Dakle, imam tatto-freakušu.

Uporno, unatoč našem objašnjavanju da je to ružno, šara po sebi, najčešće poskrivečke, uzme kemisku, i - ajmo. I ruke, i noge, i trbuh, i lice... sve što stigne.
Ne znam ni otkuda joj ideja, ni MM ni ja nemamo nikakvih tetovaža, a niti njeni prijatelji.

Moramo priznati da su joj te šare vrlo maštovite, pa čak i zgodno izgledaju , ali ipak - ne mogu joj to dopustiti.

Ona zna da to ne bi smjela i svaki puta obeča da više neće... do slijedećeg puta.

Ima li ovdje naših vršnjaka sa sličnim sklonostima, ili smo u tome usamljeni?