Koliko djece planirate ili biste željeli imati i zašto?
Koliku ulogu vam igraju financije i stambeni prostor, a koliku nešto drugo?
 |
|||
|
|
|||
Koliko djece?
Koliko djece planirate ili biste željeli imati i zašto?
Koliku ulogu vam igraju financije i stambeni prostor, a koliku nešto drugo?
Eh, kada sam već postavila to pitanje, mogla bih i prva odgovoriti.
Mi planiramo dvoje (daj Bože).
Čak nije stvar ni financija i stambenog prostora, više zato jer ne znam koliko sam psihički (čitaj živci) spremna na više.
U svakom slučaju želim da Sven ima brata ili sestru zato da ne bude zakinut za tu vrstu ljubavi.
Nekako, oduvijek sam razmišljala o dvoje ili troje djece, ali sada (a i MM je više sklon dvoje nego troje, čak je bliži jednom nego troje) nekako ipak mislim da je dvoje izglednije.
Nikad ne reci nikad, ali 2 je naš broj
Ja bih željela imati troje.
Nažalost, financije i stambeni prostor nam igraju ogromnu ulogu (jer su mizerni i jedno i drugo) tak da ne znam kad ćemo početi s ostvarivanjem tog plana :/ :/
Ja sam glasala jedno - s obzirom da nemam još nijedno, nemam pojma kakva ću biti mama i da li ću imati želju za još jednim. (Ni MM ni ja ne bi više od dvoje.)
Ja bi voljela imati troje,a i moj muž.Najprije sam htjela ne više od dvoje,ali nakon svega još jedno nije na odmet.
Troje. Barem
i mi bi troje
Ja bih barem troje, ali mislim da neću stići!
i ja bi troje, ali MM bas i nije odusevljen idejom :D .
Ja bih isto htjela troje,ali mm baš i ne. Dvoje sigurno da Fran ne bude sam, a treće malo kasnije, kad nas ovo dvoje više ne budu šljivili, da se imamo s kim družiti pod stare dane
ja bih dvoje, muz bi troje.
imamo jedno (ali vrijedno) i koju godinicu. zivi bili....
ja isto kao dorena
što više to bolje!!
2 obavezno, da vid nije usamljen, a dalje...vidjećemo!
Troje. Drugo je već na putu.
Financije nam nisu bajne, nešto se pokreće na bolje, ali nam je to u biti svejedno. Imam bratića koji ih ima DESET, nisu gladni, nisu žedni, obučeni su, relativno su sretni i zadovoljni (ovo relativno se odnosi na standardne obiteljske trzavice i odrastanje). Tako da si uvijek mislim, ako mogu oni koji su u puno gorim situacijama od nas, možemo i mi.
Ja imam 7-ero djece i čekam osmo- zadnje.
Planirali smo ih više od petero, ali nam se eto svidjelo.
Teško je danas se odlučiti za brojinju obitelj i malo ko ima riješenu financijsku sigurnost.
Osobno ni u jednom trenutku nisam požalila svoga truda i svoje muke i svih briga,bolova. A bilo je teških situacija.
Za neke stvari se čovjeku islati "oznojiti".
ČEstitam ti!!! Predivno!Bigmama prvotno napisa
Bigmama svaka čast. :D
Bigmama,
Mi bismo barem troje, ali kako je krenulo... :/ nikako da dođe prvo pa mi nekako zvuči nemoguće da doguramo do trećega ili više!
Nama prostor nije tako veliki problem! Troje bez problema stane, a za financije ne znam, to se valjda rješava u tom trenutku!
nekad jako davno, dok sam jos bila cura mladagovorila sam da cu jednog dana imati petero djece...
nisam puno promijenila misljenje.
evo, trece je tu, pod srcem. ne znam kako cemo dalje, ni hocemo li. znam da osjecam da imamo vise djece, troje, cetvero.. ne znam, to mi je tako neki "etericni" feeling
imat cemo onoliko djece kolika nam budu dosla
Ja bih dvoje djece, ali ne znam kako će nam stvari ići sa financijama. Za sada nisu baš sjajne. MM se jako brine oko toga i za sada ne želi razmišljati o drugom djetetu, a ja bih htjela odmah sada...
ovo si prekrasno reklaimat cemo onoliko djece kolika nam budu dosla
a tebi bigmama, SVAKA CAST!!!!
I mm i ja bismo troje, ali se trenutno jedva organiziramo i s jednim :D . O financijama i prostoru ne razmišljamo jer inače ne bismo imali ni ovo jedno dok si život ne sredimo kako smo zamislili (barem onaj materijalni dio).
Mi bismo zeljeli imati sto vise djece (cetvero), ali kako stvari stoje (financije), tesko da ce se to ostvariti. Buduci da planiramo drugo dijete, vec smo u mukama gdje u stan od 30 m2 ubaciti jos jedan krevetic.
Imali bismo ih troje, vidjet ćemo kako će sve ići, prepustit ćemo se prirodi. :D
Planiram troje, a voljela bih i više (pa sam tako i glasala).
A ja sam ko i Litala maštala o petero kad sam bila mlada cura(vidjela na nekoj reklami 5 klinaca jedno drugom do uha i to mi se činilo baš prava brojka za mene).
Dok se Daniel budio cijelu noć mislili smo i muž i ja da ćemo stati na dvoje.Onda je on počeo spavati, pa sad opet planiramo treće, za koju godinu. A s obzirom na svoje godine, nisam sigurna da ću stići još koju trudnoću s ovakvim vremenskim razmacima
Inače nisu mi financije presudan faktor-sad smo u malom stanu (iznajmljenom), ali nadamo se da ćemo kupiti nešto veće, ne mislim da klinci moraju imati svaku stvar s reklame da bi bili sretni. Više se pitam hoću li u 24 sata imati vremena za veliku obitelj, muža, posao a onda i koju minutu za sebe.
Planiramo dvoje do troje pa kako bude. Hvala bogu, financije i prostor zasad ne predstavljaju neki problem, nadam se da će tako i ostati.
Jedna mamina kolegica je rodila drugo dijete tek kad je prvo imalo već 7-8 godina. Razlog je bio što si ona nije mogla zamisliti da bi svu tu ljubav koju je osjećala prema prvom djetetu mogla ikako dijeliti i na još neko . To mi je bilo tako čudno za čuti, ali sad kad razmišljam o tome, trenutno mi je čudno zamisliti još nekog pored moje Lee. To nas, naravno, neće spriječiti da imamo više djece jer to jako želimo, samo što kad imaš ovo jedno sva ljubav i energija idu prema njemu, još pogotovo što je prvo i zasad jedino pa si je teško predočiti kako će to izgledati s drugim, trećim,...
Mi smo zasad stali na dvoje. Prije Nolinog rodjenja je brojka bila tri i jos se nisam skroz pomirila da necemo ipak na tri. Ali plan je ionako bio napraviti par godina razlike ovaj put pa imamo jos vremena razmisliti. Opet, nekad mi se cini da bi bio lakse odvaliti sve u komadu i da bi djeci bilo ljepse da su u razmaku po dvije godine, al onda se mogu financijski pokopat i na poslu pisat kuci propalo je.
Jedno vrijeme sam imala osjecaj da smo zaokruzeni, ali zadnje vrijeme opet osjecam ceznju za trecim.
Sto se prostora tice, nije bas da je idealno za troje, ali nisam to nikad gledala kao neki probem.
MM u šali zna reći pa pogledaj ih kako su slatki, kakvo bi nam tek bilo treće, a mene nešto štrecne i nekakva tuga mi dođe... Ali oboje su još mali, mali je razmak između njih, godina (mojih) je puno, i stvarno svaku od njih osjećam. Tijelo posustaje, da sam mlađa lakše bi mi bilo nositi se i s nespavanjem i s nastojanjima da zadovoljim osnovne potrebe obitelji.
Nas je četvero živjelo u garsonijeri od 17 kvadrata, ne velim da je bilo lako i bajka, ali se definitivno radi fama oko te kvadrature i oko toga kako svako dijete treba imati svoju sobu. A neki dan sam srela frendicu koja mi se pohvalila kak joj je stigla božićnica i kak si je odmah išla kupiti torbu, kožnu, 700Kn, da bi mi za 15 minuta pričala kak bi i ona rado još jedno dijete (ima jedno) ali si ga ne može financijski priuštiti! To kad mi kaže moj bratić koji od 3000Kn hrani nezaposlenu ženu, kćer i otplaćuje kredit, e to vjerujem!
Ljudi bi trebali imati djece koliko ŽELE, ako ne žele ni jedno to je njihovo pravo i ne bi se pred drugima radi toga trebali pravdati. Izgovori tipa joj ja bi ali ne možemo si priuštit, nemamo kud s njima, ... prestara sam
Ja bih definitivno u proširenu reprodukciju (što će reći troje). MM mislim da bi stao na dvoje. Mene najviše muči što nismo baš premladi (ja 38 , MM 41) ali za cca godinicu idemo na drugo (nadam se da će se i ostvariti ta željica...). E onda, negdje za 4-5 godina (ja 43-44, MM :? ), bez pitanja MM-u natovarit ću nam i treće...
Lova...što je to?? :? :? (živu lovu nisam vidjela osim na filmu, baratam samo kreditima.... :/ )
Životni prostor...imamo ali ako će biti premali, uvijek stanu kreveti na kat....
Ja još nemam djece, eto pokušavamo već neko vrijeme...ali željela bih barem troje-četvero. U mojoj obitelji (široj) svi imaju troje djece, ja sam se puno brinula o maloj sestri (9) i nećacima i uvidjela sam da zaista nema veće sreće od klinaca pa sad mogu sa sigurnošću reći da ih zaista želim mnogo (i MM se slaže s tim).
Željela bih još istaknuti da poznajem nekoliko mnogobrojnih obitelji i da su to najsretnije obitelji koje znam. Moja vjenčana kuma je jedna od petero djece, svi su došli jedni za drugim, isprva su živjeli skromno u jednosobnom stanu, sad su u četverosobnom. Ne želim raditi reklamu ali bi nilo dobro još istaknuti da su skoro svi završili faks (kao i roditelji) a da su se roditelji vjenčali tek kad su si kupili stan (prema tome bili su prilično odgovorni).
Druga najbolja frendica je jedna od osmero djece (slična priča, također su akademski obrazovani), no moram istaknuti da ona baš više i nije za toliku koncepciju (kaže oko 4-5 klinaca). Najbolje mi je kod tih obitelji što su svi vrlo bliski, tolerantni (jer su morali naviknuti na kompromise) i vrijedni (u prvoj obitelji su svi radili za vrijeme redovnog studija i diplomirali na vrijeme, za razliku od mene). Možda sam previše pristrana i znam da svatko treba imati djece koliko želi (znam da je stambeni prostor
problem, ja o tom na sreću ne moram brinuti) no zaista znam biti ljuta na izjavu mog susjeda koji je najbogatiji čovjek kojeg osobno znam (cura mu je još bogatija, odnedavno u obiteljskom voznom parku imaju Jaguara) i kažu mi da oni još ne znaju kad će imati djecu i koliko jer djeci treba ipak nešto i priuštiti..
Zaista nije bitno koliko tko ima djece, važan je samo zdrav stav, a ovaj to očito nije...
Mi bi troje da se svi zajedno grlimo, mazimo i pazimo
Ja zelim troje djece. Za sad nemam niti jedno, pa cemo vidit sta ce bit od te ideje
Mi smo planirali dvoje, ako nam se trece ne zalomi
Nekada sam zeljela troje, ali sad mislim kako bi dvoje djece bilo najbolje rjesenje. Nisam bas cvrstih zivaca da bih imala troje.
ja bih puno za danasnje prilike, jedno cetvero. a muz sa svakim brije da bi ipak jos jedno, tako da cemo stat kad njemu dosadi ...
Nisam bas cvrstih zivaca da bih imala troje.
Barem ćemo imati dobru liniju,ako ne živce!
Srce bi troje,a mogućnosti dvoje!
Ja bih najradije troje djece, MM bi dvoje. No, s obzirom na moju zdravstvenu situaciju, presretni smo što nam je uopće stigao naš mali
Financije i prostor igraju popriličnu ulogu, ne bi htjela da djeci ne mogu priuštiti nešto osrednje, ne mora biti previše, ali nikako premalo. Da imamo veću kuću i financijsku sigurnost, (po mogućnosti i ženu koja bi vodila kućanstvo- spremala i kuhala, da ja mogu biti samo s djecom) imali bi najmanje petoro, možda koje i posvojeno ili udomljeno... Ali pošto smo u malom stanu i nemamo baš previše novaca mislim da ćemo dvoje, ako se baš desi više... Ali slažemo se da nam malena neće ostati sama... Zasad planiramo još jedno kroz godinu-dvije...
...kad vas citam sva se raznjezim i pomislim ne bih li i ja svojoj Pal priustila bracu ili seku. Ili sve skupa :D Vec smisljam i imena... A ipak - tesko da cu se odluciti za drugo.
Nije problem lova ni prostor. Sredjeni smo (iako je u ovakvoj gospodarskoj situaciji sve vrlo relativno).
Ali imam godina. I strah me - strah me kako bi prolazila trudnoca ovaj put, da li bi bilo sve OK, kako bih ponovo hendlala nespavanja (jos uvijek ne spavamo u komadu), sve bolestine (svaka i najobicnija Paulina prehlada baca me u ocaj...)... Ja razmisljam o usvojenju...
Samo Paulu mijenjam u Orku.
A umirem zbog te odluke!
mi bismo voljeli imati cetvoro, iako sincek i mene i MM drzi "u stanju stalne pripravnosti", mi bismo jos
Jedno, ali vrijedno
Sviđa mi se ideja da imam puno djece, ali me pomisao na ponovnu trudnoću ne baca u ekstazu (blago rečeno) pa smo se baš sinoć dragi i ja sklupčali prije spavanja, mazili bušu i odlučili da ćemo usvojiti dijete ako vidimo da nam roditeljstvo dobro ide... Još da nema glupih hrvatskih zakona o usvajanju...
Ja nemam nijednojoš
Želim ih barem dvoje,MM nogometnu ekipu,a bili bi presretni da dođe barem jedan mali
Ne razmišljam ni o lovi ni o prostoru,radimo ,živimo osrednje,i mislim da bi nam djete bilo poticaj više za stvaranje i napredovanje.
Zasad imamo jedno malo zlato, planiramo definitivno još jedno dijete kroz koju godinu, a za treće...
To će ovisiti o financijskoj situaciji - ako ćemo si to moći priuštiti - dapače! :D
Htjeli bi da nam djeca imaju sve što im treba, pod time mislim na sve materijalne stvari koje su danas normalne, a ljubav će od nas imati uvijek i bezuvjetno jer oboje obožavamo djecu!!!
mi bi tri
jedno.
X
Ja nemam nijedno
Želim ih barem dvoje,MM nogometnu ekipu,a bili bi presretni da dođe barem jedan mali
Ne razmišljam ni o lovi ni o prostoru,radimo ,živimo osrednje,i mislim da bi nam djete bilo poticaj više za stvaranje i napredovanje.
imamo dvoje i ostajemo pri toj brojci
Dvoje bi svakako, a trece. . . . ovisi o situacij, financijama, stambenom prostoru. . . . ne mislim da svako dijete treba svoju sobu, barem ne u pocetku dok su manji, ali ne zelim ni da se guraju s nama u jednoj od 9 m2.
meni je oduvjek bio san imati dvoje i to baš ono kao iz priči braco i seka
a razlika da je najviše 3g i braco stariji naravno
ali kako stvari stoje ostat ćemo barem zasada na jednom
dvoje, a ako se zalomi još koje, dograditi ćemo još jednu sobu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom