ajmo malo opet o dlakama. nema toga što ja ne isprobah na svojim dlakama i najveći mi je smijeh, kada dođem kod svoje susjede kozmetičarke, jer sam odlučila da se više neću živcirati i obljepljivati čitavu kuću i sve oko sebe sa voskom, medom i šta ti ja znam čime, i kada mi ona kaže da su rijeđe, a ja ne vidim razliku - meni su uvijek guste, bujne. kupila sam svojedobno aparat onaj braunov i to me je još najviše boljelo tako da sam ga umirovila, a koštao je "ko svetog Petra kajgana". i kada vidim one silne reklame koje "jure u boj protiv dlaka, uraslih i neuraslih" skužim da se ništa nije promijenilo na bolje ni neće...
jedino se tješim, što je čitava moja family dlakava, osim moje seke, koja imaj sreću da je dlake ne vole i što su im pod stare dane dlake jednostavno nestale, pa možda....