 |
|||
Viš, nikad mi to nije pamlo na pamet da je to neka metoda već jednostavno u nekim situacijama više ne znam kaj bih pa počnem brojati...
Ni mene moje dijete valjda ne doživljava previše ozbiljno, ne znam valjda napraviti pretjerano ozbiljnu facu. Onda se moramo natezati dok ja ne počnem "brojati"...A tatu sluša skoro od prve...
kod nas nije nikad bilo brojanja
ni prazne prijetnje...
ja uvijek kazem...znas da ako to ne napravis kako smo dogovorene sljedi kazna...i kazna sljedi bez iznimke..nema brojanja..nema vikanja..nema moljakanja...
vec sam negdje napisala...jednom se nije htijela obuci za vrtic....nisam ni kunjila ni molila...kad je doslo vrijeme za odlazak...ja sam joj gurnula cipele na bosu nogu..bundu..i u pidjami pocela voditi iz stana...
rekla sam joj da sam ja lijepo obucena, i da ako se ona ne zeli obuci, da je ona smijesna i da ce se njoj smijati a ne meni...objasnila sam joj da time steti sebi, meni ni malo...
jednostavno...zna se sta je krivo a sta je pravo i koja su "kucna" pravila...
za krivo kazna za pravo pohvala, za samoinicijativno pohvalno ponasanje pohvala i nekad nagrada...
kad je bila manja imali smo tablicu na vratima, za svaki njen "ne" ili "necu" smo nacrtali kruzic, koji sam ja smijela vratiti isto tako sa "ne" i "necu"...
Za mene je ovaj primjer brutalan. Ne bih to nikada učinila svom sinu, a kad bih on mi to nikada ne bi oprostio.
Zna se što je pravo, a što krivo? Ja nisam baš tako sigurna da uvijek 100% znam što je pravo, a što krivo, a da dijete to ne zna.
meni je osnovni postulat da je ne lomim, i da joj ne cinim stvari koje ne zelim da netko drugi meni cini - tako da potpisujem u biti Zdenku.
I ja koristim brojanje u trenutku kad situacija prijeti da ce izmaci kontroli.
je ne razumijem zasto dijete ne bi smjelo reci ne i necu.
i nasi mm-ovi, roditelji setre, braca, prijatelji.... i oni nama i mi njima imamo pravo nekda reci ne i necu, ne zelim, ne mogu, ne znam....
zasto bi to pravo djeci uskracivali?
+ potpisujem zdenki i flower.
pa naravno da smiju reci necu, no u nekim situacijamam je ipak moja rijec presudna.
Apsolutno.flower prvotno napisa
Realna, nemoj se naljutiti, ali tvoj mi se postupak čini jako ponižavajućim za dijete. Nikad to ne bih učinila, pogotovo onaj dio s ismijavanjem. To jako negativno utječe na djetetovo samopouzdanje, baš kao i kazna za svako nepoštivanje dogovora ili "reda". A i oni kružić za "neću" su mi
Vjerujem da ipak nisi tako stroga kao što se iz posta čini.
sad sam skuzila o kojim ne i necu se radi.
realna, ti od djeteta uvijek ocekujes da odraslima govori da i moze?
ma naravno.
ja sam replicirala na recenicu od realne:
"kad je bila manja imali smo tablicu na vratima, za svaki njen "ne" ili "necu" smo nacrtali kruzic, koji sam ja smijela vratiti isto tako sa "ne" i "necu"..."
sa naglaskom na "svaki njen ne i necu"
I mi se ubrajamo u "brojače" i to i za dečke i za mene!!
Najčešće brojanje je ujutro kad se trebaju dići iz kreveta i to nakon maženja, nježnog buđenja.....
Interesantno je kako su oni sebi odredili broj 16!!
Znači, ja ih probudim oni se rastežu po krevetima i čim kažem brojim do 16 dečki su na 10 već obućeni i u kupaoni peru zube.
A brojanje za mamu je kad već stvarno pređu sve moguće granice onda se zatvorim u kupaonu i brojim sama sebi da se skuliram !!
I pali i u jednom i u drugom slučaju!!
I meni moj mlađi to radi, a što je najbolje, ja mu ne brojim...nekad mu kažem, kad ga hoću pokrenuti "Ajmo, 1,2,3, hop!" onako brzo, u smislu da krene, a ne da završi s brojanjem.da..zaboravih reći da i on meni broji....ako on oće ići na kompjuter, a ja zasila na RODU, onda mi kaže: "kad izbrojim do tri, ima da si gotova"
Mi obično, kad hoćemo da se nešto brzo napravi, napravimo natjecanje tko će prije (imamo dečke od 5 i 8 godina). Kako je stariji nespretniji od mlađeg, borba je ravnopravna.
I meni se ovo gornje od realne ipak čini malo pregrubo i ponižavajuće za dijete...
Moj sin je jaaaaaako tvrdoglav i svojeglav i nekad se trebamo puno nagovarati i dogovarati i znam povisditi ton kad po 10. put nešto akžem a on ne sluša, ali ovak nekaj mi je ipak malo preveć.
po meni je jedini nacin da je ne lomim tako da joj dozvolim da sama spozna svoju gresku ili krivu odluku, da je popravi kako ona odluci, bez da je silim, molim ili da vicem...a djete neka na najmilijem primjeru nauci da losa odluka ima lose posljedice...meni je osnovni postulat da je ne lomim, i da joj ne cinim stvari koje ne zelim da netko drugi meni cini - tako da potpisujem u biti Zdenku.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom