Citiraj Sirius Black prvotno napisa
Ono što bih ja htjela je:
- da ne moramo razmišljati što ćemo jesti, odnosno kuhati samo ćušpajze
- da se djeca mogu normalno oblačiti i imati ostale potrepštine, tj. da se ne osjećaju siromašnima u odnosu na većinu
- da si možemo priuštiti ljetovanje i poneki izlet a da ne dižemo kredit zbog toga
- da se djeca mogu baviti sportom, učiti strane jezike, odlaziti u kino i sl.
- da im mogu financirati školovanje, u slučaju da moraju plaćati faks
- da im mogu osigurati nekakvu ušteđevinu a ne da idu od nule kad se osamostale

.
meni je ovo koliko nebitno toliko i naivno
JER
ko mi garantuje da neću doživjet neku nesreću i ostat bez primanja i to možda baš kad rodim treće dijete
ili da se neću razboliti
ili da moja djeca neće htjeti studirati
ili ili

i ja bih više voljela djecu koja sama inzisitiraju da startaju od nule bez pomoći MM i mene.
Naravno, mi bismo uvijek bili tu(ako budemo živi) za njih, ali volim samostalne ličnosti.
Više bih voljela da se trude da dobiju stipendiju i da se "samofinansiraju" nego da gledaju samo u mene.
Više bih voljela da si zarade džeparac i onda sa "svojim novcem" putuju po svijetu, nego da smatraju normalnim da ću ja to sve platiti.
A što se tiče osjećaja siromaštva, osjećaj se stavra u kući...