i ja upotrebljavam, ali nakon milijuntog upozorenja na kašnjenje, na ponašanje koje nije ni njenoj dobi primjereno, na diranje stvari koje nisu za nju....i kad vidim da me totalno ignorira i uopće ne čuje, onda je dovoljno kazat: brojim do tri. i to je trgne iz njenog svijeta.
a kad brojim nikako izbrojat onaj 3, 2 se razvuče ko žvaka.
nama pali i uvelike pomaže.
i ne smatram brojalicu ni dresurom (kako je netko nazvao) ni lošom metodom. svak se dovija nečemu šta mu olakšava život i spašava živce.

[Hana_Sara]

nema kazne nit ucjene, samo počnem brojit ispočetka...ali dovoljn je ton glasa da zna da sam za ozbiljno.
također, kad je prekardašija upotrebim cilo ime i prezime, a tad ponekad čak i ne trebam brojit

uuuu, ovo i kod nas pali . ime i prezime, pa jos ubacim i "srednje" ime (middle name) za jaci dozivljaj . odma skacu ...

ali dakako, u mjeri je sve.. tako da je to stvarno samo za najstroza upozorenja...

[Brunda]

također, kad je prekardašija upotrebim cilo ime i prezime, a tad ponekad čak i ne trebam brojit

Kod nas ovo ne pali. Kod spomena imena i prezimena u kontekstu upozorenja trenutno je na podu umirući od smijeha.

[Mima]

Hm, a kod nas ne pali 1--2-3 - jednom sam probala a Lea me sa zanimanjem saslušala kako brojim a onda nastavila po svome. Mislim da mi fali ono 1-2-3 i onda .. ŠTO?

[Brunda]

Hm, a kod nas ne pali 1--2-3 - jednom sam probala a Lea me sa zanimanjem saslušala kako brojim a onda nastavila po svome. Mislim da mi fali ono 1-2-3 i onda .. ŠTO?

Sport i glazba

[branka1]

Ja koristim tu "metodu".
Ne zloupotrebljavam je: pribjegavam joj kad se nešto dešava ne 5 do 12, nego u 12 i 5.
Npr, ako moramo negdje, a ona se razvlači ko kauguma.
Pa ja imam izbor: ili je fizičkom silom trpati u auto, ili 1,2,3...

Upali u 98% slučajeva.

Pitat ću Orku kad dođe kući kako se osjeća, nisam nikada o tome razmišljala: činilo mi se kako je to isto kao kad i meni netko vikne: požuri, neću te više čekati.

:/

Isto i to samo u situacijama sličnim ovima gore. Npr. kad mu 500 puta kažem da navečer obuče piđamu, a on se oglušuje. To koristim samo za te najpraktičnije stvari i nastojim da to ne bude često, nikako ne svaki dan. Primijetila sam da su roditelji koji to primjenjuju redovito i u svim situacijama oni koji od djeteta očekuju bespogovornu poslušnost, a svaku svoju riječ smatraju neupitnim zakonom.

ovako i mi. Tj MM. I gotovo uvijek mu pali.
Doduše, ja sam ga neki dan opomenula da mi baš ne sjeda ta metoda nekako baš iz tog razloga požurivanja, tjeranja u okvire, ne znam, pitala sam se kako bih se ja osjećala....ali vidim da to stvarno pali i stoput je bolje tako nego da viknemo, što se meni zna zalomiti ,a njemu gotovo nikad ne.
A nekad nam kaže - nemoj mi brojat!!! i onda odmah ide napravit to što treba

[jvk]

Potpisujem apricot potpuno.