Imate li donorsku karticu

[Mukica]

Hrvatska donorska mreza napravila je anketu - ako zelite ispunite je ovdje Hrvatska Donorska Mreza - ANKETA

Tko je jos nema, a zeli je nabaviti, neka zna sljedece:

Hrvatska donorska kartica pod motom “Život Na Dar” u opticaju je od 1996. godine.

Zaštićena je i deponirana kod Hrvatske autorske agencije i podržana je od Ministarstva zdravstva RH kao službeno sredstvo za javno promicanje poklanjanja organa u svrhu liječenja.

Hrvatska donorska kartica je jedino sredstvo danas u Hrvatskoj, kojom osoba za života može, poklanjanjem svojih organa nakon smrti, izraziti svoju visoku društvenu odgovornost, solidarnost i dobročinstvo.



KARTICE SE MOGU DOBITI na sljedecim mjestima:

- Društva Hrvatskog Crvenog križa u Hrvatskoj
- Liječnici obiteljske medicine u Hrvatskoj
- Dr. Mirela Bušić, Ministarstvo zdravstva RH Zagreb
- Prof. dr. sc. Vesna Brkljačić Kerhin i Diana Artl, Republički referalni centar za transplantaciju i tipizaciju tkiva, KBC Zagreb, Rebro

http://www.hdm.hr/hdm4.html

Ja je imam vec jedno 3-4 godine.

[Mukica]

Sad mi je palo na pamet nesto - sto bi bilo da se mojoj djeci, nedajboze, bilo kaj dodgodi, jel bi pristala na donaciju njihovih organa i mislim da bi, zapravo sigurna sam da bi.

Istina - ne znam kak bi poslije zivjela tj. kak bi se nosila s tim, ali ako nekoga moze spasiti - dala bi sigurno! (nadam se da postoje neke grupe potpore za takve slucajve ili tak nekaj...)

[suzana_s]

Vec dugo zelim to napraviti.
Sto je potrebno za dobivanje kartice?

[sbuczkow]

Mi bi svi dali organe. Ionako ako itko od mojih umre prije mene, ceka ih kremiranje. Svi znaju da me mogu raskomadati nakon smrti, ali vidis nisam mislila o toj kartici.

[tweety]

ja ju imam od prvog mjeseca 2005., no navodno bez obzira na karticu obitelj umirućeg mora dati pristanak.ne kužim koja joj je onda svrha.

[kajsa]

ja je nemam je sam mislila da mi nije potrebna.
naime, jednom sam u amblanti pročitala letak o doniranju organa u Hrvatskoj i kako sam ja shvatila, treba se izjasniti ako NE želiš donirati. ?!ako se ništa ne izjasniš onda si donator.

malo sam kopala pa sam pronašla:
Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja.
Član 4.
Dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju se radi presađivanja, ako se umrla osoba za života nije tome izričito pismeno protivila.

da li netko zna nešto o tome, možda je to prije bilo tako regulirano pa se promijenilo

[Mukica]

ima dosta info na njihovom sajtu
recimo tu http://www.hdm.hr/davatelj.html

[ninochka]

imam jedno 2 godine, nisam emotivno vezana za svoje organe

[miha]

jednom sam u amblanti pročitala letak o doniranju organa u Hrvatskoj i kako sam ja shvatila, treba se izjasniti ako NE želiš donirati. ?!ako se ništa ne izjasniš onda si donator.

prekjučer je bila na HTV-u emisija o životu s presađenom jetrom i tamo je neka doktorica (ne znam koja) rekla da je kod nas na snazi upravo ovo što spominješ.

dakle, svi su donori, osim ako se ranije ne izjasniš protiv!

mukice, zbilja mi nije jasno :? ...

[Mukica]

evo nasla samproceduru:

Kako izgleda cijeli proces darivanja organa, korak po korak?

Prvi je korak prepoznavanje pacijenata kod kojeg se sumnja da je nastupila smrt mozga.

Prije nego se objavi smrt mozga potrebna je stroga provjera, koja uključuje ponavljane preglede pacijenta i korištenje suvremenih dijagnostičkih metoda za ispitivanje moždane funkcije

Ako se potvrdi dijagnoza smrti mozga, obitelji bolesnika se predloži darivanje organa preminule osobe

Ako obitelj pristane, potpisuje se takav dokument

Od obitelji se uzmu medicinski podaci o preminuloj osobi, te se ispituje stanje organa i iskoristivost za presađivanje

U bazi podataka traži se odgovarajući primatelj

Darivanje organa uključuje kirurški zahvat ekstrakciju organa, postupke za održavanje organa u optimalnom stanju i transport organa u ustanovu koja obavlja postupak presađivanja, gdje primatelj čeka

U većini europskih zemalja, koje imaju "zakon pretpostavljenog pristanka" običaj je da se bliska obitelj neposredno umrlog člana ipak pita za dozvolu za uzimanje organa radi presađivanja.

[Mukica]

mukice, zbilja mi nije jasno ... :?

to ja NISAM domalocas znala - fakato nda ne vidim smisao donorske kartce :/

sad sam nasla, ima tu http://www.hdm.hr/zakoni.html

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja.

Narodne novine RH, 50/88

www.nn.hr



Član 1.
U Zakonu o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja ("Narodne novine" br. 31/80), član 2. Zakona mijenja se i glasi:

Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja nakon što se utvrdi smrt te osobe.

Nastanak smrti utvrđuje se prema propisima o medicinskim kriterijima i načinu utvrđivanja smrti osobe od koje se mogu uzimati dijelovi tijela radi presađivanja.

Član 2.
Član 4. mijenja se i glasi:

Dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju se radi presađivanja, ako se umrla osoba za života nije tome izričito pismeno protivila.

Dijelovi tijela maloljetne umrle osobe, kao i osobe koja je bila duševno bolesna, mogu se uzeti radi presađivanja samo uz pristanak njenih roditelja ili bračnog druga ili punoljetnog djeteta ili staratelja.

[sbuczkow]

Ako je takav zakon zasto je onda nemoguca misija dobiti organ?

[apricot]

mukice, zbilja mi nije jasno ... :?

to ja NISAM domalocas znala - fakato nda ne vidim smisao donorske kartce :/

zato što obitelj vrlo često ne dopušta, amislim da se onda ipak njih sluša.

i ja je imam otprije 3-4 godine.

[Bubica]

i ja....

mislim da je svrha kartice senzibiliozacija na problem, obitelj bi sigurno opet pitali. Ako imaš karticu vjerojatnije je da je i tvoja obitelj upoznata s tvojom željom da doniraš organe.

[Ana :-)]

Imam karticu već godinu dana možda i više

[Luna Rocco]

Čekaj, znači ako se izrazito protiviš, moraš to negdje naglasiti tijekom života, gdje i kako?

[Riana]

ja je nemam, ali kako sam služila, treba se izjasniti ako NE želiš, a ja bi darovala...

[pepi]

Čekaj, znači ako se izrazito protiviš, moraš to negdje naglasiti tijekom života, gdje i kako?

Da, trebaš kod svog dr.opće prakse potpisati nekakvu izjavu o zabrani doniranja vlastitih organa nakon smrti.

[ms. ivy]

ja ju imam od prvog mjeseca 2005., no navodno bez obzira na karticu obitelj umirućeg mora dati pristanak.ne kužim koja joj je onda svrha.

ovo je mene silno razočaralo i danima sam se dopisivala s nadležnom osobom, da bih se naposlijetku pomirila sa činjenicom da je uloga kartice "samo" promocija i osvješćivanje. također, iskazuje tvoju želju koja bi trebala biti smjernica obitelji u slučaju tvoje smrti.

hoće li od mene ostati koji gram pepela manje, zaista mi nije bitno. radije bih nekome pomogla da mi se ne pridruži.

isto bih tako pomogla bolesnom djetetu u situaciji o kojoj ne želim ni razmišljati.

stvar postaje vrlo jednostavna kad pogledaš iz drugog kuta - nečija jetra ili bubreg mogu biti zaslužni što će moje dijete odrasti uz svoju mamu. ili, zahvaljujući nečijem srcu moje će dijete jednom krenuti u školu, zaljubiti se, zasnovati obitelj.

[Ivana2]

Nemam karticu. Imam nekakvu predrasudu prema tome, a nisam se tome još posvetila da si to razriješim. Nikad ne govorim ni svoju krvnu grupu, a i M. sam rekla da je taj podatak osobna tajna. Ne trebate to komentirati jer znam da je pretjerano ali to je ko da nekom fobičaru kažete da se ne treba bojati.

[Roza]

Nemam karticu, kad sam se raspitivala za to rekli su mi da je kartica samo promotorska i da opet sve ovisi o mojoj obitelji. Ali su svi moji upoznati s mojom željom da u slučaju neke nesreće želim donirati organe. MM totalno ludi kad to spomenem, isto kao i moji roditelji, ali evo svi znaju...

[Luna Rocco]

Čekaj, znači ako se izrazito protiviš, moraš to negdje naglasiti tijekom života, gdje i kako?

Da, trebaš kod svog dr.opće prakse potpisati nekakvu izjavu o zabrani doniranja vlastitih organa nakon smrti.

Hvala, nisam to znala.

[martinaP]

Ja zato ni nemam karticu, ali svi moji znaju da ne smiju pokopati ništa što se moće iskoristiti .

[ninochka]

mene zanima zašto netko NE BI ŽELIO dati organ nakon smrti? trebat će mu?

ko ne želi odgovorit ne mora, ali odgovori "zato što ne želim" me nen zanimaju. nije provokacija, nego stvarno ne vidim razlog. to je ko da te pokopaju sa svom lovom i imovinom :/

[Rene2]

Imamo i suprug i ja i to još od 3.7.2002.
Nosim je u vozačkoj dozvoli, napravila sam je samoinicijativno, tj. došla sam kod svoje liječnice opće prakse i ona mi dala iz ladice, ispunjava se vlastoručno.

Također (ne daj Bože) bih to napravila i za svoje dijete, jer je to podržavao i papa Ivan Pavao II.

[Ines]

imamo i mm i ja, vec par godina (otkad sam cula za njih, valjda- pisala sam negdje i od tamo su mi poslali punu kovertu kartica pa smo podjelili- ne sjecam se di sam pisala)

svi moji znaju da ak mi se nekaj dogodi daju sve moje kaj moze bilo kom koristit
i vjerujem da bi postivali tu moju odluku

[Poslid]

Mi bi svi dali organe. Ionako ako itko od mojih umre prije mene, ceka ih kremiranje. Svi znaju da me mogu raskomadati nakon smrti, ali vidis nisam mislila o toj kartici.

Ovako je i kod nas jedino što ja namjeravam nabaviti karticu...jednom

[litala]

od 21.11.2001.

i, kao bubica, dala bih pristanak u situaciji o kojoj ne zelim ni razmisljati ni verbalizirati je.

[Sirius Black]

Imam i ja već nekoliko godina. Nisam znala onda da su svi potencijalni donori osim ako se ne izjasniš da si protiv.
Moja mama je pošizila kad je vidjela da to imam. Rekla je da ako mi se dogodi neka nesreća nitko se neće potruditi da me spasi ako vide da pristajem donirati organe. Meni je to bila bolesna izjava, iako znam da postoje krađe organa i kod nas, ali nekak ne vjerujem da bi me u bolnici namjerno dokrajčili zato da mi organe povade.

[sirius]

mene zanima zašto netko NE BI ŽELIO dati organ nakon smrti? trebat će mu?

ko ne želi odgovorit ne mora, ali odgovori "zato što ne želim" me nen zanimaju. nije provokacija, nego stvarno ne vidim razlog. to je ko da te pokopaju sa svom lovom i imovinom :/

Od kada pamtim za sebe govorila sam da se doniraju moji organi u slućaju da doživim prometnu nesreću.Poslijednjih godina sam zapravo u teškoj dvojbi oko toga.
Razlog je taj što smo mi i duhovna biće.Tko zapravo sa sigurnošću može reći kad nastupa trenutak smrti.Ne govorim o trenutku kad mozak prestaje raditi (iako i to ima svoje stupnjeve),nego o trenutku kad se više ne osjeća nikakva bol.Poznato je da nakon što nastupi smrt stanice su još žive,kosa i nokti rastu još tri dana.
Meni se NE dodiranje organa više ne čini kao sebičnost.Razlog je taj da ja dušu/tijelo/organe gledam kao jednu cjelinu ,a ne kao rezervne djelove.
To je teška i osobna odluka i svatko je mora donijeti sam.

[martinaP]

sirius, hoćeš reći da bi odbila npr. transplantaciju bubrega da ti treba?

[anina]

laknulo mi je kad sam vidjela štoje sirius napisala. I ja sam isto tako oduvijek bila za, a što sa starija to sve više vjerujem da smo osim organa sačinjeni i od neke energije koja je upisana, kao i sjećanja, u svaku našu stanicu. Uostalomi, i sve religije na neki način govore o tome.
Druga dilema mi je ta što mislim da je nažalost dobivanje darivanih organa rezervirano za elitu. Uglavnom mi se čini da organ dobiva onaj tko može, a ne samo onaj kome je potreban. Neka me neko razuvjeri primjerom, ali voljela bih znati bi li bubreg dobilo dijete siromašne čistačice ili nezaposlene majke jednako kao i dijete neke bolje stojeće obitelji.

[anina]

sirius, hoćeš reći da bi odbila npr. transplantaciju bubrega da ti treba?

pitanje za sirius, ali odgovaram i ja: ja ne bih primila ničiji bubreg, a čak sam svim svojima jasno dala do znanja da odbijam primiti i bilo čiju krv. U slučaju neke operacije pohranila bih svoju, a u slučaju neke nesreće, samo od dvije osobe iz obitelji.

[Danka_]

Meni se NEdoniranje organa više ne čini kao sebičnost.Razlog je taj da ja dušu/tijelo/organe gledam kao jednu cjelinu ,a ne kao rezervne djelove.
To je teška i osobna odluka i svatko je mora donijeti sam.

postujem tvoje vidjenje stvari.

no, uvjerena sam da bi se, ako tako gledamo na stvari, radilo samo o posudbi.

[Sirius Black]

Duša i tijelo nisu jedna cjelina. Meni tijelo više dođe kao ambalaža , baš zato što smo duhovna bića.
Ima li što humanije od darivanja dijela sebe da pomogneš drugom čovjeku?

[BusyBee]

Tko zapravo sa sigurnošću može reći kad nastupa trenutak smrti.

Ovo je i moja kocnica.

[BusyBee]

ah brzina!

Kocnica.. vise kad bih morala odlucivati o darivanju organa clana obitelji, manje zbog mene osobno.

[sirius]

sirius, hoćeš reći da bi odbila npr. transplantaciju bubrega da ti treba?

Iskreno,ne znam.
Da li bih dala pristanak za doniranje organa negoga od svoje obitelji također ne znam sa sigurnošću.U ovom trenutku mislim da ne bih.
Lakše bi mi (kao i mnogim drugima)bilo odlučiti kad bi se radilo o meni ,ali i tu sam u dvojbi.
Inače ,nekoliko puta sam i dobrovoljno donirala krv,ali kad bih trebala primiti transfuziju puno bih radije da je to moja vlastita krv(autotransfuzija) ili da krv da netko iz obitelji.

Trenutno mi se čini da bih se puno lakše odlučila da prihvatim donaciju bubrega nekog iz obitelji (tko je ,naravno ,dobrovoljno pristao).

Netko je napisao da daonaciju organa smatra smo posudbom ,to je zaista lijepo rečeno.Ali ja stvarno nisam sigurna kad nastupa trenutak smrti i što je ta osoba koja donira ojećala ili nije osjećala kad su joj izvadili bubreg koji su kasnije transplantirali nekom drugom.

Da li znate da se ljude koji doniraju organe poslije smrti prije zahvata stavi u potpunu anesteziju?

[anina]

Smrt, dakle, zakonski nastupa prestankom moždane aktivnosti.
Pitanje, vrlo, vrlo, vrlo hipotetsko: vlastitom je djetetu (nedajbože) prestala moždana aktivnost, ali srce i dalje kuca, doktori tvrde da nema nade, ali tko može braniti majčinom srcu da se nada - dakle, biste li?

[makita]

sirius, hoćeš reći da bi odbila npr. transplantaciju bubrega da ti treba?

Iskreno,ne znam.
Da li bih dala pristanak za doniranje organa negoga od svoje obitelji također ne znam sa sigurnošću.U ovom trenutku mislim da ne bih.
Lakše bi mi (kao i mnogim drugima)bilo odlučiti kad bi se radilo o meni ,ali i tu sam u dvojbi.
Inače ,nekoliko puta sam i dobrovoljno donirala krv,ali kad bih trebala primiti transfuziju puno bih radije da je to moja vlastita krv(autotransfuzija) ili da krv da netko iz obitelji.

Trenutno mi se čini da bih se puno lakše odlučila da prihvatim donaciju bubrega nekog iz obitelji (tko je ,naravno ,dobrovoljno pristao).

Netko je napisao da daonaciju organa smatra smo posudbom ,to je zaista lijepo rečeno.Ali ja stvarno nisam sigurna kad nastupa trenutak smrti i što je ta osoba koja donira ojećala ili nije osjećala kad su joj izvadili bubreg koji su kasnije transplantirali nekom drugom.

Da li znate da se ljude koji doniraju organe poslije smrti prije zahvata stavi u potpunu anesteziju?

:shock:

[sbuczkow]

Razlog je taj što smo mi i duhovna biće.Tko zapravo sa sigurnošću može reći kad nastupa trenutak smrti.Ne govorim o trenutku kad mozak prestaje raditi (iako i to ima svoje stupnjeve),nego o trenutku kad se više ne osjeća nikakva bol.Poznato je da nakon što nastupi smrt stanice su još žive,kosa i nokti rastu još tri dana.

Nakon smrti tijela nije vise bitno sto se desava s tijelom (recimo) i da li ista raste ili ne ako si se ti kao duhovno bice iselila iz tog tijela.

Meni se NE dodiranje organa više ne čini kao sebičnost.Razlog je taj da ja dušu/tijelo/organe gledam kao jednu cjelinu ,a ne kao rezervne djelove.

Na ovoj zemlji da, ali kad umres sto ce ti tijelo?
Ali ono s vađenjem organa prije nego umres nisam znala. :/ U biti, bilo je nekidan u dr. Housu, tako da sam mogla pretpostaviti.

[iva_777]

Imamo ju i MM i ja već skoro 4 godine

[sirius]

U biti, bilo je nekidan u dr. Housu, tako da sam mogla pretpostaviti.

Nisam znala da je bilo u dr.Hausu ,propustih tu epizodu.

Jasno je da nam tijelo ne treba kad osoba umre tj.napusti tijelo(za one koji u to vjeruju).
Mene više brine kako znati kada je i da li je već nastupio trenutak kad osoba više ne osjeća patnju i bol.Naime,što ako aktinnost ili ne aktivnost mozga nije dovoljna potvrda da li je netko još živ ili već (potpuno mrtav) tj.bez ikakvog osjećaj patnje.Pa čak ako i po svim medicinskim pokazateljima nema nade za oporavak i smrt je neizbježno tu.

[anina]

U biti, bilo je nekidan u dr. Housu, tako da sam mogla pretpostaviti.

Nisam znala da je bilo u dr.Hausu ,propustih tu epizodu.

Jasno je da nam tijelo ne treba kad osoba umre tj.napusti tijelo(za one koji u to vjeruju).
Mene više brine kako znati kada je i da li je već nastupio trenutak kad osoba više ne osjeća patnju i bol.Naime,što ako aktinnost ili ne aktivnost mozga nije dovoljna potvrda da li je netko još živ ili već (potpuno mrtav) tj.bez ikakvog osjećaj patnje.Pa čak ako i po svim medicinskim pokazateljima nema nade za oporavak i smrt je neizbježno tu.

A dodaj tome i ovo: Some physicians have proposed actively euthanizing comatose patients for their transplantable organs, a suggestion that is particularly disturbing in light of a British study that indicated that up to 41 percent of “permanently comatose” patients had been misdiagnosed and that some were actually awake and aware.

[Zdenka2]

Razlog je taj što smo mi i duhovna bića.

Uostalom, sve religije na neki način govore o tome.

Slažem se da je odluka o darivanju/nedarivanju organa osobna stvar i u tom smislu nitko se ne treba opravdavati bilo zbog jedne bilo zbog druge odluke.

Istina je da religije govore o cjelovitosti čovjeka, odnosno vječnog života ukupnog čovjeka, što znači i tijela. Ova podjela na dušu i tijelo je nešto što dolazi iz grčke filozofije, a ne iz vjere, barem ne iz kršćanstva. No, za tu cjelovitost u vječnom životu nama ne treba ovo propadljivo zemaljsko tijelo. Uostalom, zbroj materije u svemiru je konačan, znači ne gubimo ništa. Koliko je meni poznato, gotovo sve velike religije prepoznaju vrijednost darivanja organa i ne samo da to dopuštaju nego i podržavaju, uz uvjet da se pri tome ne krše ničija ljudska prava. Moje je mišljenje da upravo zato što smo duhovna bića ne bismo trebali odnijeti u grob ono što može pomoći našem bližnjemu. Papa Ivan Pavao II je rekao: »Sve što može poslužiti živomu, grijeh je pokopati!«

[ana.m]

Nemam još, ali iz čiste ljenosti jer mi se neda raspitati kaj mi uopće za nju treba

[gejsha]

Mi imamo svi :D i rekla sam svima ako mi se nedaj boze sto dogodi da ne zelim sahrane i ostale gluposti nego da me daju da se "djeca uče na meni"

Potpisujem ovo sto kazete da su donori svi koji se izjasnu da NE ZELE ..tako meni moja dok. bar objasnila

[summer]

Nemam, ali sam vec svima izrazila zelju da se donira sve sto moze u slucaju moje smrti. Na njihovo opce odusevljenje kad nacmem tu temu, naravno
Mislim, da nedajboze donacija treba meni ili nekom od moje obitelji, ne mogu ni izraziti koliki bi to bio dar, i zelim napraviti isto ako mogu svojim bliznjima ili potpunim strancima - svejedno. Religiozna nisam, i mislim da je to u svakom slucaju i mojim organima bolja sudbina od one da ih nasele i pojedu crvi (redovito gledam CSI ).

A za ove koji se pitaju o granici smrti - a sto mislite da ce vam se dogoditi zakopanima ili spaljenima? Ne razumijem taj argument, uistinu.

[makita]

Po meni, upitno je je li današnja medicina u stanju postaviti pravilnu dijagnozu kada nastupa smrt-jer ako ti srce kuca, a mozak malo ne radi je li je baš 100 % sigurno da sam cicikrep i da meni/potencijalnom donotu ti svi organi neće trebat...il bi možda mogla još malo oživit. To je ono što mi se čini malo upitno...inače, baš me briga kako će me pokopat, di, oće li mi s kostima žonglirat studenti medicine il votever

[Zdenka2]

Istina je da moderna medicina ne zna sve o procesu smrti. Ali je isto tako istina da moždana smrt znači nepovrat. Moždana smrt znači nepovratni prestanak svih funkcija mozga. To nije isto što i koma i povratka u život nema. Kod takvih osoba se funkcija pluća i rada srca održava umjetno i to nije održavanje života nego održavanje prokrvljenosti organa, odnosno opskrbljivanja organa kisikom. Laik sam, ali logično pretpostavljam da sa smrću mozga nestaje i bol.